Autor Tema: Britanija, zemlja obojenih ljudi  (Posjeta: 503 )

Offline Branislav

  • Tek se pojavio na forumu...
  • Postova: 27
Britanija, zemlja obojenih ljudi
« : 01 Rujan 2010, 10:55:15 prijepodne »
    
Britanija, zemlja obojenih ljudi


(Piktska ratnica, fantazija))

Kada su rimljani u prvom stoljecu nakon Krista njihovo carstvo prosirili sve do sjeverne Evrope, susreli su keltska i germanska plemena, kao na primjer Galijce i Britance. Kada je Julius Cezar u godini 55. prije krista upao u juznu Britaniju, pisao je, da su britanci svoja tijela bojili plavom bojom, da bi na bojnom polju ulijevali vise straha. Polazeci od te price, irski povjesnicar William Betham u devetnaestom stoljecu dolazi do zakljucka, da je naziv Britanija podrijetlom iz jedne stare keltske rijeci, koja je imala znacenje "zemlja obojenih ljudi".  Nakon sto je Cezar stigao na britansko tlo, rimljani su vodili mnogo bojnih pohoda protiv sjevernjackih plemena, koja su u slijedecim stoljecima upadala u njihovu imperiju. U dva povijesna teksta se spominje tetoviranje, koje se narocito praktikovalo u Skota i Pikta. Prvi izvor potice od Herodijana, jednog grckog pisca, koji je krajem drugog stoljeca rimske vladavine u glavnom gradu sluzio kao sluzbenik u upravi. U jednom tekstu o Kaledoncima, kao sto je on nazivao stanovnike Britanije, on primjecuje da su oni hodali potpuno goli. Na svome tijelu su imali jedino nekoliko bronzanih i zlatnih ornamenata.
Oni "boje figure zivotinja i simbole na svoju kozu, tako sto nasvoje udove pritiskaju uzareno gvozdje, sto im prouzrokuje velike bolove, a na to zatim utrljavaju sok neke biljke." Plavu nijansu boje su dobivali iz soka indigo biljke (Isatis tinctoria L.)
Po misljenju Herodijana te tetovaze su bile znak visokog polozaja i ponosa. Da bi neprijatelja jos vise preplasili, prizorima monstrumskih cudovista se dodavalo jos vise boje, prije nego sto bi ratnici posli u boj. Ali kako Herodijan nije nikada posjetio Britanska ostrva, njegovi izvjestaji su samo iz druge ili trece ruke. Zato je prilicno nevjerovatno, da su stanovnici zaista goli hodali po onoj neprijateljskoj klimi, a opisana tehnika slici vise przenju koze (branding). Moguce je da su biljni sok, koji je davao plavu boju, trajno ili ne, uzimali samo radi ublazavanja bolova nakon spaljivanja koze i za poticanje zarastanja i ozdravljenja. Tetoviranjem se oznacava tehnika, kod koje se boja ubacuje u kozu, a ne na povrsinu koze, kao sto se to navodi u Herodijanovim opisima. Ali ako je efekat isti - trajno obojenje koze - onda se te ornamente moze oznaciti kao tetovaze. Ali se pretpostavlja da je Herodijan prije mislio na Pikte, kada je pisao o Kaledoncima. Tako su pisci iz treceg stoljeca nazivali ona plemena, koja su sa sjevera zajedno sa Skotima upadala u rimsku provinciju Britaniju. Prije toga su sjevernjacka plemena bila poznata kao "Priteni" (keltska rijec, koja znaci "narod znakova"), sto se po svemu sluteci takodjer odnosilo na bojenje tijela ili tetovaze.
Drugi izvor, u kome se spominje tetoviranje na britanskim ostrvima, prenosi nam rimski pjesnik Claudian (oko 370 - 410 n.K.). U jednoj pjesmi iz 402 godine on pripovjeda o tome, kako su rimljani na kraju pobijedili Skote i Pikte. U ova cetiri stiha on opisuje tijela pobijedjenih Pikta:

Legije u najudaljenijim krajevima Britanije,
barbarske Skote u okruzenju drzeci,
vidjese na tijelima umirucih Pikta
nezgrapne slike gvozdjem usjecene.


(Pikti, fantazija)
Dva stoljeca kasnije spanski kardinal Isidor Sevilla izvjestava o pojavi tetoviranja u Britaniji. Iako njegov izvor nije poznat, ipak donosi tocan opis tehnike tetoviranja.
On pise, da je naziv Pikti izveden iz njihovog obicaja ukrasavanja tijela, i to tako sto su sokove domacih biljaka utrljavali u prethodno izbodenu saru na kozi. Rijec "Pikti" bi mogla potjecati od britanske rijeci Pictus - "obojeno". Isidor kaze, da su se visoko pozicionirani Pikti pomocu svojih dinamiskih sarenih slika izdvajali i uzdizali od ostalog stanovnistva. On tvrdi, da su se takodjer i Skoti tetovirali.
O obicajima tetoviranja kod Gala, Germana ili drugih naroda evropskog kontinenta nije skoro nista poznato, osim nekoliko fantazijskih tiskova iz devetnaestog stoljeca.
Ukrasne tetovaze su vec uskoro bile zabranjene, nakon sto su britanska ostrva i ostala zapadna Evropa primili krscanstvo.
Od ove zabrane su bile izuzete krscanske tetovaze.
Kuriri, koje je Papa Hadrijan (Prvi) slao u Britaniju, pisu:
"Religiozne tetovaze ce donijeti spiritualnu nagradu, ali ostale (na primjer paganske i ukrasne tetovaze) kaljaju boziju tvorevinu."
Iz te osude se da zakljuciti, da obicaj tetoviranja paganskih simbola, tada nije jos bio sasvim nestao iz Britanije. Tijekom biskupskog koncila u Northumberlandu godine 787 n.K, ponovo je zabranjen bilo kakav oblik trajnog ukrasavanja tijela. Nije se vise moglo naci suvremenih crteza ili slika, na kojima je bilo prikazano tetoviranje u Pikta i Skota. Tek u sesnaestom stoljecu je otkriveno nekoliko predivnih slika od Dzona Vajta (John White). Na njima su bili predstavljeni muski i zenski piktski ratnici, doduse Pikti su vec u ono vrijeme bili vec odavno izumrlli. Nakon sto su prvo tesko patili zbog napada Vikinga, Pikte je skoro potpuno istrijebio skotski kralj Kenneth McAlpin.
Na Vajtovim slikama tijela Pikta su prekrivena monstrumskim figurama zivotinja sa glavom ptice grabljivice i ribljom krljusti po nogama. Moze se pretpostaviti da je on takve opise pronasao i preuzeo od Herodijana.

(Pikt, fantazija)
(Iz Knjige "Tatau - Tradicionalno tetoviranje sirom svijeta")

Prevod: Branislav Knezevic

Weitere Infos: http://www.myspace.com/branislavknezevic/blog?bID=538753529#ixzz0yGYatLIP