iz
http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/hag_2004_29_1_2010_mala.pdfhttp://img816.imageshack.us/img816/993/opachac.jpgRedni broj: 119
Lokalitet: Opačac
Naselje: Proložac
Grad/općina: Imotski
Pravni status: P-1249
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Tijekom mjeseca lipnja 2004. g. nastavljena su sustavna arheološka istraživanja na Opačcu pokraj Imotskog, na položaju sjeverno od ruševina crkvice posvećene Velikoj Gospi. Radilo se 20 radnih dana (stručni voditelj: Snježana Tonković iz Zavičajnog muzeja u Imotskom, koji je ujedno i nositelj programa; projekt su financirali Ministarstvo kulture RH, Splitsko-dalmatinska županija i Općina Proložac).
Sveukupnim dosadašnjim istraživanjima obuhvaćeno je područje od oko 450 četvornih metara.
Lokalitet je smješten u neposrednoj blizini korita rijeke Vrljike, i njenog izvora Opačac, po kojem je dobio naziv i cijeli prostor u neposrednoj blizini. U središtu lokaliteta nalaze se zavjetna kapela posvećena Velikoj Gospi, još od 1719. g., dvije godine nakon izgona Turaka iz ovih krajeva. Tijekom vremena urušio se krov, što je uzrokovalo i jače odrone i dilataciju zidova. Unatoč tomu ovo mjesto posjećuju brojni hodočasnici, što je ukorijenjeno u povijesnoj i vjerskoj tradiciji stanovništva. Istraživanjima je utvrđeno kako spomenuta crkvica počiva jednim svojim dijelom na nekoj starijoj arhitekturi.
Širenjem iskopa prema sjeveru, a ujedno i spuštanjem u dublji sloj od razine Gospine crkve, otprilike na 0,80 – 1 m, otkriveni su ostaci sakralnog objekta, koji po svim pokazateljima upućuje na razdoblje gotike, odnosno 14. st. Tlocrt građevine je u potpunosti sačuvan, a najbolji zidovi u apsidi čak do 1,20 m visine, dok su sjeverni i zapadni zidovi sačuvani samo u temeljnoj stopi. Crkva je jednobrodna, ima karakterističnu duboku pačetvorinastu apsidu, smještenu na istok, te jednu pomoćnu prostoriju koja flankira apsidu sa sjevera. Istraživanjem prostora sa zapada, oko ulaza u crkvu, otkriven je masivan zid koji se pruža u nastavku pročelnog zida u pravcu sjevera. Na udaljenosti od 15 m, zid se lomi pod pravim kutom i skreće k istoku. Po strukturi gradnje, ovaj zid je vrlo sličan zidovima crkve, pa ih možemo smatrati istovremenima. Vjerojatno su pripadali samostanskom kompleksu koji se nastavljao na crkvu. Kako prostor unutar otkrivenih zidova još nije detaljno istražen, tako na potvrdu naše pretpostavke o postojanju samostana moramo pričekati do okončanja radova.
Istražni radovi otpočeli su širenjem iskopa dalje prema sjeveru, odnosno prema koritu rijeke, i to otvaranjem sonde širine otprilike 8 m. Kako se odmah naišlo na nove zidove, bilo je nužno sondu širiti radi potrebne preglednosti. Odmah, već pri djelomice otkrivenim zidovima, uočilo se kako se ovdje radi o jednoj masivnoj građevini centralnog tipa, po svemu sudeći fortifikacijske namjene. Na o je ukazivala širina zidova do 2 m. Radilo se o dvostrukom zidu, svaki po metar širine. Međusobno su sljubljeni s jedva uočljivim spojem, što upućuje na to da su rađeni u dvije faze, možda istovremeno ili u vrlo kratkom vremenskom razmaku. Prema količini zatečenog materijala unutar građevine, može se ustvrditi kako je imala znatnu visinu, najmanje kat ili dva s krovištem, te je dominirala ovim prostorom. Strukturu zidova čine manji kameni blokovi, tek malo priklesani i utopljeni u mort. Za vanjsku stranu zida koristila se zaglađena strana kamena, dok se sredina zida ispunjavala manjim i nepravilnim oblicima kamena, uz upotrebu veće količine morta.
U kampanji 2004. g. istražen je samo dio cjeline koja se odnosi na zgradu, međutim, neupitna je zanimljivost njezina tlocrta, uočena na samom početku. Građevina ima zvjezdoliki tlocrt. Do sada su otkrivena dva kraka, od kojih se jedan pruža u pravcu juga, a drugi na zapad. Sve indicije govore o postojanju i trećeg kraka, koji treba očekivati na sjeveru. S istočne je strane ulaz u utvrdu, koji se sastoji od zida smjera JZ–SI. Negdje po sredini njegove dužine naziru se portalna ojačanja, a potpornje u vidu kontrafora imaju i svi vanjski zidovi zvjezdolikih krakova. Visina otkrivenih zidova zadržava otprilike ujednačenu razinu od 80 do 100 cm. S unutarnje strane zidovi su bili zaglađeni debljim premazom žbuke, koja se mjestimice dobro očuvala. Prema količini zatečenog građevinskog materijala unutar same građevine, može se zaključiti kako je zgrada namjerno porušena, vjerojatno kada više nije bila u funkciji, a zidovi su sačuvani do potrebne visine kako bi tu građu držali na okupu Cijeli iskop pratili su nalazi sitnog materijala, uglavnom keramike i to antičkog podrijetla. Brojni su nalazi crijepa i to oble (kanalice) i pločaste pokrovne cigle, žutocrvene boje, sve bez signature. Najzanimljiviji su nalazi tubusa - šuplje opeke dužine oko 28 – 30 cm, debljine stijenka 2 cm, s kružnim otvorom na bočnim stranama. Nesumnjivo je kako se ovdje radi o antičkom materijalu, koji je bio u sustavu grijanja nekog objekta. Spomenuti materijal našao se unutar same građevine i to pretežno u njezinu zapadnom kraku, deponiran na hrpu. Nije posve jasno kako je taj materijal tu dospio.
Od metalnih predmeta posebno je važan nalaz jednoga željeznog kompasa ili šestara, koji se rabio u građevinarstvu. Radi se o antičkom predmetu, jednostavna oblika, koji čine dva kraka dužine 28 cm, spojena u vrhu jednom zakovicom za zatezanje.Od ostalog materijala možemo još spomenuti nalaze krhotina prozorskog stakla, i to na vanjskoj strani južnog kraka građevine.
Otkriveni zidovi prekriveni su zaštitnom folijom, radi preventivne zaštite u zimskom periodu, s obzirom na to da je konzervacija predviđena nakon završetka istraživanja cijelog objekta.
Literatura
Jurišić 1972 K. Jurišić, Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom području, Zagreb, 1972: 109 id.
Pezo 1998 B. Pezo, Župa sv.Mihovila u Prološcu, Proložac,
1998: 110 id.
Tonković 2002 S. Tonković, Opačac – gotička crkva u
Prološcu kraj Imotskog, Obavijesti HAD, Zagreb, 2002: 9.
Tonković 2003 S. Tonković, Olovna bula pape Inocenta
VI, Makarsko primorje, Makarska, 2003: 87 – 92.
Ujević 1957 A. Ujević, Imotska krajina, Split, 1957.
Snježana Tonković
