Što čitate?

[glonga]

… al mesčini pamtiš dugo davne uvrjede izrečene u žaru prepirke, a to ti ne valja bolan.

Nje rozumiš. Džaba ja to tebi pričam. Ne ćeš da čuješ. Bole te uvce.

Kao izvještaj centrali

Ljubo Boban. Izvještaji dr fra Dominika Mandića jugoslavenskoj izbjegličkoj vladi (1942-1943). Radovi Zavoda za hrvatsku povijest. Vol.16 No.1 Rujan 1983. str. 183 - 227.

Ivan Gabelica. Blaženi Alojzije Stepinac u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. shp.bzhat.com

»Ljubo Boban tvrdi, da su, "prema nekim oskudnim informacijama, između Stepinca i vladinih krugova HSS-a postojale" određene sveze u razdoblju od 1941. do 1943., s tim da će to "trebati podrobnije istražiti", pogotovo njegov odnos s dr. Augustinom Juretićem i dr. fra Dominikom Mandićem, s kojima je bio neposredno povezan, i utvrditi, jesu li te sveze s njima "produžavane dalje, do krugova izbjegličke vlade"(35). Dakle, on ne tvrdi ništa kategorički, nego samo predpostavlja. Zbog izrazito jugoslavenske politike Hrvatske seljačke stranke, obje tvrdnje, i Nade Kisić-Kolanović i Ljube Bobana, značile bi, ako se pokažu istinitima, da se je Stepinac zauzimao za obnovu Jugoslavije.
…
Ni dr. Augustin Juretić ni dr. fra Dominik Mandić nisu bili članovi jugoslavenske kraljevske izbjegličke vlade, niti su spadali u krug osoba, za koje je bilo javno poznato, da su povezani s tom vladom. Oni su, doduše, dostavljali toj vladi podatke o političkim prilikama u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ali ne postoji nikakav dokaz, da bi Stepinac za tu njihovu djelatnost znao.
…
U svojim izvješćima jugoslavenskoj vladi oni se nikada nisu pozivali na nj kao na izvor podataka.
…
Mandić je pun hvalisanja, što je sve poduzimao i kakve je savjete davao Stepincu i hrvatskim ministrima, da bi se spasila hrvatska država. Tvrdi, da se je "Stepinac slagao s njegovim koracima u spasavanju hrvatske države". Kako mu je članak pun netočnosti, zaista je u njemu teško razlučiti zrno od pljeve, istinu od laži(43).
…
Stoga treba biti vrlo oprezan s izjavama o Stepincu, pa i s onima koje potječu od Marka Bilića, Marija Maričića, Ilije Jukića, Stanislava Rapoteca, Stjepana Jakšekovca, Jurja Krnjevića, Slavka Kvaternika i Dominika Mandića, ali i sa svim tvrdnjama, koje bi ga dovodila u svezu s bilo kakvim nastojanjima ili težnjama za obnovom Jugoslavije.
…
43. O. Dominik Mandić: Moje uspomene na kardinala Stepinca, Zbornik "Stepinac mu je ime", knj.I., str. 130.-140.«

[Potjeh]

I?
Koja su npr. tvrda ljevičarska uvjerenja?

Helou Shishmishu,

tvrda ljevičarska uvjerenja su npr. ova:

- biti desničar je ekstremno i krajnje dubiozno političko stajalište
- desničari su primitivci i imaju niži kvocijent inteligencije od ljevičara
- marks je bio u pravu: potrošačko društvo, eksploatacija i nepodnošljive klasne razlike će uskoro nestati
- ako ne podržavate homoseksualni 'brak' (mrak) ili ste vjerski zatucani ili netolerantni
- javno financiranje školstva je pomoć siromašnijima
- diskriminacija pojedinca na osnovi grupe kojoj pripada uvijek je pogrješna
- pozitivna diskriminacija ispravlja nepravdu

Inače, knjigu mi je posudio ljevičar. 

[Potjeh]

Kao izvještaj centrali

Ako sam te dobro razumio, citira si mog Zmijavčanina Ivana Gabelicu. Na žalost, njega ne mogu uzeti zaozbilj. Ćaća i stric su pročitali tu knjigu i oba kažu da je Ivan jednostran. Ne da mu se objasnit da je besmisleno branit neobranjivo. Možda bi se triba divit njegovom idealizmu i dosljednosti, ali ja to više vidim kao tvrdoglavost i ideološku zatucanost.
Uglavnom, ubra sam da nije bilo u pitanju ono kad sam te zemanile nazva jugovićem u nekoj temi, nego se radi o Mandiću. Mandića ja cijenim jako. Jugović je koliko i Tin Ujević ili Joza Kljaković. Ili Franjo Tuđman. Ili Glonga.

43. O. Dominik Mandić: Moje uspomene na kardinala Stepinca, Zbornik "Stepinac mu je ime", knj.I., str. 130.-140.«

Ovo bih volio pročitati...

Ljubu Bobana pamtim kad se ono bio okomio na Tuđmana da mu je prepisa rad. On ili njegova udovica, ne sjećam se više, ali znam da mi je to ostavilo nekakav gorak okus hrvatskog jala u ustima.

[glonga]

Ako sam te dobro razumio…

Nisi. Ko da ja sve ove godine pišem tudeški.

… mog Zmijavčanina Ivana Gabelicu. …

Taj je tu u tom upisu zato i samo zato što je prvi (a možda i jedini uz Lj. Bobana) online brzo i lako dostupan pisani izvor koji piše o Mandićevim kontaktima s izbjegličkom vladom.
Uz to što ti pišeš i drugi online izvori pišu možeš nać i ovakve stvari o Gabelici online, ali i offline. Čak i vrlo blizu. U Imotskim Novinama.
»Iako je nedvojbeno da ste željeli samostalnu demokratsku Hrvatsku i sudjelovali u njezinu stvaranju, u nekim pismenim izvješćima se navodite kao suradnik UDBE pod kodnim imenom "Grab". Odakle to?«^

…
Ljubu Bobana pamtim …

Pa dobro, ko po tebi ovde sad triba bit zlopamtilo? I Ljubo Boban je tu zato i samo zato jer piše o Mandićevim kontaktima s izbjegličkom vladom i jer je to štivo lako online dostupno.

…
Uglavnom, ubra sam da nije bilo u pitanju ono kad sam te zemanile nazva jugovićem u nekoj temi…

Vidiš, to ne pamtim. Ni ovoga časa, ni ikad u životu, takvu tvrdnja za mene ne bi bila uvreda. Sićan se samo da bi me malo živčirale Švabe pitanjima tipa:
Sprichst du Jugoslawisch?. I tome slična.
Daklem, obuzimalo me prostosrdno čuđenje nad njihovom neobaviještenosti i uzrocima i mogućim posljedicama svega toga.

… Mandića ja cijenim jako. …

Mandić se pročita vaskoliki, u godinama kako je izlazio. Danas nemam nijednu njegovu knjigu. Već par desetljeća. Autor rvackog wiki članka o njemu je bio blag. O pokojnicima sve najbolje. Mnogi bi podnaslov toga članka - "Njegova nekritičnost" promovirali u naslov.
Skoro bi za sav njegov povjesničarski opus mogla stajat ona Gabeličina rečenica
»Kako mu je članak pun netočnosti, zaista je u njemu teško razlučiti zrno od pljeve, istinu od laži.«
Isto to, samo malko uglađenije, veli auktor narečenoga wiki članka:
"No, Mandićev nekritički pristup i skoro naivna vjera u često protuslovne starije izvore («De Administrando Imperio» Konstantina Porfirogeneta, Ljetopis popa Dukljanina, Orbinijevi spisi), kao i pozdanje u problematične tekstove poput «Pacte convente», učinili su dio njegova opusa ne samo zastarjelim, nego i nepouzdanim. Istine radi, valja reći da Mandić korigira i katkad uspješno pronalazi nesuvislosti u starijim vrelima, no to je samo u slučajevima kada valja pokazati da je navedena teza protivna hrvatskim nacionalnim interesima i hrvatstvu. U situacijama kada su fantastične teze potkrjepa hrvatstva neke tvrdnje, Mandić ih preuzima bez provjere."

Ja ne mogu vjerovati da je osoba na njegovom mjestu mogla iskreno vjerovati u sve ono što piše. Daklem, ako vjeruje u to što piše — ne valja.
Ako ne vjeruje u to što piše — još gore. Njegovo pisanje je drska uvreda čitatelju njegovih pisanija. Podcjenjivanje prosječna štioca i pogrešna procjena čitateljeva zdravog razuma.
Na stranu šteta koju (na)pravi njegov uvjeren čitatelj preuzimajući njegove fantastične tvrdnje, naponase u raspravi s pripadnicima dobrosusjednih naroda.

Iznimno mi je krivo na nj, a pomalo i na pra Bazilija, što s obzirom na mjesto na kojem su bili i dokumente koje su mogli vidit, nisu nabacili (koliko mi je poznato) nikakvu natuknicu o starosti i postanju glagoljice… makar arvatice, glede i unatoč.
Pa barem da su, ko što već napisah na trećoj temi, faksimilirali štogod o tobožnjim bosanskim i humskim bogumilima, baremko onaj sažetak kardinala Torquemade o kojem piše Kamber.
I šta je od svega faksimilira Mandić? Milosavu!
(Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae: in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis. 1962)

… Jugović je koliko i…

Da se razumimo. Otiša je u Rim kao jugoslavenski kadar. Za vrime stare ćore. (Ko i današnji dopisnici iz Rima, ateisti koji rijetko propuste napomenuti da su ateisti dok prenose i komentiraju vjerski događaj. Povuci paralelu sa sportskim komentatorima sâm.)
Pra Bazilije (na primjer) nije tamo otiša za vrime stare ćore. I ispade da je otiša slučajno. Švabe mu nisu dale vizu za Freiburg, pa otiša u Rim. I osta. Dugo.

Dobro, more bit da ja ne pišem razumljivo rvacki. Međutim, onaj ko nije 1970-ih i 1980-ih pa i prije razgovara u inozemstvu s različitim rvackim, srbskim, …čerkeskim… sirijskim… kurdskim… projugoslavenskim a antikomunističkim… svakakvim emigrantima s područja bivše Jugoslavije (i ostalog svita) i čitao njihova glasila i tiskovine i tobožnja njihova glasila i tiskovine, ne može imat predočbu o mjestu i ulozi Mandićevoj kao onaj tko to jest činio, niti more prihvatit mogućnost da se reć ćemo Draganović drage volje i uz nagodbu vratio u Jugoslaviju, nit, na primjer, može istim očima gledat na pojavu Jakše Kušana ("Nova Hrvatska") u ne tako davnoj emisiji na HTV-u (nešto o Đurekoviću) i pojavu "priprosta" udbaša (u istoj emisiji) koji je pođonio i raspačao onaj broj "Nove Hrvatske" onda.
Oš da ti se pohvalim? Neskromno. Ja san onda odma znala da nešto ne valja s tim brojem "Nove Hrvatske". Moš mislit kako mi je ondak, u mlađim danima, oko bilo oštro na tipfelere, razgodke, bjeline… Pali su test na tipografiji. Slovoslagarstvu. Sadržaj, stil i stav su znali imitirat. Jer su ga u mnogim tobožnjim emigrantskim glasilima i tiskovinama i kreirali.

[glonga]

…
Ovo bih volio pročitati... …

Tko što propusti u mladosti, kažu, mora pod starost nadoknadit.
Ja ću valjda vozat autiće po pržini, ako je tomu tako.
O Vinku Nikoliću, o pokojniku sve najlišpe, nikad nisam visoko mislila ko ni o pokojnom Dominiku, pa i puno niže.
Ni 1978.^ ni 1980.^ kad je zbornik objavljen u dva dila u Knjižnici Hrvatske Revije.
I za Marunu se online more nać podatak kako je bio agent KOS-a, nu ne mogu opisat oduševljenje kad je se ugleda njegov libar, možda baš zbog Nikolića i možda baš zbog tog što je bio u izdanju Knjižnice Hrvatske Revije. Gomila nesklada.

Nu videć tvoju nekritičnost prema "Njegovoj nekritičnosti" (Mandićevoj) iz prošloga upisa, makar je ovdje Nikolić samo urednik, to ćeš štivo pročitat brzo i lako, ili sporo i mučno. Nema sredine.

Sad me slobodno proglasi jugonostalgičarom i komunjarom, nu Maja Brkljačić je u jednom dijelu i pročitala makar jednu Nikolićevu nakanu glede narečene knjige. A po istom načinu na kojem si susjeda Gabelicu napa, sličito bi ovdek triba reagirat na Nikolića. Nikako se izmuvavat okolo Nikolića priko ostalog Majinog teksta (ovog i drugih online nedostupnih tekstova i konteksta) ko pseudonimski Satipan Bunjevac.
Daklem, pokušaj Majino i Stipanovo pisanje sagledat iz malko drukčije ćoše, aspekta, onog u kojem Maja piše o Stepincu u raljama Nikolića (i Blaževića i mnogih drugih), a Stipan o Nikoliću u Majinim raljama pa makar je to propustio i između redaka.
Nako, ko službujući Rvat i Katolik. U raljama Maje Brkljačić i Satipana Bunjevaca i mnogih drugih.
Ne ko Štefica Zweck.

Stipan Bunjevac. Stepinac u raljama doktora. Glas Koncila 7 (1547) | 15.2.2004.

Maja Brkljačić. Velebit je hrvatski Sinaj: o hrvatskoj katoličkoj imaginaciji. Reč (lipanj 2003, broj 70.16).
Dostupno online ovdje.

[Shishmish]

razmišljanje o jugoslaviji često zaboravljamo kontekstualizirati.
npr. pra strossmayer nije razmišljao o udbi niti je jugoslavenstvu prilazio imajući na umu domovinski rat.
otud puno nesporazuma.
a i nisu svi udbaši isti - netko je odradio par prijava viceva, eto da se iščupa s dna; netko je o glavi drugima radio.

[Shishmish]

Helou Shishmishu,

tvrda ljevičarska uvjerenja su npr. ova:

- biti desničar je ekstremno i krajnje dubiozno političko stajalište
- desničari su primitivci i imaju niži kvocijent inteligencije od ljevičara
- marks je bio u pravu: potrošačko društvo, eksploatacija i nepodnošljive klasne razlike će uskoro nestati
- ako ne podržavate homoseksualni 'brak' (mrak) ili ste vjerski zatucani ili netolerantni
- javno financiranje školstva je pomoć siromašnijima
- diskriminacija pojedinca na osnovi grupe kojoj pripada uvijek je pogrješna
- pozitivna diskriminacija ispravlja nepravdu

Inače, knjigu mi je posudio ljevičar. 

osim jednoga navoda, po ovome se ne bi mogli razlikovati ljevičari od desničara (uz zamjenu pokojeg predznaka).
zato je i dobro da se dogodio referendum (uglavnom, i samo radi toga): nakon skoro 20 godina mogli smo vidjeti jednu jedinu suštinsku razliku između HDZ-a i SDP-a.
no takve su stvari iznimno bitne za glasače.

(isto tako, moram priznati da mi zadnja dva navoda nisu potpuno jasna bez primjera)

[Potjeh]

razmišljanje o jugoslaviji često zaboravljamo kontekstualizirati.
npr. pra strossmayer nije razmišljao o udbi niti je jugoslavenstvu prilazio imajući na umu domovinski rat.
otud puno nesporazuma.
a i nisu svi udbaši isti - netko je odradio par prijava viceva, eto da se iščupa s dna; netko je o glavi drugima radio.

'pra' Strossmayer je podukraj razumio što je jugoslavenstvo i čemu vodi, pa je od idealista navučenog na ekumenizam postao realist, pa to treba uzeti u obzir,

[Potjeh]

»Iako je nedvojbeno da ste željeli samostalnu demokratsku Hrvatsku i sudjelovali u njezinu stvaranju, u nekim pismenim izvješćima se navodite kao suradnik UDBE pod kodnim imenom "Grab". Odakle to?«^

Hrvatske bi bilo i bez Tuđmana? Eto zašto mislim da je Ivan politički sitnjavor kalibra Stipe Mesića. Da je Ivan Gabelica bio na čelu Hrvatske dok se stvarala, ne bismo nikad pročitali njegovu rečenicu: Hrvatske bi bilo i bez Ivana Gabelice.

Vidiš, to ne pamtim. Ni ovoga časa, ni ikad u životu, takvu tvrdnja za mene ne bi bila uvreda.

A Mandiću glavna zamjerka što su ga nazivali 'ona jugoslavenčina'?! jer je kontaktirao s jugoslavenskom vladom u izbjeglištvu?
('Da se razumimo. Otiša je u Rim kao jugoslavenski kadar. Za vrime stare ćore.')
Kako je za nj uvrjeda, a za te nije?

Njegovo pisanje je drska uvreda čitatelju njegovih pisanija. Podcjenjivanje prosječna štioca i pogrešna procjena čitateljeva zdravog razuma.

Ne mogu se hvaliti da sam ga puno čitao, ali iz onoga što jesam nisam stekao takav dojam. Ne pada mi napamet za njega stavit ruku u vatru, ali mislim da si ga previše ocrnio.

Oš da ti se pohvalim? Neskromno. Ja san onda odma znala da nešto ne valja s tim brojem "Nove Hrvatske". Moš mislit kako mi je ondak, u mlađim danima, oko bilo oštro na tipfelere, razgodke, bjeline… Pali su test na tipografiji. Slovoslagarstvu. Sadržaj, stil i stav su znali imitirat. Jer su ga u mnogim tobožnjim emigrantskim glasilima i tiskovinama i kreirali.

Ne znam, ali meni je enigma da se u iseljeništvu uopće išlo pokretati hrvatske novine s lijevim predznakom. Na koliko su takve novine čitatelja pledirale, a da bi bile isplative?

[Potjeh]

Ja ću valjda vozat autiće po pržini, ako je tomu tako.

Pa dašta si radio? Igra na franje? Piša u dalj?

I za Marunu se online more nać podatak kako je bio agent KOS-a

S obzirom na udbaška i kontraudbaška podmetanja, to bi mi prije bio dokaz da nije bio, al brate na dušu svakomu.
Kad je bila u Imackome promocija knjige jednoga poznatoga antiudbaša, Aurora mi priđe i prišapnu: 'nu, na predstavljanju sve udbaš do udbaša.' Pa ti znadi! Eto in tamo.
 

A po istom načinu na kojem si susjeda Gabelicu napa, sličito bi ovdek triba reagirat na Nikolića.

Pa ne mislin da san ga nešto napa. Samo sam napisa što mislim o njegovim stavovima. Dabogda i on mene tako napa. Nisan o čoviku ko čoviku ružne reka.
Hvala na tekstovima, ali brajo ne stignen sad. Svega imam osim para i vrimena. Reagiral budem.

[Potjeh]

nakon skoro 20 godina mogli smo vidjeti jednu jedinu suštinsku razliku između HDZ-a i SDP-a.
no takve su stvari iznimno bitne za glasače.

Koju? Da je dojučerašnja predsjednica HDZ-a glasala ko i svi SDP-ovci? Kumrovečki kadar. Tješiteljica pokakanog kakatelja:

Optimisti vjeruju da će se Tomić, pomoću vrele vode i sapuna, ipak uspjeti oprati, a pesimisti su uvjereni kako se on više ne može oprati. Međutim, sve je to i nevažno! Važno je da je Tomić dobio javnu podršku od Jadranke Kosor! "Zaprijetili su i meni" zavapila je Jaca koja sebe sa svima uspoređuje ne bi li si dodala bar malo (makar i izmeta) na izgubljenoj popularnosti.
(Zvonimir Hodak)

(isto tako, moram priznati da mi zadnja dva navoda nisu potpuno jasna bez primjera)

Ljevičarska dogma:
- diskriminacija pojedinca na osnovi grupe kojoj pripada uvijek je pogrješna

Sesardićev primjer:

Na primjer, ako se nađete u opasnom dijelu grada, pretpostavljam da ćete smatrati kako su manje šanse da budete napadnuti i opljačkani ako na ulici morate proći pored nepoznate žene, nego ako odlučite krenuti u suprotnom pravcu gdje ćete morati proći pored nepoznatog muškarca. To je stvar zdravog razuma. Naprosto, mnogo se rjeđe događa da nekoga napadne ili ubije žena, nego da to napravi muškarac. I u ovom se slučaju nitko neće previše uzrujavati oko takve diskriminacije.

Ljevičarska dogma:
- pozitivna diskriminacija ispravlja nepravdu

Sesardićev primjer:

Pri upisima na elitna američka sveučilišta se već duže vrijeme prakticira obrnuta diskriminacija. Oni koji pripadaju grupama koje nisu 'dovoljno' reprezentirane u studentskoj populaciji uživaju povlašteni tretman, sve u cilju da bi se udio tih grupa povećao. A za one pak čije su grupe 'prezastupljene' pooštravaju se kriteriji i otežava im se upis.
...
Budući da se u pravilu prednost daje crncima u odnosu na bijelce, i bijelcima u odnosu na azijate, bijelac na kvalifikacijskom testu za upis mora imati 310 bodova više od crnca da bi dosegao jednake šanse biti primljen, a azijat 140 boda više od bijelca.
Budući da javnost zna da postoji ova obrnuta diskriminacija, poslodavci kod zapošljavanja preferiraju azijate u odnosu na crnce, čak i kad oni imaju potpuno jednake formalne kvalifikacije.

Ima još dosta primjera. Knjiga je vrlo zanimljiva. Ovaj drugi primjer nisam doslovno citirao nego sam ga napriskokce prepričao.

[Shishmish]

Ovo za upise na fakultete jest zanimljivo.
Ali trebalo bi provjeriti je li istinito.
I, kome bi bilo draže da se crnci unaprijed proglase "manje intelektualno sposobnima", a da se Kinezima oteža upis - ljevičarima ili desničarima? Kako to znati?

[Potjeh]

Ovo za upise na fakultete jest zanimljivo.
Ali trebalo bi provjeriti je li istinito.
I, kome bi bilo draže da se crnci unaprijed proglase "manje intelektualno sposobnima", a da se Kinezima oteža upis - ljevičarima ili desničarima? Kako to znati?

Nu, Šišu-mišu, sve ti je istina. Naučno dokazano, reka bi moj kolega.
A komu je draže, isto ti piše:

Na primjer, prema studiji baziranoj na popisu registriranih glasača pokazuje se da je na odsjecima humanističkih i društvenih disciplina na Stanfordu omjer između demokrata i republikanaca 14:1, na sveučilištu Berkeley taj je omjer 20:1 (zbog toga to sveučilište čak i tamošnji profesori ponekad zovu 'Narodna Republika Berkeley'), a na Cornellu se ta disproporcija penje do impresivnih 28:1. U nedavno objavljenom tekstu o "sramoti jednopartijskih kampusa u Americi" (Zinsmeister 2002.) možemo pročitati da, sudeći prema broju registriranih glasača, na odsjecima za sociologiju na sveučilištima Harvard, Brown, Cornell, Berkeley i Stanford ima 56 ljevičara, a samo jedan desničar!

[glonga]

…Kako je za nj uvrjeda, a za te nije?…

Možda ja stvarno ne vatan tu semantiku. Uvrjeda? Za mrtva čovika?
Dođe mi da citiram vojvodu Šešelja…
»…ali vi ne možete ništa mojoj besmrtnoj duši!«
Glede "Njegove nekritičnosti", sve opaske o njem su u cilju jasnijih naznaka o autorskoj i povijesnoj uvjetovanosti književnoga djela.

A za me? Pa, neskromno smatram, da onaj tko takvo što (o) meni kaže, zapravo je uvrijedio sebe.
Ne mere mi to prilipit nikakvin lipilon.
Opet neskromno. Prispodoba o Einsteinovom đemperu.
Prija vengo je maka za Omeriku, Albert je vaza nosa isti đemper. Rekli mu znanci:
— Alberte, prisvuči se! Kako ti nije neugodno stalno odat u iston đenperu?
— Šta me se brige? Ovdek me svàk zna.
Treve ga potlje isti znanci u Omeriki, on u istom đemperu.
— Alberte, prisvuči se! Kako ti nije neugodno stalno odat u iston đenperu?
— Šta me se brige? Ovdek me niko ne zna.

Odprilike ti je meni tako za tu etiketu, ko Albertu za đenper.

Pa dašta si radio? Igra na franje? Piša u dalj? …

U ta doba je međ Cetinom i Neretvom bila rpa pržine iza svake ćoše dostupna. E, a di je pržina u bavorskom selu?
Mogla se vidit kroz sastavke dasaka i rupu od vrža, ko komšinica šargijica blues pjevača.
Imam šupu i na šupi rupa
komšinicu gledam kad se kupa…

[Potjeh]

Odprilike ti je meni tako za tu etiketu, ko Albertu za đenper.
...
U ta doba je međ Cetinom i Neretvom bila rpa pržine iza svake ćoše dostupna. E, a di je pržina u bavorskom selu?

Jugo-švabo!