@belevarac
- Zanima me precizno značenje riječi - krčumat.
- Postupak kartiranja je složen. Mogućnosti greške su velike. Pogotovo u ono vrijeme. Broj osoba koji je uključen u postupak od prikupljanja terenskih podataka preko različitih etapa obrade do konačnog produkta je velik i uvijek se može potkrasti greška.
Za različita mjerila karata koje imaju različite namjene različita je i propisana tolerancija grešaka uključujući i greške u zapisu toponima.
Na poveznici iz prethodnog upisa je jedno od ranih ako ne i prvo izdanje, kasnija izdanja su ispravljala greške i pravila nove greške.
Kriterij točnosti je najmanji za vrstu karata u koju spada ova na poveznici, sudeći po području koje pokriva radi se o karti mjerila 1:200.000, a u takvih je tolerancija grešaka najveća, sudeći po odsustvu geodetske mreže kartografske projekcije radi se o civilnoj, čak onovremenoj turističkoj karti a u takvima se uklanjaju "slojevi" za moguće vojne i druge specijalističke namjene te se za područja mogućih sukoba čak i namjerno unose greške jer su lako i javno dostupne i imaju pri izradbi tretman robe široke potrošnje.
Najveću preciznost imaju ondašnje tkz. "osnovne" karte mjerila 1:50.000, za druge namjene su pouzdane austrijske katastarske karte 1:5000 pogotovo za toponime.
Svakako treba uzeti u obzir da ni mi danas ne razumijemo jasno svaki glas iz usta starije čeljadi i nesviklost ušiju austrijskog, češkog ili mađarskog mjernika u ono vrijeme bez obzira na stanje stomatologije i stanje zdravlja ostalog govornog aparata pučanstva na mjerenom području.
Kad si me već
zabežurio, a imam drugog posla, evo ti navezak na jednu zanimljivu temu "Poštanska povijest BiH 1878-1918"; "Poštansko Područje Mostar" pa kome se da neka upoređuje nazive naseljenih mjesta na onoj karti s uredima vojnih pošta austrougarskih.
Nti oblak unjerski.
http://www.gacko.net/berislav_sekelj_4.htmad. 1. „Crveni grn.“ (Crveni Grm) – more bit da je tamo i bilo štogod crveno nagrnuto, bijah tamo u razna godišnja doba, ne vidjeh crvena grmlja.
Ona točka iza grn. može biti puno prije topografski znak a ne razgodak unatoč korišćenju skraćenice grn. Crvenī gornje?
ad. 2. Milotina“, „Pod Milotinom“ (Miletina) – zashto bi dvakrat istovitno pogrishio?
Nazvat ću ovo repinjovačkim
aeoe triftongom; diftongom
oe ili zasad
o>e, i dan danas ga veoma često čujem u domorodaca. Na temi o repinjovačkom spomenuh repinjovački/repinjavački/repinjevački. Osobno, u trojbi između
a,e,o u toponimu ili dijalektalnom izrazu, ako se ne radi o samoglasniku u prvom slogu, uvijek uzimam
o kao izvorni. U ovom slučaju, mislim da su kasniji srpski mjernici, zapravo rvacki oduševljeni orjunaši rado pravili greške tipa Milo>Mile, sv. Stipan> sv. Stepan i slične a la Vuk Karadžić. Vidi na što me Radovan natra, dosad se moglo dovoljno jasno napisat samo Karadžić.
Nemam formalne lingvističke naobrazbe a lijeno mi je sad učit fonetiku i tražit isprid koje vrste suglasnika se ovo događa u govoru, ovaj nejasni izgovor
aeo.
ad. 3. Motokita“ (planina iznad Vrgorca) - ja ovo poznam kao Matokit, čak i iz neke arhaične beletristike - zbirke pripovjedaka, iz koje se mogu sjetit samo jednog naslova "Vitinski lovac", ako znaš o kojoj se knjizi radi i auktoru/ima radi - objavi, bilo bi korisno jer, AFAIK, ima puno arhaičnih bekijskih izraza.
o>a, kao pod 3.
Ovdje se kao i kod drugih oronima na području događa razlika između govornih i službenih kartiranih oblika i to ne samo u rodu nego i u padežu.
Nekad zapisani a nekad lokalni govorni oblik uzmu za naziv oblik koji je u vrijeme kartiranja ili danas najčešće u uporabi (pojava slična onim migavicama na drugoj temi).
ad. 4. „Crnjac grn.“, „Crnjac dl.“ (Crnacs) – ovo je znakovito; zashto bi „n“ minjao u „nj“, te „cs“
n>nj i obratno
nj>nKao
Sinjski koci na drugoj temi, i danas se na repinjovačkom čuje ova arhaična
njokacija. Starija čeljad će i danas politički korektno afroamerikanca nazvati crnjcem. Vjerujem da je Crnjac izvoran (očuvao se u prezimenu npr.).
Sad je li kakav Čeh, Madžar jal orjunaš kasnije namjerno mutio, ne znam. Moguća je i slučajna greška i ostaje pitanje koju je grafiju koristio zapisivač i je li kakav topografski znak na cedilli ili kvačici mogao uzrokovati grešku.
ad. 5. „Dobrkovac grn. i dl.“ (Dobrkovichi) - sudeći po drugim toponimima, ne samo za naseljena mjesta, vjerujem da je Dobrkovac izvoran naziv za mjesto u kom su nekad (ne mora biti suvremeno vremenu kartiranja) živili Dobrkovci ili Dobrkovići ili neki Brko i nekoliko njih do Brke pogotovu ako ima kakav geomorfološki oblik kojeg bi narod zvao
brkom (isp.
obrva) ili toponim Brk ili da sadrži brk kao korijen.
Dobrkovac>Dobrkovići na prvu ukazuje na lako moguću oduševljenu panslavističku rabotu.
ad. 6. „Sljišković“ (Slishkovichi), otkuda nebcsenje u „lj“? - Ovdje se, vjerujem ne radi o
l>lj, nego
l>lj, od starih baba da se i danas čuti o, NHF, "Seri Sljiškovića" kojem je vjerojatni korijen
sljiška (češći oblik
sljiške "Iđen tražit
sljiške/sljišaka") (isp. rišak - gomolj) koja se čuje i kao šljiška (valjda možeš izgovorit škafiškafnjak). Na području Tomislavgrada i Livna se čuje i sljiška i Sljiško od Sliško a, NHF, i Šljiško zbog čestog i anegdotalna govornog nedostatka nositelja tog prezimena, Šiške, navodno, često i u zamjetnu postotkiu
šušljiču.
Promjena je u redu radi lakoće izgovora jer bi u drugom smjeru otišlo u Šljiške>Šljiškoviće - škafiškafnjak.
ad. 7. „Gerljusić“ u Zavojanima 2x, te „Garljusić“ (iznad „Motokite“) – zar to nisu „Grljushichi“, pa opet
imamo neslogotvorno „r“ kao u „Cerne lokve“?
Često u arhaičnim zapisima, stoji
e ili
a ispred
r ako tu već nije neki samoglasnik. Prima vista ne vidim pravilnost.
Prdnuti/pardnuti/perdnuti.
Pojava se vuče od najstarijih župnih matica u dijelovima matica pisanim latinicom i za toponime i za imena i prezimena.
8. no comment
ad. 9. I ne samo Brotnje, naijani često osobna imena u nom. jed. završavaju na
e. Došlo je dotle da se čuje čuđenje zašto Niko i Mirko nisu Nike i Mirke.
Anegdotalna nainska:
- Pazi Slavke, metak!
- Vala ti, Mirke, spasija si mi život.
Kao pod 3. najčešće rabljen oblik (ovdje vokativ jednine osobnih imena) sjedne na mjesto nominativa jednine.
ad. 10. „Lagaruža“ (zar nije „Logarusha“ prima Logarama?) - opet
a>o ispred
g. Ovdje najprije Lagaruša. Logaruža ne liči. Čitajući stare matice može se steći dojam da su župnici i kapelani namjerno zapisivali netočno neke riječi npr. prezimena za koja su možda vjerovali da potječu od moguće uvredljiva nadimka, opet NHF, lažota>Lažeta, lago>Lago>Lagarić>Lagaruša>Lagarušić
paralogic:: Vego>Vegarić><Vegar>Vegaruša
ad. 11. „Orljač“ (mislim da to brdo Raos zove „Orljacsa“) - opet je vjerojatno najčešće rabljen oblik zasjeo na mjesto nom. jed. ili je zapisivač iz takvog oblika sam krivo domišljao nom. jed. a nije bio vješt u čupanju nominativa od sugovornikah koji su se svemu čudili (mjerenju, intervjuima, anketiranju, etc.), znali i namjerno iz raznih pobuda govoriti nakrivo a o deklinaciji da se i ne govori.
Orlac. Orač. Orlovkuk. U korijenu je ora(o). "U (sic!) Brač, pod Orač, / ni o drvo ni o kamen". U višćičjoj pismici nije se čulo
lj u Oraču, a na dostupnim kartama ni na otoku ni oko mista nikakva Or(l)(j)ača. U Orljačī. Iz ovoga je zapisivač mogao domišljati oboje kao nom. jed., jedva je pohvatao glasove a naglasci - ko te pita.
ad. 12. „Rastovač“ (Rastovacsa)
a/ domišljanje nominativa
b/ u jednoj fazi se izgubilo završno
a c/ topografski znak koji je u završnoj fazi zbunio operatera kao kvačica na
c i naveo ga da odbaci
a d/,interakcijom službeno kartiranog i narodnog možda je nekad bio Rastovac
Mjerodavnim smatram najstarije župne matice.
„Cerovi dol“ - (Cerovi Doci) -
a/ ilirac zapisivač poknjiževnio po sebi, BTW & AFAIK tamo je samo jedan dolac i nješto vrtača dočića, skraćenica
dol za dolce možda je bila na osnovnoj karti zbog drugih gustih kartografskih elemenata za to mjerilo.
BTW, na ovoj .jpg slici karte ja ne mogu pročitati je li malo sjevernije Konjovac (danas) ili Konjavac.
„Veljači“ (Veljaci), „Krstelice“ (Krshtelica, Krishtelica) - opet osnovna karta i zbunjujući topografski znak na mjestu dijakritičke kljuke, vid ću izgubit.
Kad bolje pogledaš - baš piše Veljaci a ne Veljači, kljuka na č koju ti vidiš sastoji se od jedne zgrade (backslash) i dijela crte koja označuje rub šume (slash).
Ne ću se više s ovim gnjavit. Dangubno. Vidgubno.
I u austrijskoj pedanteriji rukopisno
a je često i lako moglo biti prepisano kao
o i obratno.
Postoji čitav niz tipičnih rukopisnih zamjena slova. Znaju ih oni koji su čitali stare župne matice na latinici.
Arvatica, bosanica je puno jednostavnija i čitkija bez obzira na različitosti (čitkost, urednost) kod svakog pojedinog zapisivača i stanje papira matice.
Edit:
Upis započet prije i završen prije čitanja kraja prethodnog upisa. Neš ti priše.
16. Staru mnozsinu imamo u „Dragljane, Zavojane, Rašćane, Vinjane (imot.)“
- sindrom Istanbul. I-stein-bul znači "idemo u grad". Nije stara množina nego - iđemo u/na Dragljane, Zavojane, Rašćane.
Zasjedanje najčešće rabljenog oblika na nom. jed.
Na istom području je vokativ jednine osobnih imena zasjeo na misto nom. jed pa su mogli i nazivi mjesta.
Pazi, Mirke, metak!