Drugi dani Mate Šimundića

[Potjeh]

Održani su u Lovreću, 6. studenoga 2010.

SAŽETCI REFERATA

Prof. dr. fra Andrija Nikić
Filofozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru
Mostar

FRANJEVAČKI SAMOSTAN U PROLOŠCU I PASTORIZACIJA DO POČETKA BEKIJE – 18. STOLJEĆA
 
Imotski je kraj imao franjevački samostan početkom XIV. stoljeća. Nalazimo ga na izvoru rijeke Vrljike. Spominje se u popisu iz 1334. godine. Osnovao ga je prema tadašnjim običajima hrvatski velikaš, gospodar Imote na izvoru rijeke ponornice Vrljike, a na, po predaji mjestu nekadašnjeg benediktinskog samostana. Naime, franjevci su tu naslijedili benediktince, po kojima se i glavni izvor Vrljike zove Opačac, opatovo vrelo.
Iz tog samostana franjevci su stoljećima pastorizirali šire područje koje se protezalo od Roška Polja do Vranić planine, od Ugljana do Klobuka te do biokovskih vrhunaca.
Turci su se probijali duboko na zapad, pljačkaju i ruše mnoge naše krajeve. Ni Imotskoj krajini ne daju mira pa tako ni njezinim franjevcima. Robe i plijene polje i njegovu pitomu okolicu. Godine 1463. pade Bosna, a 1482. godine i posljednji pedalj Hercegovine u grabežljive turske ruke. Uskoro u turske ruke dođe i Imotski 1493. godine. Nastaje još teži život našega naroda i franjevaca. Turska okupacija i provođenje zuluma, usprkos kupljenih zaštitnim dokumentima, već iz prvih desetljeća svjedoči da samovolji poturica nije bilo granica. Stoga franjevci traže, plaćaju i kupuju zaštitne dokumente. Kraj XVI. i početak XVII. stoljeća ispunjen i su teškim životom i žrtvama.
Franjevci iz Imotskog samostana su pastorizirali župe:
1. Gorica: od Vranića do Zečice vode, do Plavila, do Rotne kamenice. Obuhvaćala je Goricu, Vrbanj, Posušje, Grude, Gradac i Lukovac.
2. Drinovci: sa selima Drinovci, Ružići, Tihaljina, Blaževići do Umljana i Runovići.
3. Opanci: sa selima Studenci i Svibić.
4. Proložac: sa Ričicama i Lokvičićima.
5. Podbablje: sa Zmijavcima i Poljicima.
6. Vinjani: sa selima Vinjani, Vir i Zagorje.
Uz samostan postojalo je i Gospino svetište-crkva. Crkva je popravljana prije i poslije prijenosa samostana i njegova rušenja. Tako je na ploči jedna od posljednjih obnova crkve upisana 1719. godine. Uz franjevački samostan postojalo je poznato Gospino svetište, gdje su se skupljali vjernici iz cijeloga imotskoga kraja na Veliku Gospu.
Nestalo je staroga stoljetnoga imotskog kraja. Mlečani odcijepiše današnju Imotsku krajinu od Hercegovine i pripojiše je Dalmaciji. Da bi dobili što više ljudi za vojsku, i ujedno popunili prazna nekadašnja turska naselja, prevedoše u današnju Imotsku krajinu 250 obitelji iz zapadne Hercegovine. Među njima je bilo 500 ljudi sposobnih za vojsku. Naseliše Vinjane, Glavinu, Proložac, Ričice, Lokvičiće.
Po svoj prilici ni o jednom drugom franjevačkom samostanu u hrvatskim zemljama ne može se reći kao o franjevačkome samostanu u »Imoti«: Kroz svoju burnu prošlost bio je građen i rušen, te popravljan i preseljavan na više različitih mjesta, a nakan što je propao, od njega su nastala dva nova samostana, u kojima živi i danas, tj. samostani u Omišu i u Imotskome – gradu.

[Potjeh]

Ivan Branko ŠAMIJA
Lovrećki libar (urednik časopisa)
Zagreb

RJEČOTVORJE U JEZIKU HRVATSKOMU

Tvorenica rječotvorje (tvorba riječi) složena je od: rječ + - o - + tvor – iti + - je. Iz te postave mogu se razabrati dva značenja: 1. označuje postupak stvaranja novih riječi, 2. označuje jezikoslovni nauk koji proučava zakonitosti i uzroke po kojima se tvore riječi određenoga jezika, dotično hrvatskoga književnog jezika.
Rječotvorje još obrađuje:
1.   utvrđuje postupke i načine stvaranje novih riječi na osnovi postojećih tvorbenih uzorka;
2.   postavlja nove tvorbene uzorke;
3.   objašnuje značenja tvorenica;
4.   razlikuje značenje i vrijednost riječi;
5.   donosi tvorenice i izvedenice koje nisu u skladu s hrvatskom tvorbom;
6.   daje pregled usvojenica iz stranih jezika;
7.   navodi tuđice koje su potisnule hrvatske riječi;
8.   postavlja granicu između rječotvorja i oblikoslovlja;
9.   daje pregled plodnih dometaka u tvorbi imenica, pridjeva i glagola;
10.   daje pregled (novo)tvorenica
Svrha je rječotvorja pokazati tvorbene mogućnosti hrvatskoga jezika i skrenuti pozornost svima koji stvaraju nove riječi da te mogućnosti koriste u skladu s tvorbom hrvatskoga jezika.

[Potjeh]

Dr. Ante Selak
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10000 Zagreb
Savska cesta 77

ŠIMUNDIĆEVA ĐAKOVŠTINSKA TOPONIMIJA

U radu se raspravlja o, široj javnosti manje poznatoj, metodologiji Šimundićeva pristupa imenarstvu. Na osnovi raščlambe nekoliko njegovih onomastičkih priloga (konkretni predlošci: jezikoslovna rasprava o osobnom imenu i imenici kukuruz Kukuruz, kukuruz, znanstvena recenzija Mažuranove knjige Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702. godine te na osnovi analize knjige Đakovštinska toponimija) rekapitulira se jezikoslovna metodologija koju je primjenjivao u svojim onomastičkim istraživanjima, temeljni ciljevi kojima se rukovodio, ali neposredne teškoće s kojima se svakodnevno susretao. Glede potonjega, ponoviti je: značajan dio jezikoslovne baštine pohranjen je, kao što je općepoznato, u carigradskim, rimskim, venecijanskim, bečkim, peštanskim i drugim arhivima. Velikim je dijelom ta građa još uvijek teško dostupna i praktično neistražena. A uz to i onaj dostupni dio stavlja pred istraživača brojne teškoće, napose zbog ne/čitljivosti pojedinih riječi, odnosno tekstova. Premda je službeni jezik bio srednjolatinski a pismo latinično, pisanje pojedinih hrvatskih glasova bijaše prepušteno znanju i umijeću pojedinih zapisivača. "Svakomu je pisaru, naglasit će Šimundić, bilo na volju kako će napisati naš ononim, jer pravopisnih pravila nije bilo. Točno rečeno, koliko pisara – toliko i pravopisa. Stoga svaki podatak valja čitati zasebno, odgonetavati ga; često pritom ne pomaže ni usporedba s ostalim što napisa ista ruka. Pisani oblik često ide do neprepoznatljivosti, umjesto znaka što odgovara određenomu fonemu stoji drugi, ispuštaju se samoglasnici i suglasnici, gdjekada i slogovi, u drugim slučajevima umeću nepotrebni. Riječi tako imaju znakovne nedostatke i viškove. Pročitavač mora ulagati velike napore, napinjati se i dane i tjedne i mjesece, pa i godine da bi uspješno pročitao jedan jedini podatak. Dosta puta se nađe u ulozi odgonetavača rebusa. U stanovitim primjerima nije dosta sva znanstvena aparatura i moguće kombinacije. Dio ononima odolijeva svemu i ostaje nepročitan… Ukratko i uzadnju, u radu se raspravlja o tome kako je Mate Šimundić dešifrirao spomenute, kao i mnoge druge, onomastičke rebuse.

[Potjeh]

Dr. sc. Ilija Protuđer
Split

ZAMJENSKE RIJEČI ZA TUĐICE U ŠIMUNDIĆEVU
RJEČNIKU SUVIŠNIH TUĐICA U HRVATSKOMU JEZIKU

U radu se govori o zamjenskim riječima što ih je Mate Šimundić predložio za četiri i pol tisuća tuđica koje se rabe u hrvatskome jeziku, a za to nema potrebe jer za njih imamo, ne samo jednu zamjensku riječ, nego često i višestruke zamjene.
Uz to se Šimundićeve predložene riječi stavljaju u surječje današnje jezične norme, ocjenjuje se njihova (ne)prihvaćenost u standardnome hrvatskom jeziku.
U radu se daju sličnosti i razlike s drugim  rječnicima tuđih (stranih) riječi, primjerice Bratoljuba Klaića, odnosno Vladimira Anića i Ive Goldsteina.
Na koncu se donose anketni rezultati (ne)prihvaćenosti predloženih zamjenskih Šimundićevih riječi.

[Potjeh]

Dr. sc. Miljenko BULJAC,
znanstveni suradnik i profesor savjetnik
Gimnazija Dinka Šimunovića u Sinju
miljenkobuljac@gmail.com

JEZIČNE I JEZIKOSLOVNE KOMPETENCIJE prof. dr. sc. MATE ŠIMUNDIĆA

Ovaj članak želi biti prinos znanstvenoj prosudbi jezičnih i jezikoslovnih kompetencija sveučilišnoga profesora dr. sc. Mate Šimundića; njegovih poučavanja, poznavanja klasičnih i stranih jezika, komunikacijskih razina, profesorske prakse u Osnovnoj školi u Lovreću, u Klasičnoj gimnaziji u Splitu te na sveučilišnoj katedri u Mariboru. Autor razmatra Šimundićeve prinose dijalektnoj i standardnoj fonetici i fonologiji, morfologiji, akcentuaciji, sintaksi i stilistici, leksikografiji i leksikologiji te pravopisnim rješenjima. Već ranih šezdesetih godina prošloga stoljeća Šimundić je disertacijom Govor Imotske krajine i Bekije, kasnije i tiskanom znanstvenom monografijom, sustavno protumačio sve jezične razine ikavskoštokavskih govora, također i govore triljskoga sela Jabuke, zabiokovskoga sela Kotezi, govore Zaostroga u Makarskom primorju i neretvanskoga sela Vida. Šimundić je prvi osmislio i proveo metodološki pristup i znanstvene strategije sustavnih terenskih istraživanja govora kod nas, utjecao na osamostaljenje i nove dosege dijalektologije te usmjerio novije naraštaje istraživača tumačenju jezičnih pojava, govora u sinkroniji i dijakroniji, zadanostima i mijenama. Znanstvene postupke temelji na preciznoj i provjerenoj analizi i interpretaciji dijalektoloških aspekata s težnjom sustavne obuhvatnosti. Šimundić opisuje strukturu i duh hrvatskih govora i jezika primjerenim metajezikom, objašnjava, tumači i interpretira darom koji pripisujemo silini znanja i uvjerljivosti, pravilnom jezičnom osjećaju, moći apstrakcije i prepoznavanja, životnoj posvećenosti i predanosti poslu vrlog dijalektologa, ali i gramatika, jezikoslovca.

Ključne riječi: Mate Šimundić, terenska istraživanja, ikavskoštokavski govor, metajezik, dijalektolog i gramatik

[Potjeh]

Dr. Sc. Vlado VLADIĆ
Zagreb

UZ JEDAN PRIJEVOD S POLJSKOGA MATE ŠIMUNDIĆA

Od svekolika Šimundićeva interesa za jezikoslovlje, ovdje ću se samo kratko usredotočiti na onaj njegov dio koji dolazi do izražaja kroz prevodilaštvo. A od svekolika Šimundićeva prevodilačkoga rada, u središtu je moje pozornosti jedan prijevod poljske spisateljice, estradne i kazališne glumice, satiričarke Stefanie Grodzieńske.
To će biti povod da iznesem i neke svoje, stalno odgađane, zamjedbe vezane za prevodilaštvo s poljskoga jezika i za prevodilaštvo uopće.

[Potjeh]

Bojan Marotti
Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU
Zagreb

O NAGLASKU IZVEDENICA TVORENIH
DOMETKOM -āč

Sažetak
Razmatrajući u svojoj doktorskoj disertaciji pod naslovom Govor Imotske krajine i Bekije naglasak imenica muškoga roda, Mate Šimundić navodi da su neke imenice »akcenatski dvostruko zastupljene«: tako se primjerice uz pìvāč, piváča (tj. pjèvāč, pjeváča) javlja i naglasni lik pȉvāč, pȉvāča (tj. pjȅvāč, pjȅvāča). Primjeri poput pȉvāč ne pripadaju u književni jezik, jer su sve izvedenice dometkom -āč danas naglasno ujednačene i sklanjaju se prema uzorku kòvāč, kováča. U prilogu se raspravlja o takvim i sličnim primjerima, te se propituje je li rečena naglasna ujednaka poželjna, tj. bilježito hrvatska. Pri tome se izvedenice dometkom -āč uspoređujuju s izvedenicama dometkom -ār, gdje je naglasna raspodjela jasna: slȉkār, slȉkāra (prema slȉka), ali kìpār, kipára (prema kȋp, kípa). Ta je pak usporedba moguća zato što su oba dometka »prjedvisna« (László), tj. -āč _ i -ār _. Na temelju se navedene razglobe predlaže da se naglasni likovi poput pȉvāč (koje i danas potvrđuje npr. Studenački rječnik I. Babića), kao i naglasni likovi drugotnih izvedenica ženskoga roda, poput pȉvačica (tj. pjȅvačica), »standardiziraju«, jer je hrvatština, među ostalim, obilježena i čuvanjem mjesta visine tona u tvorbi, dakle istomjesnošću oviska, za razliku od prijegiba, gdje je za hrvatski bilježita upravo njegova raznomjesnost.

[Potjeh]

Ivan BEKAVAC BASIĆ
Zdravstveno učilište
Zagreb

OSVRT NA TVORBA IMENCIA NA –uša U HRVATSKIM GRAMATIKAMA DRUGE POLOVICE 20. STOLJEĆA

Autor u ovoj raspravi daje pregled obradbe tvorbe riječi na –uša u hrvatskim gramatikama u drugoj polovici 20. stoljeća. Posebno se osvrće na tvorbu koju je obradio prof. Mate Šimundić u svojoj doktorskoj disertaciji Govor Imotske krajine i Bekije iz 1965. i objavio u ANUBiH, Sarajevu 1971., te na knjigu Stjepana Babića, Tvorbu riječi u hrvatskom književnom jeziku (nacrt za gramatiku), JAZU/HAZU, Zagreb, 1986. (1. izdanje). Analizom obrađene građe pokazuje se da širina dosta plodvotvornog sufiksa –uša nije cjelovito obrađen u navedenim gramatikama i da će trebati cjelovitije koristiti pisane i govorne izvore pri obradi širine tvorbenih mogućnosti sufiksa –uša. Usput se osvrće i na tvorbeni sufiks –uš u govoru selā Lovreća i Opanaka.

[Potjeh]

MATE ŠIMUNDIĆ
(životopis /curriculum vitae)

(Izvadak iz brošure: IVAN BEKAVAC BASIĆ: MATE ŠIMUNDIĆ (Opanci, Hrvatska, 6. studenoga 1928. – Radenci, Slovenija, 27. srpnja 1998.), O 75. OBLJETNICI ROĐENJA I 5. OBLJETNICI SMRTI, BIAKOVA, d.o.o., Zagreb, 2003.)

Mate Šimundić rođen je u selu Opancima katoličke župe Lovreć-Opanci u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, 6. studenoga 1928. od oca Ivana i majke Ive r. Šimundić. Kršten je 21. studenoga 1928.
Osnovnu školu pohađao u rodnom selu Opancima (u Olujića kući na Privorcu, Opanci, prema sjećanju njegove sestre – danas se kuća zove Dom i nalazi se na ulasku u središte Lovreća kad se dolazi od Imotskoga preko Krivodola i Kljenovca).
1941. – 1949. pohađa gimnaziju na Širokom Brijegu (1941.), Slavonskom brodu i Osijeku.
1949. maturirao u Osijeku.
1949. upisuje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studij Hrvatski jezik i jugoslavenska književnost i Ruski jezik s književnošću. Kao sporedni strani jezik upisuje talijanski.
1953. završava studij.
1953. radi na gimnaziji u Đakovu.
1954. - 1956. služi vojsku (mornarica) i po završetku roka ostaje dodatno 9 mjeseci kao politički zatvorenik.
1956. – 1960. radi na Osnovnoj školi u Lovreću.
1960. – 1966. profesor na Klasičnoj gimnaziji u Splitu.
1965. obranio doktorsku disertaciju Govor Imotske krajine i Bekije.
1966. – 1996. profesor hrvatskog ili srpskog jezika na Pedagoškoj fakulteti u Mariboru.
1996., 2. travnja Odlukom predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana odlikovan je REDOM DANICE HRVATSKE S LIKOM MARKA MARULIĆA za osobite zasluge u kulturi.
1998. (proljeće) Županija Splitsko–dalmatinska dodjeljuje mu nagradu za životno djelo.
1998., 27. srpnja umro u Radencima kod Maribora, Slovenija dok je bio na oporavku poslije operacije na srčanim zaliscima.
Pokopan u obiteljskoj grobnici na Lovrećkom groblju 29. srpnja 1998.


DJELA

I.   KNJIGE

Govor Imotske krajine i Bekije, ANUBiH, Sarajevo 1971.
Hrvatski ili srpski jezik (skripta, format A4, str. I-IV + 470+ 7 str. literature), Izdala in založila Pedagoška akademija Maribor, Maribor 1974., 1982. (drugo izdanje)
Rječnik osobnih imena, NZ Matice hrvatske, Zagreb 1988., MH, Zagreb, 2006. (drugo izdanje)
Rječnik suvišnih tuđica u hrvatskom jeziku, Barka, Zagreb 1994.
Đakovštinska toponimija, Matica hrvatska, Ogranak u Đakovu, Đakovo 1995.
Hrvatski smrtni put /(prilog novijoj hrvatskoj povijesti). Predgovor: Ivan Bošković/, Matica hrvatska, Split, 2001. (posmrtno)


II.   ČLANCI (Objavljeni u časopisima)

ČASOPISI I NOVINE IZ HRVATSKE

Časopisi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU/ HAZU):
RAD JAZU/HAZU, Zagreb
FILOLOGIJA, JAZU/HAZU, Zagreb
HRVATSKI DIJALEKTOLOŠKI ZBORNIK, JAZU/HAZU, Zagreb
FORUM, JAZU/HAZU, Zagreb
ONOMASTICA JUGOSLAVICA, JAZU/HAZU, Zagreb
FOLIA ONOMASTICA CROATICA, HAZU, Zagreb

Časopisi Matice hrvatske i njezinih ogranaka:
KOLO, Matica hrvatska, Zagreb
KRITIKA, Matica Hrvatska, Zagreb
HRVATSKA OBZORJA, Matica hrvatska, Ogranak Split, Split
DOMETI, Matica hrvatska, Ogranak Rijeka
DUBROVNIK, Matica hrvatska, Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik
ZADARSKA REVIJA, Matica hrvatska, Ogranak Zadar, Zadar
HRVATSKI SJEVER , Matica hrvatska - Ogranak Čakovec, Čakovec
HRVATSKI NERETVANSKI ZBORNIK, Metković

Ostali časopisi i novine
ČAKAVSKA RIČ, Književni krug, Split
GLASNIK HDZ, Zagreb
HRVATSKO SLOVO, Zagreb
IMOTSKA KRAJINA, Imotski
JEZIK, Zagreb
LOVREĆKI LIBAR, Zagreb
MARULIĆ, časopis za književnost i kulturu HKD sv. Ćirila i Metoda, Zagreb
MEDICINA, Rijeka
MOGUĆNOSTI, Split
POLITIČKI ZATVORENIK, Zagreb
REPUBLIKA HRVATSKA, Zagreb
SLOBODNA DALMACIJA, Split
STUDENCI,Studenci
SVITANJA, list učenika OŠ S. S. Kranjčevića, Lovreć
ŠKOLSKE NOVINE, Zagreb
ŠKOLSKI VJESNIK, časopis za pedagoška i prosvjetna pitanja, Split


Časopisi/zbornici izvan Hrvatske
LINGUISTIQUE BALKANIQUE, Sofija, Bugarska
NAŠ JEZIK, Roma (Rim), Italija
ONOMASTICA
PICOS

BiH
GODIŠNJAK, Sarajevo
KNJIŽEVNI JEZIK, Sarajevo
KRŠNI ZAVIČAJ, Humac, Ljubuški
ODJEK, Sarajevo


MAKEDONIJA
MAKEDONSKI JEZIK, Skopje

SLOVENIJA
ČASOPIS ZA ZGODOVINO IN NARODOPISJE, MARIBOR
JEZIK IN SLOVSTVO

SRBIJA
ONOMATOLOŠKI PRILOZI, Beograd

ZBORNICI
ZBORNICI ONOMASTIČKIH KONFERENCIJA
VUKOVIĆEV ZBORNIK, Sarajevo
ZBORNIK ZA FILOLOGIJU I LINGVISTIKU
ZBORNIK RADOVA: LEKSIKOLOGIJA I LEKSIKOGRAFIJA
ČUVARI BAŠTINE
HRVATI U SLOVENIJI: zbornik radova (Znanstveni skup, Zagreb, 20-21. lipnja 1996), Institut za migracije i narodnosti, Zagreb 1997.
MOSTARSKI DANI HRVATSKOGA JEZIKA: zbornik radova
KRČKI KALENDAR
MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP BLEIBURG 1945 –1995.
KRŠNI ZAVIČAJ, Drinovci, BiH
HRVATSKI NERETVANSKI ZBORNIK 1, Matica hrvatska Metković i Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Metković, 1993.

 STUDIJE i CRTICE
Početak pripremnoga rada na gradilištu Crkve u Lovreću, u: Lovreć, monografija župe Lovreć-Opanci, priredio fra Anđelko Šimić, Lovreć 1993., str. 101 –111.
Odjeci znanstvenog skupa u Lovreću, u: Lovreć, monografija župe Lovreć-Opanci, priredio fra Anđelko Šimić, Lovreć 1993., str. 471. – 474.
Ivan Mužić: Slaveni, Goti i Hrvati na teritoriju rimske provincije Dalmacije (5. dopunjeno izdanje), Mate Šimundić, Predgovor, str. 37. – 47., Naklada Nediljko Dominović, Zagreb¸ 1997.

RUKOPISI
Značenje lovrećkih prezimena (referat održan 4. studenog 1990. na simpoziju o školstvu u Lovreću; tekst u međuvremenu objavljen)
Nazivi dielova ljudskoga tiela i bolesti u govoru Imotske krajine (referat održan 4. kolovoza 1995. na simpoziju o zdravstvu u Lovreću; tekst priređen za objavljivanje)
Rječnih starih hrvatskih imena (rukopis predan za izdavanje Šibenskom muzeju, ali prema izjavi Matina sina Ivana u Lovreću 26. srpnja 2003. tekst je do sada zagubljen.)

SIMPOZIJI
Ovdje donosimo neke simpozije na kojima je sudjelovao M. Š. i čiji su radovi objavljeni, ali ne navodimo naslov referata.
Đakovo i njegova okolica: Biblioteka Muzeja Đakovštine, serija 2, knjiga 2,1982.
Đakovo i njegova okolica: Biblioteka Muzeja Đakovštine, serija 2, knjiga 3,1985.
Fra Grgo Martić i bosanskohercegovačka kulturna i književna baština, Organizator Institut za izučavanje jugoslovenskih književnosti u Sarajevu, studeni 1972.
Znanstveni skup o Grgi Čevapoviću, Slavonska Požega, 1987.
Znanstveni skup Hrvati u Sloveniji (Zagreb, 1996.) – Naslov zbornika radova: Hrvati u Sloveniji: zbornik radova (Znanstveni skup, Zagreb, 20-21. lipnja 1996), Institut za migracije i narodnosti, Zagreb 1997.
Znanstveni simpozij Ljubuški kraj, ljudi i vrijeme (Ljubuški, 1995.) – Naslov zbornika radova: Ljubuški kraj, ljudi i vrijeme: zbornik znanstvenog simpozija održanog u Ljubuškom 11. i 12. kolovoza 1995., Ziral, Mostar – Naša djeca, Zagreb, 1996.
Međunarodni znanstveni skup Bleiburg 1945 –1995. (Zagreb 1995.) – Naslov zbornika radova: Međunarodni znanstveni skup Bleiburg 1945 – 1995., Zagreb, 12. - 13. V. 1995. , Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 1997.
Đakovo i njegova okolica (zbornik Muzeja Đakovštine), Đakovo, 1995.
Prvi hrvatski slavistički kongres, 1997.
50-obljetnica osmogodišnje škole u Lovreću, 1990.
Zdravstvo u Lovreću, 1995.
Mostarski dani hrvatskoga jezika: zbornik radova (glavni i odgovorni urednik Stojan Vrljić) (Znanstveni skup je održan u Mostaru od 9. do 12. lipnja 1997.), Mostar: Institut za hrvatski jezik, književnost i povijest: Pedagoški fakultet, Split: Logos, 1999.
Javlja se u dnevnom, tjednom i periodičnom tisku vijestima, pismima, polemikama i sl. Sve te radove ovdje nismo naveli.

PREDSTAVLJANJA
Mate Šimundić: Petar Ujević, Lovrećka ganga, Lovreć, 1996. (predstavljanje u OŠ S. S. Kranjčevića u Lovreću u ljeto 1997.)

PRIPOMENAK: priložena bibliografija nije konačna.

[belevarac]

Potjeshe, lipo da si ovo metnijo.

[glonga]

Prof. dr. fra Andrija Nikić
Filofozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru
Mostar
FRANJEVAČKI SAMOSTAN U PROLOŠCU I PASTORIZACIJA DO POČETKA BEKIJE – 18. STOLJEĆA

Kad već fra Andrija i don Slavko nisu našli prigodu za razgovor ugodni na temu citiranog referata, čini se da je organizator mogao povuć (ne)diplomatski potez pa pozvat i don Slavka da proglagolja nešto o glagoljašima u Imotskoj krajini, što je, čini se, čak bliže okviru Šimundićeva rada i Šimundićevih dana. Nastavi li se ovako, nakon hercegovacske afere .pdf očekivat nam je dalmatinsku aferu. Fra Bazilije je imao mogućnost uvida u istu dokumentaciju kao i don Slavko.
Što još trebaju ostavit (ne)upućenoj javnosti dojam da je po narečenoj tematici najvjerodostojniji Nikodem Milas s kvačicom?

[Potjeh]

Kad već fra Andrija i don Slavko nisu našli prigodu za razgovor ugodni na temu citiranog referata, čini se da je organizator mogao povuć (ne)diplomatski potez pa pozvat i don Slavka da proglagolja nešto o glagoljašima u Imotskoj krajini, što je, čini se, čak bliže okviru Šimundićeva rada i Šimundićevih dana. Nastavi li se ovako, nakon hercegovacske afere .pdf očekivat nam je dalmatinsku aferu. Fra Bazilije je imao mogućnost uvida u istu dokumentaciju kao i don Slavko.

evo dobra prijedloga za iduće dane mate šimundića. neka se argumentirano sučele različiti stavovi don slavka i fra andrije a more i pra bazilija ako je još nauzgor.

Što još trebaju ostavit (ne)upućenoj javnosti dojam da je po narečenoj tematici najvjerodostojniji Nikodem Milas s kvačicom?

ne igraj se zđavlon jes čujo. nisi dokaza da ih brez kvačice imade tamokar.