Autor Tema: Bilješke i linkovi  (Posjeta: 18896 )

Offline belevarac

  • Sve zna, sve čita, svugdje piše...
  • Postova: 1.801
Odg: Bilješke i linkovi
« Odgovori #30 : 18 Lipanj 2012, 16:59:53 poslijepodne »
Vala ti di csujo i ne csujo. U shest se nalazim s Marevichem i prieuziman knjigu. (Jesan li ja tebi bijo nieshto obetja po ovom pitanju?)
Znameniti grad na obali, Olisippo [Lisabon], csuven zbog svojih kobila koje zatrudne pomochu zapadnog vitra (Plinije Stariji)

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Bilješke i linkovi
« Odgovori #31 : 18 Lipanj 2012, 18:18:06 poslijepodne »
Vala ti di csujo i ne csujo. U shest se nalazim s Marevichem i prieuziman knjigu. (Jesan li ja tebi bijo nieshto obetja po ovom pitanju?)
Nema na čemu.
Nisi obeća ništa. To je bilo na drugoj temi i istekao rok.*
Meni se na to web mjesto ne da registriravat i kontaktirat tamo citiranog forumaša, nu lik je objavio upis o skeniranju  07. 03. 2008. (21:06), što bi moglo značit da je najvjerojatnije odustao.
Spominje "word" u upisu pa mi ne liči na nekog ko ima iskustva u skeniranju.
Postoji mogućnost da to web mjesto (poput nekih drugih) ima dostupnu nekakvu literaturu samo za registrirane članove.

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Bilješke i linkovi
« Odgovori #32 : 30 Lipanj 2012, 12:15:42 poslijepodne »
Dokument bez nadnevka*:
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=TaD-Sua90qI
http://www.imotskenovine.hr/viewvideo/275/lokalne-teme/kulturna-bastina-imotskiflv.html
02:32 — 02:40
»Najstarije dijelove Imotskog čije se ime gubi u dalekoj prošlosti u latinskom nazivu In Monte — na brdu, odnosno hrvatskom imati, imanje, imućan, što jasno izražava vlast nad okolnim prostorom, nalazimo na padinama podno tvrđave.«

Odjavna špica:
stručni suradnik
Ivan Alduk
urednica i scenaristica
Edda Dubravec
producent emisije
Mile Brkljačić
rasvjeta
Ljudevit Fistrić
snimatelj tona
Srećko Čabraja
sinkronizacija
Zlatko Cebić
tekst čitao
Miljenko Kokot
izbor glazbe
Emilio Kutleša
asistentica redatelja
Petra Marotti
montažer
Damir Đurčević
snimatelj
Tvrtko Mršić
redatelj
Luka Marotti
producent redakcije
Znanstveni program
Miro Mioč
urednica redakcije
Znanstveni program
Edda Dubravec
odgovorni producent odjela
Obrazovni program
Vedran Vukašinović
v.d. urednik odjela
Obrazovni program
Mario Raguž
glavni urednik HTV-a
Bruno Kovačević
www.hrt.hr

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Bilješke i linkovi
« Odgovori #33 : 24 Kolovoz 2012, 19:41:01 poslijepodne »
a probat ću nać bar nešto

Pola baci u more.

Tomo Matić. Filip Grabovac. Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga. Stari pisci hrvatski. sv. 30. 1951. p 354 (p 205-211)

p 205
http://dizbi.hazu.hr/?vdoc=1757&page=218
etc.

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Tufno-Lifno-Kofno
« Odgovori #34 : 12 Rujan 2012, 23:10:31 poslijepodne »

O sukobima na sjevernom limesu Imotæ.

Teorijsko podlaganje oružanog bratstva livanjskog i duvanjskog naroda.
Livno od Drvara do Sto(L)ca, od B(A)gajna do M(R)akaske pa i šire… i k tomu i veće da prostiš.

Darko Periša. Geopolitički položaj, administrativna i crkvena pripadnost i regionalni identitet Hrvata u Livnu, Duvnu, Glamoču i Kupresu. Status. vol 15. 2011. Mostar.

Tko je taj ùčenjak? Bog mu pamet prosvitliJo!

B. Jurič. Franjevci u Tomislavgradu napravili parking na arheološkim iskopinama. bitno.ba 01.05.2011. 12:26

»Darko Periša, doktorant arheologije u Zadru, kaže kako je zgrožen viješću i da to može biti djelo samo neodgovornih ljudi.

- Kao arheolog, a posebno istraživač slavne duvanjske prošlosti, zgrožen sam viješću da je arheološka zona s djelomično istraženim i konzerviranim rimskim termam u središtu Tomislavgrada prekrivena pijeskom i da će na tom mjestu biti parkiralište. Takvo što su mogle izvesti ili dopustiti samo neodgovorne osobe koje nimalo ne cijene duvanjsku prošlost i općenito kulturnu baštinu, a sam čin je neprimjeren za Europu u 21. stoljeću i mnogo bliži talibanskom ponašanju u Afganistanu, rekao je Periša lokalnim medijima.«

Ivica Radoš. Biškupić rehabilitirao žrtve progona MirjaneSanader. Objektiv. vol 10. 13. 9. 2010. Zagreb. pp 9-11
»Nakon ostavke Filipeca, nekoliko je mjeseci poslije bez posla ostao i ugledni arheolog Darko Periša. I Filipeca i Perišu Biškupić je, na neki način, također rehabilitirao jer su bili angažirani na arheološkim iskopavanjima od kojih su jedva mogli preživjeti.

Gnjev Mirjane Sanader osjetila je svojedobno i Ivana Ožanić koja je uoči Božića 2006. otjerana s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Mirjana Sanader bila joj je čak i mentorica za izradu doktorata.

Ožanićeva je dobila otkaz zbog bizarnog razloga: udala se za čovjeka koji je bio fizički radnik na iskopavanjima u Trilju, što je navodno obrazloženo kao sukob interesa. Rehabilitirana je tako što je poslije dobila posao u Institutu za arheologiju.

Ljudi čudnih karijera

Ana Bilokapić, bivša ravnateljica Konzervatorskog odjela u Imotskom, sama je napustila to mjesto. Ona je bila Sanaderova tajnica u HDZ-u, ali je nakon Sanaderova preuzimanja vlasti postala Biškupićeva tajnica u Ministarstvu kulture. Kad je 2007. pogrešno procijenila da će HDZ izgubiti izbore, zatražila je i dobila mjesto pročelnice Konzervatorskog odjela u Imotskom. Iako je političkom linijom postala pročelnicom, časno je otišla: krajem prošle godine dala je otkaz i vratila se u Zagreb. …«

Offline Slovak

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 3.393
  • Bez cezure.
Odg: Tufno-Lifno-Kofno
« Odgovori #35 : 14 Rujan 2012, 19:53:59 poslijepodne »

Ana Bilokapić, bivša ravnateljica Konzervatorskog odjela u Imotskom, sama je napustila to mjesto. Ona je bila Sanaderova tajnica u HDZ-u, ali je nakon Sanaderova preuzimanja vlasti postala Biškupićeva tajnica u Ministarstvu kulture. Kad je 2007. pogrešno procijenila da će HDZ izgubiti izbore, zatražila je i dobila mjesto pročelnice Konzervatorskog odjela u Imotskom. Iako je političkom linijom postala pročelnicom, časno je otišla: krajem prošle godine dala je otkaz i vratila se u Zagreb. …«
Anu sam osobnopomalo poznavao, bila je, pokoj joj duši, mirjanin kadar. Umrla je od srčane mane, ne znam o časnom otstupu. Sretno joj bilo gore, nije bila loša osoba.
Dosta parola.

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Tufno-Lifno-Kofno
« Odgovori #36 : 17 Rujan 2012, 13:22:11 poslijepodne »
Umrla je …
Nije mi bilo poznato. Pokoj joj duši.

S neugodom nastavljam bilješke.
Dostupno na Gugle Buksi:
Šime Ljubić. Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna. 1856.

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
periša
« Odgovori #37 : 18 Rujan 2012, 19:57:57 poslijepodne »
Darko Periša. Geopolitički položaj, administrativna i crkvena pripadnost i regionalni identitet Hrvata u Livnu, Duvnu, Glamoču i Kupresu. Status. vol 15. 2011. Mostar.

Scribd je zagušen reklamama i još traži članarinu. Iz cache-a mu moš izvuć samo seriju .jpg datoteka.
download link
[url]http://hercegbosna.org/forum/download/file.php?id=2614[/url]

A SMF uporno i unutar tag-a code sam dodaje tag url i to mu ne moš isporavit.
« Zadnja izmjena: 18 Rujan 2012, 20:00:43 poslijepodne glonga »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Henry Cohen. Description historique des monnaies frappées sous l'Empire Romain.
« Odgovori #38 : 26 Rujan 2012, 12:11:22 poslijepodne »

An online version of Cohen's "Description historique des monnaies frappées sous l'Empire Romain"
http://www.virtualcohen.com

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
ko će to razpekljat?
« Odgovori #39 : 04 Studeni 2013, 01:35:25 prijepodne »
Zadžabe ti sve dragane. Za dvisto godina će nika Glonga na nikom forumu pisat kako Šuica baš i nije prava Jercegovina jerbo u Jercegovini do tadaske nije nikad ni bila, a niki će mu Potjeh reć: e, ali sad ti je tako moj dragoviću. Crkva je uvik gledala unaprid. Da je kojon srićon proširila Mostarsko- Duvanjsku do Save...manje bi bilo i Jeleča i Bojića i Komšića međ Rvatima.
Glede protežnosti Mostarsko-Duvanjske ne čini mi se da je Crkva gledala naprid, već se samo prilagođavala stanju na terenu.
U starim hrvatskim župama, potomu sredovječnim župama Humske Zemlje — gdje su obrisi današnjeg pojma Hercegovina? Nigdje.
Turci. Napravili su Nahiju Mostar, a potom i Kazu Mostar u koju su smjestili i Nahijhu Duvno.^
Koliki je bio stvarni utjecaj Kosačin, ako za njeg vežemo pojam Hercegovina, na desnoj obali Neretve?
Koja je bila struktura prihoda sredovječnog bosanskog kraljevstva? Ostavimo sol, rudnike, dubrovačke trgovce, drivske gabele…
Je li Kosača plaćao desetinu (ili druge razlomke) kralju? Jesu li Vlatkovići plaćali Kosači, a ovaj kralju? Jesu li izravno imali obveze prema kralju? Ili su samo išli u rat sa svojom vojskom i o svom trošku, a plijen dijelili po ključu pod Ključom, pod tvrdim, na svom, na plemenitom?

Ponajprije će ispast da Kosače nisu imale, na temelju dostupnih izvora, nikakav stvaran utjecaj zapadno od Neretve, napose u današnjoj Imotskoj Krajini, pogotovo ne u Šujici.

Thallóczy, Lajos: Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. 1914.
(Thallóczy 1914)^

17. 5. 1395 bosanski kralj Dabiša (kralj od 1391. — †1395., i titularni kralj Hrvatske i Dalmacije (1391.-1394.)) daje Kolo duvanjsko (svoje leno - zaplijenjeno selo) duvanjskim Semkovićima (županu (duvanjskom?) Vukmiru Semkoviću i njegovoj braći).
(Miklosich 1858: 226-227)

U vrime kad se erceg Satipan rodio (~1404. — 1466.), bosanski kralj Ostoja vraća Pavlu Klešiću oduzete Župe, Glamoč i Duvno poveljom od 6. 1. 1404. pisanom pod Visućim u Policima/Radobilji, zapravo kod Omiša. Tko ih je bio oduzeo? Ostoja (~1378. — 1418.) Hrvoje (~1315. — 1416.)?
Ljubomir Stojanović. Stare srpske povelje i pisma,^ knjiga I Beograd - Sremski Karlovci, 1929. pp 433-434

28. 12. 1408. Bosanski kralj Stjepan Ostoje daruje braći Radivojevićima, Đuri i Vukiću različite krajeve u Dalmaciji i Humskoj zemlji.
Ferdo Šišić, Nekoliko isprava iz početka XV stoljeća, Starine JAZU, XXXIX, Zagreb, 1938. pp
315
-318
Granica Radivojevići - Hranići (Sandalj) tu je postavljena (u župi Luka, ne u Rastoku, Imoti, Gorskoj…).
»…Lucam provinciam ab utroque latere Narente, exceptis iuribus capitanei Sandagli et eius famulorum;«
U Večenikama granica Radivojevića spram Milatovića i Budisalića, etc.:
»et provinciam Vechenicam usque ad Narentam cum omnibus iuribus et territoriis, exceptis iuribus, que sunt illorum de Millatovich et Budisaljich; oppidum Imoschi cum provincia Imota; et Posusije cum omnibus iuribus et territoriis; locum Duarum cum provincia Radobilie; et provinciam Podsusie cum omnibus iuribus et territoriis; provinciam Rachitno cum omnibus iuribus et territoriis; provinciam Drezniza cum omnibus iuribus et territoriis; oppidum na Poglich et ipsa Poglia; provinciam Planinam cum omnibus iuribus et territoriis; regionem Crainam a Narenta usque ad Cetinam cum omnibus Valachiis existentibus inter Narentam et Cetinam; Neumscam regionem cum omnibus iuribus et territoriis, cum confinibus et aquis et montibus et gabelis, barcaneis et terraticis,…«

Hrvatinić — Juraj Vojsalić (voevoda Juraj, milostju božiom voevoda Dolnih Krai) 12. 8. 1434. tzv. Kreševskom poveljom vraća Vlatkovićima ono što im je oteo Sandalj (~1370. — 1435.) u Župi Gorskoj, Primorju, Župi Rastok (slobodno se sporite oko ovog Rastoka), dio drivske gabele…
Kreševska povelja je pisana (pod našim tvrdim gradom pod Visućim) pod Radobiljskim Kreševom (Bože Mimica. Omiška krajina… 2003.), a ne kako će to rvacki wikipedičar reć:
»"U kraljevskom gradu Kreševu..." - započinjala je ovako znamenita "Kreševska povelja"[2], pisana davnog 12. kolovoza 1434. godine.«
http://hr.wikipedia.org/wiki/Kreševo_(BiH)Nit je tako započinjala, nit u noj ima takvog teksta.
Daklem 1434. nedvojbeno su tu, na prostoru koji nas zanimlje, stvarne gazde — vojvode Doljnjih Kraja, a ne Humske Zemlje.
(Miklosich 1858: 377-379)
(Karano -Tvrtković 1840: 199-202)

Deset godina kasnije aragonski i napuljski kralj Alfons V. u povelji (zapravo ugovoru o vojnoj suradnji) od 19. 2. 1444. daje Kosači (nešto što sam nema u zamjenu za nešto što ne će dobit) i naš narečeni "grad" Kreševo u Padobilji (Poljicima) Cresevaz Opolimio castello conlo conotato, i mnoge druge, i Visuć Visuch Vtusirich, etc. Vergolaz Vrgor, Onis… a la marina, Prolosacs Vposutro, Rogu Vdumpno, Imozchi Huimoch, Crezevatts Vbelach, Radobiglia un contato senza castello…
(Thallóczy 1914: 359-363)
Lajos Thallóczy. Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. 1914 (Thallóczy 1914)

Vposutro malo sutro. Rog. U dumpnu. Najskoli Omiš s lukom. I Radobilju brez utvrda.
Na temelju te isprave se gradi mit o vlasti Ercegovoj (i) zapadno od Neretve, a prešućuje vlast na Cetini, baremko na lijevoj obali? Ugovor-povelja je pisan u Napulju. Vidi se. Ni Kosača i ili njegovi zastupnici nisu znali pobrojat toponime. Ne š ti zemljopisa 1444. Nije to Kosača osobno objahao ko Kopčić oko Duvna.

Tko je Alfons V.(1396. — 1458) godine Gospodnje 1444. i ko ga šljivi međ Cetinom i Neretvom? Može li on realizirat svoj dio ugovora? Ne može. Rvacki wikipederičari nisu mu još napravili članjak.^

Neposredno pred to vrijeme (te Alfonsove povelje-ugovora) u bosanskom kraljevstvu je nered^, a 1444. (do 1461.) nastupa Stjepan Tomaš koji već 1447. ima problema s Kosačom.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_Tomaš_Kotromanić
Kozači valjda postaje jastno da mu ćageta Alfonsa V. ne piju vode pa traži još jamaca.
20. 1. 1448. njemački kralj i rimski car Fridrik III. u Beču poveljom obećava da će utjecati na svog netijaka Ladislava, češkog i ungarskog kralja da mu omuhuri njegov popis želja (izmijenjeni popis u odnosu na povelju Alfonsa V.). … castrum Ymotzkij, … Wereraetz, Bijssucij, Rog, Prolesetza, {ovo je u ovoj povelji važno - Velim - i susjedne(?) utvrde} … Krutscewetza, Onusch pollitza, Welligrad {ovaj!}.
(Thallóczy 1914: 378-380)

'ta će Ladislav napuljski (1377. — 1414.)? Prodao Dalmaciju 1409. Mlecima za sto iljada.
I tko je ovdje lud? Ladislav Napuljski je odavno mrtav za ovu povelju (1448.). Koji je to Ladislav češki i ugarski kralj i netijak Fridrika III.? I što se njega pita 1448. međ Cetinom i Neretvom?
Žigmund Luksemburški (r. 14. 2. 1368. — † 9. 12. 1437.) jopet prodaje Dalmaciju Mlecima 1433. Za deset iljedarki.
A naš Ladislav, netijak Vridrika III. je Lado Posmrtni (22. 2. 1440. — 23. 11. 1457). Lik je okrunjen 1453.,^ a povelja bili-bic napisana 1448.
(Thallóczy 1914:
Kozača, videć da mu sve to ne pije vode, jopet na početak — Alfonsu V. kojeg se sad još manje benda međ Cetinom i Neretvom.
1. 6. 1454. doleti u Napulj s popisom svojih želja od 30. 3. 1454. po novu povelju Alfonsu V., koji će umrt za četri godine (1458.).
(Thallóczy 1914: 394)

Uzput, Alfons je ima posla i sa Žužulima. 20. 1. 1453.
»Cola de Zuzulo de Trano frater Johannis de Zuzulo«
(Thallóczy 1914: 392)

Rvacki leksikografi su napravili kompilaciju (dobru?) o Kozačama:
http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=244

Što je o tom vremenu rekao Ujević. (Ujević 1991: 99-108)
Ante ujević. Imotska Krajina. Imotski. 1991.
1434. Kreševska povelja
1435.  (Ujević 1991: 99) Tvrtko II. se vraća od Žigmunda. 15. 3. 1434. umire Sandalj. Žigmund daje Hum na upravu banu Talovcu.
1436. (5. 2. 1436) varadinski biskup Ivan preporučuje Jakova de Marchija. Tvrtko II. ga dovodi kao bosanskog vikara glede istrebljenja bogumilstva. Kozača zove Turke koji poharaju imanja njegovih odmetnika koji se pridružiše Tvrtku. Kozača je neko vrijeme stanovao u Imotskoj tvrđavi "koju je dao popraviti posredstvom bosanskog vojvode Ljubomira[164].
Otkud ovo Ujeviću? Od Wilkinsona, po referenci 164. Daklem pučka tradicija iz 1844. Str. 139 u engleskom izdanju obrađenom u ovom upisu na ovom forumu.
Kritičnost? Zaratio s bosancima, a bosanski vojvoda mu popravlja tvrđavu Imotski?
Je na terenu hrkljuš, ali previše je previše.
»Herceg je protiv Talovca pomagao i Frankopanu u Cetini u borbi za baštinu koju je Frankopan kao zet Nelipićevih naslijedio od ovoga, a koju mu oteše Talovci s ostalom baštinom 1436. Znači da je uslijedila i određena nagodba između Vukčića i Frankopana i za Imotsku Krajinu, koju je Hrvoje ostavio u naslijeđe Nelipiću, a on Frankopanu.«
Ništa tu ne znači iz ničega. Gdje su izvori? Kojom poveljom Hrvoje ostavlja Imotsku Krajinu Nelipiću i kojemu Nelipiću? Hrvoje je umro 1416. Ivanu III. Nelipcu
http://en.wikipedia.org/wiki/Ivan_III_Nelipac_(Ivaniš_Nelipić)18. 3. 1436. Hanž Frankopan potvrđuje cetinskim "Vlasima" prava koja su imali u Nelipčićah.
Radoslav Lopašić. Cetinski i lički Vlasi. 1894. / Ivan Mužić. Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji. 2010. str. 28-30^
Zapravo — Nada Klaić:
»Potom slijede dva rada Radoslava Lopašića iz 1890. i 1894. godine naslovljeni "Cetinski i lički Vlasi" (19. – 30. stranica) i "Zakon za ličke Vlahe od g. 1433." (31. – 42. stranica), kojima je urednik pridodao transkripciju dokumenta iz 1433. godine u interpretaciji Nade Klaić. Ovi tekstovi originalno su objavljeni unutar edicija Hrvatski urbari (1894.) i Bihać i bihaćka krajina (1890.).« Gordan Ravančić. Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji, urednik Ivan Mužić, Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, 2010., Ocjene i prikazi.^ Povijesni prilozi, Vol. 39 No.39 Prosinac 2010.

Alfons počinje prepisku sa Stjepanom Frankopanom 10. 4. 1447.(Thallóczy 1914: 374) To je Stjepan III. Frankopan Modruški? (*oko 1416 - †o.1481/84), hrvatski suban 1432-1437 i 1463-1464.)^
Alfons 24.7.1447. (Thallóczy 1914: 374) papi predlaže bosanskog franjevca Juru za biskupsku stolicu u Humu (Trebinjsko-mrkanjska biskupija), na narednim stranicama (Thallóczy 1914) i svim relevantnim naslovima, iza toga slijedi povelja Vridrika III. Kozači. (20. 1. 1448).

Nazad. Po Ujeviću je Kosača u Imotskom 1436.
LZMK (Esad Kurtović)o Sandalju:
»Od 1404. na račun Sankovića proširio je posjede na područje Huma do Neretve. Imao je vlast i na njezinoj zapadnoj strani u Gorskoj župi, gdje se proširio na račun Radivojevića (sela sjeverozapadno od Vrgorca). Njegovu su vlast do 1434. priznavali vlastela Komlinovići u Župi Broćno.«^
LZMK o Kozači (Pejo Ćošković (2009)) okolo 1436.
»God. 1429. oslovljen je kao knez, 1432. naslijedio je obiteljske posjede, a nakon Sandaljeve smrti 1435. i njegove goleme posjede i moćne neprijatelje. Već u travnju zaratio je s Radoslavom Pavlovićem. Na njegovoj strani bili su Dubrovčani, despot Đurađ Branković i Turci, koje je u pol. 1435. pozvao u pomoć i istjerao Ugre iz Huma, koji su onamo došli za pohoda Matka Talovca 1434. U jesen 1435. Dubrovčanima je potvrdio povlastice, a oni su njega i sinove Vladislava i Vlatka primili za svoju vlastelu i vijećnike. Prije 8. III. 1436. pomirio se nakratko s vojvodom Radoslavom, potom uredio odnose s Venecijom i sklopio savez s Tvrtkom II. protiv Pavlovića s kojim su ratovali u studenom 1437. oko Trebinja, Klobuka i Bileće.«
Mogao je s Turcima u Imotski 1436. po LZMK. Kratko.
Ili kasnije (1440. — 1441.) ali s Tvrtkom II. i tada mu je Ljubomir mogao popravit tvrđavu Imotski.
LZMK. »Iako mu je kralj Albert II. potvrdio posjede, nakon njegove smrti 1439. Stjepan je djelovanje usmjerio prema hrvatskim zemljama nastupajući s Tvrtkom II. protiv Matka Talovca, bana čitave Slavonije. U ožujku 1440. bio je s vojskom pod Omišem, koji mu se predao u kolovozu ili rujnu, zatim je stekao Poljica, a neprijateljstva su trajala do ljeta 1441. kad su sklopili mir po kojem je ostao bez Omiša i Poljica.«
Kad i kojom poveljom mu je Albert II. potvrdio  posjede i koje? Dok je bio njemački kralj? Ugarsko-hrvatski (1437. — 1439.)?
Ovo pitanje zato jer su nasljednici Alberta II. — Vridrik III. u Njemačkoj i Ladislav Posmrtni u Austriji. Potvrdio mu 1438. čim je okrunjen?
Ali, Ladislav (1409. 100.000) i Žigmund (1433. 10.000) su prodali Dalmaciju Mlecima. LZMK se omaklo za Talovca "bana čitave Slavonije". Pa ne pričamo o Slavoniji.
http://en.wikipedia.org/wiki/Matko_Talovac
http://hr.wikipedia.org/wiki/Matko_Talovac
Poprilično neslaganje. Glede Ivana priora Vranskog, napose Petra Talovca i linka na banove Hrvatske i Dalmacije — a tamo Talovaca nema kao ni Tallócija.
Matko Talovac je Máté Tallóci. Šta mu dođe naš Ludwig Lajos Thalloczy?
Ratovao protiv Ivana Frankapana po rvackom wikipedičaru. Proti Anža?
»Ivan VI. (Anž) Frankopan Cetinski (*? – †1436), hrvatski suban 1432-1436, vlasnik Cetingrada«^

Talovci i Frankopani kao podanici ugarskog kralja nakon dviju prodaja Dalmacije nemaju tu što legalno poduzimat i bit lojalni ugarsko-hrvatskoj kruni.
Zato se Kozača obraća ponajprije Alfonsu V. u Napulj? Glede Mletaka? Nakon što je Žigmund nestao sa scene obraća se izravno i neizravno na ugarsko-hrvatsku krunu — i Albertu II, i Vridriku III., i Ladislavu Posmrtnom?

(Ujević 1991:100) »Vukčić je 1439. napao i Dubrovnik, koji je zatražio pomoć kralja Albrechta. Ovaj je zapovjedio banu Talovcu da napadne hercega. U tim borbama herceg Stjepan ote Hrvatskoj Krajinu među Cetinom i Neretvom, zajedno s Omišem i Poljicima.«

Ajmo dopustit da je Kozača bio u Imotskoj Krajini 1436. — 1439. Ujević ne govori eksplicitno "Imotsku Krajinu". Krajina među Cetinom i Neretvom u to vrijeme znači — Makarsko primorje. Talovac upada na područje na zahtjev Dubrovčana. Preko mletačke Dalmacije ili kroz Bosnu Tvrtka II.? Koji su izvori za ovo?
U to doba "sloge" Kozače i Tvrtka II. moga je i Jakov Markijski nać one mitske zapuvače na Opačacu.
Svakako prije 1439. jer Markijski je od Bosne, a Tommasini dolazi 1439. u Hercegovinu (i Bosnu?).
O spomenu imotskog Samostana 1343. (Ujević 1991:100) i podbilušci 165 (Eubel, ad claram aquas) bilo je dovoljno priče na drugim temama na ovom forumu.

LZMK:»Stjepan je djelovanje usmjerio prema hrvatskim zemljama nastupajući s Tvrtkom II. protiv Matka Talovca, bana čitave Slavonije. U ožujku 1440. bio je s vojskom pod Omišem, koji mu se predao u kolovozu ili rujnu, zatim je stekao Poljica, a neprijateljstva su trajala do ljeta 1441. kad su sklopili mir po kojem je ostao bez Omiša i Poljica. Kao turski vazal poslao je u lipnju 1439. vojsku da pustoši pogranične krajeve Despotovine, a nakon što je despot Đurađ 27. VIII. 1439. izgubio državu, nastojao je u srpnju 1440. zadobiti Zetu.«
Gdje je sad tu Ujevićev Frankopan?

LZMK »Dok je dovršavao ratovanje s Pavlovićima {1441., 1442.}, Tvrtko II. je protiv njega ponudio savez Veneciji, a kad se našao u ratu s Mlečanima u Zeti (uzeli su mu 4. VI. 1443. Bar), napao ga je na poč. 1443. i već u svibnju tražio mir (vjerojatno zaključen do kraja kraljeva života).«

(Ujević 1991:100) »Godine 1443. umre Tvrtko II., a naslijedi ga Stjepan Toma. On je ratovao protiv hercega Stjepana i oteo mu Drijeva na Neretvi, a Mlečani, iskorišćuju njihovu svađu slijedeće godine, 1444. Omiš i Poljica.«

Izvori? Ako je po LZMK mirom iz 1441. ostao bez Omiša i Poljica, kako ih gubi ponovo 1444. i to od Mlečana. Tko je s kim je sklapao taj mir iz 1441.? Tvrtko II. s  Vladislavom I. Jagelovićem^? Kozača s Talovcem?
Račun bez krčmara? Di su tu Mlečani?

(Ujević 1990:100) »Pritisnut od kralja Tomaša, Mlečana {sic!} i Crnojevića… traži pomoć od Alfonsa … 1444.«

LZMK »Istodobno je Stjepan ratovao protiv Mlečana, koji su mu u siječnju 1444. uzeli Omiš, zatim Poljica (nešto ranije ponovo ih je bio stekao){aha!}, a uz pomoć Crnojevića istisnuli su ga i iz Zete.«

Daklem između 1441. i 1444. je Kozača uletio ponovo u Omiš i Poljica?

(Ujević 1991:100) »No uskoro se izmiri herceg i kralj Toma, koji se oženi hercegovom kćeri Katarinom.{1446.} Mir potraja kratko. Već 1447 herceg Stjepan ratuje protiv kralja i ubrzo se (1448.) okiti naslovom "herceg od sv. Save" sa željom da postane potpuno neovisnim vladarom, a njegova zemlja nezavisna od bosanskog kraljevstva.«

LZMK » U ožujku 1444. u Bosni je postignuto primirje, ali već u jesen Stjepan je uredio odnose s despotom Đurđem, vratio mu dio Gornje Zete s gradom Medunom i sklopio savez protiv Tomaša, koji se još više stao oslanjati na Veneciju. Od proljeća 1445. Stjepan se nastojao pomiriti s Mlečanima, ali se zato morao odreći Bara i Omiša, a oni su mu zauzvrat dali kuće u Kotoru, Zadru i Veneciji te kotorski dohodak.«

(Ujević 1991:100) skreće na franjevce. Zašto?
»Franjevci nakon dolaska na otok (poslije 1453.)…«
(Ujević 1991:101) tek uvodi Turke u priču.
»Već na kraju siječnja 1439. bježe ljudi iz Duvna pred Turcima.167

167 S. Ćirković. Stefan Vukčić Kosača i njegovo doba.^ Beograd 1964., p 30-31.«

Autoru LZMK članka ne pada na pamet povezati "turski vazal" s Kozačinim pohodom na Cetinu.
Je li Kozača 1439. preko Duvna krenuo na Cetinu s Turcima i s ili bez Tvrtka II.?
LZMK opet: »…iako mu je kralj Albert II. potvrdio posjede, nakon njegove smrti 1439. Stjepan je djelovanje usmjerio prema hrvatskim zemljama nastupajući s Tvrtkom II. protiv Matka Talovca, bana čitave Slavonije. U ožujku 1440. bio je s vojskom pod Omišem, koji mu se predao u kolovozu ili rujnu, zatim je stekao Poljica, a neprijateljstva su trajala do ljeta 1441. kad su sklopili mir po kojem je ostao bez Omiša i Poljica. Kao turski vazal poslao je u lipnju 1439. vojsku da pustoši pogranične krajeve Despotovine,…«

Malo više svjetla?
(Ujević 1991:101) »Tvrtko je već priznao sultana vrhovnim gospodarom i plaćao mu danak od 25000 dukata (1437.).«

Otud su i Turci mogli kroz Duvno 1439. i otud 1439. Toma Tommasini dolazi u Ercegovinu (iako je priporučen i za Bosnu - vidi Thalloczy nav. dj.)? Je li Jakov Didak Santiago Markijski zabrljao (ili zabriljirao?) u svojoj bosanskoj misiji iz 1436.?

Još svjetla? (Ujević 1991:101) »Iako se u to doba nasljednik Tvrtka II. Stjepan Tomaš (1443.-1461) naziva kraljem Hrvatske i Dalmacije, gospodarima su u samoj njegovoj državi Turci, a u Hrvatskoj i Dalmaciji Talovci i Mlečani.«

(Ujević 1991:101) pojačava franjevce.
»Primicanjem Turaka povijest Imotske krajine bit će sve više povezana s poviješću imotskih franjevaca i njihova samostana. Oni u to doba vrše pozitivnu ulogu i stoje na čelu našeg naroda u borbi protiv nasrtljivih Turaka. Osim toga, iz imotskog i stonskog samostana počinje godine 1451. jedna opsežna misija u Hercegovini.168. Nepoznati su ishodi ove misije. Vjerojatno se radilo o suzbijanju bogumilstva. Ova dva samostana vršila su tu ulogu u Hercegovini. Pored njih do 16. stoljeća nije bilo u Hercegovini drugih samostana, izuzev onih u Živogošću i Zaostrogu, koji u to doba također pripadaju bosanskoj državi.

168 P. B. Rupčić. Entstehung der Franziskanerpharreien in Bosnien und der Herzegovina und ihre Enturicklung {Entwicklung} bis zum Jahre 1878., Breslau 1937., 37.«
(Rupčić 1937) worldcat.org, uni-heidelberg.de

(Ujević 1991:101) se ponovo (1453., 1454. turska opasnost, elementarne nepogode, seobe prema Primorju) u podbilješci 169. poziva na Ćirkovića (nav. dj. 206)

(Ćirković 1964:205) »Aprila 1453. umro je ban Petar Talovac koji je posljednjih godina u okviru svojih posebnih interesa u unutrašnjim ugarskim borbama bio na strani Stefana i Venecije protiv bosanskog kralja, Dubrovčana i Petra Vojsalića.«

Kako i zašto petar Vojsalić (a s njim i ili s Kozačom — Vlatkovići) nedostaje u Ujevića, kad se već referira na Ćirkovića?
Ćirković pak podbilježava dostupnog Račkog^ (str. 206, podbilješka 16) i Ljubićeve Listine X još dostupnije na archive.org i dizbi.hr

Nazad na LZMK »Od proljeća 1445. Stjepan se nastojao pomiriti s Mlečanima, ali se zato morao odreći Bara i Omiša, a oni su mu zauzvrat dali kuće u Kotoru, Zadru i Veneciji te kotorski dohodak. Prodor Tomaša i Ivaniša Pavlovića u Humsku zemlju prisilio je Stjepana na popuštanje te je pristao na mir (isprava izdana 23. kolovoza). Od poč. 1446. pregovori su prošireni na uspostavu trajnijih veza, što je trebala učvrstiti Tomaševa ženidba sa Stjepanovom kćeri Katarinom{1466.}.«
1445. se Stjepan ponovo odriče Omiša, a po istom izvoru ga je 1444. izgubio od Mlečana uz napomenu da ga je nakon 1441. ponovo stekao. Kaj je preveč - Pevec je.

LZMK dalje. »Potom je Kosača uredio odnose s njemačkim kraljem Fridrikom III, priznao je Ladislava V. Postuma, a Fridrik mu je potvrdio posjede. Uskoro se pronio glas da je spomenuti brak razvrgnut jer je Stjepan vratio nevjestu iz despotova doma roditeljima, pa je među njima izbilo novo neprijateljstvo{1447.} u kojem je despot nagovorio Turke da ga napadnu, što su oni u ožujku i učinili pljačkajući do Drijeva, koja su spalili.«

LZMK: »Od proljeća 1449. do jeseni 1450. on i Tomaš ponovo su ratovali, a na poč. 1451. kratkotrajno se pomirili. Iako je u očima suvremenika vrijedio kao turski čovjek, Stjepan je svoj položaj skupo plaćao, kao 1451. kad je Mehmedu II. platio 50 000 dukata za potvrdu svojih posjeda.«

LZMk: »U veljači je 1451. Stjepan od sultana Mehmeda II. zatražio dopuštenje da zaposjedne Konavle nudeći povećanje harača, potkraj lipnja zaposjeo je Konavle, osim Sokola i Cavtata, a u srpnju zauzeo Župu Žrnovnicu (Župa dubrovačka).

Istodobno su Dubrovčani protiv Stjepana poduzimali diplomatske korake, a pogodovao im je razdor između hercega i njegova sina Vladislava, koji im je obećao da će se pobuniti protiv oca.{1451.}

Kako je o bosanskim stvarima odlučivala Porta, Dubrovčani su u rujnu 1451. predložili saveznicima (kralj Tomaš i despot Đurađ) da se od sultana otkupe hercegove zemlje.

Tomaš je utvrdio »srčano prijateljstvo i jedinstvo suprotiv hercegu Stipanu Vukčiću« 18. XII. 1451, Dubrovčanima obećao Dračevicu, Vrsinje, gradove Novi i Risan te da će napasti tasta »kad on ne bude uz sebe imao tursku vojsku«. Dubrovačke pripreme prisilile su Stjepana da se tješnje veže uz Veneciju, kojoj je bez uspjeha nudio da zajedno napadnu Dubrovnik koji bi im prepustio, a on bi se zadovoljio Omišem i Poljicima.{opet!}«

(Ujević 1991:100,101). preskače Petra Vojsalića i Ivaniša Vlatkovića. Zašto? Čak izjednačuje Hum i Hercegovinu.

LZMK: »Za daljnje odnose posebno je značenje imala odredba ugarsko-turskoga mira od 24. XI. 1451. kojom je Stjepanu bilo zabranjeno da napada i uznemiruje Dubrovčane. Sultan se suglasio da herceg vrati sve što im je uzeo, njegov izaslanik stigao je sa Stjepanovim ljudima u Dubrovnik u siječnju 1452. da urede vraćanje Konavala, a o miru je bila sastavljena isprava. Ipak, mira nije bilo. Nakon odlaska sultanova izaslanika Stjepan je ponovo uzeo Konavle. U ožujku 1452. Dubrovčani su sklopili savez s Ivanišem Vlatkovićem protiv hercega, a njemu je težak udarac zadala pobuna sina Vladislava koji je uz pomoć Tomaša i Petra Vojsalića zavladao čitavim Humom.«

(Ujević 1991:101) »Stjepan Vukčić vlada Humom (Hercegovinom), u kojemu se nalazi i Imotski, kao turski vazal, a negda i prijatelj Mletačke Republike. On je bio lukav i prevtrljiv, ali neobično dovitljiv i sposoban. Lako je uočavao situaciju i brzo se snalazio. Bio je pripadnikom bogumilske vjere, a zapravo čovjek bez ikakva stalnoga vjerskog osvjedočenja. Stoga je došao u sukob sa ženom i sinom Vladislavom, koji je 1452. držao Imotski,170 otevši ga s čitavom zemljom sjeverno{čuj sjeverno! zapadno? desno?} od Neretve ocu hercegu Stjepanu.

170 K. Jireček. Istorija Srba, II, 162.«
Prema worldcat.org valjda je ono II u Ujevića = drugo izdanje (1952.)
Međutim (Jireček 1952:363) za tvrnju:
»Protiv hercega Stefana podiže se njegov prvenac Vladislav, koji je držao Imoski, Blagaj kod Mostara i tvrđave od Nevesinja. Uz njega beše pristalo plemstvo iz krajeva severno od Neretve 29 marta 1452.« koja se odnosi na Vladislavove posjede ne navodi nikakav izvor.
Ujeviću valjda odavde "sjeverno od Neretve", a sjeverno od Neretve mogu biti samo Sankovići, pa zato Ujević ispušća Vojsaliće i Vlatkoviće?

Ipak Ujević na 101. str. uvodi Vlatkoviće (još nema Vojsalića):
»U tom razdoblju, dok Stjepan Vukčić po nagovoru Mlečana ratuje s Dubrovnikom, Dubrovčani sklapaju protiv njega savez s humskim vojvodom Ivanišem Vlatkovićem, njegovom braćom i bratučedima u njihovu glavnom gradu Vrataru na Neretvi 25. ožujka 1452.171

171 Lj. Stojanović, Stare srpske povelje i pisma, I, drugi dio, br. 713, Beograd - Karlovci 1934., 133-135.«

Grad Vratar je baš glavni grad Vlatkovića? U prijedlozima povelja Alfonsu V., Fridriku III. etc. Kozača stalno traži Vratar.



Odavde treba nastavit, i za Eubela se ponovo vratit do Fermendžina.
Podbiluška 165 u Ujevića 1991. "provinciale O.F.M. edidit Fr., C,. Eubell ad Claras acquas MDCCCXII, 75."
MDCCCXII = 1812. Konrad Eubel je rođen 1842.
http://en.wikipedia.org/wiki/Konrad_Eubel
Dio naslova daje na worldcat.org ove rezultate. Naslov i autor u potrazi daju samo jedan libar u deset zapisa.




da ponovimo još jednom:

norveški političar kvisling djelovao je u vrijeme kad je norveška bila samostalna država u kojoj on nije mogao do vlasti. zbog toga je "pozvao" nijemce" i aktivno im pomagao u osvajanju vlastite države s ciljem da ti isti osvajači njemu daju vlast u ruke, a on će (naravno) za uzvrat provoditi njihovu politiku...
e, sad ti meni reci kakve to veze ima s franjevcima, u bilo kojem vremenu?
jesu li oni doveli turke u bosnu?
jesu li oni doveli tita u bosnu?
ili su možda (post festum) provodili tursku ili komunističku politiku? kvisling je i u teoriji i u praksi bio nacist!

ljudi moji, nemojte biti smiješni, a i ti potjeh... pristar si za ove jeftine štosove. …
Ponavljanje je majka znanja. Dovoljno puta ponavljana polu/ne/istina je povijesna istina. Svijet je crno bijel? Crveno-crn? Moj Tadija?
Nisu ih doveli. Turke. Došli bi oni i sami, a dovodili su ih i bosanski i ercegovački velikaši, feudalci. Zašto bi a priori isključili i crkvu kao feudalca i ili njene dijelove i ili redovnike nekog reda i neke provincije npr. franjevce Bosne Srebrene?
Jesu li i franjevci sudjelovali u prozivanju bosanskih vladara glede bogumila?
Pogledaj npr. to kroz prizmu još veoma živahnog Ercegovačkog slučaja.
Pogledaj pritom i hrkljuš na terenu avnojske BiH u 15. stoljeću. To se ne da (lahko) razpekljat (baremko meni) ko što se vidi od početka ovog upisa.
Kako to da se nakon niza stoljeća tek pra Andriji Zirdumu ovih dana^ otme: »…  – bogumilstva u Bosni uopće nije bilo. Bosanski su krstjani bili redovnici sljedbenici Ćirila i Metoda. Oni su slijedili redovničko pravilo sv. Bazilija,…«
Uzput, otkud Stipanu Pandžiću redovničko ime Bazilije? I prije neg je moga pristupat Tajnom Vatikanskom arkivu?
Kako se Otomani šire na Zapad tako se Bosna Srebrena širi na istok.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Franjevačka_provincija_Bosna_SrebrenaU sredovječnoj Bosni se stvar ponavlja, biskupi napuštaju biskupije, a na terenu ostaju samo pratri.
Npr. Duvanjski biskup (1498?) 1490. napušta biskupiju, ni drugih bosanskih biskupa više nema na terenu (u Đakovu su) tako da su na terenu samo franjevci.
(vidi i: Jadranka Neralić. Odsutni biskupi duvanjske biskupije. 2000.) Bogumili - ćirilometodijanci-bazilijanci prelaze na islam(?), a franjevci postaju apostolski vikari nakon Bečkog rata (1683-1699) i osnivaju vikarijate prema teritorijalno administrativnim jedinicama koje su krojili Turci (Apostolski vikarijat u Hercegovini, pra Rapo Barišić, 1846.).
A što je to započelo 1439.?
»Nakon potpisivanja dekreta o sjedinjivanju istočnih crkava s Rimskom u Firenci 6. VII. 1439. papa Eugen uputio je legata Tomu Tommasinija s pismima od 12. rujna u Hrvatsku i Bosnu te »u sve zemlje podložne ljubljenomu sinu i plemenitomu mužu, velikom vojvodi bosanskom Stjepanu« da u Humu učvrsti položaj Katoličke crkve; obično se drži da je Tommasini Stjepana napustio neobavljena posla

Kao turski vazal poslao je u lipnju 1439. vojsku da pustoši pogranične krajeve Despotovine, a nakon što je despot Đurađ 27. VIII. 1439. izgubio državu, nastojao je u srpnju 1440. zadobiti Zetu.«^

Kakva je to tajanstvena franjevačka imotsko-stonska misija 1451.?

(Ujević 1991:101) »Primicanjem Turaka povijest Imotske krajine bit će sve više povezana s poviješću imotskih franjevaca i njihova samostana. Oni u to doba vrše pozitivnu ulogu i stoje na čelu našeg naroda u borbi protiv nasrtljivih Turaka. Osim toga, iz imotskog i stonskog samostana počinje godine 1451. jedna opsežna misija u Hercegovini.168. Nepoznati su ishodi ove misije. Vjerojatno se radilo o suzbijanju bogumilstva. Ova dva samostana vršila su tu ulogu u Hercegovini.«



A fratri i Tito u Bosni? Nemoguće?
Natuknice:
Ctrl+F "Ostojić"
http://poskok.info/wp/?p=67955

http://ivanlovrenovic.com/2013/03/dossier-lucic-znanost-ili-policajstvo/
http://ivanlovrenovic.com/2012/09/fratri-u-marsalatu/

Moguće je. Ko i partizansko-njemačka kolaboracija, pa i 1943.
Crno-bijeli svijet? Crno-crveni svijet?

»Želeo je da mu Đilas ispriča, iz prve ruke, o čemu su pregovarali s Nemcima u martu 1943, da li je tačno da su pregovarali samo o razmeni zarobljenika. Da, samo o tome, potvrdio je Đilas. Kako samo o tome, povikao je Dedijer, kada sam ja pronašao u američkim arhivama da ste pregovarali i o međusobnom ratnom priznavanju i da se ne ruše komunikacije... Kada mu je Đilas hladnokrvno odgovorio da on njemu ne može da otkriva državne tajne, Dedijer je bez pozdrava vehementno ustao i otišao, da se više nikad ne sretnu.«^
« Zadnja izmjena: 04 Studeni 2013, 02:02:06 prijepodne glonga »

Offline belevarac

  • Sve zna, sve čita, svugdje piše...
  • Postova: 1.801
Odg: Bilješke i linkovi
« Odgovori #40 : 04 Studeni 2013, 19:22:46 poslijepodne »
Glonge, vadish li ti to iz svoje buduche knjige.
Znameniti grad na obali, Olisippo [Lisabon], csuven zbog svojih kobila koje zatrudne pomochu zapadnog vitra (Plinije Stariji)

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Bilješke i linkovi
« Odgovori #41 : 06 Studeni 2013, 11:37:23 prijepodne »

Ako pitaš zaozbilj (a ne na hvao) — nisam. Imota, Belevarija, Broćno, Dlmno, Cetina, Radobilja, Vergolaz, Velika, Večenike, Rastok, Primorje…
Daklem kraj međ Cetinom i Neretvom bi triba malo ra(z)špítit Vlatkoviće, Komlinoviće, Budisaliće, Milatoviće, Miloševiće, Krmpotiće, Stranputiće… (i Nelipiće (u)koliko ih se (do)tíču kakvom knjigom tipa "Vlatkovići i njihovo doba". Primjerom Šišića i Ćirkovića glede Hrvatinića i Kosače.
U dubrovačkim arhivima ima dovoljno matrijala. Nicolae Iorga je ponešto i objavio.

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Bilješke i linkovi
« Odgovori #42 : 09 Travanj 2014, 00:29:28 prijepodne »





»The Templars were brought down amid allegations that they practiced heretical worship of a severed head. The image of a bearded head (possibly that of Jesus or John the Baptist) was found on a board hidden in a medieval cottage's wall in the Templar village of Templecombe in the West Country (illustration 'R'). Bearded heads also appear on the seals of two Templar Masters of Germany, including one of a Bro. Widekind. However, Hospitaller seals also show similar heads, and the Hospitallers were never accused of unchristian worship, so it is hard to say how incriminating this evidence is. The seals of other provincial Templar masters have been found to include many other symbols. These include combinations of crosses and fleurs-de-lis in various configurations, while castle towers, eagles, griffins, doves, horses and single mounted knights are also not unknown. The star and the crescent moon also appear. A late seal of the Templar from England shows a lion stood below a crescent moon and a cross, between two six pointed stars (illustration 'U'). Some have been tempted to see the moon as relating to goddess worship or to Islamic influence, but this is pure conjecture, it seems to me.«^

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Izvadak iz ALBiH 1988.
« Odgovori #43 : 14 Travanj 2014, 00:31:48 prijepodne »
Arheološki leksikon BiH. sv. 3. Sarjevo 1988. str. 253. -279.
»Opći…
57. Duga Njiva
94. Grad
127 Gradina na Mošnjači
129. Gradina više Bakulina Dola
137. Groblje Svetog Ive
178. Krnin
(239. Omolje, Omolje)
242. Orlovići
(244. Orlokuk, Borčani)
(248. Oštra Vrv, Borčani)
264. Podine, Radoši
(359. Višegrad (Bužingrad), Vučipolje, Duvno)
363. Vranjača
(372. Vučija Struga, Borčani) {Vujina Draga?}
(383. Žukovica, Zagorje, Posušje) {Tomislavgrad?}

23.57 Duga Njiva… Rimske zgrade… {Izvor} V. Radimsky 1894 e. 318

23.94 … Prahistorijska gradina i srednjovjekovni grad… {Izvori} Bakula 1867. 154., Vego 1957. a. 102, Šabanović 1959. 45-213

23.127 Gradina na Mošnjači … Praistorijska gradina. Smještena je na jednom platou na sjevernoj padini Mošnjače, južno od polja. Slabi tragovi suhozida na južnom rubu platoa. Bronzano i željezno doba. B Čović

23.129. Gradina više Bakulina Dola… Praistorijska gradina… na dominantnom brdu sjeverno od polja… B.Čović

23.137 Groblje sv. Ive … Praistorijski tumulus i srednjovjekovna nekropola. Pored groblaj i crkve sv. Ive u zapadnom dijelu RP, na većem tumulusu promjera 60 m i visine 6 m, nalazi se srednjovjekovna nekropola sa 34 stećka … A. Zelenika

23.178. Krnin… Praistorijski tumuli i srednjovjekovna nekropola… {Izvor} Radimsky 1896. a 155

(23.239 Omolje… Srednjovjekovan nekropola. Pored katoličkog groblja… {Nije iznad Rošaca}

23.242 Orlovići… Praistorijski tumulus… {Izvor} Radimsky 1896. a. 155.

(23.244 Orlokuk, Borčani… Praistorijska gradina… {Izvor} Patsch 1904. a. 309.

(23.244 Oštra Vrv, Borčani… Praistorijsko naselje… P. Oreč

23.264 Podine… Praistorijski tumuli. Na kosi nad poljem pedesetak kamenih tumula. Bronzano doba. B. Čović

(23.359 Višegrad (Bužingrad), Vučipolje, Duvno… Radimsky 1894 e 289., Benac 1985. 47-49. {Ovo je predaleko za one mletačke karte i ne uklapa se u redoslije mjesta na oputinama…}

23.364 Vranjača… Slučajni nalaz. Srebrna pojasna kopča. Rimsko doba, 1-4 st. I. Marijanovski

(23.372 Vučija Struga, Borčani… Prahistorijsko naselje… Pripadaju naselju vangradinskog tipa. {Nije iznad Rošaca} P. Oreč

(23.383 Žukovica, Zagorje, Posušje. Rimsko naselje, rimski novac i nekropola… Uz naselje i tragovi kolotečine rimske ceste… {Izvor} Radimsky 1894. e. 318-319, Bojanovski 1974. 244«

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Bilješke i linkovi
« Odgovori #44 : 14 Travanj 2014, 13:30:23 poslijepodne »

Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina^
Nema (ili ne mogu nać) 1894. godište glede Radimskog i Dugih Njiva (rimske zgrade) u Roškom polju.