Već dugo želim vratiti na ruku ručni sat, ali besplatno, naravno. I tako, danas u rođaka viddim kako se njegova dvogodišnja curica sa zlatnim uvojcima igra s nekim satom. Uzmem, pogledam i vidim da je seiko automatic, metalnog kajiša poprilično iskrivljenog. Upitam zlatokosu hoće li mi dat sat na što ona protepa hoću, jer se nas dvoje dobro kužimo. Sat je pronašao njezin did na polju davno, prije dvije godine (eto, nek se javi tko je izgubio). U ladici sam imao drugi sat, lijepog kožnog remena, ali neispravan. I tako, malim odvijačem sam skinuo remenove i na seika stavio svoj remen, po širini točno odgovara u seiko. Međutim, površina sata je zagrebana. Ništa lakše, bio sam na wikihow i doznao ono što sam već znao. Uzet ću malo fine paste za poliranje, malu ručnu gravirku i nastavak za poliranje i obnoviti površinu seika. Čisto staklo, tj. plastika, bitan su vizualni dojam. Kad ovo napravim, javit ću kako je prošlo. Inače, volim raditi oko satova. nedavno sam kasno navečer, pijan lutajući s prijateljom oko kvatrića, našao jedan obični, zidni, vrlo jasnih linija. Kad sam stavio novu bateriju, vidio sam da zastaje. To sam riješio tako da sam iščupao sekundaču, i sad radi ko sat. Ako su zupčanici malo lošiji, težina sekundače ih opterećuje i zna stvoriti blokadu.