Autor Tema: Sjećanje na žrtve Bleiburga  (Posjeta: 10112 )

Offline kamenizg

  • Ne može bez foruma i obrnuto...
  • Postova: 661
Sjećanje na žrtve Bleiburga
« : 17 Svibanj 2008, 13:24:13 poslijepodne »
Na Bleiburškom polju u Austriji danas se održava komemoracija u povodu 63. obljetnice blajburške tragedije. Obilježavanje počinje polaganjem vijenaca kod spomenika i grobnice žrtava poraća na groblju u Dobravi kod Maribora. Hvarski biskup Slobodan Štambuk vodit će zatim molitvu kod spomenik hrvatskim žrtvama na mjesnom groblju u Bleiburgu, nakon čega se u procesiji odlazi na Bleiburško polje. Uz svetu misu, koju će predvoditi biskup Štambuk, tamo će biti održan i središnji komemorativni skup.
Što je Bleiburg, to je Križni put hrvatskog naroda.
Gotovo tjedan dana nakon završetka Drugog svjetskog rata, 15. svibnja 1945. kod malog austrijskog mjesta Bleiburga, nedaleko slovenske granice, nakon sloma NDH, desetci tisuća hrvatskih vojnika i civila predalo se britanskoj okupacijskoj vojsci, koja ih je potom izručila Titovim partizanima. Prema izvještajima Koste Nađa, zapovjednika jugoslavenske Treće armije, od 16. svibnja, na bleiburškom području zarobljeno je oko 175.000 vojnika, uglavnom Hrvata. Ti izvještaji su kasnije korigirani, smanjivani, vjerojatno zbog likvidacija koje su počele odmah nakon zarobljavanja na obalama Drave i Hude Luknje (trajale su od 15. do 24. svibnja), te se na taj način broj zarobljenih i sprovedenih u logore pokušavao ujednačiti.
Na samom Bleiburškom polju, gdje su pripadnici hrvatskih vojnih formacija položili oružje, nije bilo većih likvidacija, ali su pokolji tamo počeli. Odmah nakon predaje iz okolnih šuma na zarobljeničku masu zapucali su mitraljezi. Bila je to najava Križnog puta - putovanja s kojih su se samo rijetki vratili. Zarobljenici su, kako ističe Paul Garde u knjizi »Život i smrt Jugoslavije«, odvedeni na »marševe smrti« na kojima su morali propješačiti stotine kilometara kroz cijelu Jugoslaviju, dok ih smrt nije sustigla.
Tko je sve bio u zarobljeničkim kolonama najbolje govore zapisi Milana Baste, jednog od partizanskih zapovjednika na tom podruju: »Mučio nas je problem kako ovu ogromnu masu, svrstanu u zarobljeničku kolonu, vratiti natrag u zemlju, u Dravograd. Veliki broj civila, seljačka kola, ratna tehnika i ostali krš na putu to znatno otežavaju«. Kad je pak kolona vraćena u zemlju, prema Bastinu svjedočenju, bila je duga gotovo 60 kilometara, od Dravograda do Maribora. Dolazak zarobljenika u Maribor, slovenski »oznaš« Zdenko Zavadlav opisuje: »U Maribor su neki predani vojnici dolazili vlakom. To su bili Slovenci, nedićevci, ljotićevci i ostali, dok su Hrvati bili jedini koji su dolazili pješice. Samo su njih tjerali na marševe«.
Već kod Dravograda topovi su počeli tući po koloni. Oni koji nisu mogli dalje, bili bi likvidirani metkom u potiljak. Voda se zarobljenicima nije davala, dok su se organizirane likvidacije nastavile i po dolasku u Maribor. Spomenuti Zavadlav o tome kaže: »U Teznu (predgrađe Maribora, op.a.) su sve pancir grabe bile pune strijeljanih vojnika. To je bila prava klaonica Hrvata! Tamo su ih jako puno strijeljali pa smo morali poslati strojeve kako bi to dobro zakopali. U prvo vrijeme su tijela bila prekrivena tankim slojem zemlje, iz koje su stršale kosti, ruke i noge na površinu. KNOJ je išao u tu akciju zatrpavanja« (u Teznu su, nedavno prilikom gradnje autoceste, otkrivena ta stratišta).
Danas se zna da je nekoliko tisuća zarobljenih Hrvata odvedeno u Kočevski rog i ubijeno. Milovan Đilas je o tome zabilježio: »Jednu ili dvije godine kasnije, slovenski Centralni komitet tužio se na prepirke sa seljacima tih krajeva: rijeke ponornice još uvijek su izbacivale leševe. Također se govorilo da se gomile leševa miču rastvarajući se u zajedničkim plitkim jamama - do te mjere da je izgledalo kako zemlja diše«.
Oni koji nisu bili predviđeni za likvidaciju u Sloveniji, svoj križni put bi nastavljali kroz Hrvatsku, preko Srbije, pa sve do Makedonije. Likvidacije zarobljenika su se obavljale uglavnom čak i bez prethodne identifikacije, a kamo li utvrđivanja krivnje ili nekakvog suđenja. Po Đilasu, u to vrijeme likvidirano je između 20 i 30.000 Hrvata, Franjo Tuđman procijenio je da je bilo od 35 do 40.000 žrtava, dok britanski povjesničar, grof Nikolai Tolstoy, prihvaća brojku od oko 60.000 stradalih - od Bleiburga do kraja »križnih putova«. Neki su procjenjivali da je riječ o više stotina tisuća žrtava. Nedavna istraživanja slovenske Komisije za žrtve rata govore, da bi broj ubijenih Hrvata samo na području njihove države mogao biti puno veći nego što se do sada mislilo.
Sve do pada komunizma, odnosno do demokratskih promjena 1990., o Križnom putu nije se u javnosti govorilo. Tadašnje komunističke vlasti su čak i komemoracije koje su se od početka pedesetih godina, svakog 15. svibnja održavale u Bleiburgu, proglašavale protujugoslavenskom i ustaškom propagandom. Potom se čak tvrdilo da su likvidacije bile i opravdane, jer da je uglavnom bila riječ o zločincima.
Istražujući te tragične događaje povjesničar Tolstoy kaže: »U Bleiburgu su većinom bili obični vojnici, ili, u mnogim slučajevima civili, koji nisu učinili nikakvo zlodjelo. Sigurno je, pak, da nitko nije izišao ni s kakvim dokazom da je netko od njih učinio ratni zločin. Što se mene tiče - nitko nije kriv dok se ne dokaže suprotno«.
Također se određeno vrijeme tvrdilo da su pokolje učinile pojedine jedinice jugoslavenske vojske na svoju ruku, bez znanja tadašnjeg vrha vlasti. Međutim, neka svjedočenja kao i dio dostupne arhivske građe, postupno su rasvjetljavali istinu o tom dijelu hrvatske povijesti.
Danas je prilično jasno da su likvidacije hrvatskih vojnika i civila rađene planski, organizirano i s dopuštenjem (naređenjem) tadašnjeg državnog vrha. U tu svrhu bile su formirane i posebne jedinice a iza svega je stajala OZNA, komunistička tajna policija, kako bi se sve držalo podalje od javnosti. Pod bleiburškim žrtvama danas se podrazumijevaju svi oni koji su stradali taj dan ili su pak tog dana kao zarobljenici krenuli u kolonama uglavnom prema stratištima.
Odgovornost za te zločine ide na dušu jugoslavenskih komunističkih vlasti, ali ni pojedini saveznički zapovjednici nisu u tom pogledu posve nedužni. Ženevska konvencija o postupanju prema zarobljenicima podrazumijeva da se ne izručuju pojedinci ili skupine onoj vojsci za koju se pretpostavlja da će ih likvidirati. S obzirom da je i hrvatska vlast nedavno najavila mogućnost da se provedu procesi i zbog zločina nad žrtvama komunizma, možda će se uskoro moći rekonstruirati kako se sve to dogodilo i tko je sve za tolike žrtve odgovoran.
Obilježavanjem bleiburške tragedije se, osim sjećanja na sve nevine žrtve, na određeni način priziva i neka vrsta opomene što se sve može dogoditi jednom narodu kada ga ideologije podijele i svrstaju u suprotstavljene oružane tabore.
O TEMPORA, O MORES!!!

Offline DivljiCvit

  • Uhodava se na forumu...
  • Postova: 83
    • Divljak
Odg: Sjećanje na žrtve Bleiburga
« Odgovori #1 : 17 Svibanj 2008, 15:20:24 poslijepodne »
 


"Nemojte vjerovati ako vam kažu da ginemo.
Lažu, jer naši junaci žive u svakom srcu hrvatskom.
Ako vam kažu da majke plaću, nemojte vjerovati.

One tek suzama zalijevaju cvijeće na humcima.
Ako vam kažu da su mnogi nestali,da se za njih nezna,
nemojte vjerovati. Jer oni su dobili sva srca svih Hrvata.
Ako vam kažu da je Hrvatska okrnjena, smanjena,
nemojte vjerovati. Iz svake grude zemlje,
iz svakog kamena i rijeke
vec se diže snaga nepobijeđenih,
ni gradovi nisu uništeni, ni sela sražena.
Jer oni imaju neuništivu dušu.
Nemojte vjerovati: zlo ne moze dokučiti duše,
Pa tako ni dušu Hrvatske!"


 


...vjecna slava i mir dusama....divljak

Offline kamenizg

  • Ne može bez foruma i obrnuto...
  • Postova: 661
Odg: Sjećanje na žrtve Bleiburga
« Odgovori #2 : 17 Svibanj 2008, 15:22:06 poslijepodne »
O TEMPORA, O MORES!!!

Offline SpiDom

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 2.034
Odg: Sjećanje na žrtve Bleiburga
« Odgovori #3 : 17 Svibanj 2008, 21:24:33 poslijepodne »
17.05.2008

Spomen 63. obljetnice blajburške tragedije

Pomognite ovom narodu da konačno dođe do cjelovite istine koja oslobađa, pozvao je biskup Štambuk na misnom slavlju u Bleiburgu


Bleiburg, (IKA)f/i] - Središnja komemoracija u povodu 63. obljetnice blajburške tragedije održana je u subotu 17. svibnja na Blajburškom polju. Komemoracija je započela molitvom kod grobnice hrvatskih žrtava na mjesnom groblju u Unter-Loibachu, nakon koje su okupljeni u procesiji krenuli do Blajburškog polja. Misu pred desetak tisuća hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske i BiH predvodio je hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk u koncelebraciji s generalnim tajnikom HBK Vjekoslavom Huzjakom, ravnateljem Ureda za inozemnu pastvu HBK i BK BiH don Antom Kutlešom i pedesetak svećenika. Na početku mise, uime biskupskih konferencija Hrvatske i BiH biskup Štambuk osobito je pozdravio one koji se sjećaju 19. svibnja 1945. i koji su sačuvali tu uspomenu, a mlade iz domovine i inozemstva pozvao da im znak bude ljubav prema domovini te iskrena želja da žive u miru sa svima. Predstavnike ostalih vjerskih zajednica, Vlade i zastupnike Hrvatskog sabora pozvao je da to bude iskreni susret pred Bogom "koji nas voli i koji bi želio da jedni druge volimo i da u svoj život unesemo molitvu kao hraniteljicu dobroga".
Dolazim ovdje na ovu prvu postaju hrvatskog križnog puta vjerujući u Boga, dolazim kao čovjek koji ima ljubav prema mojoj Crkvi koja me uči ljubiti, koju volim kao svoju majku i čije principe promišljam uvijek i nabrajam sebi i drugima svetih deset zapovijedi Božjih, uključujući i onu petu "ne ubij", istaknuo je biskup na početku propovijedi. Dovela ga je ljubav prema domovini, narodu, osobito onom dijelu koji je prešao ovom dolinom suza u pravom značenju riječi, koji je hodao križnim putem započetim ovdje u Bleiburgu. "Dovela me moja Crkva koja uz ovaj moj narod želi biti u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti", rekao je biskup, te podsjetio kako dolazimo ovdje cijeneći bogoljublje, čovjekoljublje, bratoljublje, domoljublje i rodoljublje. Te prevažne poznate kvalitete, tako tražene, skoro kao ljudske stožerne kreposti a kreposti koje se malo po malo u nama gase, i kao da nismo prepoznatljivi u određenim momentima, nažalost, ni sebi ni drugima. Istaknuo je kako ne želi na tom mjestu sijati nasilje i mržnju, jer učitelj Isus Krist uči ljubavi, praštanju i milosrđu. Također ne želi biti sudac, a ni najmanje onaj koji će zauzeti ulogu Poncija Pilata i oprati ruke i na prečac osuditi ili označi nekoga zločincem ili ubojicom, jer u nama kao vjernicima nasilje ne postoji ali postoji vapaj za istinom, podsjetio je na riječi koje je protekle godine na blajburškom polju izrekao zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Biskup je potom uputio apel svima koji znaju gdje su grobnice, jame, "tko je naređivao, tko izvršavao". "Budite hrabri i učinite čin priznanja, učinite pokajanje, pomozite svi vi koji nešto znate, svi koji ste ovdje sudjelovali. Pomognite ovom narodu da konačno dođe do cjelovite istine koja oslobađa", pozvao je biskup Štambuk.
Istaknuo je kako ne želi uspoređivati Bleiburg i Jasenovac. Zločin je ubiti nevinoga bilo u Jasenovcu, bilo u Bleiburgu. Zbog Jasenovca mnogi su platili glavom, a žrtve su imale svoj cvijet i pravom i prenesenom smislu riječi, a žrtve Bleiburga nije se smjelo ni spominjati, jer bi i sam spomen na njih bio karakteriziran kao zločin. Iskreno želimo žaliti za svakom nevino ubijeno žrtvom, nevino ubijem osobito bez suda i dokazane krivice, rekao je biskup Štambuk te pozvao državu Hrvatsku da istraži sve logore bilo čiji bili, sve tvornice smrti, da istraži svih onih 1300 masovnih grobnica nastalih na kraju i nakon II. svjetskog rata. Pozvao je i povjesničare da istraže istinu o svima koji su pobijeni tijekom II. svjetskog rata, na kraju rata i osobito nakon rata.
Bleiburg je prva postaja križnoga puta. Mnogi rovovi, svaka rijeka usputna, svaki most nepremošćen, osobito svaka jama to su bile sljedeće postaje, ali ona 14. se ne zna, rekao je biskup Štambuk te podsjetio da je Bleiburg i simbol svega onoga što je slijedilo i trajalo punih 45 godina. No, hrvatski put križa, nažalost, još uvijek traje. Traje drukčijim metodama i trajat će sve dok prava i cjelovita istina ne dođe na vidjelo. Narode Božji, narode putnički i patnički pođi svojim kućama odavde s ovog mjesta stradanja, pun nadanja i dobre volje, pođi moli i zavoli još više tvoje svoju Crkvu i svoj narod. Voli majku domovinu i nosi je u srcu gdje god pođeš, poručio je biskup Štambuk.
Liturgijsko pjevanje predvodili su združeni zborovi iz Gospićko-senjske biskupije kojima je ravnao Ivan Prpić, a na orguljama pratio Milan Dučić.
Komemoraciju je organizirao Počasni bleiburški vod pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. U pozdravu na početku spomena potpredsjednik Hrvatskog sabora Josip Friščić, između ostaloga je ustvrdio da preživjeli ne traže osvetu nego humano ljudsko zadovoljenje pravde. Civilizacijska je potreba da svaki zločin bude kažnjen i pravda bude zadovoljena jer se samo na pravdi može graditi pravedan mir, a teza da ratni zločin može imati opravdanje jednako je pogubna danas kao i u Bleiburgu 15. svibnja 1945. Istaknuo je kako je za oživljavanje spomena blajburške tragedije nemjerljiv doprinos dala Katolička Crkva koja je slijedila Božju istinu o pravu svakoga čovjeka na život, slobodu i domovinu, te uvijek bila uz hrvatski narod. Naveo je primjer kardinala Alojzija Stepinca koji je zaštitio mnoge u II. svjetskom ratu. Uime Počasnoga bleiburškog voda Rudolf Popović najavio je gradnju hrvatskog vojnog groblja na koje će biti preneseni posmrtni ostaci "sunarodnjaka s okolnih groblja" te pozvao da se prestane diskriminirati žrtve prema ideološkim kriterijima. U pozdravu uime Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj Idriz Bešić istaknuo je da je Bleiburg najveća grobnica muslimana da dosadašnji podaci o broju ubijenih muslimana ne odgovaraju istini te ima istraživanja koja pokazuju da je on mnogo veći.
Nakon misnoga slavlja na kojem su između ostalih bili nazočni uime Vlade RH ministar Berislav Rončević, uime predsjednika Stjepana Mesića veleposlanik RH u Austriji Zoran Jašić, predsjednik Nove slovenske zveze Antun Drobnič, položeni su vijenci pred spomenikom blajburškim žrtvama.

Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. (2 Kor 1,24)

Offline Ratnik svjetlosti

  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 5.627
  • I sa sobom treba znati biti u ratu i miru.
Odg: Sjećanje na žrtve Bleiburga
« Odgovori #4 : 18 Svibanj 2008, 16:05:48 poslijepodne »
Tiho more, moje zlato spava...

batakljun

  • Gost
...
« Odgovori #5 : 19 Svibanj 2008, 12:03:46 poslijepodne »
Što se zapravo obilježva 15. svibnja? Tog dana, sad već daleke 1945. godine dogodila se predaja glavnine oružanih snaga koje su na ovim prostorima poražene u Drugom svjetskom ratu. Bilo je tu svega, ali u svakom slučaju bio je tu znatan broj Hrvata.

Ipak, kada se govori o simbolici Bleiburga nemoguće je steći dojam da se tamo dogodila kapitulacija poraženih vojski. Iz hrvatske perspektive, nitko se osim Hrvata ni ne spominje (samo Bošnjaka, ali i oni samo u kontekstu “hrvatskog cvijeća“). Uz to nameće se dojam kako je do Bleiburga došla „reprezentativna“ skupina hrvatskog naroda, gdje je naravno bilo i vojnika i prekršitelja zakona, ali i svih drugih, ukratko svega pomalo i ničega previše, kako to i dolikuje bilo kojoj većoj skupini ljudi. Oni su potom „nerazumljivim“ odlukama britanske vojske dospjeli u ruke partizana, nakon čega je uslijedio masakr, gotovo bez preživjelih.

Ovakva kontrukcija pati od većeg broja nedostataka pa idemo redom.
Kao prvo i najvažnije, kolona koja je stigla na Bleiburg nije bio hrvatski narod, već pripadnici poražene hrvatske vojske. Samo kad se stvar postavi na ovaj način, lako se uočava ključna zabluda koju svjesno ili ne potenciraju zagovornici Bleiburga. Dio vojske ni u bezizlaznoj situaciji nije se želio predati, dio je uspio pobjeći, a dio je stradao u proboju. Jedan dio onih koji nisu nestali, uspio se spasiti u „savezničkom“ zarobljeništvu, ali veći dio je vraćen natrag partizanima. Jedan dio predao se direktno partizanima. Od onih koji su dopali u ruke „oslobodilaca“ najmanje je onih koji su izvedeni pred „narodni“ sud, znatno više je onih koji su preživjeli, a veliki je broj onih koji su stradali bez iakava suđenja. Naivno je i potpuno nerealno razmišljati kako je krvavi rat trebao završiti brzim pomirenjem i okretanjem pečenke. Ne opravdavam ja time ni zločin, niti počinitelje, dapače otvaram pravosudno pitanje tko je i zašto prekrišio ratna pravila o postupanju sa zaraobljenicima. Ipak moja konstatacija u velikoj mjeri odudara i od uobičajne „bleiburške“ retorike. Naime, ljudi koji su se zatekli na Bleiburgu nisu bili nevini narod, isto tako zločin koji je počinjen nije počinjen zato jer su to bili Hrvati. Glavnina ubijenih bili su pripadnici pokreta odgovornog za ono što se događalo ratnih godina i nad njima je izvršena odmazda. Ni više ni manje.

Ipak, ono što je meni puno problematičnije su zaključci koji se iz bleiburške simbolike danas iščitava. Dio posjetitelja Bleiburga dolazi odati počast državi i režimu koji je tu nestao (lako ih je prepoznati). Koliko god se to nekima činilo nelogičnim, meni su ti posjetitelji Bleiburga zapravo najautentičniji i najiskreniji, bez obzira koliko se s njima u mnogočemu ne slagao. Žalosno je samo što ti „poštivatelji“ nestale države i njezina vodstva ni danas ne vide svu tu negativnost za koju su njihovi idoli odgovorni. Do 1990. moglo se razumjeti dio tih ljudi dolazi žalili za „hrvatskom državom“. Međutim, danas, 20 godina nakon uspostave moderne hrvatske države, žaliti za jednim neuspjelim, i u svakom pogledu skupim projektom užasno je besmisleno.

Puno žalosnija je situacija s onim drugima koji Bleiburg koriste za samopromicanje i promicanje svojih ideje. Tu prvenstveno mislim na one koji Bleiburg tretiraju kao simbol antikomunizma, hrvatstva i još gore kao simbol mirotvorstva.
Doista, suvremeno hrvatsko društvo zahtjeva svo to troje, zahtjeva i antikomunizam, zahtjeva i antijugosalvenstvo, zahtjeva i mirotvorstvo. Međutim, Bleiburg ne zadovoljava ni osnovne kriterije za ispunjavanje bilo kojeg od spomenutih zahtjeva. Potpuno je jasno i razvidno da snage zarobljene na Bleiburgu nisu antikomunisti liberalnog tipa, dapače njihov antikomunizam u podlozi ima ideologiju koja je je još gora od komunizma – fašizam. Prema tome oni simbol antikonunizma nisu niti mogu biti.
Antijugoslavenstvo, činjenica je da Bleiburg nije bio ni početak ni kraj jugoslavenske političke ideje, nikakva razdjelnica već samo jedan tragičan događaj u niski tragičnih odnosa na jujgoistoku Europe. Bleiburg s Jugoslavijom zapravo nema nikakve veze, on je prvenstveno bio kraj jedne tužne avanture zvane NDH koja je je svoj krešendo doživjela u svibnju kad je „poglavnik“ pokrenuo zbjeg u nepoznato - prvenstveno motiviran stvaranjem situacije pogodne da se sam izvuče. Žalosno je da danas, 60 godina nakon toga ima onih koji smatraju da je to bio pametan potez, da su snage NDH pametno hrlile na zapad kako bi se predale „saveznicma“. Gospodo draga, Pavelić je svega par tjedana prije likvidirao vođe one frakcije koja je makar pomišljala na promjenu strana i približavanje „saveznicima“. Plana povlačenja nije bilo, vizije što će se zbivati nije bilo, samo hrpa lažnih propagandnih poruka kojima su očito mnogi poš vjerovali. Nažalost provoditelji „poglavnikove“ zamisli shvatili su gdje se nalaze tek kad su postali svjesni da je crni mercedes netragom nestao.

Konačno, mirotvorstvo se doista ne može simbolizirati Bleiburgom. Na Bleiburgu, i tu je Stipe Mesić u pravu, našao se i znatan broj onih koji nisu bili nevini. Koliko god ne mogu opravdati ono što se nakon Bleiburga dogodilo, ne mogu razumjeti ni one koji o zarobljenima na Bleiburgu govore kao o „normalnim“ osobama koje bi se u normalnim okolnostima izvukle s manjim kaznama. Još manje mogu razumjetio biskupa koji je u subotu gotovo eksplicitno izjavio da su žrtve Bleiburga teže od žrtava Jasenovca (...zbog Jasenovca mnogi su platili glavom, a žrtve su imale svoj cvijet i pravom i prenesenom smislu riječi, a žrtve Bleiburga nije se smjelo ni spominjati, jer bi i sam spomen na njih bio karakteriziran kao zločin...). S tim, se ni uz najbolju volju ne mogu složiti.

Da zaključim, prezentiranje Bleiburga na način kako se već godinama radi, krajnje je kontraproduktivno, ali očito još uvijek neizbježno.
Ukoliko se doista želi stvoriti simbol hrvatskog stradanja u Drugom svjetskom ratu i slijedom toga stvoriti simbol svehrvatskog pomirenja, treba poći od činjenice da je Drugi svjetski rat bio prvenstveno bratoubilački rat. Stradali na Bleiburgu nisu ni više ni manje Hrvati od onih koji su stradali u Kerestincu. Želeći da konačno već jednom zavlada duh pomirenja među Hrvatima, Bleiburg nije mjesto koje može simbolizirati stradanje svih Hrvata, jednako kao što to nije ni Kerestinac.
Još gore je činjenica da se vrlo često Bleiburg koristi za retoriku o antihrvatstvu. Žalosno je da i visoki crkveni velikodostojnici ustraju na toj podjeli, vukući konzekvence Bleiburga čak do današnje političke situacije (...no, hrvatski put križa, nažalost, još uvijek traje. Traje drukčijim metodama...). Ako se u Bleiburgu govori o žrtvama onda se ne smije izgubiti iz vida da su te žrtve bile višenacionalne, a ako se govori o hrvatskim žrtvama onda se treba koncentriratati na hrvatske krvnike. Sve ostalo je štetno i beskoriosno.
Konačno, Bleiburg treba ostaviti u nasljeđe onoj šačici crnokošuljaša, njima je jedinima mjesto na tom polju jer tu odigrana posljednja drama „poglavnikova bezumlja“. Ostali domoljubi trebaju se koncentrirati na grobišta i mjesta stvarnih zločina, ali nedvosmisleno bez nacionalne retorike i bez žala za simbolima koje su te žrtve nosile do svojih posljednjih trenutaka. Ljudski je žaliti za žrtvama, nadati se da toga neće biti u budućnosti, i dati sve od sebe da se rasvjetle brojne nepoznanice vezane za te događaje.

Zdravi i veseli bili.


Offline Trbotor

  • Ne može bez foruma i obrnuto...
  • Postova: 675
Odg: Sjećanje na bleiburgžke žrtve
« Odgovori #6 : 19 Svibanj 2008, 17:02:26 poslijepodne »
BataKljun wrote:
Zdravi i veseli bili.

Zdravi-kako tko-,veseli-može li itko  nakon ovakve gnjusobine textualne i pomišljati na veselje!!!
...in defendenda veritate catholica et Croatia bene administranda...

batakljun

  • Gost
Odg: Sjećanje na žrtve Bleiburga
« Odgovori #7 : 19 Svibanj 2008, 18:55:35 poslijepodne »
moram priznati, očekivao sam jedan sustavniji i detaljniji odgovor.
za nadati se da su tehnički problemi prošlost i da će dan-dva meditacije biti dovoljno za nešto više - ovako kratak odgovor doista nije dostojan reputacije koju ima štovani gospodin trbotor.



Offline Trbotor

  • Ne može bez foruma i obrnuto...
  • Postova: 675
Odg: Sjećanje na žrtve Bleiburga
« Odgovori #8 : 19 Svibanj 2008, 19:06:26 poslijepodne »
moram priznati, očekivao sam jedan sustavniji i detaljniji odgovor.
za nadati se da su tehnički problemi prošlost i da će dan-dva meditacije biti dovoljno za nešto više - ovako kratak odgovor doista nije dostojan reputacije koju ima štovani gospodin trbotor.




Žao mi je, ako i kada auktor nezaslužnih upisa očekuje  izcrpniji odgovor. Da ne bi bilo zabune, upise komentiram izključivo zbog forumske i ostale javnosti, a niti malo zbog očekivanja ovakvih ili onakvih od strane auktora BataKljun-a, pogotovo kada mi je poznato, što dotični misli o mojoj "reputaciji" !
...in defendenda veritate catholica et Croatia bene administranda...

Offline belevarac

  • Sve zna, sve čita, svugdje piše...
  • Postova: 1.801
Odg: Sjećanje na žrtve Bleiburga
« Odgovori #9 : 19 Svibanj 2008, 22:02:55 poslijepodne »
Ne obicsavam se javljati na politicske sadrzsaje (a ovaj je ocsito politicski, i pridlazsem da se na Politiku i priebaci); medjutim nevirojatno mi je da nietko mozse napisati takvo shto o Bleiburzskim zsrtvama, a povodom sitjanja na iste, kao shto to csini vash besidnik Batakljun. Razumim na pr. Fumicha - csovik je cili zsivot u toj pricsi, skojevac je to, koji je s 12 godina nosio partizanima jagode u shumu i t.d. - Mesicha koji opet ima svoje razloge. Oni, buduchi ni pismeni ni usmeni, kazsu to grubo i otvoreno, i sve ti je jasno. A Batakljun, iako skriven, kao i svaki od nas, iza nadimka, ne ima hrabrosti, ili znanja, rechi istinu o mrtvima, koju oni zasluzsuju. Kao da nikad nishta procsitao nije, kao da nikad ni s kim razgovarao nije. Ili je po sridi nieshto posve ino, neki beteg koji csovik u sebi nosi. Znamo da su stotine tisutja ljudi ubijeni bez sudjenja, i ne ima se shto dalje pricsati, ne postoje nikakve dodatne okolnosti - ONI SU NEVINI! Nevini kao andjeli, shto god tko o njima mislio.

Zsalosno, doista zsalosno.
Znameniti grad na obali, Olisippo [Lisabon], csuven zbog svojih kobila koje zatrudne pomochu zapadnog vitra (Plinije Stariji)

batakljun

  • Gost
...
« Odgovori #10 : 20 Svibanj 2008, 11:07:58 prijepodne »
koliko sam uspio razumjeti čitajući ovaj smješni pravopis nisi se baš razbacao velikim argumentima. fumić je fumić, mesić je mesić, a batakljun je čudnovati kljunaš.

lijepo bi bilo kad bi umjesto jeftine demagogije prema kojoj si ti u pravu jednosatavno zato jer je to tako, iznio poneki argument s obzirom da si puno pročitao i čuo.

unaprijed se još jednom ispričavam ako sam nešto krivo shvatio jer arhaični hrvatski na polumađarskom pravopisu doista mi ne leži najbolje.

Offline Trbotor

  • Ne može bez foruma i obrnuto...
  • Postova: 675
Odg: Sjećanje na žrtve Bleiburga
« Odgovori #11 : 20 Svibanj 2008, 17:41:31 poslijepodne »
belevarac wrote:
Zsalosno, doista zsalosno.

Svašta je BataKljun do sada napisao; na žalost našu bit će još pogrdnih textova s njegove strane. Živi bili i vidjeli!
...in defendenda veritate catholica et Croatia bene administranda...

batakljun

  • Gost
Odg: Sjećanje na žrtve Bleiburga
« Odgovori #12 : 20 Svibanj 2008, 19:12:23 poslijepodne »
trbotor, bok, nadam se da će uskoro biti i poneki argument

Offline Trbotor

  • Ne može bez foruma i obrnuto...
  • Postova: 675
Odg: Sjećanje na žrtve Bleiburga
« Odgovori #13 : 21 Svibanj 2008, 11:20:45 prijepodne »
trbotor, bok, nadam se da će uskoro biti i poneki argument


Povijestna je činjeničnost o Bleiburgu i Križnome putu već iznesena po tko zna koji put i ne kanim istom redundirati  virtualni prostor. Izmedju BataKljun-a i mene, odnosno onih, koji se nalaze na činjeničnoj strani istine, te onih pripadnika nacionalnoga korpusa, koji su na babilonskoj strani sveukupnih interpretativnih manipulacija i ideoložkoga slijepila zjapi civilizacijska pukotina, ljuti bezdan... Mene osobno ne čudi ,što nick BataKljun "jaši" po ovome forumu, ali držim, da bi nick BataKljun imao bolji uspjeh na nekom antihrvatskome forumu, s više pristalica i ideoložkih pobočnika te da bi mu bilo ugodnije kaljužanje u antihrvatskoj retorici, koja postoji na forumima, na kojima prevladavaju ideološka babilonština i teror  neoliberalne demokracije. Hasta la victoria!
« Zadnja izmjena: 21 Svibanj 2008, 11:23:27 prijepodne Trbotor »
...in defendenda veritate catholica et Croatia bene administranda...

batakljun

  • Gost
Odg: Sjećanje na žrtve Bleiburga
« Odgovori #14 : 21 Svibanj 2008, 15:08:21 poslijepodne »
dragi trbotore, ti si doista preduboko zaglibio i u svakom upisu antiustaške orijentacije vidiš antihrvatstvo.

dragi tbo, daj se trgni, ušli smo već u 21. stoljeće, liberalizam nije antihvatstvo, to su dvije kategorije koje nemaju veze jedna s drugom. tvoja podjela stara je bar nekoliko desetljeća i osim zatucanih kleronacionalista nitko je više ne uzima za ozbiljno.

daj koji argument jer priča sve je ponovljeno stotinu puta ne pije ti vodu - na starom forumu i nema ozbiljne rasprave o bleiburgu.