Svakodnevnica > Prirodni svijet / EKO oči

Austropotamobius pallipes - Imotski rakovi

<< < (2/17) > >>

FCroaticum:
Autor: ivanlimota
15-01-2002  01:18:34

Od prvog trenutka kada sam postao svjestan sama seb ovi raci bili su i ostali dio moga života.
Vijest i spoznaja o njihovu nestanaku iz rijeke Vrljike za mene je bio VELIKI ŠOK. I danas nakon toliko vremena još uvijek nekako ne mogu prihvatiti tu činjenicu.
Njihov nestanak za mene znači nestanak značajnog dijela mog djetinjstva.
Stoga predlažem:
- učinimo sve kako bi ih ponovo vratili u rijeku Vrljiku,
- možda bi trebalo i službeno pokušati reproducirati autohtonu vrstu iz te sluečajno sačuvane baze,

Računajte na moju maksimalnu pomoć.

FCroaticum:
Autor: Strizibuba
 16-01-2002  02:18:07

Rastužiste me i ti Zavelime i ti Ivanlimota, zato što znam da ste kao i ja dijete s Vrljike. Ni zamisliti ne mogu da su mi ova još uvijek studentska ljeta drugačija bez lova na rake u Vrljici. Mislim čak da smo i mi rakolovci u neku ruku krivi za to. Zadnjih nekoliko godina dok su rakovi još živjeli u našoj rijeci, bili su nekako premaleni, u najmanju ruku čudni. Da li je to djelo prirode ili ljudskog nemara ne znam.

FCroaticum:
Autor: Zavelim
 16-01-2002  21:40:17



--- Citat: ---Zavelim
jer kako su mi neki biolozi pričali (mada nije 100% sigurno pošto još nisam našao potvrdu u knjigama) rakovi su hermafroditi (dvospolci)

--- Kraj citata ---

Očito su mi pričali bajke. Malo sam proletio mrežom i našao par stranica o rakovima. Stvar je samo u tome da mužijaci narastu puno veći od ženki. Kako razlikovati mužijaka i ženku dok su sličnih veličina?

Ovo je mužijak i na korijenu repa ima dva para ticala koje mu služe za oplodnju ženke.



Ovo je ženka koja s s donje strane na sredini glave ima dva spolna otvora u koje mužijak stavlja sjeme.



Inače najuobičajeniji primjerak europskog slatkovodnog raka je Astacus astacus ili plemeniti rak. On može narasti čak i do 18 cm te doseći težinu od 350 g.



Što se tiče veličine naših rakova!!!

U Vrljici nisam nikada našao ni približno velike primjerke. Možda maksimalno 12 cm (mjeri se od vrha repa do kraja kliješta). Uobičajene lovne domenzije bila su 7-8 cm i oko 20 g, odnosno pedesetak rakova u jednom kilogramu. Kad bi se lovilo sakom ili krtolom neki jedva da su i oči imali.

Ove me odmah asocira na vlastita lovačka iskustva. Lito, zvizdan peče, a ja na kljuki pecam što god se zakači. Kad slučajno ulovim ribicu onako na let, za rep pitam ćaću:
"Oću li je bacit, sitna je?!
"Ima li oči?"
"Ima"
"Unda u krbelu šnjon!"
A kasnije mater kod kuće povagini, kad donesemo kilo ribe i jedno dva milijuna ribica koje normalno, ipak netko treba očistiti.

Po zakonu, rakovi moraju imati deset i više cm da bi ih se mogli loviti. Kod naših rakova je to stvarno bila rijetkost. Mislim da ima više razloga. Prvo stalno izlovljavanje jer veliki rakovi brzo upadaju u oči, a i lako ih je uloviti pošto su dosta tromiji od malih i srednjih. Čak se i ne boje i prihvaćaju neravnopravnu borbu umjesto da bježe. Bitna je i temperatura vode i količina organskog materijala kojom se rak hrani, a Vrljika je čini mi se bila vrlo hladna, bistra i ne baš organski bogata rijeka (ali zato nigdje nije bilo čistijih i ukusnijh rakova, pogotovo onih ljetnjih iz trave). Treća stvar je da naši rakovi vjerojatno i ne pripadju uobičajenoj vrsti plemenitog raka, već su možda neka manja podvrsta ili čak posebna endemska vrsta poput vrljičke mekousne pastrve. Trebalo bi ga imati u ruci ili bar detaljno slikati, pa prošarati mrežom i po knjižnicama da vidimo gdje spada. Recimo u srednjoj Europi postoji i kameni rak (Austropotamobius torrentium ) koji naraste samo do 10 cm, a na prvi pogled je posve sličan plemenitom raku. Evo vam jedna spojka sa racima u Austriji members.aon.at/crayfish-hatchery/ , samo je na njemačkom pa se ja osobno malo mučim s prijevodom. Tu piše nešto i o račijoj kugi i čini mi se da spominje da zoospore gljive ne mogu dugo živjeti bez rakova. To mi daje malo više nade u naš budići pokušaj nastanjivanja jer je već prošlo pet godina i nadam se da su i zadnje spore nestale iz vode. Kažu da je bolest stigla iz Amerike polovicom valjda XIX st. u sjevernu Italiju i do danas harači po cijeloj Europi sve do Rusije. Ako netko zna njemački molio bih ga za detaljniji prijevod dijela o plemenitom raku, razmnožavanju i račijoj kugi.

Moram reći i to da su ti isti raci u već spominjanom vodotoku XXXXXX do danas narasli popriličito i u dva kilograma koliko smo ih uhvatili vidio sam par primjeraka kakve nikad nisam nalazio u Vrljici. Sigurno 13-14 cm. Stvar je da tamo rakove nitko ne jede i trenutno su vrlo ljuti na ove što su ih tu donjeli jer misle da im tamane ribu. Po tom pitanju će trebati nešto hitno poduzeti da ne bi oni sami u bijesu uništili čudom sačuvanu populaciju.

Ivanlimota, Strizibuba, aurora, drago mi je da se polako skuplja ekipa koja ima volje da nešto učini po pitanju vraćanja rakova u Vrljiku. Trnutno su najbitnije tri stvari:

1. Da nas se skupi dovoljno koji možemo i željni smo nešto napraviti
2. Da prikupimo što više informacija i znanja o rakovima i specifičnostima naših rakova
3. Da se hitno i pod što manjom lupom javnosti ljudima na toj novoj lokaciji objasni kakav su to dar prirode dobili i kako da ga što bolje sačuvaju

Ovaj treći dio je trenutno najkompliciraniji. Stav tamošnjih ljudi prema rakovima je kao da im je pristigla invazija skakavaca iz Afrike. Loveći ribu nalaze ih u vršama i onda ljuti gaze nogama. Mog poznanika koji ih je donio bi naradije linčovali. Trebao bi doći netko stručan s autoritetom kakvog biološkog instituta da najprije načelniku i lokalnim političarima te učiteljima u školi objasni o čemu se radi. Trebalo bi napraviti stvar tako da se osjećaju ponosnima što imaju ono što u Europi i izgleda već i u Dalmaciji malo tko ima. S druge strane bojim se objaviti gdje je to, da ne bi lovci sa svih strana (pogotovo naši Imoćani jer je poznato da sve što se jede kod nas više ne pliva, ne puzi, ne leti, ne trči, niti skače) doletili sa svojim "zagađenim" priborom i potamanili i tamošnju populaciju.

Što raditi, imate kakav savjet?

Tek nakon toga slijedi i stručan pokušaj ponovnog nasađivanja rakova u Vrljiku. Bitno je da ih tamo ne izgubimo prije nego ih ovamo uspijemo vratiti.

FCroaticum:
Autor: ivanlimota
17-01-2002 00:32:23

Što se tiče dužine rakova iz Vrljike garantiram (iako danas bez argumenta) da sam osobno lovio dužinu cca 12 cm skoro bi se zakleo i na više, bez pretjerivanja.?????
Ovaj rak na fotografiji mi izgleda baš potpuno kao onaj iz Vrljike.
Tvoje iskustvo s dužinom ulovljenih primjeraka vjerojatno je vezano na područje Perinuše.
Ja sam ih lovio gotovo duž cijele Vrljike pa i na području "stare matice" i Šipovače koja je tekla sredinom polja.
Primjerci na području Bublina i niže bili su znatno veći od onih ulovljenih na području izvora.
Nisam nikada ulazio u stručniju analizu ove vrste raka pa ako znaš izvorno ime ove naše vrste molim te pošalji mi.

Na području Konavala ima jedna rijeka u kojoj ima dosta raka.
Fotografirati ću ga i postaviti sliku da vidite razliku koja je očita.
Do skorog pisanja....

FCroaticum:
Autor: Zavelim
17-01-2002  12:19:55

Ono što pričaš o veličini rakova sigurno stoji. Mada nikad nisam lovio rakove u Šipovači, odnosno niže Kamena Mosta vidio sam ih kod drugih i stvarno su u prosjeku bili veći. Ali i dosta glibaviji pa sam zbog toga rakove stalno lovio na Perinuši. Pa i u ovoj XXXXXX rijeci ima popriličito velikih primjeraka 13-14 cm. Možda su i rakovi iz Buškog Blata iste vrste, a znam da su na pijaci u Imotskom prodavali vrlo velike i teške primjerke (10-tak komada u kilu). No od svih koje sam probao ovi s Perinuše su najslađi. Valjda im okus ovisi o ambijentu u kojem žive.

Koja je točno vrsta u Vrljici ne znam, trebalo bi pitati nekog stručnjaka ako je to netko opće istraživao. Obični astacus astacus ima na glavi iza očiju po dvije kvržice (prvu veću, drugu manju) dok ostali slični njemu obično imaju po jednu. Malo ću se potruditi oko uečenja vrsti rakova pa ćemo sigurno skoro saznati. Bitno je da su oni još i dalje živi.



--- Citat: ---Na području Konavala ima jedna rijeka u kojoj ima dosta raka.
Fotografirati ću ga i postaviti sliku da vidite razliku koja je očita.
--- Kraj citata ---


To je perfektna stvar. Mogli bi polako upoznati i slikati sve rakove po Dalmaciji i Hercegovini da vidimo gdje ih sve i kakvih vrsta i podvrsta ima.

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

[*] Prethodna stranica

Idi na punu verziju