Autor Tema: Gorica  (Posjeta: 5488 )

Offline Zavelim

  • Forumski mudrac...
  • Gožđeno pero foruma
  • *
  • Postova: 3.294
Gorica
« : 26 Prosinac 2010, 14:05:31 poslijepodne »
Evo teme za priču o povijesti Gorice i najviše crkve svetoga Stipana. Za početak zanima me šta se to zapravo slavi 3. kolovoza u Gorici? Kome je taj dernek posvećen? Koliko znam i čitam sveti Stipan prvomučenik je na današnji dan 26. prosinca, a sveti Stipan kralj (ugarski) je 16. kolovoza, a po katoličkom kalendaru na 3. kolovoza pada Augustin Kažotić, Lidija i Gustav.

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odi si bos na zavit, odibos
« Odgovori #1 : 26 Prosinac 2010, 19:30:01 poslijepodne »



Latin
Verb
abībās
1.second-person singular imperfect active indicative of abeō.
http://en.wiktionary.org/wiki/abibas
http://en.wiktionary.org/wiki/abeo#Latin

Saint of the Day for August 3
St. Lydia Purpuraria
St. Abibas
St. Aspren
Bl. Waltheof
St. Trea
St. Senach
St. Dalmatius
St. Euphronius
St. Gamaliel
St. Faustus
St. Peter of Anagni
http://www.catholic.org/saints/sofd.php

http://www.zeno.org/
http://www.zeno.org/Heiligenlexikon-1858/A/Abibon,+S.
http://www.zeno.org/Heiligenlexikon-1858/K/HeiligL-1858-001-0007
http://de.wikipedia.org/wiki/Abibas

Prije će bit na onoj karti sv. Petar
"promoted the First Crusade to the Holy Land"
http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=5377
nego Abibas
http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=1075

Malo je nadotegnuto od Stipan < Abo < Abibas
Na onoj Scheda karti (1856.) ni najneobavišćeniji kartograf ne će nliko (sivero)iztočno ucrtat sv. Abu u odnosu na Goricu.
E, sad di je sv. Abo gruzijski i je li oduvik ortodoksan, ili je sv. Petar Anjanski po sriedi?
« Zadnja izmjena: 26 Prosinac 2010, 19:50:39 poslijepodne glonga »

Offline Zavelim

  • Forumski mudrac...
  • Gožđeno pero foruma
  • *
  • Postova: 3.294
Odg: Gorica
« Odgovori #2 : 26 Prosinac 2010, 19:36:37 poslijepodne »
da su bar dugi rukavi

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odi bos
« Odgovori #3 : 26 Prosinac 2010, 19:44:50 poslijepodne »
da su bar dugi rukavi
Ništa nije dugačko, ako se dobro skrati.

http://en.wikipedia.org/wiki/Abo_of_Tiflis
Sveti Abo Tifliški (od Tbilisija) na onoj karti se može složit činjenično u crkvicu stariju od raskola (prije 1054., ili prije "razdvajanja prioriteta slavljenja zajedničkih" svetaca do 11. st.), a "po predaji" (koja može, a ne mora uključit ulje, Mrakijskog… žabe zapuvače) i u kontekst životopisa sv. Abe gruzijskog glede djelovanja (svetog) Stipana Vrljića okolo 3.8.1718. ± nekoliko godina.
"Predaja" je tu da se primaže i "zakalamuša" križarska (templarska, kasnije možda ivanovačka) crkvica sv. Petra (Anjanskog) koji se slavi 3.8.
"promoted the First Crusade to the Holy Land"
http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=5377

Ovaj sv. Abo od Tbilisija se ne uklapa u kolovoz, bilo da se slavi 6.1., ili 8.1. po bilo kojem kalendaru

http://www.youtube.com/watch?v=Of1RW3-p-LU
« Zadnja izmjena: 26 Prosinac 2010, 20:32:02 poslijepodne glonga »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odibos
« Odgovori #4 : 26 Prosinac 2010, 22:58:51 poslijepodne »
Što je na Svetigori bilo ovo što se vidi ovdje na online mapama od sateliskih snimaka
43°24'26.88"N 17°19'40.66"E
Utvrda Lukovac? Da nije malo uviše prema, ili na prapovijesnoj gradini?

Sovićka crkva sv. Petra i Pavla bi trebala biti ovdje na online mapama od sateliskih snimaka
43°24'7.78"N 17°19'51.69"E

Mlađarijo, Svetigora nije Studengora. U potrazi za mjestom zvanim "In Monte" po šumama i gorama na drugoj temi Svetigora je olako ispušćana. Ova se čak može uklopit na mjesto "Sveti Abo" na onoj Scheda karti iz 1856.

Na dan 3.8. Goričani (i Sovićani i Grugini i mnogi drugi) slave sv. Petra sovićkog svetigorskog.
Sv. Stipan gorički po tomu nije u početku morao biti sv. Stipan već neki drugi svetac.
Najvjerovatnije je ipak bio sv. Stipan i slavio se 26.12. ko što je red i običaj.
U Sovićima je najvjerovatnije bila crkva sv. Petra — sv. Petra Ananjskog (slavi se 3.8., St. Peter of Anagni)
http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=5377
Sigurno nije sv. Petra Krstitelja (slavi se 6.2., St. Peter Shukeshiko)
http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=5363

"Peter of Anagni was Benedictine, Bishop, and papal legate. Born in Salerno, Italy, he entered the Benedictines and so distinguished himself as a monk that Pope Gregory VII appointed him Bishop of Anagni. As bishop, he improved the spiritual welfare of the city, built a new cathedral, and promoted the First Crusade to the Holy Land, a venture in which he participated. Pope Urban II sent him to Constantinople as papal legate to the Byzantine Empire. He was canonized in 1109 by Pope Paschal II, a mere four years after his death."
http://en.wikipedia.org/wiki/Peter_of_Anagni
Odmah po kanonizaciji, crkve i samostani i u benediktinskom i u križarskom (templarskom, ivanovačkom) okružju mogli su dobiti ime po njemu.
Ako se u jednom okružju iz 1312. i moglo održat ime crkve i možebitnog samostana u (ili možda na) Svetigori u Sovićima, nije bilo baš zgodno na početku turske vladavine, životopis mu je malo nezgodan za poturice (promocija prvoga križarskog pohoda u Svetu Zemlju i sudjelovanje u njemu).
Ukoliko su crkva (i možda samostan) bili benediktinski, nakon 1312. nije bilo s te (ne-templarske) strane razloga za "gubljenje" imena sv. Petra Ananjskoga.

Onda su pomireni Gorica i Sovići. Sovićani su u Goricu prenijeli običajni nadnevak proslave sv. Petra Ananjskog. Goričanima očito nije bilo sve svejedno takvo pomicanje sv. Stipana s 26.12. na 3.8. što se moglo čut u predajama, a moglo se štogod pasivnog otpora i pročitat u pra Satipana Varića 1708.:
"A. D. 20. di Dece(mbri) 1708.
Neka se znade što ko uze Svetom i Slavnom Stipanu od Imote.
Ovi Misao (misal) uze Jakov Grančić, paramentu od svile strikanu, a postavljenu arnom (?). Uzeše svi sinovi pokojnoga Mije Vlašića, tumač uze Martin Varljić, otarnik uze Šimun Paračik (Paradžik); Kalež uzeše sviu skupa i patenu to jest Lukavčani, Sovićani — košulju naglavnik i pas uze Mati Bašić, ručnike dade 20. Stipan Varljić kapelan od ove carkve .S. Stipana, i u ovoj robi neimadu ilake (udijela) nikakove Goričani; koju robu nabavi svuh iz Mletaka naš kapelan, i kada je nestane nakon nas neka je naši sinovi ponove jer će im platiti Bog Svemogući i .S. Stipan Mučenik.
(Fra Stephanus Warljich ad Imotta Parocus .S. Stephani Imotte)"
http://www.bratovstina.com/content/view/29/71/

Još je jedan pra Stipan obnavlja crkvu sv. Stipana ranije. Fra Stipan Kunić 1613.

Sovićani su zadržali i sv. Petra u imenu crkve sv. Petra i Pavla.
http://www.bratovstina.com/content/view/28/27/

Sv. Stipan 3.8. je dobiven "popuštanjem" jedne strane i nadotezanjem preko sv. Abe da bi se na zajedničkom nazivniku našli sv. Petar Anajski i sv. Stipan.
"Die Gebeine des Abibas sollen unter Kaiser Honorius zusammen mit denen des Heiligen Stephanus und denen des Nikodemus aufgefunden worden sein. Abibas wird als Heiliger verehrt. Sein Gedenktag ist in der katholischen Kirche der 3. August, in der orthodoxen Kirche der 2. August."
http://de.wikipedia.org/wiki/Abibas

Dana 3.8. slave se i sv. Petar Ananjski i sv. Abibas. Pritom sv. Abibas "ima" neke veze sa sv. Stipanom. Glede i unatoč:
"Seine historische Existenz ist zweifelhaft."
http://de.wikipedia.org/wiki/Abibas
Kako je sv. Abibas postao sv. Abo kad pokraćivanje imena dovodi u zabunu glede sv. Abe od Tbilisija? Zločesto bi se moglo reć da u tom ima i nakane zametanja traga, ukoliko se radilo o templarskom boravištu i crkvici.
Pretjerano? Prije par pari godina se mladim desktop publisherima "Naših ognjišta" omaklo tiskanje cijele naklade zidnog katoličkog kalendara s netočnim rasporedom, ne samo u dijelu pomičnih svetkovina. Kalendar nije otišao u distribuciju, ali je podatak o tomu razglašen pa se i danas čuje kako je jedne godine "pra Gabri na kalendaru Uskrs pa u sridu".
Kako se tek u ona doba moglo računat s "masovnom" dostupnošću svetačkih leksikona kao npr. ovog iz 1858. čiji je članak o sv. Abibasu — Abi dostupan na slijedećim web stranicama:
http://www.zeno.org/Heiligenlexikon-1858/A/Abibon,+S..
http://www.zeno.org/Heiligenlexikon-1858/K/HeiligL-1858-001-0007
Sv. Abo je tu baš zgodno uskočio. Čak mu je i spomendan nekad bio u prosincu (2.12.)
"S. Abibon (Abibo, Abibas), Conf. (3. Aug. al. 2. Dez.)."
http://www.zeno.org/Heiligenlexikon-1858/A/Abibon,+S.

Sv. Petar od Ananjija u istom leksikonu:
http://www.zeno.org/Heiligenlexikon-1858/A/Petrus,+S.+(90))
http://www.zeno.org/Heiligenlexikon-1858/K/HeiligL-1858-004-0820

Daklem, Goričani derneče 3.8. na sv. Petra sovićkog kojeg zovu Stipanom (26.12.) priko sv. Abibasa radi reda i mira u kući, a Sovićani slave svoju polu od pole svetačnog dana sv. Petra i Pavla (29.6.).
(Poluimenjak Raosovog don Pavla. Pola Anti, pola Mati i ona pola popola. Pola meni, pola tebi, pola Bagi.)

Nečija pôla očito nedostaje, ili baremko ostaje zamìškanom. Po svoj prilici templarska.

A današnji sv. Stipan? Zašto baš ne čujem često čiji je (sve) zaštitnik?
"Feastday: December 26
Patron of Stonemasons"
http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=6055
etc
http://en.wikipedia.org/wiki/Saint_Stephen

Premalo zbrke? Još jedan Abo? Na današnji dan.
"St. Abadiu
Feastday: December 26"
http://www.catholic.org/cathcom/saints/saint.php?saint_id=6055
etc
http://en.wikipedia.org/wiki/Abadiu_of_Antinoe
« Zadnja izmjena: 26 Prosinac 2010, 23:55:05 poslijepodne glonga »

Offline belevarac

  • Sve zna, sve čita, svugdje piše...
  • Postova: 1.801
Odg: Gorica
« Odgovori #5 : 26 Prosinac 2010, 23:55:44 poslijepodne »
Pitajte, boni, fra Antu Maricha.
Znameniti grad na obali, Olisippo [Lisabon], csuven zbog svojih kobila koje zatrudne pomochu zapadnog vitra (Plinije Stariji)

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
a, be, o
« Odgovori #6 : 27 Prosinac 2010, 00:02:34 prijepodne »

Virujen ja da pra Ante znade puno lipi stvari. Nu je li njemu baš prilično reć sve što znade?

Vèlju: — Nomen est omen.

abeo, Latin

Etymology
From ab (“from, away”) + (“go”).

Pronunciation
(Classical) IPA: /aˈbe.oː/
Verb
present active abeō, present infinitive abīre, perfect active abiī, supine abitum. (irregular)

1. I depart, go away, go off.
2. I depart from life, die.
3. (of things) I pass away, disappear, vanish, cease.
4. I am transformed, metamorphosed.
5. I retire from office.
6. I pass from owner to owner.
7. (astronomy) I set.

Inflection
Irregular conjugation, but similar to fourth conjugation. The third principal part is most often contracted to abiī, but occasionally appears as abīvī.

Irregular
Derived terms
e medio abeo
http://en.wiktionary.org/wiki/abeo#Latin
« Zadnja izmjena: 27 Prosinac 2010, 00:07:28 prijepodne glonga »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
a, be, o… a, be, še, se
« Odgovori #7 : 27 Prosinac 2010, 00:47:31 prijepodne »

O obzirnosti povjesničarskoj pra Karla Jurišića bilo je beside na povijesnim temamama. Glede lokacije prvog samostana "In Monte", pouzdanosti Vladimirovićeve, opširnosti i mašte Gudeljeve…

Nu, ja još uvijek živo pamtim kako se iz etera, u krugovalovima mogla uhom čut, skoro ko okom, a uhom, pročitat crtica. Crtica kao razgodak. Ova ovakva "-". Srednja. Minus. Iz usta pra Ante kroz brzoglas pa kroz kružne valove jedne rvacke ercegovačke krugovalne postaje. I sve to — s obzira pra Antinog.

Bilo je to nieke godine o Šimićevim susretima. Pra Antu je s jedne rvacke ercegovačke krugovalne postaje tim povodom u emisiju brzoglasno pozvala jedna od oni rvacki ercegovački krugovalni Žvȁka koje istu crticu i dan-danas u kružne valove izgovaraju — "povlaka". Ne ćemo ji imentovat "ovim putem", "često puta"… nikad, a možda ni tad.
(Č*5= često puta pet | ČPP=FAQ)

Žvȁka: — I ove godine… manifestacija "Šimićevi susreti"… Pozivamo fra Antu… telefonom… Fra Ante, braća Antun i Branko Šimić…
Pra Ante: — … braća Antun i Stanislav… Ante i Stanko…
Žvȁka: [otklanja svaku sumnju o omašci sjećanja, jezika… ponovo] — … braća Antun i Branko…
Pra Ante: [na način da se uhom može pročitat crtica između Antun i Branko] — … braća Antun-Branko i Stanislav…

Žvȁka: — … braća Antun i Branko…
Pra Ante: [u tonu se čuje blago odustajanje, civil bi ovde u eter reka: "ejèbiga", ali pra Ante nastavlja stoički i bezuspješno opasan pojasom strpljenja] — … Braća Antun i Stanko… Antun je pod pseudonimima Slavče… Branko…
Žvȁka: [po odjavi/završetku telefonskog razgovora s fra Antom, nastavlja o Šimićevim susretima] — … braća Antun i Branko…
Jedna trećoredica pri aparatu (krugovalnom) [gasi lenger (apparat krugovalni) govoreći]: — Its knja-tru!
« Zadnja izmjena: 27 Prosinac 2010, 00:51:36 prijepodne glonga »

Offline belevarac

  • Sve zna, sve čita, svugdje piše...
  • Postova: 1.801
Odg: Gorica
« Odgovori #8 : 28 Prosinac 2010, 00:28:45 prijepodne »
Odluta li ga ti, odluta, iza devet, iza deset, iza roga, iza Boga.
Ja kad spomenuh pra Antu, to je zato shto je csovik, koliko se sitjam, tamo bio na zsupi. Valjda znade shto je to slavio na dne 3. kolovoza.
Znameniti grad na obali, Olisippo [Lisabon], csuven zbog svojih kobila koje zatrudne pomochu zapadnog vitra (Plinije Stariji)

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Gorica
« Odgovori #9 : 28 Prosinac 2010, 04:23:04 prijepodne »

Ako me ne vidiš, ne mora značit da sam daleko.
Župna sloga je osjetljiva biljka. Još kad je župa sastavljena od više sela.
Fra Stipan Barić (> Varić > Varljić > Vrljić) biluži i kako Goričani u svojedobnom opremanju (ne i u gradnji) crkve sv. Stipana "ne imaju nikakve ilake".
Re ćemo da si pratar i svećenik, pa te rasporedi na župu Gradac-Kočerin, a mater ti rodon s Gradca. Zaštitnik župe ti sv. Franjo Asiški (4.10.), u župi se taj dan slavi 29.6. na sv. Petra i Pavla kod župne crkve na Gradcu. Ime po gradačkom (gračanskom), nadnevak po kočerinskom. Bi li se ti baš rado ujtijo te teme u prediki za priopćit selu, župi, gradu i svitu što znaš o povijesti događaja koji su doveli do takve zamjene? U razgovoru? U članku?
Način.
I Micro$oft veli: — How to Tell.
« Zadnja izmjena: 28 Prosinac 2010, 04:27:04 prijepodne glonga »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Sv. Abo
« Odgovori #10 : 26 Ožujak 2011, 17:32:44 poslijepodne »
Sveti Abo
C. Patsch, P. Bakula, J. Scheda

Pri povratku iz Drinovaca u Goricu potražio sam po Bakuli (na ozn. mj. str. 181.) spomenute "rudera ecclesiae titularis ignoti prope Plavilo". One su identične sa "Crkvinom ", što leži na naplavljenomo mjestu izmegju mosta preko potoka Plavila i Leventića kuća, i na kojem kažu da je nagjeno zidina. Na površini nijesam mogao ništa da primjetim.

Scheda Karte 1856. Composite XIII, XIV, XV, XVIII, XIX, XX: Karte Des Oesterreichischen Kaiserstaates. Expeditions-Bureau Wien
@ Rumsey collection online: škljoc




Ako je učitavanje i zumiranje na web mjestu http://www.davidrumsey.com presporo, gornja slika je veća nego što je prikazana u ovom upisu. Otvoriti na novoj kartici/prozoru. Open in new tab/window. Ili škljocnuti ovdje. Za prikaz šireg područja ipak treba pogledati kartu na navedenoj (Rumsey) web adresi.
« Zadnja izmjena: 26 Ožujak 2011, 17:45:22 poslijepodne glonga »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Sv. Abo u Brelima
« Odgovori #11 : 02 Rujan 2011, 02:02:09 prijepodne »

Sv. Abo, litnji sv. Stipan, slavi se i u Brelima.
More lako bit da je u Brela donešen u zadvarskom zbjegu pa vraćen poslije u Goricu slično Gospi Ramskoj i Sinjskoj.

Ove godine je i svećenik na oltaru rekao da je 3.8. nadnevak obilježavanja prijenosa moćiju sv. Stjepana u Carigrad.
Wiki-članci govore o tom nadnevku kao o nadnevku pronalaska moćiju sv. Stjepana i sv. Abe.

"The General Roman Calendar included also on August 3 a feast of the Invention of the Relics of St Stephen — "Invention," (Latin: inventio), meaning "finding" or "discovery" — to commemorate the finding of St Stephen's relics during the reign of Emperor Honorius. In the Tridentine Calendar, this feast was celebrated as a "Semidouble", a rank that it lost in 1955, when Pope Pius XII reduced it to the rank of "Simple". It was one of the second feasts of a single saint removed from the calendar by Pope John XXIII in 1960, and, while it is celebrated by those traditionalist Catholics who observe earlier versions of the Roman calendar, it is not celebrated by those who, in accordance with Pope Benedict XVI's motu proprio, Summorum Pontificum, observe the 1962 calendar."
http://en.wikipedia.org/wiki/Saint_Stephen

"Die Gebeine des Abibas sollen unter Kaiser Honorius zusammen mit denen des Heiligen Stephanus und denen des Nikodemus aufgefunden worden sein. Abibas wird als Heiliger verehrt. Sein Gedenktag ist in der katholischen Kirche der 3. August, in der orthodoxen Kirche der 2. August."
http://de.wikipedia.org/wiki/Abibas

"The finding of their relics was celebrated as a feast day on August 3, and their feast days specically commemorated on December 2 in Pisa."
http://en.wikipedia.org/wiki/Abibon

"Sein hl. Leib wurde mit dem des hl. Erzmartyrex Stephanus unter dem Kaiser Honorius auf wunderbare Weise entdeckt. Ueber diese Entdeckung siehe Näheres bei S. Gamaliel und S. Stephanus."
http://www.zeno.org/nid/20002843692
itd.
http://www.zeno.org/nid/20002957841

Pronalazak (3.8.), a ne prijenos (7.5.), prema:
" In der Folge kamen dieselben nach Constantinopel und von da um die Mitte des 6. Jahrh. unter dem heil. Papste Pelagius I. (vom Jahre 555–560), der diese Vergünstigung von dem Kaiser Justinian erlangt hatte, nach Rom, wo der größte Theil derselben unmittelbar an der Seite des hl. Laurentius in demselben Grabe bestattet ist. Die Uebertragungsfeier wird am 7. Mai, seine Auffindung am 3. August begangen."
http://www.zeno.org/nid/20003141152

Daklem, Abibas.
"Sein hl. Leib wurde mit dem des hl. Erzmartyrex Stephanus unter dem Kaiser Honorius auf wunderbare Weise entdeckt. Ueber diese Entdeckung siehe Näheres bei S. Gamaliel und S. Stephanus."
http://www.zeno.org/nid/20002843692

http://i.imgur.com/Un4rx.jpg
« Zadnja izmjena: 02 Rujan 2011, 02:07:50 prijepodne glonga »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Koji Turac učitelju Nidžo?
« Odgovori #12 : 16 Studeni 2011, 18:21:38 poslijepodne »

Koji Turac učitelju Nidžo?
Kucni Muju, pokucni Alila…
Grozno štivo učitelja Nidže…

Za početak zanima me šta se to zapravo slavi 3. kolovoza u Gorici? Kome je taj dernek posvećen?

Prema pokojnom učitelju (De mortibus nihil nisi bene.) Nikoli Barišiću, slavi se sv. Mujo od Imacke i njegova pobjeda nad Alilom od Runovića glede lì-jepe Emine, žutke ćeri goričkog dizdara.
Ko nas je sve učijo, dobri smo ispali.
Književnu i običajnu razčlambu učiteljeve rađe ostavljam energičnijima i brezposlenijima. Čuj kolo na lice sv. Stipana. Post ti ćaćin, ko će gladan kolo igrat?
Ćuj ba, đemalije od stotin dukatah!? (…a sridina sto cekina…)
Bi(e)la vrata, a đotluka kratka…
(ko da joj je zlogodina majka)
("…đemalije na malim nožicama…")

Međutizin, nije svako zlo za zlo. Lik je objavio godinu — 1711. Uzimam zdravo za gotovo da su muslimanski svati u ovom dijelu Europe pa i šire, od poturčenja do danas bivali petkom — turskim svetkom. Svi izračuni dana u tjednu vele da je 3.8.1711. bio ponediljak, a 26.12.1711. subota. Kad se razmiri izraz "licem na Stjepanj-dan" u odnosu na ponediljak i subotu more se pritvrdit da se početkom 18. st. sv. Abo (3.8) baremko nakratko pomakao na sv. Stipana (26.12.). Pritom ostaje i mogućnost da se 2.8.1711. nije postilo ("Nedilja ne da postu na se.") i da se moglo kolo igrat "licem na Stjepanj-dan". Ili ovom úči "licem na Stjepanj-dan" znači baš na Stipenjdan, a ne dan ranije - na post sv. Abi, sv. Stipanu goričkom i breljanskom?

Veselu rađu učiteljsku, teškom mukom optički-znakovno pročitanu i transliteriranu s ćirilice prenosim ovdek u cjelini i celosti.

Izvor: Glasnik Zemaljskog Muzeja. Sarajevo. 1892. knj. 4. pp 454-455.

»Grozno kolo goričko na Stjepanj-dan.  

Priopćio Nikola Barišić.  


Dizdar, zapovjednnk tvrđave goričke1), imađaše jedinicu kćerku, Eminu. Tri niza žutijeh dukata vezaše joj vrat, bjelji od labudova perja; grivna krupnoga bisera plela joj se oko kose, žute kao dozreo žitni klas; nosila je svilene dimije, plave kao nebo, a prsluk od crne kadife, zlatom izvezen, priljubio joj se kao da je prirastao oko tanka struka; kapica, sva zlatom našarana pokrivala je lijepu joj glavu; a sa kape zlatna kita do plećih joj sizala; đemalije na malim nožicama vrijedile su punijeh sto dukata. Vitka i visoka stasa, sva gorijaše od žeženog zlata i prelijevaše se u djevičanskome narančastom duvaku. Baš ljepotica nad ljepoticama.

Aga imotski2); imao je sina Muju. na daleko čuvena kao po izbor konjanika, hrabra junaka i strašna mejdandžiju. O njemu se pripovijedalo kao o Kraljeviću Marku. Jedni veljahu, da je kroz tolike opasnosti sretno glavu iznosio, drugi da je s vilama ljubav provodio, treći da je s hajducima bojak bio i na mejdanu glave im odnosio.

Nazrijevši on jednom kćerku Dizdara goričkog, mahnito se u nju zaljubi a djevojka mu na ljubav jednakom ljubavlju odvrati. Plam potajni, neosjetljivi u tren oka obuze ta dva mladenačka srca.

Ali gle nesreće! Mladi sin age imotskoga imađaše moćnog suparnika u osobi sina bega Runovića3), kojega djevojčini roditelji veoma zavoliše i odlučiše, da njemu dadu lijepu Eminu.

Svadba bi ustanovljena na Stjepanj-dan, idući kršćanski svetac. Licem na Stjepanj-dan okupio se nebrojen narod ispred crkve na ravnici da kolo igra.

U kolu bijahu sin age imotskog i onog bega Runovića sa Dizdarem. Na jedan put začuše se kubure, — znak mejdana. Dva junaka — Mujo imotski i Halil runovićki — na britke se sablje po igrištu potjeraše, na očigled malog i velikog. Mladoženji runovičkom loša sreća bila, jer mu onaj imotski glavu odrubi. Pograbivši tada dragu svoju i bacivši je na konja preda se, zaleti se niz goričko polje pjevajući i popijevajući: „O ružice svih druga carice! — Kolo se je vilo i dovilo! — Lez' u krilo, moje lijepo zlato! — Poletimo put ravnog Imotskog. — Da mi sjajiš u bijelu dvoru, — Kao sjajna na nebu danica! — Do vijeka, moj dragi anđele"!

Po narodnom kazivanju to se dogodilo godine 1711. licem na Stjepanj-dan. Taj dan i današnji stanovnici krajine goričke i imotske štuju na osobiti način, kupeći se u velikom broju, trgujući, narodno kolo igrajući i druge narodne igre provodeći po starom narodnom običaju.

Toj narodnoj svečanosti i ja sam svjedokom bio i do srca se spomenutijeh igara  nauživao.  


1) Gorica, nekad zvana slavna i stara Imota, selo u Hercegovini, leži u vrlo lijepom i romantičnom kraju sa kojijeh 300 kuća rimo-kat. Opširnije vidi Glasnik zem. muz. 1892., strana 276., knjiga III.

2) Imotski je varošica na dalmatinskoj međi od kojijih 1000 kuća, a daleko je od Gorice 7 kilometara.

3) Runovići su jedno ubavo seoce sa 60 kuća rimo-kat., daleko od Gorice 9 kilometara na dalmatinskoj granici.«

Offline Zavelim

  • Forumski mudrac...
  • Gožđeno pero foruma
  • *
  • Postova: 3.294
Odg: Gorica
« Odgovori #13 : 16 Studeni 2011, 22:50:16 poslijepodne »
Niki dan pročita sličnu priču samo se ta dvojica pobiše za Veliku Gospu negdi oko Durmiševca, a cura bijaše iz turske kule pokraj sadašnje Perinuše.

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Gorica - In Monte?
« Odgovori #14 : 17 Studeni 2011, 15:22:05 poslijepodne »
1) Gorica, nekad zvana slavna i stara Imota, selo u Hercegovini, leži u vrlo lijepom i romantičnom kraju sa kojijeh 300 kuća rimo-kat. Opširnije vidi Glasnik zem. muz. 1892., strana 276., knjiga III.

Što to učo Nidžo samoreferencira? Donosim svekoliko i zbog sveze s ovdašnjom drugom temomˆ.

Nikola Barišić. Posušje. GZM. knj. 3. Sarajevo. 1892. pp 275-277

»Posušje

Priopćio učitelj Nikola Barišić.


O Posušje gn'jezdo sokolova,
Od starine junački mejdane!
U tebi su silenī junaci,
Behijani [sic!] mladi vitezovi!
(Nar. pjesma.)

Posušje za rimskoga gospodstva bijaše utvrgjena tačka drugoga reda, kao što svjedoče mnoge razvaline, koje se i danas nalaze okolo mjesta.

U njemu je sjedište kotarske ispostave.

Mjesto ovo pouzdano može očekivati bolju budućnost. Jamac nam je tome velika radišnost onog trudoljubivog naroda.

U istom mjestu ima crkva rimokatoličkog obreda.

Podneblje je veoma zdravo i prijatno, a poljice baš divno sa zelenijem livadama, plodnim i prostranim oranicama; osutim i kićenim brežuljcima.

Posušje po svoj je prilici dobilo ime od toga, što je pred nekoliko stotina godina bilo vrlo podvodno. Priča se, da je kralj Tvrtko podijelio ovom mjestu 15.000 dukata, da se iskopa prokop, kuda bi voda otekla. Taj isti prokop koritom je današnje rijeke Topale, pak otuda ovdašnje stanovništvo mnije, da je mjesto dobilo ime Posušje.

Četiri kilometra južno od Posušja vide se ostanci tvrgjave Gradačke, čiji su zidovi sagragjeni po pradavnom gragjevnom običaju. Tvrgjava i danas se proteže u površini do 400 četvornijeh metara. Svud uokolo opasana je debelim zidom, koji je imao samo jedan otvor, kuda se je ulazilo u kulu. U toj tvrgjavi, kao i ispod nje nad zemljom bilo je mnoštvo ukusno tesanog kamena, kojim kamenjem sagragjen je rimo-katolički župski stan u Gracu. Stanovnici spomenutog sela poodnašali su mnoštvo kamenja za gradnju svojih stanova. Prenašajuć spomenuto kamenje, našao je sadašnji gospodin župnik Fr. Dominik Šarac božicu Veneru i mnoštvo starijeh kovina, koje se i danas mogu vidjeti u samostanu časnijeh franjevaca na Humcu; a ovdašnji župski kapelan gospođin Fr. Ladislav Biško, pred četiri godine našao je u istoj tvrgjavi jedan' zemljani lonac. U tome je loncu bila jedna povelika staklenka, u kojoj je bilo sedam manjih, napunjenih nekim crnim praškom. I danas onuda težaci nalaze starijeh novaca, komada opeka, zemljanijeh rimskijeh posuda s bapkama i natpisima. Narod priča, da je rečenu tvrgjavu sagradio Gračanin Pandža.

Na granici katastralne općine Graca i Grude, krajem brdskoga puta, vidi se velik grob sa velikijem kamenitim krstom a zove se „Biskupov grob".

O ovome grobu priča se, da je nekakav biskup, putujući na Posušje, ondje od razbojnika dočekan, ubijen i zakopan. Bosansko-hercegovačko kat. sveštenstvo ne zna da je ikakav biskup ondje poginuo. Moguće da je poginuo u ono davno doba, kad nijesu u Bosni i Hercegovini biskupi stanovali, nego od vremena do vremena iz Rima ovamo šiljani. Moj štovani prijatelj župnik u Gorici, gospodin Fr. Petar Kordić, pred četerdeset godina raskopavao je ovaj grob, ne bi li u njemu našao kakav biskupski znak, ali na žalost ne nagje ništa osim kosti.

Jugo-zapadno selu Grudam a jedan kilometar daleko leži seoce od kojijeh 300 kuća, zvano Gorica. O tome priča se, da je tu bio grad (šeher) Imota, te da je sav bio pokriven daskom, pak da je u davno doba vas izgorio. Kad je izgorio, narod se raselio, a mjesto Imote prozvala se Gorica od gorijevine.

Kad se je katolička crkva u Gorici gradila, mnogi se je kamen upotrijebio za gradnju iste, dok je ostalijeh zidina nestalo sa površine krčenjem vinograda i bašča i gradnjom raznih seoskih kuća. Gorica leži ispod dosta velikog brda, zvanog „Pit brdo" a ispod nje proteže se prostano polje sve do Runovića sela u Dalmaciji. Na jednoj glavici, 1/4 sahata iznad sela Gorice, imade mjesto nazvano „Tamnice". Priča se, da su tu bile tamnice grada-Imote. Iznad površine zemlje nalazi se razbacanog tesanog kamena, a ispod zemlje još imadu temelji zidova, gragjenijeh klakom. Neki seljani kopali su još davno, ne bi li tu našli blaga, i nagjoše mnoštvo podzemnijeh hodnika; za to se sumnja, da su ondje bile po prilici tamnice,

Izmegju sela Gorice i Grude prostire se gradina klakom gragjena u površini do 1000 četvornijeh metara. O njoj tamošnje stanovništvo priča, da je u njoj živio Vručković kapetan, pad [sic!] da otud donja okolica nosi ime „Vrućice". Neki pričaju, da je nekada s gornje strane gradine voda izvirala. Okolo gradine ima više stećaka, ali na njima ne može se primjetiti nikaki natpis, osim što se na jednome sa sjeverne strane vidi urezan polumjesec, sunce i zvijezda. Ispod ove gradine jugo-zapadno, priča se, da je bio velik nasip preko cijeloga Grudskoga polja a na sredini da je bio drven most, preko koga se je moglo ljeti i zimi preko polja preći. Priča se, da se je ispod „Vrućice" protezao starinski put sjevero-zapadno prema Gorici (staroj Imoti).

I sadašnja nova cesta drži se od prilike istoga pravca. Tamošnje stanovništvo krčeći bašče nailazi na staru cestu na više mjesta, a sva je prilika, da je tuda prolazio rimski put.

Tri kilometra desno od rijeke Topale, izmegju Vinjana i Trebistova (sêla Posušja) sjevernim pravcem, vide se ostanci starinske tvrgjave, zvane „Kulinovci". Zidovi su klakom gragjeni. Oko njih može se i danas vidjeti komada opeke. Neki kopajući nailazili su na komade raznijeh kovina. Pred deset godina ovdašnji žitelj Josip Biško u istim ruševinama namjerio se na kamenit umivaonik, koji da mu se pred dvije godine zabacio. O ovoj tvrgjavi ovdašnje stanovništvo vrlo malo umije da priča. Megjutim hoće neki, da je to bio ljetnikovac „Kulina bana" i otud da se rečena tvrgjava prozvala „Kulinovci".

Dva kilometra sjevero-istočno Posušju uzdiže se na jednom brdu tvrgjava „Radovan," od koje se danas jedva mogu ostanci raspoznati. Po kazivanju ovdašnjeg pučanstva ona je bila sagragjena na obranu neprijateljskijeh navala. Južno dva kilometra (Posušju) na brdu zvanom „Grabovica" sagragjena je po sličnom obliku druga tvrgjava u istu svrhu. Te su tvrgje obuhvatale površinu od 300 četvornijeh metara, a bijahu zidane klakom. Oko njih ne vidi se nigdje traga opeci.

U sredini mjesta Podušja vidi se grobište, zvano „Ričinsko grobište". Ono zaslužuje osobite pažnje zbog više stećaka, što se nahode oko tog grobišta sa zapadne strane.

Ovdašnje stanovništvo pripovjeda, da je pred stotinu godina bilo mnoštvo tijeh stećaka; no ja ih sad nagjoh samo pet. Po mojem mnijenju ti stećci potječu od prvijeh vremena hrišćanstva. Na nekijem od njih vidi se urezan polumjesec, na nekijem zvijezda, a na jednom sablja.

Ti su znakovi dosta nevješto, da ne kažem nespretno usječeni. Priča se, da se je jedan stećak pred 60 godina sa svoga mjesta oborio i odmah da je udario veliki vjetar, koji je dotle duhao, dokle god spomenuti stećak nijesu stavili opet na prijašnje mjesto.«
« Zadnja izmjena: 17 Studeni 2011, 15:35:35 poslijepodne glonga »