Svakodnevnica > Krijesnice (poezija)...

Boris Maruna

(1/5) > >>

glonga:

Mali opis crteža Crveni pijanica
Nagasawa Rosecua


Taj je čovjek pijan
Kako ide, on tetura
I teturajući pomiče krajolik

Iznad njegove crvenokose glave
Put je naznačen s dvije kratke crte
Bez prave perspektive
Ne odviše uvjerljivo
To je istina
Ali postoji i opravdana sumnja
Je li on uopće želi
Da ga slijedi

Očito je da se on još uvijek drži na nogama
I ide
I koliko ja razabirem
On zapravo svim snagama nastoji
Da skrene s puta
I iziđe iz okvira zbilje

On živi u plesu i japanskim narodnim pričama
Kao zla savjest većine
Inače se o njemu vrlo malo znade

Što se mene tiče
On je u pravu:
On nastoji da se makne
Ja ga podupirem koliko mogu

Ljudi moji,
Teško je!


Maruna, Boris; Ograničenja, Knjižnica Hrvatske Revije, München — Barcelona, 1986., s. 39.

glonga:

Gost


Kad je moj otac posjetio Rim
U početku smo bili strani jedan drugom
Da bismo kasnije razmijenili misli
O raznim stvarima: sad smo obojica
Bili punoljetni

On je dolazio kao da dolazi iz mraka
S druge strane svijeta
S nejasnim pojmovima o svetosti
I Vječnom Gradu
On je unio svoj kufer
Svoje umjetno zubalo
Svoje predrasude
I davno pale kiše
U moju kuću
Povrh toga, imao je svojih 40 dolara
I neprestano se trsio
Da bude od kakve koristi
Mojoj ženi u kuhinji

Ja sam mu rekao da je on gost
Izveo ga u vrt i ponudio
Francuskim vinom

Pričali smo o majčinoj bolesti
O koječemu
Zanimalo ga je gdje bi mogao kupiti
Soboslikarskog papira
(Imitacija jelovine)
Ja sam mu
Sa svoje strane
Nastojao svratiti pažnju
Na prilike u svijetu, rak kao
Rasprostranjenu pojavu
I slične stvari
Pokazao sam mu također
Usahlo stablo iza kuće
Rekao sam: Gledaj, Stari
Mi se nalazimo na brežuljku
Zvanom Aventino
To stablo je usahlo
Jer je preduboko pustilo korijenje
I naišlo na nečije prazne odaje
Pod nama. Možeš li zamisliti mogućnost
Da se u tim odajama još uvijek
Susreću strasti davno umrlih
Ljubavnika?

Zamislio se:
Imao sam osjećaj
Da ga se dojmilo

Idućih dana razgledali smo važnije bazilike
Muzeje, fontane i Forum
Objasnio sam mu Berninijev postupak
Neka teološka pitanja
Sedam kraljeva
I republikanski period
I kako sve ima svoj kraj

Najviše je cijenio
Michelangelova Mojsiju
A od drugih stvari sviđahu mu se
Via Appia Antica
Janjetina i
Spaghetti alle vongole

Nekako u katakombama sv. Kalista
Dotakli smo hrvatsku narodnu
Problematiku
On nije vidio izlaza:
Pozivao se na svoje iskustvo
Ja sam ga hrabrio
I na razne načine pokušavao
Da mu podignem moral, ali na kraju
Nisam mogao da se ne složim s njime:
Teško je

(Ne može biti lako u zemlji
U kojoj je protuzakonito
Sumnjati u pamet
Stipe Šuvara)

Bio sam se počeo privikavati na njega
Kad je morao otići

Sjedili smo na Terminiju
Pili kavu i promatrali željezničare
Kurve i druge radne žicare
Na poslu
Obećao je da će pozdraviti
Sve kod kuće

Potom sam mu unio kufer u kupe
I još neko vrijeme gledao njegovo lice
Na vagonskom prozoru
Čovjek mi se sada činio već sasvim
Poznat: To je moj otac, mislio sam, moj otac
U svim prošlim i budućim odajama
Pod zemljom
Moj otac za cijelu vječnost

I onda započe lagana ponoćna kiša
I vlak krenu i ja mu kimnuh glavom
Kao da mu govorim: Sretno,
Stari moj
A on stade vikati nešto
I lamatati rukama kao da hvata zrak
Kao da je zaboravio neku važnu stvar,
Posljednji savjet
Bez kojeg nikako ne ću moći
U životu

(Uzeto zajedno) sve mu to ružno
Iskrivljavaše staračko lice koje se
Kako je vlak sve brže odmicao
Još jednom sve bolje uklapalo u mrak
I daljinu.


Maruna, Boris; Ograničenja, Knjižnica Hrvatske Revije, München — Barcelona, 1986., s. 108. — 111.

glonga:


glonga:

San o svjetlu

                        Vladi Gotovcu


Naša zemlja je zabit, turoban kraj
                          ništa veliko
tu dugo ne raste ona čovjeku ne pruža
zadovoljstva nikakvih udobnosti
u njoj se uvijek kinjilo glađu, mučilo
i ubijalo radom
       i na druge načine
                             premda se
čovjeku ponekad učini drukčije
u našoj se zemlji uvijek živjelo u mraku
u tmini naši očevi i očevi naših očeva živjeli su
tako: nekako su živjeli
mi živimo kako su nam namrijeli:
                        mi sanjamo
u našoj se zemlji oduvijek živjelo
      sanjajući
                  sanjalo se dabome o svjetlu
o njemu se s koljena na koljeno znanje sabiralo
proširivalo, čuvalo o njemu naše žene kazuju
našoj djeci o njemu pjevaju naše narodne
pjesme o njemu naši učeni ljudi raspravljaju
u debelim knjigama
                           taj san o svjetlu
daje smisao našem životu; u našim velikim trenucima
mi samo njemu služimo govori se: negdje
u dnu stoljeća netko je jednom vidio
                                   svjetlo
okolnosti su zaboravljene (u našoj prošlosti
mnogo toga je zaboravljeno) ali ono svjetlo se
i danas drži
                             za sveto
odonda se natrag više nije moglo a ni ono
kako je bilo
         ni ovo
                           kako jest
nije dobro
nešto temeljito treba učiniti u našoj zemlji
u nama ja ne jednom rekoh: neka je proklet
taj san o svjetlu
                  što guta naše najbolje ljude
a, s druge strane, zar da se mi danas (nakon
svega) pomirimo s time
                      da dovijeka u mraku
umiremo?


Maruna, Boris; Upute za pakleni stroj, NZMH, Zagreb 1998., str. 40.— 41.

Malaga, 11. siječnja 1972.

glonga:

The New Left

Tako sam jednom sreo plavušu
Od svojih trideset godina
U dva sata poslijepodne

Ostatak dana smo proveli pijući čaj
Na terasi s vidikom na more;
Uvečer sam je izveo u najbolji
Restoran u gradu

Predstavila se kao kći
Ukrajinskog trgovca suknom,
Židova iz Brooklyna,
Intelektualni tip:
Imala je Ph. D. i navodno najveće dojke
Sjeverno od Grand Canyona

Radio sam na njima čitavu noć
Ne pamtim da sam izbio iskru.
Neprestano mi je citirala
C. Wright Millsa i tvrdila
S obzirom na bračne traume i nedavnu rastavu
Da još uvijek nije
Predisponirana

Kišilo je kad sam ujutro zaspao
U hotelskoj sobi sa sedam svijeća
Zanimljivo je da kao katolik
Nisam imao vjerskih problema

Na rastanku mi je ostavila
Pola boce bahamskog ruma, par
Progresivnih časopisa starih nekoliko mjeseci
Originalno izdanje
Macdonaldove knjige The Root is Man
I stanovitu spolnu bolest
S kojom sam redovito odlazio na plažu
Kojih dvadesetak dana
I u međuvremenu je predavao dalje
Kao štafetnu palicu druga
Tita

Nikada se nije pravo uhvatila

Naš mi je liječnik objasnio kasnije
Da je imunost moje krvi usko vezana za
Povijesne datosti
Turske zemane
I našu narodnu nesreću

Ne znam.

Nije mi ni do toga da nešto niječem
Ali mislim da se sve skupa može
Objasniti činjenicom
Da i na Novoj Ljevici postoje situacije u kojim
Nije moguća
           ni ljubav
Ni tragedija.

Maruna, Boris; Ograničenja, Knjižnica Hrvatske Revije, München — Barcelona, 1986., s. 123.—124.

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

Idi na punu verziju