Ta Imota > Znameniti imoćani

Fra Luiđ Jeronim Vrdoljak Imoćanin

(1/2) > >>

glonga:

Gdje su ih izbacile [ili sakrile] ponornice...

Fra Luiđ [Luic, Luić? đerv] Jeronim Vrdoljak Imoćanin.

I danas vrlo i veoma živ lik. Kandidat za znamenite i slavne Imoćane u izboru Imoarta.
Tomislav Jonjić iz.hr me osvrtom Ustanimo protiv "Dalmatine"… podsjetio na Vrdoljaka jer se osvrnuo (samo) na jednu stranu.
Govorni jezik hrvatskih medija vrišći zagrebačkim onaglasnim kampanelizmom, postupci policije protiv Torcide su (ne)opravdano brutalni, Torcida čini tuk na utuk, regionalizmi jačaju naokolo i tu, Puhovski upozorava na rasizam prema Ercegovcima, valjda su na redu Dalmatinci u tom regionalističko-kampanelističkom rastakanju…

Soldo, fra Ante Josip; Djelovanje franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja kroz 250 godina (1735.—1985.) / (Društveno-kulturni pregled), u: Kačić, Zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, Sv. 17, God. 17, Split, 1985., pp197-360

Nađem gornji Soldin rad i tražim bio- i bibliografiju o fra Jeronimu (pp275-276).


Fra Luiđ Jeronim Vrdoljak Imoćanin:
"Oni bi hotili nad nami kao niko gospodstvo ukazati, a mi dalmatinci to nebismo mogli podniti." (Soldo, pp276)


Vrčić, fra Vjeko; Odjeci 250-godišnjeg rada župe Imotske : 1717 - 2. VIII - 1967., Imotski, 1967. [O životu. J.L. Vrdoljaka (pp64)]

Soldo, fra Ante Josip; Jeronim Luic [!] Vrdoljak — jedan iz kruga Ante Kuzmanića, / Dalmacija u narodnom preporodu 1835—1848., Zadar 1987., 367 (81) — 381 (95).

Vince, Zlatko; Pravopisno-jezična previranja u sjevernoj Dalmaciji prije 1860. god., Radovi Instituta JAZU u Zadru, Zadar, 1961., sv.8, pp263-295

Vince, Zlatko; Putovima hrvatskog jezika, 330 [?]
[Ovo ne mogu nać, a nije ovaj s podnaslovom Lingvističko-kulturnopovijesni prikaz filoloških škola i njihovih izvora.]

Vince, Zlatko; Pogledi na jezična pitanja u Dalmaciji u vrijeme hrvatskog preporoda, u: Kolo, n.s. 4(124) 1966. br. 8-10, 234-248

Tomasović Mirko; Ana Vrdoljak Imotskinja "Čudo od djeteta", u: Republika / Mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, br. 5./2010., Zagreb 2010., pp105-112
http://www.dhk.hr/Republika/Republika_05_2010.pdf
"Mala sredina zagorskog trgovišta, kao i druge slične sredine dalmatinskih gradića, sklone ogovaranju i jalu, nisu mogle otrpjeti za ono doba evidentan Anin javni uspjeh, pa je iskonstruirala priču, da je njezine stihove zapravo pisao učeni stric fra Jeronim Vrdoljak, a nju podpisivao. U Zori ćemo zaista susresti povelik broj pjesama (16) Jure [sic!] Vrdoljaka (prigodnica, budnica, čestitnica kraljevskoj obitelji), no ti stihovi u odnosu na Anine, da uporabimo lokalnu izreku „ne vride ni lule duvana”. Premda su rečenu hipotezu odbijali svi oni koji su se ozbiljnije bavili pjesmama Ane Vrdoljak5, ona se po nekoj inerciji još ponekad čuje. Zato je svrsishodno usporediti nekoliko stihova strica i sinovice, što još nitko nije učinio, da bismo na „licu mjesta” od prve ustanovili da je riječ o objedi. Fra Jere [Jere, Jure, Jeronim…?] u povodu 10. travnja, rođendana austrijskog kralja, daje sve od sebe (i kitnjasto otisnut akrostih) i počinje:

Ferdinanda çuvaj, Boxe! na svom stocu
Eto dara s neba jer nam danas žive!
Rat odnimi, a mir daruj balgom Otcu,
Duh pokrě̌pi i od desne i od live.
I nebeskom rosom blagosovi
Naš̌eg kralja, Boxe! nadan ovi,
Asburg-ovski koren ti osnaxi
Nezaniçi božnoj Majki baštinika...6

5 Usp. T. Čolak, Život, o. c., str. 755; Dunja Detoni Dujmić, Ljepša polovica književnosti, Zagreb, 1988., str. 13.
6 Zora Dalmatinska, br. 16, Zadar, 1845., str. 122. Jeronim Vrdoljak oglašavao se redovito kad su bili važni dogođaji u kraljevoj obitelji. Primjerice: Putovanje Kralja Saksonskoga po dalmatinskoj dě́rxavi (Zora, br. 28, Zadar, 1845., str. 217-218., Na rodni dan Cesara uzmoxnoga i kralja našeg Ferdinanda..., (br. 18, Zadar, 1848., str. 69-70)." (pp106-107)

Vrdoljak, fra Jeronim L.; Časni Gosp. Uredničke Glasnika Dalmatinskog, u: Polemike u hrvatskoj književnosti, kolo 1, knj. 2. Zagreb, 1982. 11—13.

"Vrdoljak je i godine 1849. odrješiti protivnik Gaja kojeg nije razumio, već je shvaćao uvođenje štokavštine i ijekavice kao povlašenje:

"Kažite im (uredničke, op. p.) da mi Dalmatinci nećemo nositi torbu sa Serbima, nit se njihovim zapredenim ričima služiti koje uz perkos mal da ne ciloj Dalmaciji, i drugim hervatoslavjanima po inostranskim novinam koverče kao kopertlu nekih crivenjah."" (Soldo pp275)


Vrdoljak, fra Jeronim L.; Ponosnost kule babilonske, u: zora Dalmatinska, 1/1844., 50, 395.
"U tom članku koji je izlazio u više nastavaka (br. 51., 402—408; br. 53., 422—423; 2/1845., br. 4. 28—30; br. 5., 34—35) ustaje protiv preporoditelja iz sjeverne Hrvatske i Rukavine Ljubačkog. Usporedi članak Vrdoljaka: Potresanju razbisrenje, Zora Dalmatinska, III/1846., u Polemike, 501—520." (Soldo pp275)

Vrdoljak, fra Jeronim L.; Nadmudrivanju prilipak, u: Zora Dalmatinska, I/1844., 34., 265—270.

Vrdoljak, fra Jeronim L.; Na častno uredništvo Narodnog lsta, Glasnika dalmatinskoga, u: Glasnik Dalmatinski, 1849., u: Polemike sv. 20—25.

Vrdoljak, fra Jeronim L.; Dogodovštine. / Sgodopisje slavnog vojevanja naroda Dalmatinskoga, u: Zora Dalmatinska, II/1845. br. 15., 115—117; br. 16., 127—128.

Vrdoljak, fra Jeronim L.; Od poglavarstva vrimenitoga pape rimskoga razgovor po Jeronimu-Luizu Werdoljaku Imoćaninu Dalmatincu odpravljenu bogoslovcu i naučitelju Beč, 1856.

glonga:

Hieronymus Aloysius Werdoljak; Historia Patriarchae Josephi: secundum interpretationem arabicam, Zamarski, 1859.
http://books.google.com/books?id=Gr3JPgAACAAJ

Werdoljak, Jeronim-Luigj; Povistnica Jozipa Patriarke po razumu i dosudi istomačenja arabskoga čemu pristupaju nika krasna govorenja Jozipova i njegove bratje, izvan onoga što se uzdrži u svetomu pismu. Izdao na svitlo najpri u latinskom izgovoru po naslovom: Historia Patriarchae Josephi: secundum interpretationem arabicam etc. a sada na prostranije i skladnije razveo i opisao u slavsko-dalmatinski jezik, s' nadostavko pet poglavjá izvan onog' što je u matičinom opisanju sadržano. O. Jeronim-Luigj Werdoljak Imoćanin U Ces. Kr. Skupnoučilištu Bečkomu Odpravljeni Bogoslovac Diloredne i Pstirske jur utemeljeni Naučitelj i u…
u: http://books.google.com/books?id=cnNLAAAAIAAJ


Bujas, Gašpar; Kačićevi imitatori u Makarskom primorju do polovine 19. stoljeća, u: Građa za povijest književnosti hrvatske, knj. 30, Zagreb 1971.
"U Gradskoj biblioteci u Splitu pohranjen je ostatak Miroslavljevih narodnih pjesama.26 Među njima ima i nekih što smo ih već spomenuli u trima AZ, npr. sedam pjesama o hajduku Roši. Odakle su došle spomenute pjesme o Roši u Miroslavljeve ruke, eto najedanput sada doznajemo: iz zbirke narod. pjesama fra Jerka Vrdoljaka27 Imoćanina. Kojim su putem došle do njega, Miroslav ništa ne kaže. Međutim, svim tim pjesmama o hajdučkom arambaši Roši autor je fra Frano Radman, Kačićev imitator; o tome će kasnije biti posebnog govora.


26 Ostatak, spremljen u jednom fasciklu bez signature, s natpisom na poleđini: Iz rukopisne zbirke Miroslava Alačevića, Gradskca biblioteka — Split, sadržava nekoliko nepaginiranih araka različita sadržaja, ali ipak   najviše pjesama.
27 Svršivši fakultet u Beču, Vrdoljak (1800-1865) je bio profesor u Sinju i Makarskoj. Kao polihistor razvio je veliku aktivnost i obogatio mnoga područja kulturnog života. Napisao je niz članaka u "Zori dalmatinskoj" i u drugim listovima na hrv. i talijanskom jeziku. Osim toga posebno je izdao tri djela, dva u Beču,jedno u Trstu. Vrdoljak je najpoznatiji kao pjesnik. U "Zori dalmatinskoj" (1845-1849) tiskao je 16 pjesama prigodničarskog sižea. Premda su te pjesme "više fraze i bez umetničke vrednosti" (isp. T. Čolak, Zora dalmatinska, Zbornik filozofskog fakulteta, knj. IV-2, Beograd 1959, 383), one su u svoje vrijeme imale odgojno—rodoljubnu vrijednost. Vrdoljakov rad, osobito na sakupljanju narod. folklora, ostao je neproučen (isp. S. Zlatović, nav. dj. [Franovci i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888.], 475; A. Ujević Imotska krajina, Split 1953, 150-152)." (pp22)
http://hazu.arhivpro.hr/index.php?showdocument=1&docid=1314&page=21

"Ni Pavlinović, koji je bio boljega kriterija negoli Miroslav Alačević, nije bio načistu o pravome stanju nekih pjesama o Roši u posebnoj zbirci fra Jere Vrdoljaka, Imoćanina. Zanimljivo je što Pavlinović137 kaže da su četiri pjesme o Roši "čisto pučke", Vrdoljak ih je nešto popravio, pa ih je nastojao povratiti "na pučku". Dakle, Pavlinović nije znao da su sve te pjesme bile objelodanjene u "Zori dalmatinskoj".
Ne samo Alačevići i Pavlinović nego ni Andrić138 ni Žganec139 nisu pokušali ući u trag pravome autoru pjesama o Roši, jedino je to pokušao Banović.140 Ako su se neki od njih (Andrić, Žganec, Banović) u Matičinim rukopisima narod. poezije namjerili na Pavlinovićeve riječi o Vrdoljakovu popravljanju pjesama o Roši, mogli su donekle posumnjati nije li preko Vrdoljaka vodio put do kojega drugoga, starijega franjevca koji bi vjerojatno mogao biti autor pjesama o hajdučkom harambaši iz XVIII st. Zadnja Radmanova pjesma u Tomaševićevu prijepisu (Knjigu piše Roša arambaša) i prva od četiri u Vrdoljakovoj zbirci (Knjigu piše Ivane ajduče) u svemu su jednake, od stiha do stiha, izuzevši par neznatnih promjena, kao što je npr. u prvome spomenutom stihu. Zašto Vrdoljak nije tiskao svih sedam Radmanovih pjesama o Roši, ako ih je imao prepisane, ne možemo na to odgovoriti, ali sama ova jedna pjesma (Knjigu piše Rosa arambaša) dovoljna je da ustvrdimo: i druge tri pjesme u 2-AZ pod br. 170, 296. i 298. (Izdajstvo suproć Roši arambaši), (Turci na divanu proti Rosi arambaši) i (Jadovanje za Rošom arambašom) nesumnjivo su Radmanove. Svim tim navedenim pjesmama i pjesmi više puta spomenutoj (Knjigu piše…) ista je deseteračka versifikacija, isti osnovni dijapazon, čak ista sadržajna atmosfera kakva je u Radmanovu proznom tekstu o Rošinu hajdukovanju. I tako time dolazimo do posrednog ili neposrednog izvora Alačevićevih zbirki, a Vrdoljakova se pjesničkog imena hvata crna ljaga: prisvojio je tuđe pjesme. Vrdoljak je negdje u samostanu našao ciklus pjesama o Roši, on je sigurno znao da potječu od fra Frane Radmana, a ipak ih je objelodanio pod svojim imenom kao da su njegove.

U 1-AZ pod br. 97, 98. i 99. nalaze se još tri pjesme o Roši: (Pisma
od Ivana Roše), (Kako Ivan Rošo na svetu viru obraća Grke brez pripovidanja i počimlje) i (Pisma treća od Roše). Te tri navedene pjesme iz djedove zbirke unio je unuk Miroslav u svoju zbirku (2—AZ) pod br. 292, 293. i 294. s nekim manjim izmjenama. Stihovi su u tim pjesmama upadno rimovani, po sadržaju nisu usko povezani s događajima ispripovijedanim u proznome dijelu Rošina životopisa. Držim da je i te tri pjesme sastavio fra Frano Radman, ali nisu došle u ruke Alačevićeve onakve kalkve ih je Radman napisao. Npr. "Pisma kalko Ivan Rošo na svetu viru obraća Grke brez pripovidanja i počimlje" nema u sebi pjesnikove gipkosti; čini se da je ona jedan manji ulomak izgubljene pjesme, a može biti da to i nije: fra Frano je iz dužnoga poštovanja i zbog dobrih odnosa s pravoslavnima u Imotskome (Glavina) sustegao krila svoje fantazije. U pjesmi nema ništa što bi sličilo na antipravoslavnu propagandu, a Radmanu nije bila nepoznata Rošina nemilosrdnost prema pravoslavnima. Pjesmu je svakako spjevao svećenik: spominju se crkvene hereze; taj je svećenik nekada boravio u Imotskome: navodi bijeg Filipa Sundečića od straha Rošina iz Imotskoga u Skradin. A taj svećenik je fra Frano Radman, iako ga u ovim trima pjesmama vidimo u slabijem pjesničkom stanju.

137 Isp. Pavlinovićevu bilješku u zbirci Narodne pjesme iz Dalmacije fra Jere Vrdoljaka, Imoćanina (Matica hrvatska br. 28a, str. 58), prijepis (br. 57/53) u Institutu za narodnu umjetnost — Zagreb.
138 Andrića je vodila briga da za zbirke Hrvatskih narodnih pjesama u izdanju Matice hrvatske izabere najbolje tvorevine narodnog pjesničkog stvaralaštva, prema tome pitanje autorstva pojedinih pjesama nije ga uopće interesiralo.
139 Kad je zagrebački Institut za narodnu umjetnost u Nametkovu prijepisu dobio u posjed 1—AZ, Žganec se u proučavanju zadržao na bibliografsko-povijesnoj strani ne ulazeći u ispitivanje izvora, motiva i postanka 1-AZ.
140 Pišući po drugi put O nekim historičkim licima naših narodnih pjesama (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 26-1/1926, 32-82) Banović je bio prisiljen pozabaviti se s hajdukom Ivanom Bušićem zvanim Roša. I tako je, dobivši od fra Kleme Bušića pjesmu o jadovanju čobanica za Rošom iz 1—AZ, došao na pitanje njezina autorstva. Banoviću se čini da je pjesmu Jadovanje vlaških čobanica za Ivaпоm Bušićem, rečenim Rošom harambašom iz Vinjana, kada je mislio da je poginuo (80-81) složio "neki pučki prigodničar" iz onoga doba. Banović je pogodio vrijeme postanka pjesme, ali nije pogodio pravoga pjesnika. Verzija fra Kleme Bušića (isp. Jadranska vila, 3/1930, 2, 31-32) bez strofa, s dugim natpisom i umetnutim stihovima ne podudara se tekstualno s Alačevićevim prijepisom." (pp81-82)
http://hazu.arhivpro.hr/index.php?showdocument=1&docid=1314&page=80
[Svašta]

Bogdanov, Vaso; Dalmatinsko pitanje u politici Banske Hrvatske godine 1861., u: Starine, JAZU, knj. 55., Zagreb, 1971., (pp39-100)

"3. Radikalno rješenje nacionalnog pitanja i, naročito, sjedinjenje Dalmacije i Krajine putem otvorene narodne borbe pa i oružanog ustanka - predlagali su u saboru neki najborbeniji zastupnici krajiškog puka. Zalažući se za Kvaternikov prijedlog o punoj nacionalnoj slobodi i samostalnosti, Vrdoljak je ovako pobijao one članove sabora, koji su smatrali Kvaternikove zahtjeve neostvarivim: »vele bo mnogi, daj mi 100.000 bajoneta, pa ću ja prvi taj prijedlog potpisati. …Pa ako bi za otu svrhu i ustrebalo ovih 100.000 bajoneta, zar ih mi ne imamo?… Kad su se dakle naše bajonete tuda i tamo od nemila do nedraga turale, kad je naš svijet tuda i tamo potokom svoju krv za tudje interese lijevao: zar da dvojimo onda za vlastite interese, za vlastiti dom i rod — naše, Evropi poznate vitezove upotrebiti?…"55

55 Dnevnik Sabora 1861, str. 405-406." (pp90)
http://hazu.arhivpro.hr/index.php?showdocument=1&docid=1452&page=89

etc.
http://www.google.com/search?hl=hr&tbo=1&tbs=bks%3A1&q=werdoljak
Werdoljak: „Od poglavarstva vrimenitoga Pape rimskoga ec." (Wien, Mechitaristen, d. i.: Von der zeitlichen Oberherrschaft des römischen Papstes)
http://books.google.com/books?id=VukmAQAAIAAJ&hl=hr&pg=PA107#v=onepage&q&f=false

golozlo:
Daj postavi tu junačku pesmu kako Roša privodi Grke pravoj veri?!

Vrlo zanimljivo , jer sam slično video i kod Kačića , doduše u jednom stih iz Razgovora Ugodnog!

Ko isiče Turke krajišnike
nego vitez Lenkoviću Pavle?
Ko privede Vlahe u krstjane
nego vjetez Lenkoviću Pavle?

golozlo:


Jako čudna pesma , prvi put nešto ovako čitam!
Ovde se vidi da pesnik(fratar) žali za rišćanima šta im Roša radi , a sa druge strane na kraju se primećuje gledanje na kaluđera i rišćansku veru kao mađije.

Zavelim:
Ne gledaju pratri na cilu rišćansku viru ko na mađije nego na nešto što rišćanski popovi rade, a katolički pratri od nekog doba ne smiju i vezano je uz skidanje (možda i bacanje) uroka. Čak i samo skidanje uroka je katolička crkva zabranila jer je to priznavanje vradžbina, magije i sličnih stvari. Po katoličkoj crkvi ljude zlom opsjeda sam Sotona, a istravanje Sotone rade posebno obučeni egzorcisti kojih ima vrlo malo. I dan danas ima trzavica oko ovog rišćanskog skidanja uroka:

Protojerej stavrofor Petar Jovanović na zadarskom Poluotoku slovi kao najbolji “skidač uroka”, kojemu redom hrle i katolici i pravoslavci, noseći smotuljke sa solju

No sumnjam da je Roša zbog tog naganja rišćane. Prije da su mu se zbog nečeg zamirili u njegovu ajdukovanju.

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

Idi na punu verziju