Autor Tema: Rimski puti i naselja  (Posjeta: 24726 )

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
(Patsch 1900: 331-335)
« Odgovori #60 : 25 Ožujak 2011, 23:10:31 poslijepodne »
(Patsch 1900: 331-335):

Pogledom na to, što je prostor bio prilično udešen, te što je tu, kako su mi kazivali, nagjeno i vodovodnih cijevi, biće ispravno mišljenje Bulićevo [1 Na om. mj.], da se tu ima posla sa ostatcima javnog kupaliita. Da li natpis, što slijedi, potječe upravo sa te ruševine, nije sjegurno, jer je mogao i iz Kunovića dospjeti u stari Vrlikin most.

Megju ovdje pobranim opekama i novcima vidio sam fragmenat žlijebne krovne opeke sa žigom PANSI/| = Pansia[ na ] i bakrenih novaca Maximiana i Constantina Velikog u posjedu Ivana Patrlja. On je namjeravao da pošalje te predmete u spljetski muzej.

Megju Kamenmostom i Bublinom održali su se ostatci rimske ceste; to su "kolotečine", koje sam opazio na dva mjesta u kamenu, kod skupa kućâ Buljubašića na desnoj strani današnje ceste, za tim sjeverno od Dikovače. Moderna dakle i antikna pruga teku isprvice zajedno, pa se onda odvajaju. Nova vodi više Dikovače preko Milasa prama Karoglanu ; stara je nasuprot vodila niže Dikovače, pa je dakle i u ovom slučaju ostala vijerna rubu ravnice. Razmak kolotečina iznosi nešto preko l m; sama cesta na dobro održanim mjestima mjeri 5 m u širinu [2 Ballif-Patsch, "Römische Strassen in Bosnien und der Hercegovina", I., str. 32.].

1. Kamen vapnenac, desno i ozdô okrnjen; 0·76 visok, 0·46 širok, 0·345 m debeo. Natpisno je polje izlizano i cementom premazano, a bilo je opkoljeno 0·085 širokim okvirom, ali je ovaj sada odlomljen. Slova su lijepa, a što na niže to su manja. U prvih pet redaka se ne opažaju nikakove interpunkcije, sjegurna je jedino tačka u 8. retku. Kamen je bio uzidan u mostu, što se nalazio od današnjega više niz vodu, pa. je 1892., prilikom obaranja nagjen i nesmotreno umetnut u stubište kuće Luje Miloševića (slika 23).

C. I. L. III 1913 = 8505 po čitanju Marka Vučemilovića i F. Bulića, koji su kamen posmatrali na njegovom prvobitnom mjestu i dok još ne bijaše s desna okrnjen; moja kopija pruža tačniji tekst, jer sam ga mogao mnogo naručnije kolacionirati.

Imp(eratori) Ca[ es(ari) ] divi Ant[ o ]nini filio, [ di ]vi Hadria[ ni ] nepoti, divi Tra[ ia ]ni Parth(hici) pron[ epoti ], divi Nervae a[ bnepo ]ti M. Aurelio [ Anto ]nino Aug(usto) Ar[ men(iaco) … ].



Slika 23.

2. Dônji dio kamena vapnenca, lijevo, ozgor i desno okrnjen; 0·45 visok, 0·415 m debeo. Ozdo se je održao profilovani okvir. Natpisno polje vrlo izlizano. Bio je uzidan u starom mostu; čim je most oboren, donešen je taj fragmenat i naopako uzidan u kuću seoskog glavara Ivana Patrlja (slika 25).

F. Bulić ga je objelodanio u "Bull. Dalm. " , 1898., str. 221., ali s pogrješkama.

U 3. retku osim COS. III nije po svoj prilici ništa više stajalo.

Iz očuvanih ostataka [ trib(uniciae) pote ]st(atis) XXIV… co(n}s(uli) III može se bez sumnje zaključivati, da je to spomenik nekoga cara; natpis u ostalom sadržava upravo toliko da saznamo, da je počašćeni bio Marcus Aurelius, jer je on jedini bio onaj, koji je u svojoj 24. godini vladanja po treći put obnašao čast konzula.



Slika 24.

I fragmenat pred ovim spominje tog vladara. Pošto su oba komada bila u isti most uzidana, to možemo sa sjegurnošću ustvrditi, da spadaju jedan uz drugi i da je br. 2 dônja čest komada br. 1. Nepriključuju se neposredno jedan uz drugi; otpali su ini pobjednički pridjevci, koje je Marcus nosio god. 170., u koju ide taj natpis. Završetak počasnog natpisa glasi: Ar[ men(iaco) Med(ico) Part(hico) max(imo) trib(uniciae) pote ]st(atis) XXIV [p (atri) p(atriae) ] co(n)s(uli) III p(ecunia) p(ublica) d(ecreto) d(ecurionum).

Nijesam htio, da iza XXIV nadopunim imp(eratori) V, jer je prostor za to premalen i što je naslov imperatorski u spomenicima toga vremena vrlo rijedak [1 C. I. L. VIII 14378. Sr. P. pl Rohden, Pauly-Wissowa R. E. s. v. Annius, stup. 2297. i d.].

Ovdje spomenuta godina vladavine Marka Aurela bila je za Dalmaciju od zamašaja; tada je nastala potreba, da se utvrde zidine pokrajinskog glavnog grada, što su izvele veksilacije legije II. Pia i III. Concordia, te kohorte I. i II. Delmatarum [2 C. I. L. III 1980. (sr, str. 1030., i br. 8570.), 1979. (sr. str. 1509.), 6374,. (sr. str. 8655.).]; odaljeni položaj grada nije mogao više da ga sačuva od napadaja s megje. U "Glasniku", 1899., str. 725. i d. već sam pokušao da dokažem upadanje Dardanaca i s njime u svezi zbivši se ustanak u samoj pokrajini za pošljednjih godina vladavine cara Marcusa.



Bublin.


To je plodno zemljište lijepa položaja, što se stere od Crkvine do Vrlike zapadno od 292 m visoke izvisine Dikovače [3 Na specijalnoj karti pogrješno Tikovača.]. Već od davna se znade po razbacanom tuda komagju opeka i po grudama maltera, te po velikoj množini izoranih zlatnih, srebrnih i bakrenih novaca i rezanog kamenja, da se je ovdje nalazila rimska naseobina. Župnik Tonković kopao je u jeseni 1897. za pokus na zemljištu svoje braće te konštatovao mnogobrojne zidine, koje se protežu sve do gore rečene Crkvine. A pošto ga je ime toga mjesta dovodilo na misao, da će biti i daljnjih zidina, preduzeo je novembra 1897. i tu pokusno kopanje [4 O tome sravni sada njegovo izvješće u "Bull. Dalm.", 1899., str. 211. i d., tab. VIII.-X.]. Pri tome je naišao na rano-kršćansku baziliku, koju otkopa tečajem 1898. Tonković je tu našao grobnicu u unutrašnjosti zgrade i važnijih fragmenata kršćanske arhitekture i skulpture [5 Sravni na ozn. mj., tab. X., koje žalibože ne uvažava dostojno nahogjaje.], a u ruševini i u hrpama kamenja, što su ih seljaci po Crkvini nagomilali, ulomke natpisa, što ih niže opisujem. Njihovo sadašnje stanje pa i to, što su votivni i nadgrobni spomenici ispremiješani dokazuje, da su bili upotrijebljeni ko gragjevno kamenje ili u bazilici ili u okolnim zgradama. Ovi ulomci kao nekoje osebujne, na oranicama braće Tonkovića nagjene fibule čuvaju se u župnom stanu u Podbabju, dok se, umnožene novim nahogjajima, ne prenesu u Spljet u državni muzej.
Za br. 2. i 7. i jedan oštećeni Attis-relijel saznadoh tek iz gore navedenoga izvještaja.

Po uspjehu dosadanjih istraživanja postojala je dakle u Bublinu rimska naseobina [1 Za njeno datiranje bilo bi od koristi, kad bi se tu nagjeni novci stavili u jednu lokalnu zbirku], u kojoj je kasnije sagragjena i kršćanska bazilika. Iz natpisa 1.—4. ne da se zaključiti, da je tu bilo i poganskih svetišta, jer je natpisno kamenje po svoj prilici iz Runovića ovamo donešeno (sr. natpise br. 2. i 3.). Biće da je tome municipiju bilo rečeno mjesto podložno. Na to upućuje i neznatna njihova udaljenost — kakovih 5 km — i okolnost, da je novo pronagjena bazilika spram svoje prvo bitne osnove [2 Da je doživjela gragjevinskih preinačenja, dokazuje plan kod Tonkovića, na ozn. mj., tab. VIII., IX., sr. str. 217.] po svoj prilici identična sa onom na saboru solinskom god. 532. imenovanom crkvom u Novae, koja je tada otrgnuta od metropolitanskog područja Salone i potčinjena novo ustrojenoj biskupiji Sarsenterumskoj [3 Farlati, "Illyricum sacrum", II., str. 173.]. "Basilica in municipio Novense" mogla se je i tada zvati, ako nije ležala u samoj varoši, već u njenom području.

1. Votivna ara od lapora, visokog, glatkog, slabo ispupčenog gornjeg zabata i isto takove baze na prednjoj i na postranim plohama; ozgor i od otraga hrapava. Okrnjena desno ozgor i lijevo ozdô. Visina 0·365 m, širina na zabatu 0·185 m, inače 1·17 m; debljina na zabatu 0·205 m, inače 0·185 m. Retci djelomično zaparani, al je nevješti radnik pri isklesavanju slova malo mario za linije. Nepravilne interpunkcije (slika 25.).

Sravni Tonkovića u "Bull. Dalm.", 1899., str. 213. U 3. i 4. retku su oba zadnja slova po svoj prilici kasnije uparana i nemaju posla sa prvobitnim natpisom, plitkija su od ostalih i valjda su pokušaj oponašanja prvih dvaju slova u 5. retku.

Razumljiva su samo prva dva i zadnja tri retka. Iovi optimo maxi(mo) … Ava Batoniana v(otum) s(olvit). Batoniana čitam jer držim, da je prvo slovo zadnjeg retka prevrnuti N, i da mu je prva polovica izlizana. Glede Ava sr. C. III 3644 = 10576 (Ulcisia castra) i A. Holder, "Altceltischer Sprachschatz" s. v.



Slika 25.

2. Ulomak are od lapora; 0·20 m visok, 0·25 m širok, 0·17 m debeo; retci zaparani; slova plitka, povrh svakog slova prvoga retka vodoravno uparana crta.

IOMTGI
SAT

Po Tonkoviću, na ozn. mj., str. 211., potječe ona okomita hasta na kraju prvog retka od N ili M.

U 1. retku valja svakako nazrijevati ligaturu od E i T.

Obzirom na natpise C. I. L. 1908-1910 valja svakako čitati: I(ovi) o(ptimo) m(aximo) [ e ]t g(enio) [ m(unicipii) N(ovensium) ] Sat[ urninus?… Neki je Caelius Saturninus, beneficiarius consularis istim bogovima posvetio aru C. I. L. III 1909 (vidi niže, str. 339., br. 2.).

3. Ulomak nekog spomenika, koji se ne može pobliže opredijeliti; lapor; otraga okrnjen; ozdô održao se ostatak jednostavna okvira. Visina 0·22 m, širina 0·18 m, najveća debljina 0·05 m. Retci slabo zaparani, ali gruba slova ne dosižu do linija. (Slika 26.).

Sravni Tonkovića, u "Bull. Dalm.", 1899., str. 212 sa pogrješkama. U 1. retku ostatak prvog slova potječe od C ili G.
I(ovi) o(ptimo) m(aximo) et ] ge[ nio m(unicipii) N(ovensium) … ]elva [ … ]nus (centurio) [ … v(otum) ] sol(vit) [ ….

O nadopunjenju bogova sravni primjedbu kod predidućeg natpisa broj 2.



Slika 26.

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
(Patsch 1900: 336-344)
« Odgovori #61 : 26 Ožujak 2011, 17:13:59 poslijepodne »
(Patsch 1900: 336-344):

4. Ulomak po svoj prilici od neke ploče od lapora; unaokolo okrnjen; visina 0·18 m, širina 0·235 m, debljina 0·09 m. Natpisno polje nije pomnjom izdjelano, ostavljene su nȅrâvni, te prisilile priregjivača natpisa, da u prvom retku slova rastavi. Retci su zaparani; slova plitka i loša; O u 2. retku načinjeno je šestilom. Interpunkcije su nepravilne . (Slika 27.)

Sravni Tonkovića, u "Bull. Dalm.", 1899., str. 213. sa pogrješkama.

U 1. retku drugo i treće slovo su L. Kraj ostale štednje sa prostorom pada u oči veliki razmak izmegju l. i 2. retka, a ne izgleda da je išta uništeno. Biće da ona okomita crta (koja se na otisku slabo raspoznaje) pod F u 2. retku ne potječe od nikakova slova. Razmak je svakako nastao nepažnjom radnika. … ?lm ]il(es) l[ e ]g(ionis?)… b(ene)f(icarius) co(n)s(ularis)… v(otum) l(ibens) m(erito) s(olvit)[ ….

Iza COS moglo je još štogod stajati. Slova IS· MES u 4. retku potječu valjda od datuma; [ D(ominis) n(ostris) Deci ]is Mes[ siis = 251. poslije Kr., jedva bi se dalo nadopuniti.



Slika 27.

5. Ulomak po svoj prilici od neke ploče od lapora, unakolo okrnjen; visina 0·20 m, širina 0·215 m, debljina 0·07 m. Natpisno polje jako olupano. Dobra slova (slika 28.).

Sravni Tonkovića, u "Bull. Dalm.", 1899., str. 213. sa pogrješkom. [ … ]us b(ene)f(iciarius) c[ o(n)s(ularis) le ]g(ionis) X ge[ m(inae)…. ]

Spomenik svakako potječe od kakovog votivnog spomenika.



Slika 28.

6. Dva ulomka od lapora, koji kao da pristaju jedan uz drugi te su valjda dijelovi neke ploče; ulomak a) 0·205 m visok, 0·13 m širok, 0·06m debeo. Slova lijepa i pravilno isklesana. Istome spomeniku pripada po svoj prilici fragmenat b), a to sudeći po istoj debljini i vrsti kamena, istome karakteru i visini slova te po jednakome razmaku redaka; visina ovog ulomka 0·14 m, širina 0·145 m, debljina 0·06 m (Slika 29.).

Sravni Tonkovića, u "Bull. Dalm.", 1899., str. 212. sa pogrješkom. D(is) M(anibus): [ …? P ]ers[ i ]o Epicad[ o ] … us viv[ us fecit….



Slika 29.

7. Ulomak od lapora, unaokolo okrnjen, 0·27 m visok, 0·17 m širok, 0·09 m debeo.

IVL?
Po Tonkoviću na ozn. mj., str. 212.

8. Ulomak po svoj prilici od prednje ploče nekog sanduka za mrtvački pepeo; lapor. Unaokolo okrnjen; 0·285 m visok, 0·19 m. širok, 0·12m debeo.

Natpis se je nalazio u "tabula ansata"; okrajci više i niže glatke anse spunjeni su po jednim listom ili malenom granom (slika 30.).

Sravni Tonkovića u "Bull. Dalm.", 1899., str. 211.

Pošto se ispod A nalazi neispisan prostor, to je iza prvog retka slijedio uvučeni redak.



Slika 30.

9. Ulomak od poklopca sanduka za mrtvački pepeo; lapor. Desno glatko izdjelan, 0·13 m visok, 0·19 m širok, 0·27 m debeo. Lijevi dônji ugao ispunjen je jednim listom (slika 31.).



Slika 31.



Runović-Novae.


Ruševine municipija Novae markirane su već iz daljine župnom crkvom Runovićkom, koja leži na slaboj izvisini. U naokolo nje prostirala se varoš. Gdjegod se zakopa, pojavljuju se obični svjedoci rimskog života: substrukcije zgrada, opeka, novci, rezano kamenje, fibule i druge sitnije stvari. Seljaci donose nahogjaje u Imotski na prodaju, ili ih ustupaju strancima, kad posjete selo; mješćani drže bez mnogo istraživanja sve strance za "židove". Tako su ovdašnje starine dospjele u razne ruke. Odavle su se dobrim dijelom obogatile novčane zbirke Vučemilovića i Danielova. Gosp. Ignjat Hainz, direktor c. kr. duhanskog otkupnog ureda u Imotskom, dobio je odavle glavicu bika od bronca [1 "Bull. Dalm.", XXI., str. 200.]. Sâm sam pak tude nabavio za zemaljski muzej osim novca: Trebonianus Gallus, Cohen 1 33 i Aurelianus, Cohen 131, takogjer koljenastu fibulu od bronca bez igle (slika 32.), 0·034 m dugu, 0·025 m visoku, nadalje crno patinirano krjesivo (slika 33.) od bronca sa ocjelnim umetkom, 0·55 m visoko: 0·038 m široko.



Slika 32.



Slika 33.

Ovećih predmeta nagjeno je prije deset godina na groblju, što leži neposredno uz crkvu. Ovdje se je, kako mi pričaše župnik, g. M. Vukušić, našlo lijepih podova od mozaika i jedan vodovod, al su većom česti opet zatrpani. Da li jo tu stajala oljepša privatna zgrada ili pak javno kupalište, moglo bi se doznati jedino ponovnim kopanjem, koje je svakako oteščano time, što su ovuda poredani novi grobovi.

U blizini crkve, valjda na njenoj sjevernoj strani na zemljištu Stjepana Babića, stajao je nekad, sudeći po mnogobrojnim votivnim žrtvenicima, hram Jupitrov. Stariji navodi o nalazištima arâ C. I. L. III 1907 i 1908 [2 Nepoznato je mjesto nahogjaja za C. I. L. III, 1909. i 1910.] "ad ecclesiam curatam" i "prope ecclesiam" naznačuju mu mjesto u blizini crkve; ali je priličnije, da se je hram nalazio na onoj oranici, gdje je u ljetu 1890. nagjen votivni natpis C. I. L. III 12802. Pošto je uz isti nagjen i orao [3 F. Bulić, "Bull. Dalm.", XIII., str. 161.: "Dapresso venue trovata una aquila, di buon lavoro, di pietra bianca calcare, colle ali distese, mancante di tutte le estremità."] (koji je sada pohranjen u Sinjskom muzeju), to se natpis odnosi na Jupitra. Oranica Gućuša, gdje je u oktobru 1897. nagjen oltar, što je objelodanjen u "Bull. Dalm.", 1899., str. 184., leži takogjer u blizini one prve oranice.

Da votivni spomenici nijesu stajali u osobnom svetištu tamošnje statio beneficiarius consularis [4 Sravni A. pl. Domaszewski, "Die Religion dea römischen Heeres", str. 97.], nego da im je bilo mjesto u javnom Jupitrovom hramu, proizlazi otuda, što se megju poznatom šestoricom zavještača nalazi jedan civilista (C. I. L. III 1908), što zavještaji djelomice važe i za "Genius municipii Novensium" (C. I. L. III 1908-1910), i što jedan beneficiarius svoju aru datira po magistratima municipija (C. I. L. III 1910).

Osim Jupitra štovali su u Novae takogjer Silvanusa. Mi doduše posjedujemo samo jedan žrtvenik, koji njega spominje (C. I. L. III 1911; niže str. 342.), no i ovdje možemo uzeti, da se je kult u našoj pokrajini tako popularnog boga osnivao na vjerovanju širih slojeva naroda. Biće da je Fortuna Redux, kojoj je jedan beneficiarius podigao aru C. I. L. III 1906, imala kao svuda tako i ovdje zavještača samo u zvaničnim i osobito lojalnim krugovima.

Izuzevši gornju iznimku, potječu svi u samome Runoviću nagjeni kameni spomenici od "beneficiarii consularis". Tim 7 komadima valja, kako je već gore na str. 334. spomenuto, dodati još dva komada iz Bublina, tako da mi sada raspolažemo sa ovim nizom:

legio I adiutrix

l. C. I. L. III 1907 =niže str. 342.

2. C. I. L. III 1909: I. o. m. [ et ] g(enio) m(unicipii) N(ovensium) [ . ] Caelius [ S ]aturninus b. f cos. leg. I ad. p. f [ I ]m[ p. L.]  Septimio Severo Aug. bis [ cos. ]. 194. poslije Kr.

3. C. I. L. III. 1910: I. o. m. et g. m. N. G. Vib. Pom. I[ a ]nu[ a ]rius b. f cos. leg. I adi: v. s. l. m. (Duum)viris q(uin)q(uennalibus) Aur(eliis) Maximo et Anneo.

legio I Italica

4. C. I. L. III 1906: … ]s. Fort. Pr[ educi ] F. Fl. Sab[inus] b. [ f. ] cos. l[ eg. I ] Ital. v. s. l. m.

legio X gemina

5. Vidi gore str. 336., br. 5.

legio XI Claudia

6. "Bull. Dalm.", XXII., str. 184.: [ I. ] o. [ m. ] … b. f. cos. [ leg. ] XI Cl.p.f

legio XIIII gemina

7. C. I. L. III 1911 = niže str. 342., 239. poslije Kr.

Nepoznata legija

8. C. I. L. 12802: … b(ene)(f)iciarius) c[ os. p ] ro(vinciae) P(annoniae) super(ioris) [1 Da li je nadopunjenje ispravno, pokazaće istraživanje originala, koji se nalazi n Spljetskom muzeju.] [ ?po ]s(u)it VII idus [ Iu ]nias Scapu[ la ] Prisco et [ Ti ]neo Clemente cos. 195. poslije Kr.

9. Vidi gore str. 336., br. 4.

Novae imala je po tome sjegurno ovaj bureauski čin. I tu vidimo iz datiranih žrtvenika br. 2. i br. 8. [1 Sr. Domaszewski na ozn. mj., str. 97., opaska 396.], da su pojedini beneficiarii već nakon kratkog službovanja zamjenjivani; biće dakle da je služba bila udešena po nekoj šemi, po istim formulama i rubrikama za sve postaje iste vrste. Kad se obazremo na to, da je postojao običaj, da svaki beneficiarius prilikom odlaska iz kojega mjesta u istome ostavi votivni spomenik, pa kad uvažimo onu veliku prazninu u pogledu spomenika izmegju godina 195. (br. 8.) i 239. (br. 7 .), tad je i nehotice potkrijepljeno naše nadanje, da ćemo iz Runovića dobiti još spomenika, a otud opet proizlazi, kako bi nužno bilo, da se bar na toj tački preduzme sistematično kopanje. Njime bi se uopće polučilo novih data za poznavanje organizacije postaja, koja je do sada samo u glavnome ispitana; sistematično bi nas kopanje nadalje u mnogome poučilo o starijem dobu postaje Novae, jer zaista beneficiarii nijesu amo došli istom god. 194. (br. 2.). Naše se naslućivanje ne oslanja pri tome na ostale natpise, što smo ih ovdje iznijeli, jer su odjeljenja legija, iz kojih potječu Ianuarius, Sabinus i t. d., takogjer istom u kasnije doba carstva došla u Dalmaciju [2 "Glasnik", 1896., str. 510., 1899., str. 498.], ali se ono ne oslanja ni na pojavljenje XI. legije u našem spisku (br. 6.), jer je njen beneficiarius mogao istom kasnije iz "Moesia interior" k nama doći, kao što i onaj u C. I. L. III 8727 (Salona) imenovani: [ ? Aure ]lius Alexander, b(e)n(e)[ f(iciarius)? legio ]nis XI Claudie, v[ i ]bus sibi suo iusit testamento arcam [ p ] oni; naše se naime naslućivanje oslanja na svrhu, koju je mogla imati tamošnja postaja.

Po Domaszewskom (na ozn. mj. str. 98. i d.) dijele se postaje na dva razreda: jedan je bio opredijeljen za "upravu samih četa i ima se dokazati kod vexillatia legijskih i kod auxilia"; drugi se "pojavljuje na tačkama, koje su važne za promet na državnim cestama". Za Novae se ne može dokazati garnizon, nasuprot je kroz grad vodila važna vojnička cesta Gardun — Humac — Bigeste. Dakle je bio onaj drugi razlog odlučujući [3 Sr. "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 273.], da se osnuje u Runoviću postaja, i biće da se je taj razlog već za rana osjetio, jer je cesta, kako smo to na str. 298. istakli, bila već za Tiberiusa dogotovljena. Iz toga se može dalje zaključiti, da je naskoro za tim Novae izmegju svih mjesta Imotskog polja postigla u administrativnom pravcu najveću važnost. Iz njenoga imena može se možda zaključivati, da je to mjesto u protuslovju sa kojim starijim predgragjem bilo po Rimljanima unapregjivano. Da ispod rimskog sloja valja naslućivati predrimski, o tom nema sumnje, kad se uzme u obzir, da je dokazano, da su sva rimska nastavanja u ovom polju osnovana na "predhistoričkoj" podlozi. Koliko je meni poznato, do sad se ovdje našao iz starije perijode samo jedan šuplji mlat od bronca, koji se nalazi u posjedu nadgeometra Danielova. Izrično se Novae spominje kao municipium istom u god. 194. (C. I. L. III 1909 = vidi gore str. 339., br. 2.); decurioni su ali dokazani već za god. 170. (vidi gore, str. 332. i 333.), i ne ćemo valjda zgriješiti, ako uzmemo, da je konstituisanje općine uslijedilo za ranijega datuma.

S druge strane opet ne valja zaboraviti, da niti Plinius niti Ptolemaeus to mjesto ne spominju. Dobar dio stanovnika bio je barem do cara Marcusa. neznatnijih prava, pošto megju predstojnicima grada, duumviri quinquennales, te megju decuriones [1 Neki municipalni dostojanstvenik ili dostojanstvenica bila je imenovana na fragmentu, objelodanjenom u "Wissenschaftl. Mittheil." IV., str. 273.] sretamo se sa Aurelima [2 C. I. L. III 1910 = gore str. 339., br. 3. 1892., sr. str. 1029.].

U pogledu gradskoga teritorija već smo gore izrazili mišljenje, da je izvor Vrlike spadao k Saloni, Kamenmost i Bublin nasuprot k Novae; u "Wissenschaftl. Mittheil.", IV., str. 274. upozoreno je na to, da su honoracije varoši Zaostrog (vidi gore, str. 297. i 298.) stanovali u Crvenici u Duvno-polju, i da bi se po tome moglo zaključiti, da su te tačke ležale u megjama Novae. Razmak od Novae do Crvenice prevalio sam ja po vrlo primitivnom putu laganim hodom za 7 sati. U rimsko je doba odaljenost bila mnogo skraćena cestom (vidi gore, str. 304.). Novae se pominje pošljednji put na saboru u Saloni, obdržavanom godine 532. Biće da je tada već mnogo bila izgubila na važnosti, jer je podregjena novoj biskupiji u Sarsenterumu, te se je kao i prije morala da zadovolji župom.

Od natpisa, što su nagjeni u Runoviću a zabilježeni u C. I. L. III, nalaze se u samome mjestu samo još ona dva, što ćemo ih niže opisati; C. I. L. III 1906, 1908-1910 su zagubljeni, C. I. L. III 12802 i ona ara, što je nagjena za vrijeme moga tamošnjeg boravka, "Bull. Dalm.", XXII., str. 184., nalaze se kao poklon župnika. J. Tonkovića u spljetskom muzeju.

1. Ara od vapnenca, sa jako ispupčenim profilovanim zabatom; na prednjoj i na postranim plohama spušta se krivuljom (Ablauf). Visina. 0·955, širina na zabatu 0·52, inače 0·43 m. Natpisno polje jako olupano. Nagjena po Paulovich-Lucichu "ad ecclesiam curatam", sada uzidana u onaj dio zidane ograde groblja, što je okrenut k crkvi (slika 34.).

C. I. L. III 1907. Anonymus Zanetti-ev i Paulovich-Lucich vidjeli su kamen, kad je bio u retku 1.—3. potpuniji. Pri kraju 1. retka samo je mjesta za SAC. U retku 2. mora da je cognomen bio skraćen, jer u natpisu nema ligatura. Zanetti i Paulovich imaju tu GEN…, odnosno GE…, meni se pričini ostatak slova prije kos, nego li okomit [1 Poradi jake bure nijesam imao prilike da načinim otisak niti od tog, niti od slijedećeg kamena.]. U 5. retku po svoj prilici nije ništa stajalo pred B.

I(ovi o(ptimo) m(aximo) s[ ac(rum). G. A ]tilius G[ …, m ]il(es) leg(ionis XIII [ ge ]m(inae), legionis I ad(iutricis), b(eneficiarius) co(n)s(ularis) [ v(otum) ] s(olvit) l(ibens) m(erito).

Pažnju zaslužuje unapregjenje Atiliusa; ono je u protuslovlju sa onim, što Domaszewski na ozn. mj., str. 16., opaska 69. veli: "… to je jedan od razloga, s kojih je unapregjenje od prostog gregarius do štopnih činova (beneficiarii) moralo da uslijedi postepeno preko onih triju taktičnih megjučinova signifer, optio, tesserarius".



Slika 34.

2. Glatki kamen vapnenac bez okvira, 0·86 visok, 0·355 m širok. Natpisno je polje izlizano, jer je kamen prije bio umetnut "in pavimento ecclesiae;" sada se nalazi uzidan u grobljanskom zidu kraj prvoimenovane are br. 1. Gornji su retci bili zaparani. Slova su plitka a naročito u dônjim retcima vrlo površno izragjena; okrugla su slova izragjena šestilom (slika 35).

C. I. L. III 1911 sa mnogovrsnim varia lectio; pogrješke klesarove zabilježio je Paulovich sasvim dobro. Dosta su začudne ove netačnosti na spomeniku jednog beneficiariusa, na čiju se je pismenost polagala važnost [2 Domaszewaki na ozn. mj., str. 16., opaska 69.].

Silvano Aug(usto) sac(rum). Acutianus [ b(ene) ]f(icirarius) co(n)s(ularis) l[ e ]g(ionis) XIIII gem(inae) Gordian(ae) d(omino) n(ostro) Gordi [ a ]no Aug(usto) et Avi[ ol ]a c[ o(n ]s(ulibus) l(ibens?) a(nimo?).

Natpis spada u godinu 239. poslije Kr., sravni P. pl. Rohden, Pauly-Wissowa s. v. Antonius, stup. 2625.



Slika 35.

Osim tih dvaju natpisa uzidan je iza crkve u uglu grobljanskog zida dônji dio neke are od vapnenca, ali tako da se ne može konstatovati, da li je na njoj kakav natpis.



Više skupa kuća, što se zove

Bitanga,


koje je naselište 1·5 km udaljeno od Runovića, leži na jednom humku kakovih 30 gromila; četiri ih je raskopao kustos Szombathy god. 1891., ali osim kostura i krnjetaka predrimskih zemljanih posuda nije ništa našao [1 J. Bulić, "Bull. Dalm.", XV., str. 22.]. Nagjenih nekoliko rimskih predmeta od bronca i ilovače (novci, ključevi, kašičice i pršljeni) mora da se je nalazilo u gornjim slojevima. Ovdje će valjati paziti na novija ukopavanja, jer i crkvene knjige na tome mjestu bilježe grobove.



Prisoje kod Drinovaca.


U selu Prisoju, što je od Drinovaca udaljeno po prilici pola sata, izdiže se na povoru, što na sjeveroistoku zatvara Bijelo polje, eliptički humak — na specijalnoj karti kotiran sa 348 m — što ga mješćani nazivaju Gradinom [2 Bilješka Bakule u "Schematismus", 1867.: str. 181.: Drinovci supra domum Vrcan sunt reliquis e magni fortalitii in quo antiquitates non sont infrequentes repertu, suntque inibi sex subterranea magna solidissima abside donata. Hic prope est etiam sepulcrum cuiusdam sacerdotis presbyteri, — odnosi se na ovo mjesto.]. Na tom humku vide se ostatci zidova, a ima tu i porazbacanih krnjetaka od prostih, rukom ragjenih posuda, fragmenata rimskih opeka i nadgrobnog kamenja iz srednjeg vijeka. Po kazivanju susjeda nagjeno je tu takogjer fibula i novaca; ja sam pak sa tog mjesta nabavio koplje, što ga prikazuje slika 36. (na vršku odlomljeno, na na oštricama od udaraca čekića oštećeno). Kad sve to uvažimo, dolazimo do zaključka, da je to mjestance šarena mješavina heterogenih kulturnih epoha i da je kroz stoljeća bilo za okolicu od vrijednosti. Ova tačka leži upravo vrlo zgodno. S nje se može pregledati čitavo Imotsko polje. Predjelni karakter morao je nekad biti drugačiji; danas se ne bi na tome krševitom, golom i buri izloženom visu mogla održati nikakova kuća.



Slika 36.

I po dolinama i poljima na podnožju Gradine nailaze seljaci i bez traženja na starine. Godine 1897. našao je Petar Vrcan na svom zemljištu opeka, fragmenata zemljanih posuda i lončić sa dvije ručice 0·05m visok, konkavnog dna, od fino staložene sive ilovače (slika 37.).



Slika 37.

Jedan još intaktni grob otvorio je na svojoj parceli Pavle Vrcan godine 1896., koji je sadržavao jednu kacigu, sedam šiljaka od koplja, dvije fibule, "jedan privjesak u spodobi polumjeseca i drugog kojekakovog željeza". Ja nagjoh ostatke tog važnog inventara u tako lošem stanju kako se samo pomisliti može. Od kacige bila su samo dva krnjetka prevučena debelim slojem masti i pepela; šest komada kopljanih držaka bijahu već, jer su služili kao vatralji (žarači) istrošeni, a sedmi mi doniješe sa ognjišta; fibule, za nas rijetkih oblika, iskrivljene su i polomljene. Predhistoričaru ostavljam da opiše te predmete.

Pri povratku iz Drinovaca u Goricu potražio sam po Bakuli (na ozn. mj. str. 181.) spomenute "rudera ecclesiae titularis ignoti prope Plavilo". One su identične sa "Crkvinom ", što leži na naplavljenomo mjestu izmegju mosta preko potoka Plavila i Leventića kuća, i na kojem kažu da je nagjeno zidina. Na površini nijesam mogao ništa da primjetim.

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Cohen
« Odgovori #62 : 26 Ožujak 2011, 18:13:16 poslijepodne »

Od niza izvora u ranijim upisima naprije me zaintrigirao Cohen. Henry Cohen.
Na archive.org i na books.google vrijedi pretraga: "Henry Cohen", "Description générale des monnaies", "Description historique des monnaies frappées", "Guide de l'amateur de", etc.

Cohen online:
http://www.virtualcohen.com/home
http://www.virtualcohen.com/

Uz Cohena je zanimljiva i relevantna regulativa.
Zanimljivo bi bilo vidjet konkretna i recentna iskustva:

"Otkup spomeničke muzejske građe vrši se osnovom prijedloga savjetodavnog tijela Ministarstva kulture - Hrvatskog muzejskog vijeća i sljedećih pratećih kriterija:
[…] primjenu međunarodnog standarda sadržanog u ICOM-ovu Kodeksu profesionalne etike u točci 3. Akvizicije za muzejske zbirke, Zakon o muzejima (čl. 10. i 11. govore o načinu prikupljanja muzejske dokumentacije i građe). […]
poštovanje primjene odredbe članka 18. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara kod otkupa dobra za koja se predmnijeva da imaju svojstvo kulturnog dobra, primjena propisa o nalazu blaga tj. članak 140. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima […]
http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=153

"Nalaz blaga

Članak 140.

(1) Blagom se u smislu ovoga Zakona smatraju novac, dragocjenosti i druge stvari od vrijednosti koje su bile skrivene tako dugo da se više ne može utvrditi tko im je vlasnik.

(2) Nalaznik je dužan uzeti nađeno blago u posjed za Republiku Hrvatsku, čime ono, ako zaista nema vlasnika, postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

(3) Nalaznik je dužan bez odgode obavijestiti o nađenom blagu najbliži dostupni nalazni ured te po njegovoj naredbi predati posjed toga blaga, a do predaje poduzeti mjere koje su nužne da blago ne bi propalo, bilo oštećeno ili otuđeno.

(4) Nalazni ured je dužan o nalazu blaga, odnosno arhivske građe od općega kulturnoga interesa odmah obavijestiti nadležno državno tijelo za zaštitu spomenika kulture, odnosno arhiv, koji su ovlašteni te predmete uzeti u posjed i čuvanje, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno.

(5) Nalaznik i vlasnik nekretnine u kojoj je nađeno blago imaju pravo na primjerenu nagradu od Republike Hrvatske, koja ne može biti manja od nagrade kakva bi bila za nađenu tuđu stvar ni veća od vrijednosti nađenoga blaga, a imaju pravo i na naknadu nužnih troškova.

(6) Jedna polovina nagrade iz stavka 5. ovoga članka pripada nalazniku, a druga vlasniku nekretnine, ali ako je koji pokušao zatajiti nalaz blaga, on nema pravo ni na kakvu nagradu ni naknadu.

(7) Republika Hrvatska se može osloboditi svoje obveze da dade nalazninu i naknadu troškova za blago tako da se odrekne stvari, te da nalazniku i vlasniku nekretnine preda blago u samostalni suposjed, u kojem će se slučaju na odgovarajući način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o predaji stvari nalazniku i o stjecanju vlasništva nađene stvari.

(8) Odredbe o pravu vlasnika nekretnine na nagradu na odgovarajući se način primjenjuju i na nositelja prava građenja, ako je blago nađeno u zgradi koja je pripadnost zemljišta na kojem on ima pravo građenja."
http://www.poslovniforum.hr/zakoni/zakon_o_vlasnistvu_i_drugim.asp
« Zadnja izmjena: 26 Ožujak 2011, 18:40:07 poslijepodne glonga »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
(Patsch 1902: 1-3)
« Odgovori #63 : 27 Ožujak 2011, 01:37:11 prijepodne »
Carl Patsch. Pojedini nalazi iz rimskog doba. GZM. 1/1902. pp. 1-16
http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&ElementId=553286

(Patsch 1902: 1-3):

Pojedini nalazi iz rimskog doba.

Piše

dr. Karlo Patsch,

kustos bos.-herceg. zemaljskog muzeja. (Sa 24 slike u tekstu.)


Ove moje bilješke o pojedinim nalazi ma otpočinjem sa najvažnijim nalazom ove vrste, prvim velikim kamenim kipom, što se dosad našao u ovim zemljama. U mahali

Lončari,

općine Vinjani u području ispostave Počitelj stolačkog kotara (Hercegovina), našao je 15. februara 1899. godine seoski glavar Ante Lončar na svojoj krčevini, udaljenoj kakovih 150 koračaja od seoskog groblja kameni kip, prikazan u slikama 1. i 2. Taj kip ležao je na oniskoj uzvisini usred kamenog tla ko u kakovoj grobnici, a pokrivao ga jedva pedalj zemlje. Uokolo bijahu razbacane kamene ploče; zidovima, opekama i sličnim stvarima ne bijaše traga niti na samom nalazištu ni u okolini njegovoj, glava statue bila je odlomljena od trupa, te je seljaci ođnesoše vinjanskomu župniku, fra Tadiji Beljanu. Slučajno se podigla onog dana oštra bura te potraja ravnih 14 dana; praznovjerni seljaci navale zbog toga na župnika, da se ova glava natrag odnese na nalazište, jer da je "stari Bog" — ljutit što mu se odnijela glava — spremio tu buru. Seljaci se obratiše dapače i na političku oblast, no ova spremi i glavu i trup u zemaljski muzej.

Kip je visok l·93 m, nadmašuje dakle naravnu visinu; širina u ramenima mjeri 0·555 m. Obrisi glave i trupa izdjelani su tek u zametku; na svakom mjestu raspoznaju se još danas tragovi od klesarskog nazubljenog čekića. Noge su odbijene. Lik žene izdjelan je u mirnom položaju s lica; desna je noga u koljenu ponešto ugnuta i napred ispružena. Iznad stolle zastrto je čitavo tijelo širokom pallom s mnogo nabora, koja preko lijevog ramena i spuštenog lijevog lakta pada unapred do nezastrte ruke te je povrh desnog ramena i čitave desne strane prevučena na grudi, odakle je u jakom i dugačkom naboru prebačena preko lijevog ramena na legja. Desni posvema zastrti lakat počiva na grudima, a desna ruka prihvatila je odijelo na lijevom ramenu. U kosi jasno se ističe samo široka pletenica, koja je od zatiljka povedena preko tjemena do u čelo. Ovakovo namještanje kose, koje se vidi i na glavi iz Konjica ("Glasnik", god. 1894., str. 718., sl. 7.), bilo je u modi u Rimu u posljednjim dvijem trećinama trećeg i u obim prvim desetgodištima četvrtog stoljeća posl. Hr. Ovom će vremenu pripadati naš kip, koji će valjda prikazivati gospogju pokrajinskog ili gragjanskog plemstva. Statua izdjelala se na mjestu gdje se našla. U dokaz tome govore istaknute već okolnosti pa i to, što je kamen, od kojeg se je isklesala onaj isti što se nalazi na tome mjestu. Mjesto radnje zgodno se odabralo, pošto leži u blizini središta Veliki Galići, odakle se vrlo lako dolazi u predjele Imotski, Županjac i Posušje, što sn bili na gusto posuti rimskim mjestima [1 Isporedi Ballif-Patsch, "Römisshe Strassen in Bosnien und der Hercegovina", I., str. 29. i 31.].

Bilo bi suvišno razbijati si glavu pitanjem: što je dosta vještog majstora ponukalo, da ovo svoje djelo nije dovršio, već ga je pohranio na označeni način; biće da je to učinio iz razloga čisto privatne prirode.

U Vinjanima zove se jedno mjesto Crkvina, a drugo u njegovoj neposrednoj blizini Grebeni; ovdje se često nagju odlomci od cigle i izdjelanog kamenja. Vele, da se jedan ovdje nagjeni stup prodao u Imotski. Da je ovaj kraj već u predrimsko doba bio prilično naseljen, dokazuju gromile oko Galića i Vinjana [1 V. Radimsky, "Prehistorička nalazišta", str. 163.]; ove pošljednje leže kraj ceste što vodi u Posušje.



Slika 1.



Slika 2.

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Bull. Dalm.
« Odgovori #64 : 27 Ožujak 2011, 20:48:59 poslijepodne »

Slijedeći često ovdje navođen izvor je "Bull. Dalm.".
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku = Bulletin d'archéologie et d'histoire dalmate (1878)
Na archive.org dostupna manje-više kompletirana godišća:

1895.
http://www.archive.org/details/vjesnikzaarheol00zadrgoog

1893.
http://www.archive.org/details/vjesnikzaarheol01zadrgoog

1896.
http://www.archive.org/details/vjesnikzaarheol02zadrgoog

1902.
http://www.archive.org/details/vjesnikzaarheol03zadrgoog

1890.
http://www.archive.org/details/vjesnikzaarheol04zadrgoog

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Ć. Iveković
« Odgovori #65 : 27 Ožujak 2011, 23:20:10 poslijepodne »

Na gornjim poveznicama za Bull. Dalm. su po dva godišta osim na prvoj i zadnoj poveznici.


Ćiril Metod Iveković. Putne arheoložke bilježke. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. / Bulletin d'archéologie et d'histoire dalmate. Vol.20. No.12. 1897. pp. 199-201
http://www.archive.org/details/vjesnikzaarheol02zadrgoog
.pdf pp. 546/564 i dalje

(Iveković 1897):

Putne arheoložke bilježke.


Sinjska krajina. Cesta koja vodi od Sinja prama Hanu (na Livno) prosjekla je kojih 3 klm. od Sinja, staro groblje. Grobovi su presječeni, a osobito se dobro vide na desnoj strani (od Sinja). Dno grobova (ploča) leži 0·80 do 1·00 m ispod bivšeg raza, a orientirani su prama zapadu. Svi su lijepo obloženi pločami iz tamošnje mulike a isto tako i pokriti. Nalaze se sasma istrule kosti. Taj put dakle morao se tek za tursko doba prijeći, jer od Čitluka (Col. Cl. Aequum) vodio je put d Rude, koji je mjestimice dobro sačuvan a praćen stećci. Taj put je bio rimski, jer na Rudama, a na protivnoj strani crkve preko potoka, imade starih ruševina i grobova, a seljaci iskopaše tamo lonaca cijelih, opeka, starih novaca i t. d. Od Rude postrmom uzbrdicom do Roža vodio je stari put, nu koji je tek gdje gdje i to slabo sačuvan. Desno i lijevo po vrhovima nalaze se "gomile" i "gradine". Medju timi imade ih i takovih, koje iz daljine izgledaju ko gomile ili gradine, a kad tamo nije ništa no hrpa kamennja koje je narav istrošila i porazbacala. Za gomile kažu da su nastale ovako. Uhvatiše li tata, razbojnika ili drugog zločinca, te ga kamenovaše kraj puta, a svaki prolazeći da je morao barem po jedan kamen nanj baciti. Nu, ali da je to bilo u davna, davna vremena kada su još drugi narodi ovuda obitavali, i one gradine i pute posagradili. Taj put (od Ruda, preko Roža na Voštane) bio je po svoj prilici samo za konje i pješake. Odmah ispod Roža prama Voštanima, imade bunar nu sasvim zasut. U Voštanima donjim sastajao se taj put s onim koji je vodio od Budimira preko Strižirepa (obilježen stećci su figurama) i Tijarice na Voštane, pa na gornje i preko brda ravno na Buško blato. Taj posljeduji put bio je priličniji, ali opet nije bio kolnik. Na mjestima (na prolazu od Voštana pram Tijaricam) usječen je donjekle u kamenu t. j. kako naslage leže koso pram zapadu, to se je jednostavno dotična naslaga digla u širini puta. Na Voštanima gornjim našlo se rimskih novaca, te da u brdima se nalaze dvije gradine ssstavljene od ogromnog kamenja. U Voštanim sam nabavio sliedeće bakrene novce za Spljetski Muzej: Trajanus, Claudius II, Urbs Roma, Constantinus, Gratianus, Salonina (?)

Glavni put koji je vodio iz Solina preko Klisa na Bisko, Gardun (Arduba?) i Trilj (Pons Tiluri) dijelio se je pred Gardunom i Vojnićem na put koji je vodio kraj Vojnića na Čitluk. Preko Vojnića vodio je ogranak puta iz Garduna do ceste koja je vodila na Čitluk. Kod Trilja se po svoj prilici cijepao put i na Grab i Čačvinu, zatim preko Ugljana na Budimir. Kod Budimira razdvajao se opeta i to prema Imoskome (rimski put) pa preko Dobranja, Tijarica i Aržana za Bosnu. Kod prelaza izmedju Dobranja i Tijarica, usječena je cesta na mnogo mjesta i do 6 metara dubljine u živu pečinu. Od Dobranja zatim vodio je put prema Cisti za Makarsku.

Osobitost je tih puteva da se i dan danas sav narod njimi služi, te se tako rekuć ugiblje novim lijepim cestam već voli prolaziti timi starimi, mjestimice sasvijem uništenimi puti jer' mu je zgodnije. Tako na pr. iz Buškog blata i okolice preko Voštana i Tijarica iz Hercegovine preko Aržana i Tijarica na Dobranje; odavle za Makarsku preko Ciste, a u Split preko Budimira, Trilja, Garduna i Biska na Klis.

Ć. Iveković.
« Zadnja izmjena: 27 Ožujak 2011, 23:23:10 poslijepodne glonga »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Rimski puti i naselja
« Odgovori #66 : 28 Ožujak 2011, 20:21:58 poslijepodne »
Citat:
Aktivnih korisnika u zadnjih 15 minuta:
Zavelim
Zavelime, šta misliš da je bilo natentat korisnike portala da onoga Patsch-a (1900.) priportaju za portal? Pa i Ballif-a (Strassen), još kad bi se kogod poduvatijo prijevoda?
Greške koje su se meni omakle u digitalizaciji — omaknu će mi se jopet, barem one za koje ne znam.
Uglate zagrade i razmak se na forumu (u "čitanju" rimskih natpisa napose) pojavljuju zbog SMF BBCode-a i tu im za portal triba maknut razmake/bjeline.
Iz originalâ netko sigurno može izvuć kvalitetnije slike nego što su ove na forumu.
« Zadnja izmjena: 28 Ožujak 2011, 20:24:53 poslijepodne glonga »

Offline Zavelim

  • Forumski mudrac...
  • Gožđeno pero foruma
  • *
  • Postova: 3.294
Odg: Rimski puti i naselja
« Odgovori #67 : 28 Ožujak 2011, 20:42:34 poslijepodne »
Misliš na ovo što si ti već stavio na temu?
« Zadnja izmjena: 28 Ožujak 2011, 20:45:11 poslijepodne Zavelim »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Rimski puti i naselja
« Odgovori #68 : 28 Ožujak 2011, 21:15:11 poslijepodne »

E. To.

Offline Zavelim

  • Forumski mudrac...
  • Gožđeno pero foruma
  • *
  • Postova: 3.294
Odg: Rimski puti i naselja
« Odgovori #69 : 16 Svibanj 2012, 14:37:35 poslijepodne »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Rimski puti i naselja
« Odgovori #70 : 16 Svibanj 2012, 15:14:42 poslijepodne »
http://orbis.stanford.edu/#
Niđe veze. Na ovom računalu mi je pretraživač malo bruno (u banani) glede application/x mimetype pa je bilo problema dobavit slijedeću .kml datoteku.
.kml i .kmz kao i zip mi je gnjavaža na ovoj platformi pa ću prilipit sadržaj te .kml datoteke, onako kako ona izgleda danas.
Učitavanje te .kml datoteke u Google Eatth dadne 7 (istih?) putanja. Ne da mi se sad pročišćavat sadržaj. Nema ni smisla. Trasa Salona-Narona je prilično paušalna, najvećim dijelom odstupa i to prilično od nalaza ostataka rimskih cesta na terenu. Najupadljiviji je silazak iz Lokvičića u polje (jezero), zatim Božijak… Odstupanje nije jednoznačno, ne radi se o pukom pomaku (translaciji) koja bi mogla bit posljedica konverzije koordinata, već to preskače nejednoliko u svim smjerovima.
Za slučaj da jednom ažuriraju trasu:
Eto ga ne može stàt u upis. Internal server error, a pastebin je privremen.
http://pastebin.com/Aw08CGf3

Malo (na brzinu) pročišćeno i loše tabulirano:
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<kml xmlns="http://www.opengis.net/kml/2.2"
xmlns:gx="http://www.google.com/kml/ext/2.2"
xmlns:kml="http://www.opengis.net/kml/2.2"
xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom">
<Document>
<name>Salona-Narona_Orbis.kml</name>
<Style id="sh_ylw-fastest">
<IconStyle>
<scale>1.2</scale>
</IconStyle>
<LineStyle>
<color>bf7f00ff</color>
<width>4</width>
</LineStyle>
</Style>
<StyleMap id="msn_ylw-fastest">
<Pair>
<key>normal</key>
<styleUrl>#sn_ylw-fastest</styleUrl>
</Pair>
<Pair>
<key>highlight</key>
<styleUrl>#sh_ylw-fastest</styleUrl>
</Pair>
</StyleMap>
<Style id="sn_ylw-fastest">
<LineStyle>
<color>bf7f00ff</color>
<width>4</width>
</LineStyle>
</Style>
<Placemark>
<name>Salona-Narona, January</name>
<description><![CDATA[<b>OPTIONS CHOSEN</b> <br/>Priority:
<b>fastest</b> route<br/>Vehicle
class:&nbsp;&nbsp;<b>foot</b><br/>Allowed network
modes:<b><br/>ferry,road,</b><br/><img
src="http://orbis.stanford.edu/images/ShipBlackWhite_400w.png"
alt="Ulixes mosaic at the Bardo Museum in Tunis, Tunisia. 2nd century AD
(WikiMedia)" />]]></description>
<styleUrl>#msn_ylw-fastest</styleUrl>
<LineString>
<coordinates>
16.50076056693588,43.53161230363319,0
16.53202331049785,43.55408599423926,0
16.54928329480512,43.57225917264723,0
16.58116724376701,43.58618314907459,0
16.60487562276225,43.59995184065868,0
16.61981727989729,43.6104859488947,0
16.63477997991227,43.61333326601601,0
16.64773999168979,43.61411663801303,0
16.6623291819897,43.60984993241877,0
16.67667943088281,43.60669464663117,0
16.69393057763052,43.60553791845901,0
16.70702862415908,43.60740202036902,0
16.72174055632321,43.61299787733912,0
16.73103865012918,43.62060401500642,0
16.73601978748782,43.62109102947796,0
16.76515296631255,43.60347482424927,0
16.78263521820967,43.59240616870832,0
16.8055113283128,43.58508279778678,0
16.83615942075216,43.5794166802709,0
16.85290101621946,43.57442375109953,0
16.87247749550096,43.56511478247194,0
16.88523348330389,43.55572425274178,0
16.89827066473172,43.54850835234296,0
16.91817137144703,43.54465702075028,0
16.93469921754266,43.54103651489042,0
16.949972281161,43.53365733208621,0
16.96236857125054,43.52455506007795,0
16.97862441184814,43.51325854876855,0
16.99332821730884,43.50453890758471,0
17.00965701601111,43.49954595992904,0
17.02930245442513,43.49678680105815,0
17.04532428754427,43.49235842546148,0
17.06378745398886,43.48363531779717,0
17.0797814928241,43.47343673634811,0
17.10344226566597,43.45856868405527,0
17.1285053435439,43.44579020693357,0
17.15799828538019,43.4351568909918,0
17.18695510225233,43.4262004954664,0
17.19946955890946,43.42117470668645,0
17.2121697821857,43.41201421136992,0
17.22016158150759,43.40429287107933,0
17.23076390736376,43.39088778737562,0
17.24595053549054,43.37797040049226,0
17.26937380694856,43.36472149607116,0
17.30035295421553,43.34898754652519,0
17.32137143138319,43.34029627734233,0
17.34929423863307,43.33795554750402,0
17.36766747525482,43.33466885882762,0
17.38989328046494,43.32394916374362,0
17.41071562795601,43.30865868586329,0
17.42679903444467,43.2945425296697,0
17.44804821153621,43.27975992711033,0
17.46499894180688,43.26392243335476,0
17.47929639639926,43.24800707970611,0
17.4882501743534,43.23688956400093,0
17.50659979864546,43.2231350058499,0
17.52350657713712,43.21250846785844,0
17.53138418621356,43.20449013628497,0
17.52866598862688,43.1906842205121,0
17.52333984104557,43.18229738399555,0
17.52483449861238,43.17696308957329,0
17.55154225527581,43.16146165099512,0
17.57359827408823,43.15290346027867,0
17.58646298588559,43.14312284890458,0
17.58851830863607,43.13389684182457,0
17.58934249552794,43.12394101257096,0
17.59969763816485,43.11242725882562,0
17.61065366375831,43.10251450944492,0
17.61723176115576,43.08826669533478,0
17.62302563181989,43.07380395554492,0
17.63270118691011,43.05280333143055,0
</coordinates>
</LineString>
</Placemark>
</Document>
</kml>
« Zadnja izmjena: 16 Svibanj 2012, 15:31:48 poslijepodne glonga »

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Odg: Rimski puti i naselja
« Odgovori #72 : 03 Rujan 2013, 12:53:17 poslijepodne »

Zur Geschichte und Topographie von Narona by Patsch, Carl,
http://www.archive.org/stream/zurgeschichteund00pats#page/n0/mode/1up

Offline glonga

  • Forumska Al-tipkovnica
  • Gožđeno pero foruma
  • ***
  • Postova: 10.154
Ad Novas nije u Runoviću
« Odgovori #73 : 08 Listopad 2014, 11:15:37 prijepodne »

Tilurio - Ad Novas ^ 5A4

12 m.p. + 9 m.p. = 21 m.p.
1 m.p. = 1.48 km^ ^
0.85 je koeficijent odnosa "zračne udaljenosti" i duljine trase". "Zračna udaljenost" je u ovim programima računata kao "great circle distance". Koeficijent je uzet na uzorku odnosa zračne udaljenosti i duljine rimske trase Salona - Tilurium^. Ova trasa bi doduše mogla podnijet i koeficijent veći od 0.95 u odnosu na trasu Split - Trilj, ali to ne mijenja stvar s Peutingerianom i Ad Novasom u Runoviću.
1.48*21 =  31.08 km
0.85*31.08 = 26.418 km

GPSV
Lat., Lon. Pons Tiluri = Svalinova Gradina (geonames)
43.59806,16.72361
Radius
26.418km,31.08km

Trt. Po Peutingeru Ad Novas ne može bit u Runoviću. Vanjska plava "zračna udaljenost" jedva dobaci do Lokvičića. Unutranja crvena kružnica siječe današnju cestu Imotski - Trilj kod današnjeg priključka iz Nikolića. Opet negdje oko stećaka? Ko Bilubium i Crvljivica?

A od Trilja? Još gore?
GPSV
Lat., Lon. (Trilj)
43.6190257,16.7236298
Radius
26.418km,31.08km
Jest. Samo pomaklo prema Lovreću. Još dalje od Runovića.

Ajmo pravit kompilaciju Antonin-Peutinger i na zor ugurat (interpolirat) Trono na trasu Salona - Narona

Ponte Tiluri - Trono 12 m.p.
Trono - Bilubio 13 m.p.
Bilubio - Ad Novas 9 m.p.
12+13+9 = 34 m.p.
1.48*34 = 50.32 km
0.85*50.32 = 42.772 km

GPSV
Lat., Lon. Pons Tiluri = Svalinova Gradina (geonames)
43.59806,16.72361
Radius
42.772km,50.32km

Runović bliži vanjskoj kružnici. Unutarnja na Kamenmostu. Uzput, siječe Modro Jezero.

Od Trilja
GPSV
Lat., Lon. (Trilj)
43.6190257,16.7236298
Radius
42.772km,50.32km

Unutarnja se pomiče prema Grubinama. Uzput, tangira Crveno Jezero s istočne strane. Runović je opet oko vanjske.

A gdje bi pao Bilubium po ovoj kompilaciji Peutinger-Antonin?

Ponte Tiluri - Trono 12 m.p.
Trono - Bilubio 13 m.p.

Ponte Tiluri - Bilubio 25 m.p.
1.48*25 = 37 km
0.85*37 = 31.45 km

GPSV
Lat., Lon. Pons Tiluri = Svalinova Gradina (geonames)
43.59806,16.72361
Radius
31.45km,37km

Vanjska siječe Krivodol, Badnjevice. Unutarnja Lokvičiće, Ljubu tj. cestu između Gornjih Metera i Petričevića, Osoje i Satuliju (na geonames.org)

Od Trilja
GPSV
Lat., Lon. (Trilj)
43.6190257,16.7236298
Radius
31.45km,37km

Mani pomak na zapad, unutarnja ne dobaci pravo ni do Gornjih Metera. Vanjska ide prko Glavice između Ujevića - Medvidovića - Papučića, u zoni Prološca - preko Čave.

I što sad?
Pogledat Katančićeve ploče? Džaba.

Ili osporit da je Ad Novas u Runoviću ili diskreditirat Peutingerianu ko nevjerodostojan izvor?

Je li o ovom već netko pisao ili otkrivam toplu vodu?
« Zadnja izmjena: 08 Listopad 2014, 11:31:07 prijepodne glonga »