zmijavački prančiok

[Slovak]

- katolički taliban! 

O, to je vrlog našeg novinara konstrukcija. Nisam namjerno da se ne ponavljamo. Kupio sam danas biografiju onoga pjevača redhotchillipeppersa, kao to ću čitat. Ali ne volim peperse koliko fruscinantea.

[Potjeh]

Ljubomir Gudelj_Arheološka slika Zmijavaca / Razmatranja u povodu
zaštitnih istraživanja iz godine 2005.

hrcak.srce.hr/file/136212

[Potjeh]

U Zmijavcima na Đogića brani se oduvik najviše cijenio skok s gožđa (gvožđa) ili s kutije. Posebno je cijenjen skok motika (prijelom).
Više to nije ona nekadašnja kutija. Sad je to suvremeno namišće, čak postoji i znak da je zabranjeno kupanje, ali kako vidimo - mlađarija i dalje skače.

[Potjeh]

Ohooo, ne sritosmo se ima više od misec dana, ali evo ti mene, roden kraju. 

[Potjeh]

Nadisa san se onoga ždraka. Baterije su napunjene. Dva dana, dvoje gradele. Svježa svinjetina zalivena našom kujundžušom (zlatkom).
Bit će i čvaraka. Ništa posebno zmijavački, ali imade nešto drugo. Svake godine prija Božića izlazi naš župni list. Ovaj put je i opet u njemu izišao moj (ovaj put autobiografski) člančić naziva 'Divlje trešnje'. Sad kad je već objavljen mogu ga i s vama podijeliti. Morebit ovđe naleti kakav poznat nakladnik i shvati koji sam silan potencijal, pa to bude početak jedne zvjezdane karijere. 

Bio sam u osmome razredu osnovne ili prvome razredu srednje škole, ne sjećam se točno, kad me stric dozvao i ozbiljno, kao muškarac muškarca, pitao bih li  zalijevao mladice trešanja koje je netom posadio, dok se on ne vrati na odmor iz Zagreba.
Stric je odlučio kultivirati vrt obrastao uglavnom jasenovima i rašeljkom i nije odlučio navrnuti trešnju nego posaditi mladice. Kako sam slovio kao prilično odgovoran mladić, stricu se učinilo da sam prikladna osoba koja će voditi brigu o njegovim mladicama. Za nagradu mi je obećao donijeti što poželim. Ne dvojeći, poželio sam košarkašku loptu, ali ne običnu "tigricu", već puno kvalitetniju američku loptu tvrtke "Voit" kakvu tada nisam mogao kupiti u Imotskome.

Proljeća tih godina pamtim po košarci ili hokeju na betonu. Hokej smo igrali teniskom lopticom i drvenim palicama, dok bismo konstrukciju gola obložili najlonom od vreća za umjetno gnojivo (MPK). Nakon povratka iz škole uslijedio bi brzi ručak, navlačenje dresa, majice bez rukava, tenisica i znojnika i trk na igralište. Nakon povratka kući, večerao bih pa sjeo učiti prije spavanja. I tako dan za danom. Ta nezaboravna proljeća bila su toliko lijepa da su morala brzo prolaziti.
Kad sam jednog dana došao kući na večeru, majka mi reče da je stric zvao i rekao da dolazi prekosutra, da je kupio loptu i da se vidimo...
Trešnje!!!!... Ajme!

Imao sam nemirne snove. Idućeg sam dana u školi bio duhom odsutan. Razmišljao sam što učiniti. Ako stricu priznam istinu, izgubit ću dvije stvari: loptu i stričevo povjerenje. Tada mi se to nikako nije učinilo pametno.
Što učiniti ?
Nakon ručka sam uzeo motiku i uputio se na jedan djedov posjed u brdu na kojem sam vidio mladice trešanja. Trajalo je nešto vremena dok sam nekoliko mladica iskopao s korijenom i već sam hitao nazad.
U stričevu vrtu sve je bilo kao i inače. Osim suhih mladica trešanja i ispucale zemlje uokolo njih. Prionuo sam poslu i zakopao nove mladice. Sve sam lijepo uredio. Obzidao sam svaku mladicu vijencem od kamenja. Zalio sam svaku mladicu polivačom vode. To što su mladice bile jednake onima koje sam zapustio ili čak nešto i manje od njih, Bože moj...

Jedva sam odglumio mirnoću kad me stric pozvao k sebi i uz zahvalu mi uručio novu "voitku" rekavši da za njeno napumpavanje trebam koristiti iglu, koju mi je također donio. Opravdavajući se da me društvo čeka na košarci, izgubio sam se rekavši da ćemo se vidjeti poslije.
Već sam u prvom pokušaju uspio iglom na neki način uništiti ventil. Ta lopta nikad nije bila napumpana. Lišće mladica trešanja nakon dan-dva se objesilo. Mladice su se ubrzo osušile.
Kad danas razmišljam o tome sjedeći u hladu stričevih rašeljki, sve nekako mislim da me taj događaj naučio mnogim stvarima.
Naučio me da se prijevarom ne postiže ništa, a ako se nešto i postigne, da je to vrlo  kratka vijeka. Naučio me da budem odgovorniji i ne prihvaćam nešto što ne mogu obaviti. Naučio me, napokon, da samo istinom o sebi mogu sačuvati čist obraz, jer sam varao u želji da kod strica sačuvam svoj nezasluženo dobar glas, umjesto da sam priznao svoj zaborav i zatražio oprost. U stričevim očima prvih par dana bio bih izgubio na vrijednosti, međutim, siguran sam da bi svaki novi dan stric shvaćao da sam, unatoč svemu, pošteno postupio, te da zaigrani adolescent i nije neki pouzdan izbor. Ovako, jedina moja utjeha ostaje da nisam išao strica prevariti iz zlobe. I da ovaj hlad stričevih rašeljaka ne bi bio ovako dobar.

Mislim ono...reka san pratru da je priča prolitnja, a on reče štaima veze kad list izlazi samo jednon godišnje. 
 



 

[Potjeh]

Šta ti valja kad je tabla pokrajkuće. 

[glonga]

Svježa svinjetina zalivena našom kujundžušom (zlatkom).
…
Sad kad je već objavljen mogu ga i s vama podijeliti. Morebit ovđe naleti kakav poznat nakladnik i shvati koji sam silan potencijal, pa to bude početak jedne zvjezdane karijere. 

Bio sam u osmome razredu osnovne ili prvome razredu srednje škole, ne sjećam se točno, kad me stric dozvao i ozbiljno, kao muškarac muškarca, pitao bih li  zalijevao mladice trešanja koje je netom posadio, dok se on ne vrati na odmor iz Zagreba.
…

U Imoti se (pa i šire) taj nekošer nehalal… zali(je)va crnim. Vrancom. More u njem bit i bilog (grožđa).

Slabo š nać nakladnika s takvom uvodnom rečenicom i to u ovako mračnom zakutku interneta (ko kakav gopher ili ftp server zaostao negdje na ARPA mreži iz ranih devedesetih). Sosve neskromno se smatram načitanom osobom. Uvodna rečenica mi je sveudilj bila teško prohodna. Dobro što je sintaksa vratolomna, ali što je sadržaj neprohodan? To tako ne ide u američkom filmu. Gòrē od steep learning curve. Pa tako ne počinju priču, nit tako slážu rečenice, ni  Krleža, ni Andrić, ni Aralica, ni Raos, ni Laušić… Završni naravoučenijski uglavci su overkill, IMHO, i za župni list.

[belevarac]

Prva je recsenica posvemno izpravna.

[Potjeh]

Prva je recsenica posvemno izpravna.

Pušti ga, belevarac. Zavidan je na mom spisateljskom umijeću pa me gadi kod kritičara i nakladnika namjernika. Koristim prigodu da ga pozovem na predstavljanje mog prvog romana isprid Gospine crkvice na unutar zidina topane, 14.08.2015.

Ah, takva je sudbina nas umjetnika...

[Potjeh]

U Imoti se (pa i šire) taj nekošer nehalal… zali(je)va crnim. Vrancom. More u njem bit i bilog (grožđa).

Pa naravno, kad bilo popiju do Uskrsa i unda šćucaju do 'vi doba kad taman crno sazori. Sparinjožasta čeljad sačuva koji litar biloga za svinjokolju. 

[Potjeh]

Opa, doša vejzbuk i u Zmijavce. Nova knjiga Conan Doylea iz Mečiljeva.

[Zavelim]

a zato ti Potješe nećeš na fejsbuk, frka...

[Thadée]

u svom ovom šarenilu boja, nedostaje ona jedna.... stara komunistička hrvatska crljena boja.

je li slučajno iliti namjerno????

đavlićegastro znat.

[Potjeh]

u svom ovom šarenilu boja, nedostaje ona jedna.... stara komunistička hrvatska crljena boja.

je li slučajno iliti namjerno????

đavlićegastro znat.

Ko je knjigu radijo čudi da nema više žute, al puštimo sad. Veseli da su pripoznali važnost plave. Ipak je HDZ u srcu. Sasvim namjerno. Naslovnica je efektna. Mene bi na polici privukla da uzmem knjigu i vidim o čemu se radi. Djeluje dovoljno zagonetno, ali i moderno. Fejzbuk i te trice. Na fejsbuku visi Zavelim i sva mala dica.

[Thadée]

za zavelima ne znam.... ali imade jedan naš što se fura na đonija štulića (duga kosica, bradica i tako to), a taj se brajko ne skida, mislin s fejsbučenja....