Pricsa o velikim seobama je ipak razumljiva, iako ne i opravdana. A shto su povistnicsari ino mogli kada su imali samo Legende po svetom Porfirogenetu i josh ponieki nesiguran izvor. Shto su mogli nego zamisliti dolazak Slovina onako kao shto je Ivekovich vidio dolazak Hrvata na onoj svojoj slici: doshli do mora, tu konji stali, nisu mogli dalje. Car je bio ko narucsen za sveslavensku ujdurmu.
Ali samo malo pozornija jezicsna razcslanba Upravljanja carstvom podkripljuje njegovu legendarnost. Evo uzmimo bratju Srbe. I kazse Car: "Naslijedivši dvojica braće otca u vladanju Srbijom (onom Bilom, kod Frangije, op. Belevarac), jedan od njih dignuvši polovinu naroda, uteče se Herakliju caru romejskome, koga primivši sam car Heraklij, dade im mjesto za učadorenje u tesalskom tematu: Srbiju što se odonda ovako nazivlje. Srblji se pako u romajskom jeziku nazivlju: podanici (Servi) ... Iza nekoga međutim vremena svidjelo se Srbljima, da kući odu, i car ih otpusti. Kada ali pređoše Dunav rijeku, predomisle se, i zamole cara Heraklija preko stratega, što onda vladaše Beogradom, da im dade drugu zemlju, da se učadore. I pošto bjehu sadanja Srbija, i Paganija i tako zvana Zahumska zemlja i Trebinjska i zemlja Konavljana pod carevom oblašću, a bijahu opustošene od Avara (odanle bo protjerahu Romane, koji sada u Dalmaciji i u Dirahiju stanuju), učadori car ove Srblje u tim zemljama i bješe caru romajskome podložni."
Znacsi samo je polovica Srba doshla pod Heraklija, a bilo ih je toliko da su naselili Srbishte u Tesaliji. Pa im se nije dopalo, pa se vrate nazad priko Dunava. Onda im se ni tamo nije dopalo, pa se vrate opet pod Cara i on ima dadne, pazi sad!, Srbiju (Rashku), Paganiju, Travunju, Zahumlje i Konavle. Njima koji su malo prije toga svi stali u jedno Srbishte. Srbi da su pametni, kao shto nisu, nikada Porfirogeneta spomenuli ne bi. Ali jok, triba on njima. Jer shto bi bez Paganije, Zahumlja, Travunje i Konavala (zashto li im ne dade i Duklju?). Josh tomu dodaju franacsku kroniku u kojoj Ljudevit bizsi Srbima u "Dalmaciju", i eto ti Srba i u ciloj Bosni sve do Srba (Bozse moj, to je tako ocsito izkonoslovlje, da Srb kod Lapca mozse nastati samo od imena Srba). I danas imate "odaju" na srbskoj daljovidnici o Srbima u ranom sridnjem viku s kartom koja upravo pokriva ta podrucsja. Srbski su povistnicsari znali shto rade, hrvatski su bili obicsne budaletine, kao i hrvatski politicsari 1918., uostalom.