slovak, inetresantne misli. ali ne mogu se s tobom sloziti da je krscanstvo protiv tetoviranja.
sta mislis, je li u redu ako si krscanin tetovira sliku isusa ili marije na tijelu?
bas sam nedavno preveo nekoliko zanimljivih clanaka o krscanskim motivima tetovaza,
Krscanski motivi
Medju krscanima jos uvijek vlada velika nesigurnost oko toga da li je tetovaza spojiva sa njihovom vjerom. U toj vezi se naravno odmah citira stari testament sa mojsijevim zakonom: "Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika i niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve!" (Levitski zakonik, Zakon svetosti, 19, 28
Sa ovom zabranom Bog misli na hebrejski kult mrtvih, kojeg Bog isto tako nije prihvacao kao i jedan stih prije, rezanje kose: "Ne zaokruzujte kose na svojim sljepocnicama; ne sijecite okrajka svoje brade." (Levitski zakonik, Zakon svetosti, 19,27
U nacelu danas krscani nisu vise vezani za stari testament, ali drugacije nego kao kod zabrane brijanja i rezanja kose, biti tetoviran se jos uvijek dozivljava kao nekrscanski. Jer danas se kod tetoviranja sigurno vise ne radi o paganskom kultu mrtvih. Ali bas protiv tog kulta se Bog izjasnjava: o tetoviranju u ime mrtvih. Iz toga izvoditi generalnu zabranu, u medjuvremenu izgleda mnogim prakticirajucim krscanima kao pretjerivanje.
Ta zapovijed starog testamenta je ipak i dalje cvrsto usadjena u glavama ljudi. To je tako i zato sto je papa Hadrijan I. (2. Koncil Nicaea 787 nK) tetoviranje kao paganski obicaj protjerao iz kulturnog okruzja krscanstva i izrekao zabranu tetoviranja. Krscani su se ali i prije i poslije ove zabrane uvijek tetovirali - a sigurno ce to uvijek ciniti, upravo jer zele da nose znak svoje vjere. Tako je poznato, da su si sami krscani ubadali simbole ribe, inicijale I.N. ili primjerice XP na celu ili zglobu ruke. Krizari su sa tetovazom htjeli da si osiguraju krscanski ukop, hodocasnici dobivaju uspomenu na njihovo putovanje za Jeruzalem, iz koje same vec dolazi do izrazaja duboka povezanost sa vjerom.
Vrijedno spomena je, da su se prije svega tetovirali oni krscani koji su bili u nekoj posebnoj situaciji:
ili su bili daleko od domovine ili su predstavljali jednu (ugnjetavanu) manjinu. Tako su vjernici sebi u kozu stavljali vidljive znakove, da bi time nosili neizbrisive simbole njihovog zajednickog identiteta. Sklonost, koja se isto tako vidjela i kod domorodackih naroda. Tetovaze u krscana i isto tako u domorodackih naroda nisu bile izraz individualizma, nego su bile posvecene zajednici.
S tacke gledista misionirajucih krscana, tetovaze su bile znak njihovog nevjerovanja, paganski obicaj, koga se moralo zabraniti, da bi se ovce izvelo na pravi, krscanski put.. Ako je morali biti i sa silom. Stotine godina krscanske misije se ne moze iskorijeniti iz glava. Divlje, nepoznato, ljudima po pravilu cini strah.
A sada dolaze ovi mladi ljudi i isto tako se tetoviraju.
Je li moguce da se ove tetovaze razumijevaju kao neko priblizavanje u obrnutom pravcu?
Je li moguce da se tetovirani moralno unazad razvija?
Da li paganac dobiva nosecu ulogu?
Pitanja, koja se postavljaju u podsvijesti a na koja se najjednostavnije moze reagovati sa zabranom.
Da li u Novom Testamentu stoji ipak jos nesto, sto se moze tumaciti kao zabrana?
Barem bi se zenama moglo zabraniti sa pomocu biblije. U prvom pismu apostola Pavla (Prva poslanica Timoteju 2,9 - 2,10), Pavle odredjuje jasna pravila, kako da se zene ponasaju u drustvu: "I isto tako hocu da se zene pristojno oblace, da se kite stidom i cednoscu, ne pletenicama, ni zlatom ili biserima ili skupocjenim haljinama, vec djelima ljubavi, kako i dolikuje zenama koje ispovijedaju vjeru."
Eto, onda sada barem zene znaju, sta smiju ili ne.
Ali stop, Pavle je pisao takodjer i: "Ili zar ne znate da je vase tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni?
Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom! (1. Kor. 6,19)
Eto ga ipak, odgovarajuce mijesto iz Biblije koje je za tetoviranje: Bog sigurno ne moze imati nista protiv malo uljepsavanja ove ljuske! Velicanju Boga s jednim lijepo tetoviranim tijelom tako nista vise ne stoji na putu. Nece ispasti isto tako raskosno kao crkve, bazilike i katedrale zvanicne crkve, ali u skromnome okviru ima svaki krscanin eto priliku, da se sa svojim tijelom zaklete Bogu na vjernost.
"Ubuduce neka mi nitko vise ne dosadjuje, jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove!"
(Poslanice apostola Pavla, Poslanica Galacanima, 6,17)


Autor: Heide Heim
Prevod: Branislav Knezevic
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
JeruzalemAutor: Travelingmic

(Jeruzalemski kriz)
Vec su si rani krscani tetovirali religiozne simbole kao kriz, janje, riba ili inicijale Isusa Krista.
Od 16. vijeka je i medju evropskim hodocasnicima Jeruzalema postalo obicajem, da si kao znak uspijesnog hodocasca u svetu zemlju stave krscanske simbole.

Iako su tetovaze krizeva vec u ranom krscanstvu igrali jednu ulogu, povremeno su bivale potisnute od muslimanskih drzavnih vladara.
Od vremena krizarskih pohoda i nastupanjem novog novog doba tetovaze doduse postaju suvenirima i kao dokaz o hodocasnickim putovanjima, u prvem redu za Jeruzalem. Nekoliko izvjestaja o putovanjima engleskih, francuskih i njemackih hodocasnika iz 17. vijeka priopcavaju o tome, da je hodocasnistvo u sveti grad bilo nekako nepotpuno bez ubadanja u kozu jedne uspomene na taj zivotni odsjecak. Tako pise Jean de Thevenot 1689 godine u "Voyage au Levante" (Putovanje u Levant): "Upotrijebili smo citav utorak, 29 april, na to, da si oznacimo ruke, kako to po pravilu cine svi hodocasnici"; a zatim daje cak i detaljan opis postupka tetoviranja.
Ovaj obicaj se odrzao preko vise stotina godina do u 20. vijek. Legendarni tetovirac George Burchett drzao je u njegovoj mladosti 1890-tih godina, koje je vecinom proveo na moru, cak jedanput jedno krace vrijeme vlastitu tetoviracku radnju u Jeruzalemu. On se sjeca u njegovim memoarima "Memoirs of a Tattooist" (1958):
"Sveti grad je bio vec oko pedeset godina centar tetoviraca"...Bilo je grckih, maronitskih, sirijskih, francuskih, jevrejskih i italijanskih tetoviraca, koji su u Jeruzalemu vrijedno tetovirali hodocasnike i turiste."
Americki istrazivac John Carswell je 1956 godine u njegovoj rijetkoj knjizi "Coptic tattoo designs" oslikao krscanske motive jeruzalemske tetoviracke porodice Razzouk, koje je ova ubadala krscanskim hodocasnicima iz drzava srednjeg istoka i sjeverne afrike.

Prevod: Branislav Knezevic
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kopti EgiptaAutor: Travelingmic

Krscanstvo se u prvim stoljecima naseg racunanja vremena brzo prosirilo oko sredozemlja.
Kako legenda kaze vec je evandjelista Marko (navodno preminuo 68. godine nK) u danasnjov egipatskoj Aleksandriji osnovao zajednicu koptskih krscana. Kopti su se dobro snasli u tadasnjoj grckoj i kasnije bizantijskoj vladavini Egipta i etablirali su jednu vaznu i privredno uspijesnu narodnu grupu. Osnovani su brojni manastiri, razvijeno jedno vlastito pismo na grckoj osnovi. U godini 451. n. Krista, u koncilu od Chalkedona je doslo do loma sa bizantijskom crkvom, jer se monofiziticko ucenje Kopta nije moglo sprijateljiti sa bizantijskim vjerovanjem u dvije razlicite prirode Boga. Koptski narod se otapao u krvavim proganjanjima krscana i povukao se u pustinje i brda. Sa islamizacijom Sjeverne Afrike u 7. stoljecu je uslijedilo dusevno oslobodjenje i drugi procvat. Slijedeci talas proganjanja, ovaj put kroz radikalne muslimane, je od 11. stoljeca Kopte definitivno gurnuo u podredjenu ulogu.
Danas Kopti cine oko 5-10 % stanovnistva Egipta. Oni uglavnom zive u plodnim krajevima doline rijeke Nila u sredistu zemlje.

Oni u islamskoj drzavi oficijalno nisu diskriminirani, ali su rijetko visoko postovani, iako njihov nivo skolovanja i dobrostanje cesto lezi iznad prosjeka. Pobozni prakticirajuci krscani su trn u oku radikalnom-islamistickom Gamaa Islamiya pokretu, tako da koptske zajednice u srednjem Egiptu od 1970-tih godina uvijek iznova postaju zrtvom teroristickih udara ili u zadnjih nekoliko godina cak i otvorenih borbi.

Takodjer jedna utvrda Kopta je Maqhattam okrug u Kairu, tradicionalna cetvrt (krscanskih) sakupljaca otpada, gdje je u septembru 2008 godine obrusavanje stijena kostalo stotine zivota
stanovnika slama. Na Maqhattam brdu lezi velicanstvena stijenska
katedrala St.Samaan, ispred koje koptski tetoviraci na praznicne dane
nude njihovu uslugu.

Prevod: Branislav Knezevic