Autor Tema: zanimljivi članci o jeziku  (Posjeta: 9482 )

Offline golozlo

  • Ne može bez foruma i obrnuto...
  • Postova: 322
Odg: zanimljivi članci o jeziku
« Odgovori #90 : 09 Lipanj 2011, 12:49:43 poslijepodne »
Žiroskop. Kad su Slavci srili Nimce, strane svita su bile tako-tako. Danas su Nimci baremko južnim Slavcima siverozapadno.
Khm, sve je manje-više zapad s(a) istoka kad se gleda.
Prosječan Nimac i danas zanimi kad mu netko s ovih prostora kaže ono što bi mu prevoditelj preveo kao: — Ich ficke deine Mutter!
Čoviku nije jasno. Kako ga i zašto ga mater nije upoznala s novim anonimnim zagondžijom? I trista pitanja ga okružuje i muči. Zanimi ka pisnik. Nimac. Nimac jedan.
Pokušaj prevest niz originalno južno i istočno slavskih vulgariteta koje ni na drugu ne smatraš frazama.

Jedna gastarbajterska kuriozna.
Gastarbajter Nimcu: — Evo ti k.!
Nimac: — Wie bitte?
Gastarbajter: — Ne š dobit ništa! Dobi ćeš k.!
Nimac [zagubljeno u prijevodu]: — Ne razumijem. Znači li to da vi s juga, istoka, odakle već, nemate k.?


Što se tiče polnih organa i njihovog pominjanja da bi se pojasnile namere odličan su primer Mađari tj.Mađarice(znam jer sam iz Vojvodine)!
Npr. kad prosečan Srbin ili neki sticajem okonosti nekulturni Hrvat na ovom dunjaluku kaže za lepu devojku "Dobra  pič.ka"?! ,  Mađarica na svom jeziku kad vidi dobrog frajera kaže "Dobar kur.c"!! ;D

Tako da i mi sa ovih prostora možemo se nekad čuditi varijacijama sa opscenim detaljima. ;D

Offline Slovak

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 3.393
  • Bez cezure.
Odg: zanimljivi članci o jeziku
« Odgovori #91 : 11 Lipanj 2011, 14:17:34 poslijepodne »
! bez ikakvog razloga i ičega u mojim postovima pominješ "srpska presezanja" , Kosovo , Vojvodinu!
Ja nisam vulgaran već ti , jer da nisi ne bi odjednom nabaciovao ove priče!

2.Istočnjački vulgariteti?! , jel to piše u hrvatskim rečnicima kao skraćenica "istvlg" ?!
Daj pojasni mi tu prirodnu pojavu molim te ,tj. na koji se način razlikuju  zapadni ili severni vulgariteti?! ::)
1. spomenuo si hrvatske jzičare u kontekstu imena srbijanac na prilično iskrivljen način, pa sam postavio protupitanje u kojem nije ni jedna riječ vulgarna, a budući da se ovde postavljaš kao promicatelj srpske kulture. nisam odjednom nabacio ove priče, nego ti stalno o tom pričaši.
2. nemam dovoljno materijala za neki detaljniji upis, ali vulagritet istočni i zapadni se prepozna. otcjepljenje nije vulgarno, makar se atavilo blizu vojvodini, a riječi koje često slikovito koristiš su vulgarizmi, i to na ekavici. pa, eto, istočnjački su. i treba te opomenuti. (nije da smo ostali sveci, ali ti baš to friško serviraš svima na stol)
Dosta parola.

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Odg: zanimljivi članci o jeziku
« Odgovori #92 : 28 Lipanj 2011, 13:50:03 poslijepodne »
Opet mi ništa nisi rekao u vezi približavanja jezika?! , sve ti se svodi na taj "hrvatskosrpski" i kako ti samo nazivlje smeta!

Srski i hrvatski standradi su približivani samo u leskiku , ali to nije jezik kako sam već rekao!

Ako se sećaš dnevnika i ostalih emisija iz vremena SFRJ mogao si sasvim jasno videti da ljudi koji su na tadašnjim TVBG i TVZG bili različiti , tako da nema govora o bilo kakvom izjednačavanju sem u leskiku ali i ono je bilo maneg opsega!
I da su namerno izjadnačavali onda bi to bilo urađeno potpuno , međutim nije , tako da čekam odgovor i dalje!
Komunisti su ipak morali priznavati četiri jezika u Jugoslaviji (hrvatski, srpski, slovenski i makedonski), u takvoj situaciji Hrvati su bili svjesni da im je za potpunu jezičnu emancipaciju potreban hrvatski pravopis, no toga su bili svjesni i Srbi, stoga su krenuli s Novosadskim dogovorom.

Akademik Stjepan Babić, Hrvatsko slovo, 17.6.2011.

dakako, sam novosadski dogovor je kolosalan dokaz koji pobija tvoju tvrdnju da su hrvatski i srpski izjednačavani samo u leksiku, već sam spomenuo notornu činjenicu da se ta dva jezika uopće pokušalo učiniti jednim jezikom (samo u leksiku?  ::)) i to ne treba posebno dokazivati znajući da se jezik zvalo hrvatskosrpskim ili srpskohrvatskim.
unatoč jasnoći situacije proučit ću knjigu stjepana babića: Hrvanja hrvatskoga: u koštacu sa srpskim i u klinču s engleskim (2004.) i vidjeti što o tome kaže stručnjak pa se javim.

Offline Trbotor

  • Ne može bez foruma i obrnuto...
  • Postova: 675
Odg: zanimljivi članci o jeziku
« Odgovori #93 : 03 Prosinac 2011, 07:46:25 prijepodne »
...in defendenda veritate catholica et Croatia bene administranda...

Offline golozlo

  • Ne može bez foruma i obrnuto...
  • Postova: 322
Odg: zanimljivi članci o jeziku
« Odgovori #94 : 05 Siječanj 2012, 18:41:00 poslijepodne »
Dva stara i različita jezika bila i ostala

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/157014/Default.aspx

Dedica laže i izmišlja samo da bi se pričalo o tome.

Čuj zaveštaj?! , prvi put čujem za taj izraz.

Postoji zaveštanje , ali u drugom kontekstu koji nema veze sa oporukom ili sličnim pravnim stvarima.

Matori je blesav , ko je greje na furunu?! , to je jedna arhaična reč koja se danas ne koristi , a i furuna označa staru  zidanu peć uglavnom.

Kaže stari ja se šetam po dvoru a on po avliji?! , valjda je pogrešio pa misli na dvorište.
I većina Srba kaže dvorište , a avlija je danas baš retko.

Inače  mislim da možda i treba tumač . jer zaista postoje neke reči koje nisu razumljive i Hrvatima i Srbima , ali praviti ovakve budalaštine je van pameti , a i to nije ništa što se ne može rešti od strane samiog korisnika dokumenta koji za cirka 3 i po sekunde može naučiti te razlike.

Offline Trbotor

  • Ne može bez foruma i obrnuto...
  • Postova: 675
Odg: zanimljivi članci o jeziku
« Odgovori #95 : 18 Siječanj 2012, 18:03:56 poslijepodne »
Dedica laže i izmišlja samo da bi se pričalo o tome.

Čuj zaveštaj?! , prvi put čujem za taj izraz.

Postoji zaveštanje , ali u drugom kontekstu koji nema veze sa oporukom ili sličnim pravnim stvarima.

Matori je blesav , ko je greje na furunu?! , to je jedna arhaična reč koja se danas ne koristi , a i furuna označa staru  zidanu peć uglavnom.

Kaže stari ja se šetam po dvoru a on po avliji?! , valjda je pogrešio pa misli na dvorište.
I većina Srba kaže dvorište , a avlija je danas baš retko.

Inače  mislim da možda i treba tumač . jer zaista postoje neke reči koje nisu razumljive i Hrvatima i Srbima , ali praviti ovakve budalaštine je van pameti , a i to nije ništa što se ne može rešti od strane samiog korisnika dokumenta koji za cirka 3 i po sekunde može naučiti te razlike.

http://www.tvrtkodolic.bloger.hr/post/zavijaj-fonetski-pisi-korienski/6067550.aspx
...in defendenda veritate catholica et Croatia bene administranda...

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Odg: Srbin ili Srbijanac?
« Odgovori #96 : 25 Travanj 2012, 11:12:13 prijepodne »
Vrlo i jako pametno ::) , meni ne smeta previše ta formulacija u vezi Srbin-Srbijanac , ali me nervira uskost i insistiranje na tome jer znam koji su motivi za to.
Zato predlažem tom Pavičiću da od sutra građane Rusije zovu zvanično u Hrvatskoj Rusijanci , a dok Ruse u Ukrajini i ostalim zemljama Rusima! , mislim da bi bio red kad već bije glavu o tim stvarima!

Srblji se po različnim kraljevstvam i provincijam različno i nazivlju: po Srbiji Srbijanci, ... po Bosni Bošnjaci, po Dalmaciji Dalmatinci, po Hercegovini Hercegovci, i po Crnoj Gori Crnogorci...
A najprostiji Srbin iz Banata ili iz Bačke, on je u Srbiji, u Bosni i Hercegovini, u Dalmaciji, pogotovo u Horvatskoj, u Slavoniji i Sremu, u svojem istom rođenom jeziku i narodu, bio on vostočnoga ili rimskoga ispovjedanija.
:zubo

Dositej Obradović, Izabrani spisi ('Mezimac'), str.363-364.

Groundcontrol to Golozlo: Golozlo, javi se.  :aaah

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Đe su mi bječve?
« Odgovori #97 : 19 Srpanj 2012, 08:01:20 prijepodne »
U ovome sam tjednu zakratko slušanje cvrčanja cvrčaka na čvoru crne smrče zamijenio slušanjem cvrčanja zagrebačke pakline koja ipak nije toliko užarena koliko u ovo doba zna biti. Tijelo je stiglo u Zagrebu, duh se negdje u moru toća, a snovi vode tihoj luci kojoj se uskoro vraćam. Da ne bi čovjek opet previše lebdio oniričkim svijetom želja, bude ga milozvučni zvuci koje ispuštaju naši političari. Slušam tako kako premijer Milanović (iako mu je supruga po ženskoj lozi iz neumskoga zaleđa, pa bi trebao biti malo upućeniji) velikodušno susjedima prepušta Veliki i Mali škoj. Što će Hrvatskoj 1244 ili 1246 otoka (ovisi o tome tko otoke broji, možda smo spomenuta dva otočića već halalili)? Najbolje bi bilo prepustiti njih 44 ili 46 da dobijemo okrugli broj. Tako bismo riješili dva problema. Lakše bismo pamtili koliko otoka imamo, a time bi se pomoglo i našemu školstvu jer državna matura pokazuje da od boje haljine kojega književnog lika našim maturantima mnogo veće poteškoće stvara prebrojavanje haljina (uh, ta matematika). Upravo je Neum primjer kako je na nas utjecala metežom bremenita povijest, kako nas je podijelila i ostavile trajne posljedice. Da ste prije tristotinjak godina sjedili pred Galerijom „Stećak“ ili u obližnjoj piceriji Kod Juhe u Kleku, gledali biste iz tadašnjih Mletaka pretka Ljube Krmeka kako u Turskoj vadi vrše, a predak bi vas Ive Lendića dočekivao na Pelješcu, tj. u tadašnjoj Dubrovačkoj Republici. U pet kilometara nekoć tri države, danas tri biskupije, a jedan narod!
Tema je pak ovoga članka kako govorno prepoznati Dalmatinca. U Neretvanskoj krajini iz koje sam se vratio vodi se, naime, živa rasprava o tome koji je od mjesnih govora dalmatinskiji. Što bi to uopće bio dalmatinski govor i kako uopće izgleda dalmatinska dijalektološka slika, na posljetku dokle uopće dopire Dalmacija? Krenimo redom. Zamislimo da je prototipni Dalmatinac čakavac. To bi značilo da dalmatinski govore samo otočani (osim Mljećana, Elafićana i stanovnika pojedinih štokavskih oaza na drugim otocima) te stanovnici nekoliko čakavskih oaza na kopnu (od najsjevernijega Novigrada, preko okolice Zadra i Vodica, područja od Primoštena do Kaštela i Poljica). U većim dalmatinskim gradovima čakavica je znatnije zastupljena samo u Zadru. Šibenik je odavna poštokavljen, a splitski mjesni govor mogli bismo nazvati prijelaznim čakavsko-štokavskim (današnja je nadaleko poznata splitska „melodija“ uvelike posljedica toga prijelaza). I među čakavcima postoje određene razlike. Dio sjevernodalmatinskih otoka ima ikavsko-ekavski odraz jata, a Lastovo je jekavsko. Čakavica je uz splitski govor svakako najprepoznatljivija, pa tako govore i galebi u hrvatskim crtanim filmovima ili hrvatski komičari poput poznatoga Zuhre. Splićani i otočani susjedne štokavce (uglavnom ikavce) nazivaju Vlajima, a njihov govor vlaškim. Štokavci ikavci  (koje ocrtava Stipe u gostima) znatno su brojniji od čakavaca, njihovo je gotovo čitavo dalmatinsko priobalje i zaleđe od Neretve do Zrmanje, no stanovnicima Zadra, Šibenika i Splita (među kojima je i velik udio govornika tih govora koji sebe namjerno ne čuju) sve je to priko muntanje, vlaško i nedalmatinsko. Treća je skupina Dalmatinaca po brojnosti štokavska (i)jekavska. Štokavci su (i)jekavci u Dalmaciji gotovo svi Srbi te Hrvati istočno od Neretve (osim Opuzena). Samo ih Hrvata ima gotovo sto tisuća. Ta pak skupina sablazni sve oko sebe. Moj prijatelj i suigrač Davor Babačić rado mi prenosi zgodu kako je ugostio jednoga Dubrovčanina koji ga je šokirao kad je ujutro, nakon što se probudio, počeo vikati na nekome šibenskom srodnom ali nešto drukčijem jeziku: Đe su mi bječve? (Gdje su mi čarape?) Zar su to riječi jednoga Dalmatinca? Dubrovački kraj u sablazni nije usamljen. U Zažablju (istočnome dijelu Neretvanske krajine) riječi đe, đevojka ili śekira posve su uobičajene, a stanovnici tih krajeva u Dalmaciji žive barem trista, a neki i oko 500 godina. Sjećam se kao danas unezvjerenoga pogleda mojega pokojnog strica Rajke kojega su Zagrepčani držali Crnogorcem. Žalio bi mi se riječima: Ma đe smo ti mi Crnogorci, neđelje ti? Nijesmo ti mi Crnogorci, ako će mi još neko rijet da sam Crnogorac, šakon ću ga među oči. Mene su pak uglavnom u Zagrebu krstili Dubrovčaninom (tu bi moj Orsat poludio jer između dubrovačke labave labrnje i neretvanskoga čistog vokalizma i gluh čuje razliku) ili Hercegovcem, a ako bih provocirao đekanjem, čak i u Bosnu (Zar je Dubrovnik koji đeče Bosna?). Dok su se drugi moji sugrađani na to bunili, meni nije smetalo. Uglavnom sam objašnjavao kako Dalmacija nije baš tako jednoobrazna kako se čini, a doživljaj je govora uvijek subjektivan. Kao Bračanina bi me uvijek nakon što bih se naviknuo na čakavski osmerac, šokirao povratak na vlaški veras u Neretvi. Smiješne su mi pritom bile svađe neretvanskih ijekavaca i ikavaca tko je veći Dalmatinac. Čitajući, naime, povijesne rasprave doznadoh da su izvjesni putopisci Makarsku smatrali hercegovačkom lukom, a Stolac dalmatinskim gradićem. U mojemu rodnom gradu Hercegovinu od Dalmacije ne dijeli prirodna granica, nego ulica kojom je nekoć tekao stari pritok Neretve. Nekad i moji Neretvani drže da tom granicom teče struja zbog koje su ljudi s jedne strane granice ovakvi, a s druge onakvi. Ne čuju pritom da govore gotovo isto (u toj su ulici ikavci i Dalmatinci Metkovci i Hercegovci Gabeljaci), a i ne znaju da se dobar dio današnjih Hercegovaca doselio iz Dalmacije nakon Kandijskoga rata na imanja koja su napustili tadašnji Hercegovci koji danas žive u Dalmaciji. Otuda toliko Primoraca i Dalmatina u Hercegovini! K tome, opuzenski se govor u Neretvi smatra najdalmatinskijim iako bi u Opuzen profesori hrvatskoga iz Gabele trebali voditi svoje učenike da čuju kako se u Gabeli (u Hercegovini) govorilo prije trista godina (iz Gabele su u Opuzen Opuzenci došli, prenijeli ondje čak i štovanje sv. Stjepana, a u Gabelu su se doselili uglavnom ijekavci). Bračani se pak rugaju svojim prekomorskim susjedima zaboravljajući da su se u najvećoj mjeri doselili upravo iz gorskih vijenaca na čije stanovnike sad s visoka gledaju iako su na nižoj nadmorskoj visini. Zašto je Neum Hercegovina, a Metković Dalmacija zna samo opjevani pijani mletački providur o kojemu je ovisilo kuda će proći granica. Zbog drhtanja njegove ruke danas granica dijeli nekoć ista sela, nekoć zajednička polja i nekoć iste ljude. Uostalom, ima li dalmatinskije arhitekture od one bokeljske ili popovske?
No, uvijek je bilo lakše dijeliti nego povezivati, rušiti nego graditi. Unatoč tome, ponosim se svojim dalmatinskim rodom i hercegovačkom pradomovinom. To je i pragmatičnije. Nakon ribe nije loše kušati malo pršuta.


Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 20. srpnja 2012.

Offline Potjeh

  • Pravednik
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.058
Odg: zanimljivi članci o jeziku
« Odgovori #98 : 20 Veljača 2013, 13:31:50 poslijepodne »
“Lajkanje” i “šeranje” postali su dio nove jezične kulture. Baš kao i “apdejtanje”, “linkanje” ili “omajgad” kukanje. Ma koliko god se jezičnim puritancima kosa dizala na glavi, tu pomoći i povratka nema. No, kad političari, kojima i Ustav nalaže da se moraju brinuti o zaštiti hrvatskoga jezika, vokabular, hineći spontanost, obogaćuju novotuđicama, onda je to čisto, kako da kažemo, “fejkanje”. Spin. A najtočniji prijevod te riječi na hrvatski bio bi - prijevara.

Milanović ušao s ‘clean startom’, Čačić prijeti ‘disasterom’...