Autor Tema: KAKO NAS VIDE  (Posjeta: 2572 )

Offline nunu

  • Sve zna, sve čita, svugdje piše...
  • Postova: 1.732
  • SATAN GUDARSKI
KAKO NAS VIDE
« : 20 Veljača 2011, 12:33:00 poslijepodne »
Prvi nastup Nede Ukraden u Imotskom od predratnog razdoblja do danas ostat ce zapamćen po dojavi o postavljenoj bombi u disko klubu Magnum. Magnum je u Imotskom. A Imotski je u Međuzemlju. (Područje između zemlje Humske i Hrvatske.) Formalno Imotski pripada Pereciji (Hrvatskoj). Perecija je kulturna i napredna. Buduća članica EU. Koja poštuje različitosti i europske norme. Zato što je Imotski dio Perecije, kulturne i proeuropske, zato u njeg n Neda Ukraden ne smije. Jer je Srpkinja.

Preko puta granice s Imotskim žive također Hrvati Humljani. Hercegovci. Na svojini svojoj, na plemenitoj. U zemlji Humskoj.

U Pereciji Humljane pogrdno zovu Bosanci. Pereci ne kontaju da Bosanac nije uvreda. I da je svakom trećem Perecu tata Bosanac.

No kod njih Humljana/Hercegovaca Neda Ukraden redovno već godinama gostuje. Bez ikakvih problema. I ne samo srpkinja Neda. Nego i Srbin Momčilo, ali i Bošnjak Osman. Međutim, bez obzira na to, u očima naprednoga svijeta Humljani su zadrti škutori i nacionalisti. Nazadni su i smrde. Pereci su pak fini. Okrenuti budućnosti, bonaci i europi. Vole ležati, stajati pod maslinom i pjevati "Maslina je neobrana". Iako Neda Ukraden nikada nije pucala po Pereciji, pa tako ni po svom rodnom Imotskom, mitleuropejski Imotski, grad kojim vlada bivši pravaš crnokošuljaš, danas prekucani HDZ-ovac Đuzel, dočekana je na jako ružan način.

Tko zna. Možda ovo bude koštalo Pereciju još jednog pristupnog poglavlja. A onda je Neda tek na*ebala...


vrilo:poskok.info,imotskenovine.hr
« Zadnja izmjena: 20 Veljača 2011, 12:42:39 poslijepodne nunu »
i love my bike

Offline nunu

  • Sve zna, sve čita, svugdje piše...
  • Postova: 1.732
  • SATAN GUDARSKI
KAKO NAS VIDI NIKI VACA
« Odgovori #1 : 20 Veljača 2011, 12:36:45 poslijepodne »
Vacca  Today 09:50 AM  

VAŽNO UPOZORENJE:
Čitati na vlastitu odgovornost. Napominjem da mi je mater iz imotske krajine!

Ako uzmete kartu điografiku, doista će te vidit da je imotski u Dži Piju (JP - jamljenoj pereciji).

Na nesreću, par puta, ne hodočatim često, za boravka u ovom selu, san se osjetio na po puta - između Centralnoafričke republike i Obale Bjelokosti....

Ferst tajm.:

Onomad, 2K godine čeka san neke carinske dokumente na autobusnom kolodvoru u gore spomenutom naselju.... U blizini je škola. Dolaze dica, kukumari od 15- tak godina u osobnim automobilima.
Kao vozači.
Policija to ni ne primjećuje.....
Vozač autobusa pokazuje mi potpuno demoliran autobus, u kojem su dica (đavli - kaže on) "pojeli" siceve i oplate, te posvuda urezali natpise svake vrste....... Opći dojam je najgori. - Ka da si doša u popravni dom......
Posvuda je vidljiv opći (slobodni) pad svega..... Nekad davno u minus beskonačnosti san čita knjigu "Gospodin G.A. u gradu X" mađarskog književnika Tibora Dery-a.
Odma mi je pa na pamet.
Neki dan gledan u Slobodnoj ,kako su probili zidove između učionica....

Sekend tajm:

U ljeto prošlog jear-a, oden ja sa tri stranačke kolege na otkrivanje spomen biste neupitnoj hrvatskoj vertikali Vladi Gotovcu.
Kad tamo samo šačica ljudi!
Prije otkrivanja otišli smo na akademiju uz prigodni recital. Tu je neka, vjerujem pedesetogodišnja ravnateljica? gimnazije? rekla par riči o Gotovcu.....
Napomenula je da je on pjesnik, a o politici neće, jer joj se , nećete virovat, - ona gadi!...

Mi smo slušali blidi ka krpe!
I danas mi je žao šta joj nisan oteo rič (ka i Karamarku) i održa govor kakav priliči pokojniku. No, virova san (ili san htio virovat) da će bolje bit na otvaranju spomenika...

Ajoj, - koje li zablude.... Tek mi se tada želudac zavezao u čvor.....

Na bisti je pisalo: Vlado Gotovac pjesnik.
Političar ništa! Za čovika koji je odbio pomilovanje! I ostao robijati u Gradijaneru (Stara Gradiška)!......
Koji je bio hrvatska vertikala i moralni čempres do neba.....!

Tri trubača su odsvirsla hrvatsku himnu. Ka da smo u Dragačevu..... !
A limena glazba je imala samo 70-tak metara dalje koncert! Slovima: Samo sedamadesetak metare dalje!

Neki tip je pročitao vodnjikav govor.... Pročitao. !!!!!!!

Diš, čoviče čitat o Gotovcu govor! - Bolje bi bilo da si u bistu zapiša.
O Gotovcu moš govorit samo iz srca.

- Ili nikako.

Stoput san u životu osjetio stid. Ali, tada san se doista stidio šta san Hrvat.....
Čitavim putem natrag smo se pitali : - Koji to ljudi sada nastanjuju selo imotski...? Da nisu naselili c:igani ............?
Da su podigli spomenik pregaženom pasu, - više bi bilo prisutnih....

Sutrodan me nazvao jedan član obitelji Gotovac. Bio je ushićen. Stoput mi je zahvalio!
Reka je : " Da niste Vi došli, možda ne bi doša nitko. Mi smo presretni." !!!!!!!!!!

Meni to ništa nije pomoglo. I danas se na spomen otvaranja spomenika osjećan ka g:ovno.

A, moglo je gore ( Bijelo dugme).

vrilo:poskok.info
i love my bike

Offline nunu

  • Sve zna, sve čita, svugdje piše...
  • Postova: 1.732
  • SATAN GUDARSKI
KAKO NAS VIDI PEŠČANIK
« Odgovori #2 : 20 Veljača 2011, 13:09:48 poslijepodne »
vrilo:kometari rima

Konačno, ovih dana ministar zdravstva Darko Milinović obznanio je i odluku o zatvaranju imotskog rodilišta. Neće više biti hrvatskih vitezova da se u osobnoj karti diče imotskim rodom.

Stvar može izgledati apsurdna kad se čitaju popisi stanovništva, po kojima Imotski danas ima dvostruko više stanovnika nego u doba pečenih volova. U stvarnosti, tih Imoćana nema: radi se o hiljadama birača iz nedaleke Hercegovine koji su za potrebe komplicirane demokratske izborne procedure u Hrvatskoj prijavili boravište u Imotskom. Tako u Ulici Bruna Bušića broj 901, prema podacima Državnog izbornog povjerenstva, živi čak 373 ljudi, a na adresi Donji Vinjani 901 – fantomski broj 901 iz nekog je razloga iznimno popularan među fantomskim Imoćanima – prijavljeno je preko sedam stotina ljudi! Lijepa je gužva u tim kućama duhova, iz kojih sablasti – kaže lokalna legenda - izlaze svake četiri godine, i opsjedaju glasačka mjesta po Imotskom.

U međuvremenu, svoje „izglede“ da im ono što su uložili u Hrvatsku „u nekoj formi bude vraćeno“ Imoćani traže u lokalnim kladionicama – kojih je danas u Imotskom dvostruko više nego onomad banaka – gdje koeficijenti od 2.8 do 3.0 na pobjedu njemačkih prijatelja iz Bayerna u finalu Lige prvaka djeluju kao savim pristojni „izgledi“. Svakako veći nego na Zavodu za zapošljavanje: tri hiljade sedam stotina i šestorici Imoćana u slobodnoj je i samostalnoj hrvatskoj „u nekoj formi“ vraćena samo radna knjižica.

Turobnu imotsku stvarnost najpreciznije ocrtava drama koja se već godinama događa u hodnicima hrvatske Vlade, otkako je objavljeno kako će se u Dalmaciji graditi novi zatvor. Sve od tada hrvatske ministre pravosuđa, kako se koji novi pojavi, strpljivo pred vratima čekaju i sačekuju izaslanici i lobisti dva posrnula grada, Šibenika i Imotskog, nagovarajući ih da se nova kaznionica gradi baš u njihovom gradu, prepoznavši u tom projektu svoju posljednju šansu. „Eto, svatko znade da je Imotski puno dao za Hrvatsku“, objašnjavaju u hodniku imotski lobisti ministru pravosuđa. „Ima li izgleda da to u nekoj formi bude vraćeno?“

Imotski gradonačelnik Ante Đuzel iznio je ovih dana novu zanimljivu ideju: da se novi zatvor sagradi na mjestu nekada uspješne tvornice trikotaže Trimot. „To su prostori od četiri objekta u kojima država ne bi trebala puno investirati u gradnju kaznionice, jer su u dobrom stanju“, piše gradonačelnik u pismu premijerku Jadranki Kosor. A rezignirani Imoćani imaju snage taman još samo za gorko zaj**avanje, pa dodaju kako je Imotski najbolja lokacija za zatvor, jer zatvorenici neće morati putovati na izdržavanje kazne.

Tako je tiho propala slavna utvrda hrvatstva, gradić koji je zlatne dane doživljavao pod mrskim tuđinskim zastavama, da bi lipsao i skončao pod svojom, svoj na svome.

ImotskiPrije tri stotine godina, kad ga je Venecija oslobodila od Turaka, granica između Mletaka i turske Bosne označena je dometom topovske kugle ispaljene sa imotske utvrde Topane. Taj geostrateški položaj Imotski će u stoljećima što su uslijedili dobro naplatiti, postavši važna pogranična trgovinska točka i pravi pravcati grad, sa raskošnim kamenim gazdinskim dvorima u kojima će gospodska djeca svirati klavir i pripremati se za studije u Beču. Vjekovni san koji su mu vješto podvalili prodavači hrvatske magle – ujedinjenje sa braćom s druge strane granice – Imotski će naposljetku platiti glavom.

Nakon Dana pečenih volova 1990. Franjo Tuđman je s imotske tvrđave ispalio novi plotun, i pomakao granicu do Kiseljaka. Meka granica ujedinjenih hrvatskih zemalja obezvrijedila je stoljetni važan trgovački položaj Imotskog, koji nije imao nikakve šanse protiv Vokić-tradea i ostalih trejdova iz Gruda, izvan domašaja porezne đuladi, podjednako sa sarajevske i imotske tvrđave. Ista ona država koju su Imoćani stoljećima sanjali hajdučkom je privatizacijom potom uništila kompletne proizvodne kapacitete, propast građevinske industrije razorio je tradicionalnu imotsku privatnu građevinsku mehanizaciju, a bankrot slavne imotske muškosti, posvećene ustaškim herojima i turskom heroinu, zatvorio je i imotsko rodilište.

Naposljetku se u konačno dosanjanu hrvatsku domovinu vratila i imotska emigracija, koja je hranila osam banaka i četiri hiljade rođaka, i ostale su samo njemačke penzije, petnaest sportskih kladionica i dvadeset godina stari Mercedesi na ulicama sablasno mrtvog grada. Umjesto tvornica, hotela, gostionica i rodilišta Imotski će imati zatvor, a u onom velikom U, „u koje je trebala doći dizalica, kao simbol naše građevinske djelatnosti“, ostao je umjesto dizalice samo hrvatski grb.

Pustom imotskom Pjacom odjekuje tek pijana domoljubna ganga, „Paveliću jel ti malo garde, što ti Duvno i Imotski dade“. I pitanje: „Ima li izgleda da to u nekoj formi bude vraćeno?“

Peščanik.net, 17.05.2010.
i love my bike

Offline nunu

  • Sve zna, sve čita, svugdje piše...
  • Postova: 1.732
  • SATAN GUDARSKI
KAKO NAS VIDI ŽUTI VRAG
« Odgovori #3 : 20 Veljača 2011, 13:11:12 poslijepodne »
vrilo:komentari rima

Dežulovićeva "Imotska balada"


Eto, svatko znade da je Imotski puno dao za Hrvatsku. Ima li izgleda da to u nekoj formi bude vraćeno? Ovo je legendarno pitanje u svibnju 1994. postavio stanoviti Ivan Šabić, novinar tjednika Imotska krajina, u intervjuu sa svojim znamenitim zemljakom, režiserom Antunom Vrdoljakom, možda i najvećim prevarantom, hohštaplerom i konjokradicom u cjelokupnoj historiji slavne Imotske krajine.


Pitanje je upućeno na pravu adresu. Vrdoljak je u povijest hrvatske državnosti upisan ni manje ni više nego kao prvi potpredsjednik Republike Hrvatske: te 1994. zovu ga „Atila, bič Božji“, nadimkom kojega je sam sebi dao, i pouzdana je desna ruka Franje Tuđmana, saborski zastupnik, ravnatelj i etnički čistač „katedrale duha“, kako pak od milja zove Hrvatsku radio-televiziju – teško, dakle, da postoji živ Hrvat i Imoćanin kompetentniji da odgovori na pitanje o „izgledima“ Imotskog da mu „u nekoj formi bude vraćeno“ sve ono što je „dao za Hrvatsku“.

Osim što mnogo govori o do danas slabo istraženoj trgovačko-ekonomskoj naravi plemenitih pobuda hrvatskih domoljuba - pa tako i samog Domovinskog rata u kojega su se ne pitajuć' odazivali - pitanje nesretnog Ivana Šabića lijepo ilustrira vedri polet i velika očekivanja kojima se slavnih devedesetih prsio Imotski, u cijeloj Hrvatskoj, ali i diljem bivše Jugoslavije, znana ljuta utvrda hrvatstva.

U Titovoj Jugoslaviji Imotski je bio jedna od najzaostalijih hrvatskih općina, ali je zahvaljujući gastarbajterskom novcu, uglavnom iz Njemačke, imao čak osam bankarskih filijala i najveći broj Mercedesa po glavi stanovnika u cijelom svijetu, kojima se kao statističkim urbanim mitom do dana današnjeg diči. S proljeća 1990. takav je Imotski s oduševljenjem dočekao hrvatsku državu. Vrtjeli su se na ražnjevima volovi, odjekivala je Imotskom krajinom pobjednička ganga.

ImotskiMercedesi i kamioni nadaleko poznatih imotskih privatnih prijevoznika uskoro će konačno dobiti imotske registarske tablice, a grad prvi put u povijesti dobija i gradski nogometni klub. NK Imotski, istina, nikad nije došao do Prve lige, ali jest do naslovnih stranica, kad im je na dresovima niknulo veliko slovo U. Ispostavilo se da je to U logotip sponzora, tvrtke neobična naziva „gUj“: „U to veliko U je umjesto grba trebala doći dizalica, kao simbol naše građevinske djelatnosti“, objasnio je u Slobodnoj Dalmaciji vlasnik Gojko Jukić, „ali dizalica nije stala, pa smo ubacili grb.“

Imotski će lobi devedesetih postati jedan od jačih u državi: imotskim se rodom u osobnoj karti diče brojni HDZ-ovi jastrebovi, od Antuna rečenog Vrdoljaka i čuvara državnog pečata Ivana Milasa do prvog predsjednika Sabora Žarka Domljana i šefa hrvatske diplomacije Miomira Žužula, ali i brojni drugi uglednici Tuđmanove Hrvatske, od kapetana nogometne reprezentacije Zvonimira Bobana do prvih patriotskih pera Milana Ivkošića ili Josipa Jovića, kao i mitska imena nove hrvatske historiografije, od upravitelja jasenovačkog logora Dinka Šakića do emigrantske ikone Bruna Bušića.

Imotski je te 1994. dao čak i Miss Hrvatske. „Prve pjesme koje je Anica naučila bile su upravo gange“, pričao je u Gloriji ponosni otac Ivan Martinović, „a moja najdraža je: Paveliću jel ti malo garde, što ti Duvno i Imotski dade, joooj!"

Službeno prva žrtva Domovinskog rata bio je Imoćanin Josip Jović, hrvatski redarstvenik ubijen na Plitvicama o Uskrsu 1991., slavna je Treća imotska bojna obišla sva južna ratišta, od Zadra do Dubrovnika, a trideset i pet Imoćana u temelje slobodne i samostalne Hrvatske ugradilo je svoje živote.

- Ima li izgleda - pita na kraju novinar Imotske krajine - da to u nekoj formi bude vraćeno?

Petnaestak ljeta kasnije, i točno dvadeset godina nakon što su se pečeni volovi zavrtjeli na ražnjevima po selima Imotske krajine slaveći pobjedu Hrvatske demokratske zajednice, Imotski je međutim tek tužna, prazna i opustošena pogranična varoš kojom caruju sitni kriminal, alkohol, droga i stanovita braća Đuzel

Gotovo sve trgovine u gradu zatvorene su još do kraja sretnih devedesetih, uništene kilometar-dva udaljenom „mekom granicom“ preko koje su kolone istih onih Mercedesa odlazile u shopping u duty-free-Hercegovinu. Ambiciozni projekt tunela kroz Biokovo, koji je trebao biti izlaz Imotske krajine na more, zaustavljen je, a preko tisuću i tri stotine bagera i kamiona, po kojima je Imotski desetljećima bio čuven, trune i hrđa parkirano u dvorištima. Sve tvornice i poduzeća u Imotskom – Imota, Napredak, Vodoprivreda, Trimot, Imostroj, Autopoduzeće, Armakakon - nestale su u tsunamiju privatizacije, a nadaleko poznata Agrokoka završila je pomorom dvadeset hiljada preostalih neishranjenih kokoši u spalionici. Prije nekoliko mjeseci zatvoren je u Imotskom i hotel „Imota“ zajedno s hotelskim restoranom, čime je prestala s radom – vjerovali ili ne - posljednja gostionica u gradu.
i love my bike

Offline Ratnik svjetlosti

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.627
  • I sa sobom treba znati biti u ratu i miru.
netko brka privatizaciju s globalizacijom
« Odgovori #4 : 20 Veljača 2011, 14:52:48 poslijepodne »
Važno je tko gleda, jer ono što vidi 100 % je odraz onoga što se nosi u sebi.

Recimo, ovaj film:

http://www.youtube.com/watch?v=XALXRfQlKoM&NR=1

Film ima ono nešto, ali moje je mišljenje da može biti i bolje i bogatiji prikaz, različiti kadrovi iz različitih kuteva, a ovako film djeluje pristrano.  Imotski je više nego što netko na tipkovnici piše ili u jednom filmu prikaže..

Ovo što nunu prenosi i širi.

Citat:
Ambiciozni projekt tunela kroz Biokovo, koji je trebao biti izlaz Imotske krajine na more, zaustavljen je, a preko tisuću i tri stotine bagera i kamiona, po kojima je Imotski desetljećima bio čuven, trune i hrđa parkirano u dvorištima. Sve tvornice i poduzeća u Imotskom – Imota, Napredak, Vodoprivreda, Trimot, Imostroj, Autopoduzeće, Armakakon - nestale su u tsunamiju privatizacije, a nadaleko poznata Agrokoka završila je pomorom dvadeset hiljada preostalih neishranjenih kokoši u spalionici. Prije nekoliko mjeseci zatvoren je u Imotskom i hotel „Imota“ zajedno s hotelskim restoranom, čime je prestala s radom – vjerovali ili ne - posljednja gostionica u gradu

Ovdje netko radi veliku zbrku i brka privatizaciju s globalizacijom.
Vjerujem da nije baš tako depresivno. Ovo kao da čitam o posljedicama globalizacije u svijetu. Rijeke nezaposlenih su preplavile i druge zemlje, ne samo Hrvatsku, a Zagreb nikad kao sada nije imao čitave vojske ljudi koji redovito prekapaju po smetlištima. EU je u kritičnoj krizi, jeste li znali?! Ovo su promjene koje su premašile male stranačke politike, ove su promjene odraz puno većih i ambicioznijih planova...

Offline Ratnik svjetlosti

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.627
  • I sa sobom treba znati biti u ratu i miru.
Odg: KAKO NAS VIDE
« Odgovori #5 : 22 Svibanj 2011, 18:40:49 poslijepodne »
Pariški dnevnik «Présent», N°7336, 27. travnja 2011.

Tekst donosimo na hrvatskom, engleskom i francuskom jeziku.

Međunarodni sud za ratne zločine ili jazbina nepravde

15. travnja 2011. Međunarodni sud u Haagu za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije osudio je generala Antu Gotovinu i generala Mladena Markača na 24 i 18 godina zatvora. Suđenje ovim hrvatskim časnicima zasigurno će ostati zabilježeno u analima sudstva kao zlobna predstava. Presuda nije ni na koji način valjana, a postavke na temelju kojih je donesena uvredljive su i ponižavajuće. Čitava stvar odiše smradom političkih spletki i prljave intrige.

Počevši od nezakonitosti suda, preko sudaca plaćenika, do nevjerojatno kroatofobnih predrasuda i krivih postupaka, slučaj je očito započeo loše. Pored takvih besmislica nije se ni moglo očekivati išta osim besmislene presude. (Zapravo, ne bi bilo zgoreg prisjetiti se da je haaški sud već pokazao svoju „mudrost“ optuživši i oslobodivši... nepostojećeg okrivljenika!)

U svakom slučaju, ovo bi nazovisuđenje trebalo potaknuti Hrvate da si postave neka pitanja. Nije li krajnje vrijeme da se pozove na odgovornost neke ljude, primjerice one koji su se, bili političari ili novinari, odrekli svakog nacionalnog ponosa te izdali istinske branitelje države? Takvi su pojedinci posve diskreditirani te bi bilo uputno spriječiti ih da počine daljnja nedjela. U svjetlu krajnje prijezirne naravi presude, također bi valjalo preispitati sudjelovanje Hrvatske u različitim europskim vojnim operacijama. Ako su viši hrvatski časnici tako prijezira vrijedni kako je to izjavio sudac Orie, zašto bi se njihovi bivši suborci i podređeni nastavljali miješati u neokaljane i uzorne vojne odrede NATO-a i Europske Unije? Kao nasljednici operacije „Oluja“, koja još uvijek užasava suce, jesu li hrvaski vojnici sposobni sudjelovati u mirovnim misijama u Afganistanu, u Kfor-u, Eufor Tchad-u, Eunavfor Atalanta-i, Eupm-u i Eufor Althea-i? A što je s NATO-om, čija bi sva bombardiranja trebala biti pravedna i dobronamjerna? Neće li ti zločesti Hrvati širiti u NATO-ovim redovima zločinački duh koji su im prenijeli Ante Gotovina, Mladen Markač i Mirko Norac? Na kraju krajeva, ni Austrija, Finska, Irska, Švedska, Švicarska ni Italija ne pripadaju NATO-u, a čini se da ni jedna od njih ne pati zbog toga.

Tu je zatim i veliki problem Europske Unije. Okarakterizirana kao sramota za civilizirani svijet, bi li Hrvatska trebala nastaviti ulizivati se kako bi bila primljena u klub koji joj iskazuje takav prijezir? Kako bi se mogla zbližiti i surađivati s ljudima koji smatraju da je odupiranje agresiji i oslobađanje vlastitog teritorija „zločinački pothvat“? Godinama se Hrvatska busala u prsa zbog ogromnih napora koje je uložila da osvoji svoju neovisnost, ali sada, nakon takve pljuske, ne bi li bilo žalosno nastaviti?

To su neka pitanje koja se nameću nakon presude suca Oriea. Prije no što bude mogla na ta pitanja odgovoriti, čekajući rezultate žalbe svojih generala, Hrvatska bi mogla obustaviti neke od svojih međunarodnih aktivnosti. Takav bi istupak bio posve opravdan. Njena bi čast bila zadovoljena, a poruka bi bila savršeno jasna.

Cristophe Dolbeau

 

ICTY or the Den of Iniquity

On the 15th of April 2011 the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia sentenced general Ante Gotovina and general Mladen Markač to 24 and 18 years of emprisonment. The trial of these Croatian officers will undoubtedly figure in the annals of justice as a sinister masquerade. The verdict is in no way equitable and the grounds upon which it was delivered are both insulting and humiliating. An unsavoury smell of political fiddling and dirty intrigue comes out of the whole thing.

With an unlawful court and mercenary judges, an enormous croatophobic prejudice and erratic proceedings, the case had obviously begun badly. From these antics one couldn’t expect but a preposterous verdict (As a matter of fact it is not irrelevant to recall that the ICTY had already shown its « wisdom » by prosecuting and discharging … a fictitious defendant !).

Anyhow it remains that this pseudo trial should lead the Croats to ask themselves a few questions. Isn’t it high time to call some people to account, for example all those, be they politicians or journalists, who chose to abdicate any national pride and betray the true defenders of the country ? These individuals are totally discredited and it might be well advised to prevent them from committing further misdeeds. Given the most disdainful character of the verdict, the participation of Croatia in various European military operations must also be reexamined. If Croatian senior officers are so loathsome as Mr Orie said, why should their former comrades and subordinates continue to mingle with the so clean and exemplary battlegroups of NATO and EU ? Being the heirs to that Operation “”Storm””, which still gives the creeps to the judges, are Croatian soldiers really fit to take part in the pacification of Afghanistan, in Kfor, Eufor Tchad, Eunavfor Atalanta, Eupm and Eufor Althea ? And what about NATO whose bombings are always supposed to be fair and benevolent ? Aren’t those bad Croats going to spread in its ranks that villainous spirit Ante Gotovina, Mladen Markač and Mirko Norac passed them on ? After all neither Austria, Finland, Ireland, Sweden nor Switzerland belong to NATO and none of them seems to suffer from it.

Then there is also the big problem of the European Union. Depicted as a disgrace to the civilized world, should Croatia continue to grovel to be admitted into a club which is showing such contempt to her? How could she fraternize and cooperate with people who consider that when you resist an agression and liberate your own territory you engage in a « criminal action » ? For years, Croatia beat her chest, which wasn’t worthy of the tremendous efforts she had done to conquer her independence but now, after such a snub, it would be clearly miserable to carry on.

Such are some of the questions raised by Mr Orie’s judgment. Before giving any answer and while waiting for the result of the generals’ appeal, Croatia could well suspend some of her international commitments. That stand is fully justified. Her honour will be satisfied and the message would be perfectly clear.

Christophe Dolbeau

 

Tribunal de La Haye : la palme de l’iniquité

Les condamnations prononcées le 15 avril 2011 par le TPIY à l’encontre des généraux croates Ante Gotovina (24 ans de détention) et Mladen Markač (18 ans) marquent l’aboutissement de ce qui restera, hélas, dans les annales juridiques comme une sinistre mascarade. Le verdict est inique et ses attendus à la fois injurieux et humiliants : tout cela pue la combine politique et les manigances malpropres.

L’affaire, il faut bien le dire, avait plutôt mal commencé : un tribunal illégitime, un énorme préjugé anti-croate, des magistrats aux ordres et des procédures fantaisistes. On ne pouvait guère espérer de cette bouffonnerie autre chose qu’une sentence absurde (Rappelons au passage que dans sa « grande sagesse », ce même tribunal avait déjà réussi à poursuivre et relaxer … un personnage fictif !).

Reste que ce pseudo procès devrait conduire les Croates à s’interroger sur un certain nombre de points. N’est-il pas temps de demander des comptes à tous ceux, politiciens et journalistes notamment, qui par vénalité, veulerie ou mauvais calcul ont choisi d’abdiquer toute fierté nationale et de froidement trahir les défenseurs du pays en les livrant à l’étranger ? Ces gens se sont définitivement déconsidérés et il serait peut-être prudent de les empêcher de nuire encore. Eu égard au caractère particulièrement dépréciatif du verdict de La Haye, la question de la participation croate aux entreprises militaires euro-atlantiques se pose également. Si les officiers supérieurs croates sont aussi crapuleux que le prétend M. Orie, pourquoi leurs camarades et anciens subordonnés devraient-ils continuer à se mêler aux « exemplaires » battlegroups de l’OTAN ou de l’Union Européenne, et à se faire éventuellement trouer la peau pour des causes qui au fond ne les concernent pas ? Héritiers de cette opération Tempête qui donne encore la chair de poule aux robins de La Haye, les soldats croates sont-ils vraiment qualifiés pour participer à la pacification de l’Afghanistan, à la Kfor, à l’Eufor Tchad, à l’Eunavfor Atalanta, à l’Eupm ou à l’Eufor Althea ? Et l’OTAN dont les bombes sont toujours bienveillantes et justes ? Ces méchants Croates ne vont-ils pas y introduire ce vilain état d’esprit que leur ont légué Ante Gotovina, Mladen Markač, Mirko Norac et consorts ? Après tout, l’Autriche, la Finlande, l’Irlande, la Suède et la Suisse n’en sont pas et elles ne semblent pas s’en porter plus mal…

Et puis, il y a aussi le gros problème de l’Union Européenne. Livrée à l’opprobre universel, la Croatie doit-elle continuer à se prosterner pour être admise dans un club qui lui témoigne un tel mépris ? Comment fraterniser et coopérer sans arrière-pensée avec des gens qui considèrent qu’en résistant à une agression et en libérant votre territoire national, vous vous êtes livré à une « entreprise criminelle » ? Postuler en battant continuellement sa coulpe était sans doute indigne des sacrifices consentis pour conquérir l’indépendance mais adhérer après une telle gifle serait franchement piteux.

Telles sont quelques-unes des questions que soulève le jugement de M. Orie. Avant d’y répondre clairement et en attendant de savoir quelle suite recevra l’appel des généraux, la Croatie pourrait fort bien mettre certains de ses engagements entre parenthèses et suspendre certaines de ses démarches. Ce ne serait pas excessif, l’honneur serait sauf et le message explicite.

Christophe Dolbeau

Publié dans « Présent », N° 7336, 27 avril 2011. (Published in the Paris daily « Présent », N°7336, on April 27th, 2011).


Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Odg: KAKO NAS VIDE
« Odgovori #6 : 04 Listopad 2013, 21:06:59 poslijepodne »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
ipriub
« Odgovori #7 : 05 Listopad 2013, 00:04:22 prijepodne »

Po gornjoj memi se čini da nas vide ko ljude koji potežu stra'obalne offline alate za popunit/uredit običnu online memu i pritom to napravit ko ni sebi, ni svom.
Ni ipriub.
Ipriub. To je prva riječ koja mi je napamet pala pri pogledu na citiranu memu:
http://oi40.tinypic.com/1zme2s4.jpg

Riznica IHJJ nema ipriub. Ima priuba.

http://riznica.ihjj.hr/philocgi-bin/contextualize.pl?p.31112.Cijelihr.0.6.1.0
.pl mi govori da su se jezikoslovci (ili  programeri?) sjetili perl-a i perlscripta. Baš me zanima oće li ostat ko permalink gornji URL.

»Napokon je medresa tu, da se u njoj kroz desetak godina softa nauči priuba čitati arabski i — ništa više.«

Osman-Aziz (Nuri Hadžić, Osman i Miličević, Ivan) [1897], Bez svrhe. Slika iz života. (Naklada "Matice hrvatske", Zagreb), 204 pp. (p. 25)

Djelujemo nezaopućeno. Na način koji provocira, inače sasvim nezainteresiranog, promatrača. Da nas zaoputi. Malko. Ipriub.



http://weknowmemes.com/generator/meme/355898/

A Spajdo!? Spajdo je Belevarac. Spiderman sa Širokog Briga.



http://weknowmemes.com/generator/meme/355907/

U XXXII. Kolajni (zadnjoj?) na samom kraju Tin veli:

Nebrigo žene, presitosti hljèba,
od ritma misli zadnja spona puca
A srce kuca, bilo kuca, kuca.


I malo prije:

Zora je puna nježne jasne strave,
a misao je – bistra, ledna – stala;
ne zanima me skala, ni spirala,
ni česti odraz uzdrmane jave.


Administratori, nbavakua. hljèba je onaglašeno jerbo inače forumski filter napiše hl*eba.
« Zadnja izmjena: 05 Listopad 2013, 00:37:25 prijepodne glonga »

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Odg: ipriub
« Odgovori #8 : 05 Listopad 2013, 11:06:11 prijepodne »
Po gornjoj memi se čini da nas vide ko ljude koji potežu stra'obalne offline alate za popunit/uredit običnu online memu i pritom to napravit ko ni sebi, ni svom.
Ni ipriub.
A šta vali mojon verziji? Mlogo komplikuješ, a da si tijo moga si nas elektronski opismenit misto da samo kritikuješ.  :mirbi Moga si ovđek bit predstojnik katedre za informatiku. Al nisi tijo, nega pametuješ. Meni je bolon tinypic dostignuće. Stara sam kljusina. I ovo me još Crobeba Duvanjka nafčila dok je ovdan surfisala.  :neznam
Ko ti je kriv što bi tijo das iz Imockog. Al dobro. Govoriš iprijub pa ću ti izdat zavičajnicu. I povijestnih razloga zbog.

Administratori, nbavakua. hljèba je onaglašeno jerbo inače forumski filter napiše hl*eba.
hljeebate
 :hihi

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Odg: ipriub
« Odgovori #9 : 05 Listopad 2013, 11:16:42 prijepodne »
»Napokon je medresa tu, da se u njoj kroz desetak godina softa nauči priuba čitati arabski i — ništa više.«

Sitijo si me nani vic kad je lija pitala vuka da je nafči čitat. Kaže vuk da oće ako će mu dat. Nema blema. I dadne ti ona njemu. i drugi put. I treći...Dodijalo liji pa ga pita:
- A kad ćeš me nafčit čitat, kako si obeća?
- Lijo bona, nisan ti ja vuk karadžić nega vuk hjeebach.  :hihi

Djelujemo nezaopućeno. Na način koji provocira, inače sasvim nezainteresiranog, promatrača. Da nas zaoputi. Malko. Ipriub.

Je, pusto nismo reagirali... :nuga

Offline david123M

  • Tek se pojavio na forumu...
  • Postova: 1
Odg: KAKO NAS VIDE
« Odgovori #10 : 19 Svibanj 2015, 13:34:14 poslijepodne »
I nije bitna stranka, nije bitna stranačka boja, bitni su ljudi. Nije bitno hoćete li dati glas meni i mojim koalicijskim partnerima, birajte one za koje vjerujete da mogu nešto promijeniti u ovom gradu, birajte one koji neće izdati svoje koalicijske partnere i svoje birače, birajte one koji govore o konkretnim i ostvarivim ciljevima i realnim stvarima. Ja vam ne mogu i neću obećavati nemoguće stvari, nebeske šetnice i olimpijske bazene, stotine projekata i tisuće zaposlenika. Oni koji i dalje vjeruju u bajke, neka ne izlaze na izbore, neka ostanu doma i čitaju djeci ili unučićima Hansa Christiana Andersena. Za početak preporučujem “Carevo novo ruho”.
MALIK66