pronađena pečatna olovna bula pape Inocenta VI (1352-1362) - 99% postoji tad
Po drugi put te pitam što je ovo i gdje je nađeno? Na izvoru Vrljike? Čini mi se bitnim.
Ivanovci. Malteški vitezovi. Hospitallers of St. John of Jerusalem. Order of Hospitallers.
Jesu li oni 1352./1353. ustupili prostor i prostorije franjevcima u Imotskoj krajini?
Je li možda narečena olovna bula s dokumenta kojeg nema, a koji možda ima veze s odlaskom ivanovaca i dolaskom franjevaca?
Prioratus Auranae, Vranski priorat, Senj…
Zavelime, ti si moderator na ovom podforumu, Jesi — nisi, za me jesi.
Ako ti se čini potrebnim možemo od ove teme (Posušje) otkačit temu o starim samostanima po Imotskoj krajini i ili otvorit novu.
Prije osnutka Bosanske vikarije ne čini mi se da ima franjevaca između Cetine i Neretve.
Možemo tražiti neuspješno templare do 1312. kad su ukinuti. Sigurno su kontrolirali važne točke na putovima između Cetine i Neretve, uglavnom na ostacima ilirskih i rimskih cesta. I oni i hodočasnici u Svetu zemlju na putu prema Carigradu nisu koristili samo luku u Zadru i prioratsko sjedište u Vrani već i južnije jadranske luke. Teško ćemo nać njihove tragove osim u nekim toponimima (Božjak > Bobjak).
Grabovac spominje benediktince. Njihove tragove bi, čini se, trebalo tražiti "In Monte". U Imotskoj krajini to bi bilo negdje u Zagvozdu, župa Gorska. U Gorici bekijskoj današnjoj, opet na nekoj uzvisini, možda ne baš na Pitu. Na Crnoj Gori, vidi stare karte, tamo među Drinovcima i Ružićima. U Imotskom "grad na gori" (ne š ti gore). Najvjerojatnije u Podbiloj, vidi Rakovicu na starim kartama. Benediktinci su na uzvisinama. Pol ure do uru hoda od predturskih crkava. Oko Dikovače i izvora Vrljike. Ja i za one izgrađene za turskog zemana (Zagvozd) smatram predturskim s obzirom na turske zakone i provedbu tih zakona o gradnji i obnavljanju neislamskih sakralnih građevina.
Augustinci su oko špilja, pa je i njih tražit u Zagvozdu, oko izvora Tihaljine, na Pećniku, Ravlića špilja i opet Podbila. Ako su se mijenjali, jedni dolazili a drugi odlazili na i s nekog područja onda nisu daleko. Ostaje Podbila, Zagvozd, Petnik/Pećnik, Ravlića špilja, vidi i Opačac na starim kartama.
"Samostan Zaostrog nalazi se uz morsku obalu ispod vrletnog Vitera gdje se nalazilo starohrvatsko utvrđeno naselje Ostrog po kojem je mjesto dobilo ime. U 14. stoljeću na obali ispod sela Zaostroga naselili su se pustinjaci sv. Augustina. Njihov samostan u Zaostrogu preuzeli su franjevci, štićenici Vlatkovića (1468.). Prema predaji, došli su iz Ljubuškoga."
Samostan Zaostrog.
Nisu daleko od utvrda (Ostrog > Zaostrog). Ovaj
Velim je najvjerojatnije sačuvao ime utvrde u blizini, možda na
Jegulji. Okolo ima zanimljivih i zbunjujućih toponima,
Babnjača (ima li i ovdje špilja?),
Popovača,
Otok (nije u Blatu),
Opačka, (Opačac, na starim mapama je u blizini),
Zminjac (Zminj, Žminj i sl. su česti nazivi fortifikacija),
Ravlići (Ravlića špilja na
Petnjiku.
Ploca su svakako izkonoslovno zanimljiva. Božjak je niz Tihaljinu, na današnoj međužupanijskoj granici i nema ga u geonames.org bazi.
Hržište je tu za drugu temu [(A)ržano, Roško polje, R(a)žko polje, R(u)žići]. Božjak je tek u Studencima ljubuškim.
Crnu Goru geonames.org nema, tu je zato
Kongora kao lokalitet i kao naseljeno mjesto
Kongora. Po starim kartama Crna Gora bi trebala bit ova uzvisina uz rub polja s upadima u polje na kakvima su obično utvrde i gradine, ovdje možda i nije zbog obližnje Majića kule što ne mora bit tako primjerom utvrda Imotski i Proložac. Da, Na crnoj Gori bi trebala bit ova provalija (špilje?)
Vrbine, i vrhovi
Kičer,
Arapovac,
Mali i
Veliki Malič,
Mačkovac,
Kapina,
Samograd [!].
Odoh od teme za toponimijom.
Sve skupa treba tražit u blizini antičkih naselja, oko Runovića, Prološca, Gorice. Gdje je i tko je Sveti Abo koji se očuvao sve do
Scheda-inih karata 1856.? Očuvao se i Opačac oko današnje Opačke i Rakovica oko današnje Podbile.
Križanje putova. Na SZ put vodi do oznake † za koju mi se čini da bi mogla bit na mjestu
Sv. Roka u Vinjanima Gornjim, tj. u
Crnoj Gori [In Monte (Negro)], JI prema
Vojniću/Šipovači, na ~I u Ružiće (
Gornje,
Srednje,
obične i
Donje. Čak i da je na Scheda-karti crkva u Batinu ili Gradcu, što je teži slučaj, jer je ucrtana
Grabovica prije kao brdo iznad sv. Roka nego krivo zapisan vodotok Topala.
Uz tako ucrtane pute, i onaj misteriozni Dbnt na kojem su franjevci za turskog zemana na kratko bili, toponimijom ćemo nadoć na Dub očuvan i u geonames.org kao
Dubrava. I tu može ispasti da je kod Sv. Abe samostan "In Monte", u šumi, u gori, ne na gori.
Kontra toga treba tražit na mletačkim mapama što je sve od brda i planina u okolici označeno kao Monte. Zavelim nije. Zbog prohodnosti puta za poplava može se prigovorit ubikaciji i pomicat Sv. Abu u
Soviće (zapravo ne tu već kod početka današnjeg puta iz Sovića u Drinovce),
Grudsko Vrilo posebno, zbog lokaliteta te
Vrućice.
Templari, kasnije ivanovci, su kontrolirali važne točke na prometnicama. Njihove moguće predturske lokacije na kojim su mogli privremeno boravit i franjevci nakon njih su uz spomenute Sv. Abu i Sv. Roka, kod crkve na
Kamenmostu, na vrilu Vrlljike
Opačcu pa i u ili oko
Podbile di su mogli bit i benediktinci i augustinovci.
Ako je olovna bula Inocenta VI. nađena na Opačcu, tu je donesena s lokacije "In Monte" za koju Pizanski, između ostalih, piše da je u dalmatinskoj kustodiji 1353. Od svih mogućih lokacija Opačac je najmanje In Monte. Gornjovinjanska Crna Gora čuva jedan oblik i značenje Monte u imenu. Drinovačka Kongora (i Crna Gora sa starih mapa) u to doba je mogla imati oba značenja riječi Monte, i šuma i gora. Svetog Abu tek trebam odgonetnut. Gorica (sv. Stjepan) kao i Kongora također je u to doba mogla imat oba značenja riječi Monte. In Monte može bit i neka lokacija oko Ričica i Podbile, templari i ivanovci su sigurno kontrolirali te klance na putu za Bosnu. Zlatovićevi "i drugi velmože", kad opravdano isključimo Nelipiće, mogu značiti Scemline (filii Pauli, Pavići) čiju ćemo vezu s Ričicama i Podbilom lakše konstruirati nego bilo kakvu vezu Nelipića s Imotskim ili pak Lovrećom (Nelepche Rubcich nije Nelipić?).
Smatram da su franjevci došli do 1353. na lokaciju "In Monte" koja je dotad mogla bit ponajprije benediktinska, možda već dugo napuštena i ruševna (oko Podbile i Ričica, Crnoj Gori gornjovinjanskoj, Crnoj Gori — Kongori drinovačkoj), potom ivanovačka kod Sv. Abe (Dub, Dubrava) ili Sv. Stjepana u Gorici. Na Kamenmostu ne mogu nać ništa vezano za goru/šumu/Monte. Ako netko može, nek kaže.
Zapravo ni podaci oko lokacija koje su koristili franjevci nisu kontradiktorni kad se očiste od naslaga predaje i preslože.
Došli su "In Monte" i tu su zabilježeni 1353. Iz nekih razloga im je tu bilo "s neruke" pa su prešli na vrilo Vrljike (Opačac).
U to vrijeme Dušana, Tvrtka… ni lokalni velmože nisu im mogli baš pomoć oko gradnje trajnijih boravišta.
Do 1425. su na Opačcu. (O tome se slažu svi izvori).
Jakov Markijski u Bosni (usput i u Imotskom) nije mogao bit prije 1427. Time uklanjamo predaju o savjetu Jakova Markijskog o odlasku na Otok.
Izvori se ne slažu oko toga kamo su otišli.
Nudim pomirljivo rješenje. Na Kamenmost, na kojem su bili do 1468. Za turskih upada su se Kamenmosta sklanjali na Otok u Blatu.
Tamo je i prije njihova dolaska u Imotsku krajinu netko možda bio. Možda. Templari teško. Augustinovci prije negoli benediktinci. U te 33 (1468-1425) godine mogli su i oni uredit nekakav nužan smještaj i sklonište na Otoku kamo su se sklanjali u vrijeme opasnosti. Pristup otoku prije "zatrpavanja ponora" sigurno nije bio pogodan, za odlaske u okolne crkve i župe. Ni za veslača, ni za pješaka, ni za konjanika.
1468. odlaze u Makarsku. Može li se ime fra Andrije Sablića nać u arhivima reda? Trident je glede matica za vjernike tek (1545—1563.). Što je s maticama za redovnike i svećenstvo u doba prije Tridenta?
Između 1468. i 1493. logika može smjestiti "Mlikotino" zatrpavanje ponora. A Mlikota je rođen 1561.
Šimun Gudelj "obnovu" samostana na Otoku smješta u 1565.
Jurišić smješta samostan na Kamenmost 1562—1584. (Pismo hercegovačko sandžakbega Malkoča 1562. i još 7 turskih dokumenata.)
Mate Mlikota (1561—1659.)
Što kažu regeste dokumenata iz tog razdoblja u odnosu na Kamenmost i odgovarajuće kronologije?
1453. (!) (Ujević 142) se poziva na Zlatovića, Batinića, Fermendžina, Božitkovića, Mandića, živu narodnu predaju da je samostan na otoku postojao 1453—1715.
1453. piše. Sad se ti misli, misli li on 1353.?
1468. (Jurišić 1997.:87) prema Tonkovićevim 'Putnim crtama…' (Narodni list Zadar 26/1887 i pretisak Mh Imotski 19994. str. 58—59. (—61.)) zatrpan ponor.
1514. (Ujević) 'Mandić je utvrdio da je samostan na otoku doista postojao oko 1514.' (ref. Hercegovački spomenici franjevačkog reda iz turskog doba, sv. I 1463—1669., Mostar, 1934., 10—11. / pa i prije 1514. / karta na str. 395. u: Bogomilska crkva bosanskih krstjana, sv. II. Chicago 1962.)
1551. Daniel Vocatius postaje duvanjski biskup
1553. pismo hercegovačkog sandžak bega Sinana kao dokaz da na Otoku nema samostana (vezano za Jurišića, spominje Ujević)
1557. osnovana Pećka patrijarhija, (Ujević / mogu prikupljati crkvene takse od svih krščana u turskom carstvu)
1562. ZT 48: 'crkva', 'Carkvina'.
1563. (Ujević) 'ili koju godinu kasnije' FMR dobija pomoć od pape, svog školskog druga za popravak samostana na Otoku. Michele Ghislieri postao je papa Pio V. 1566.
1565. (Gudelj) 'oko 1565.' datira obnovu samostana na Otoku.
1570. MT 1—21: "fra Paval, gvardijan iz sela Kamenmost" što može značit, a ne mora da je gvardijan samostana na Kamenmostu.
1574. OT 1: 'redovnicima u selu Kameni Most'
1575. Danijel Vocatius nije više duvanski biskup. daniel Vladimirović nasljeđuje ga (?) godine
1575. Ujević navodi dokument imotskih (!) kadija o Savatinu. (ref. J. Matasović, n.d. 114., koje i gje je n.d. ja u bilješkama njegovim ne mogu nać) i mostarskog kadije (ref. M. Vego, Bekija…)
1580. MT I-22: tri redovnika borave u 'crkvi u selu Kameni Most', ovo već liči na samostan za tadašnje uvjete…
1584. MT VI—11: 'kuća u kojoj je stanovao fra… na mjestu Radočić, u prijašnja vremena sagrađena za redovnike…'. Kuća ili samostan?
1587. Gonzagino djelo "De origine" kao dokaz da nema samostana na Otoku (vezano za Jurišića, spominje Ujević)
1591. Baličevićevo izvješće o stanju Bosanske provincije (!) kao dokaz da nema samostana na Otoku (vezano za Jurišića, spominje Ujević i dodaje o izvjestiteljima da uopće ne spominju imotski samostan, a da bi po Jurišiču trebali spomenuti makar Kamenmost te razlaže mogućnosti zbog kojih su ga ispustili, rat i nepristupačnost, omaška, privremeno napušten samostan…)
1597. Nikola Ugrinović postaje upravitelj duvanjske biskupije
1600. OT 29: zapravo 'početkom 17. st.' kako je datirano pismo koje govori o putnicima koji uznemiravaju redovnike 'Redovnici samostanâ Makarske, Zostorga (!) i Lužibabe, kao i oni u Imotskom', dosada su na temelju ahdnama mirno živjeli.' Kuća ili samostan? Pismo govori o okonostima koji su fratre naveli na preseljenje na Otok.
Što kažu regeste dokumenata koji se odnose na Otok i drugi pisani tragovi?
1605. Camillo Borghese postaje papa Pavao V.
1606. Nikola Ugrinović prestaje biti upraviteljem duvanjske biskupije
1606. MT V—b—1: hudžet imotskog kadije Mehmeda Sinanova fra Tadiji, redovniku Otoka Postranje o uzroku smrti gvardijana fra Ivana (Milinića). Prvi datiran dokument o samostanu na Otoku. ('fra', 'gvardijan')
1606. MT V—b—7: opet ('fra', 'gvardijan')
1607. MT III—6: 'fra', 'gvardijanu iz sela Dračan', 'svi franjevački samostani u bosanskom ajaletu'
16.8.1608. FMR je zamjenik bosanskog biskupa fra Franje Baličevića koji piše papi o posizanjima splitskog nadbiskupa, potpisnik pisma je i fra Mijo Runović.
1609. "Otočka ploča" "Ovo v AD 1609 FMR neka se zna". Ujević i drugi izvori po ovome datiraju zatrpavanje ponora oko Otoka. Mlikotina izjava u Ujevića je na str. 20 (1991.) a "Otočka ploča" na str. 120. Kako meni promiče ono što Jurišić (Kačić, 1997.:98) govori da Ujević navodi da su ostali ponori, nakon ovog kod Otoka, zatrpani kasnije? Možda u izdanju I.K. iz 1954.? Ujević: "Prema pismu Mate Mlikote zatrpavanje se dogodilo točno 1609." Di to piše? Ja ne vidim.
Ako nije Ujević od 1659. godine oduzeo točno 50 koraka od puta do ponora i dobio 1609. godinu koje je Mlikota imao 48 godina kad su ga roditelji poslali fratrima da im pomogne zavalit ponorić pa da uteku u omiški samostan koji tad još nije postojao?Ballif: "Diese verbauten die Fratres und die übrigen Christen, damit, wenn die Türken kommen, sie das Polje nicht bestellen und keine Häuser bauen können."
Po ovome je događaj zatrpavanja ponorâ,ili prije upadâ Turaka oko 1468. ili iza odlaska s Kumbatom 1645., ili 1648.
1610. MT II—9 i MY IV—6: teskere u kojima se spominju radovi na Otoku za koje postoji carski emer i šerijatski hudžet. 'Za građu od kuće' i 'za nasap'. Te godine imaju dozvolu za gradnju i čini se da su tad ponori mogli bit zatrpani (barem oko Otoka). Mlikoti je 49 godina.
1610. (Ujević) obnovljena roška (duvanjska) biskupija
(!?)1611. MT V—a—5: prvi put se doslovno rabi izraz samostan nedvojbeno u odnosu na boravište redovnika ('redovnicima samostana jezero u Podstranju'). Barem u regestama.
1611. spominje se i gvardijan Otoka fra Marko Kunić.
1613. MT IV—8: dokument iz kojeg se vidi da su fratri (još) na Otoku.
1613. Ujević 'oko 1613.' navodi kao jedan u nizu odlazaka franjevaca iz Imotske krajine (ref. Jurišić)
1615. obnovljena Makarska biskupija, fra Bartul Kačić-Žarković biskup
1618. MT III—!!fratri (već ranije) napustili Otok jer je stigao carski emer o zabrani gradnje/uporabe građevina na Otoku. Piše da su na Otok napustili nakon 7—8 godina. (1613-8=1605.)
Mlikota je dugo bio dite ako su ga roditelji poslali u fratrima u samostan u Prološcu. (1600-1561=39) (1605-1651=44). Uostalom njegova izjava i nije svjedočanstvo o tome gdje su i kad bili fratri nego koji su ponori zatrpani. Je li zapisivaču bilo lino u takav papir zapisivat da su ga poslali na Kamenmost pa da su poslije prišli na Otok, pogotovo što je to smatrao nebitnim za dokument o zatrpanim ponorima? Ili je Mato moga spominjat Kamenmost a zapisivač sveudilj mislit da stari ne zna što govori, jerbo je zapisivaču u pameti da je samostana na Otoku već preko 50 godina, najvjerojatnije je tamo prije nego se zapisivač rodio i veoma vjerojatno niti ne zna nit ga briga di je samostan bio prije njegova pamtivika.
1619. MT III—14: fratri u selu "Dbnt". Petar Pavlov, Vidoš i Grgur, sinovi Marka, iz sela "Dbnt" daju fratrima iz istog sela Matiji, Grguru i Luki "Čokor" (dolac?) do Drage Poljice u zamjenu za livadu, kuću i bunar. Opaska na poleđini hudžeta imotskog kadije Hadži-Hasana o toj zamjeni napisana hrvatskom ćirilicom: Kako s Petrom prominiše isinovci(?)
1619. po gornjem i narednim turskim (MT, OT, ZT, ŽT) dokumentima fratri su ponovo na Otoku. Ovo je bitno. Povratak. Mislim da su fratri uspjeli dokazati turskim vlastima da je na Otoku bio samostan i u predtursko vrijeme. Kako drukčije objasnit povratak fratara na Otok? Od 1610. preko 1613. do 1619. su se valjda posložili emeri, hudžeti, žalbe.
Prva pobuna u Makarskoj? Kad?
Druga pobuna u Makarskoj 1621. (spominje je i MT VI—29) Mlikoti je 60 godina.
1623. izvještaj Propagandi. 'Samostan Imotski smješten nasred jednog velikog jezera'. Ima 13 fratara. 'Veliko jezero' bi trebalo značiti da su ponori već zatrpani. Mlikoti 63.
1630. (Ujević) u imotskom samostanu spominje se 10 pitomaca i 2 klerika
1640. bilješka o kapitulu u Rami (zapravo Kreševu). "Okolo godina m". "Otočka ploča" je pisana i latinicom i bosanicom i arapskim brojevima. Bilješka je pisana bosanicom. Recimo da je m brojčana vrijednost latinice (17*6=102). Po tomu su (1640-102=1538) od 1538. godine. Nije zapisano M. Ili je? Koliko se razlikuje lapidarno i pisano bosaničko m od rimskog broja M=1000? To nema smisla. Ćirilična vrijednost slova m je 40 (1640-40=1600). Po ovome su (nakon bijega 1468. u Makarsku) fratri u Imoti ponovo (Imocka familija) od 1600. Zašto pilam s numerologijom 17*6=102? Ako uzmemo da je zapisano n umjesto n, opet imamo samo 50 godina razlike, a treba nam barem 1640-1562=78 godina do 1562. i onog Malkoč-begovog pisma. Ako uzmemo izraz "okolo" u račun onda je to okolo 80 godina i tamo umjesto m treba Π. Iznad slova koja znače brojeve stoji valovita crta. Što ako je val preko Π zavarao čitača da pročita m? Inače 1562. — ~1600. na Kamenmostu je redovnička kuća uz crkvu koja organizacijski nije samostan.
Ako su pri ovom odlasku zatrpavali ponore. Mlikoti 79.
1640. (Ujević) u imotskom samostanu spominju se 4 pitomca i 4 klerika
1640. (Ujević) navodi izvješća o. Pavla Pellizera o posjetu samostanu. (8 svećenika, 4 klerika, 3 laika, 4 đaka)
1640. (Ujević ref Jurišić) franjevci odlaze iz Im. krajine
1645. počeo Kandijski rat.
1645. Marijan Maravić postaje duvanski biskup
1646. fra Petar Kačić postaje makarski biskup
1647. Marijan Maravić prestaje biti duvanskim biskupom
1645. (Ujević) 'starješina samostana na Prološkom blatu je fra Petar Kumbat. On već na početku rata 1645. pobježe s franjevcima u Makarsku, a sa sobom povede i velik broj naroda…' Mlikoti 1645-1561=84. Ponori, prvenstveno 'ostali ponori' mogli su bit zatrpani uz ovaj odlazak. Teško, a da Turci ne primijete i ne spriječe.
1664. fra Marijan Lišnjić postaje makarski biskup
1648. pohod fra Petra Kumbata u Imotu. Mlikoti je tad 87 godina. Nije mi tada bio Mlikota u nališoj snazi za nosanjâ greda kako stoji u izjavi u kojoj 11 godina kasnije svjedoči o zatrpavanju ponora.
1648. ranjen Hasanaga
1648. OT 7: 'redovnik po imenu Ivan-gvardijan u selu Ada (Otok)' o skupljanju redovine 'budući da su svi redovnici u tome kadiluku (kliškom) postali podložnicima nevjernika'
1648. zauzet Klis
1650. MT III-72 i OT 34: murasela mostarskog kadije za fra Marijana glede slobodnog kretanja i dušebrižništva za 'Hrvat Elfakane' u Blatu i Broćnu.
1655. Pavao Posilović postaje duvanjski biskup
1656. Pavao Posilović prestaje biti duvanskim biskupom
1658. Mihalj Jahnn postaje duvanjski biskup
1659. umro Mate Mlikota
1652. zauzeto Zadvarje.
1662. počinje Šilobadovićeva kronaka
1662. (Ujević) Imotski samostan se ne spominje (ref. Božitković, Zlatović)
1663. Mihalj Jahnn prestaje biti duvanskim biskupom
1664. (Ujević) vraćaju se fratri i dio naroda u Imotsku krajinu (10.9.1664. Kreševo gvardijan imotskog samostana fra Filip Runović).
1667. (Ujević) sultan dopušta obnovu crkava u Zaostrogu, Živogošću i Makarskoj. (!)
1668. imotski kadija izdaje svjedodžbu da su te crkve popravljene u skladu s dopuštenjem.
1669. završio Kandijski rat.
1671. Mlečani prepuštaju Primorje Turcima
1682. Turci dolaze u Makarsku kupiti nekakav porez bosanskog paše.
1682. OT 19: nakon niza dozvola za kretanje redovnika, prvi put se ponovo spominje samostan na Otoku 'gvardijan redovnika Dračana' iza OT 7 1648.
1682. (Ujević ref Jurišić) franjevci opet odlaze iz Im. krajine
1683. počinje Bečki rat
1684. Mleci sudjeluju u Bečkom ratu
1685. sukob mletačkih i turskih postrojbi kod Vinjana
1685. MT VI—31: 'redovnici iz samostana Dračana' podmirili neki dug vakufu. Potom se samostan ne spominje do 1691. samo dozvole za slobodno kretanje Lišnjiću.
1685. turski napad na Zadvarje
1686. oslobođen Sinj
1686. Zadvarski zbjeg (fratri i velik dio naroda odlazi)
1688. oslobođeni Knin i Vrlika
1689. oslobođen Vrgorac
1691. MT IV—70: potvrda redovnicima sela Dračan. Potom opet samo dozvole za kretanje i obavljanje službe sve do 1706.
1693. Nikola Bjanković postaje makarski biskup
1694. oslobođen Klobuk
1699. Karlovački mir
1703. (Ujević) franjevci se vraćaju na Otok
1706. OT 21: potvrda redovnicima sela Dračani o naknadi za timare.
Ne mogu od šuba do 1718. Možda dogodine nastavim.
