IMOart Forum Croaticum

Svakodnevnica => Povijest => Autor teme: Zavelim - 11 Rujan 2008, 13:42:44 poslijepodne

Naslov: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Zavelim - 11 Rujan 2008, 13:42:44 poslijepodne
NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Dr. fra Karlo Jurišić

        Biokovo je planina u srednjemu dijelu hrvatske obale Jadranskoga mora. Na zemljopisnim kartama Biokovo je označeno kao planinski lanac od Cetine do Neretve. Međutim, u narodu se taj naziv odnosi na visoki planinski greben od prijevoja Dupci (288m) na sjeverozapadu do niskoga transverzalnog pojasa između Male Vrulje i Osoja. Dalje, na jugoistoku se pruža planina Rilić (1115m). U tim je granicama Biokovo dugo 36km, a široko 9.5 km. S vrhuncem Sv.Jure (1762m) Biokovo je najviša planina na hrvatskoj obali Jadrana. Ostali su vrhovi: prema sjeverozapadu Sv.Ilija(1642m), prema jugoistoku Kimet (1536m), te neposredno iznad Makarske Vošac (1422m).
        Planina Biokovo je kroz povijest promijenila različite nazive. Mijenjanje naziva ovisilo je o pojedinim kulturama, koje su ga okruživale. Nije nam poznato kako su sve stariji narodi nazivali ovu osebujnu planinu. Od vjerovatno više naziva, koje su od iskona davali ovoj planini, danas znamo za tri, što su ih tijekom stoljeća stvorile grčka, latinska i hrvatska kultura. To su nazivi: Adrion, Mons Slavorum i Biokovo. Prva su dva naziva dali strani ljudi, dok je samo treći naziv autohtoni, domaći jer su ga stvorili domoroci, koji tu žive preko trinaest stoljeća.

ADRION
      Grčki izraz “Adrion” najstariji je poznati naziv za planinu Biokovo, a zabilježio ga je stariji Kristov suvremenik grčki geograf Strabon iz maloazijskog grada Amasia u Pontu (63.pr.Kr.-19.p.Kr.). U svome, najbolje, sačuvanom djelu Geografika (Zemljopis), u kojem je obradio Europu, Aziju i Afriku, u poglavlju 315. opisujući zemlju Dalmata, ostavio nam je za naše pitanje i ovu važnu rečenicu, koja na grčkome jeziku i latiničkoj transliteraciji glasi: “Adrion de oros esti mesen temnon ten Dalmatiken, ten men epithalation ten d’ epi thatera.” To u hrvatskom prijevodu znači: “Adrion je brdo koje zemlju Dalmata siječe po sredini na primorsku (kraijnu) i onu s protivne strane.” Naziv Adrion na prvi mah podsjeća na naziv Adrias, kako su Grci skraćeno nazivali Jadransko more. Za taj, pak, naziv Adrias utvrđeno je da dolazi od naziva Adria, grada koji su vjerojatno Etrušćani osnovali na sjevernoj obali Jadranskog mora, nedaleko ušća rijeke Pad, pa je taj grad u svoje doba postao najvažniji od svih gradova na Jadranu. Po tome su gradu Grci nazivali cijeli zaljev, između Balkana i Apenina, Adriatike thalassa, tj. Jadransko more, skraćeno Adrias, a njegovu najvišu planinu Adrion. Stravon planinu Adriu dosta određeno postavlja po sredini obalne Dalmacije, te razlikuje njegove dvije strane: južnu, moreplovcima bolje poznatu “ten epithalattion” (primorje) i sjevernu, koju ne naziva “zagorjem” nego samo: “ten d’ epithatera”, tj. “onu s protivne strane”. Od Adrias Grci su stvorili pridjeve Adrienos i Adriatikos, jadranski. Prepostavljam da su za našu planinu upotrijebili prvi pridjev u opisnom izrazu to Adrienon oros=Jadransko brdo, gdje su i imenica to oros (brdo) i pridjev adrienon srednjega roda. Kasnije je imenica oros otpala, a kontrahirani pridjev Adrion postao vlastito ime za naše Biokovo.

MONS SLAVORUM (SLAVENSKO BRDO)
      Prvi poznati naziv naše planine dala nam je, dakle, u dalekoj antici grčka kultura, dok je drugi naziv, tisuću godina poslije, stvorila latinska kultura nazvavši je opisnim imenom Mons Slavorum - Slavenska planina. Latinski naziv nema nikakve jezične veze s prvim grčkim nazivom Adrion. Novi naziv u dvije riječi pretpostavlja ogromne povijesne promjene, koje su se kroz prvo tisućljeće nove ere dogodile u Europi, a naročito u našim krajevima: u prvom redu osnivanje, širenje i pobjeda nove vjere - kršćanstva, a onda velike seobe naroda, koje su prohujale preko naše zemlje, dok nije 626. god. došlo do zadnje seobe, kada su naime, stari Hrvati došli s Karpata i zauzeli cijelu istočnu obalu Jadrana. Tijekom vremena Hrvati su, prvi od Slavena, prihvatili kršćansku katoličku vjeru, koju su tu zatekli, i osnovali državu, koja se 925. god. proglasila kraljevinom.
        U međuvremenu, na sjeverozapadnoj obali Jadrana, stvorila se druga suparnička država Mletačka Republika, koja je s Hrvatskom poduzela dugotrajnu borbu za prevlast na Jadranu. Zahvaljujući jednom povijesnom sukobu na moru, u kojem su Hrvati - Neretvani iznijeli pobjedu nad Mlečanima, prvi put znamo za novi latinski naziv planine nad Makarskom.
        Taj je sukob opisao značajni mletački ljetopisac Ivan Đakon, koji je djelovao u X. stoljeću, a bio je i tajnik mletačkog dužda Petra Orseola II. (vladao 991. –1008.). Njegovo djelo “Chronicon Venetum” (Mletački ljetopis) jedini je povijesni izvor za mletačko-hrvatske i mletačko-neretvanske odnose do poznate vojne Petra Orseola II. 1000. godine.
        Ivan Đakon jezgrovito i objektivno opisuje vojnu, koju je u kolovozu 887.god. novi dužd Petar Candiano I. poveo protiv Hrvata - Neretvana. Na temelju starijih kronika ljetopisac ovim riječima opisuje mjesto toga povijesnog događaja:”( Petrus Candianus dux )...cum 12 navibus mense Augusto (887.) in mare hostiliter est egressus et ad montem Sc(l)avorum perveniens in loco qui vocatur Macules exivit “, što u hrvatskom prijevodu glasi:”(Petar Kandijan dudž)...mjeseca kolovoza (887.) s dvanaest lađa otplovi morem u napadaj i došavši do Slavenskog brda iziđe na mjesto, koje se zove Mucules (Makar)”. Nakon prvoga napadaja, u kome su iznenađeni Neretvani izgubili pet brodova i više ljudi, naši su se ljudi postrojili i dali žestoki otpor Mlečanima tako da su na istome mjestu 18.rujna 887. ubili i samoga dužda i njegovih sedam vojnika.
        Ivan Lucius (1604.-1678.), otac hrvatske povijesti, smatrao je da se navedena bitka odigrala kod Zadra na mjestu “Ponta Micha” (Puntamika), pa bi prema njemu “Slavensko brdo” bilo Velebit, koje je od Puntamike zračne linije udaljeno i preko 20 km. Međutim, hrvatska je historiografija na čelu s Franjom Račkim (1828.-1894.) konačno pobjedu Hrvata – Neretvana ubicirala kod mjesta Makar (Muccurum,Mucules), današnje Makarske, koja je neposredno pod “Slavenskom planinom” - Biokovom.
        Treba opaziti da Ivan Đakon ne spominje stari grčki naziv Adrion, koji je bez sumnje davno bio zaboravljen. S druge strane on nije znao ni za novi slavenski naziv Biokovo, koji se po svoj prilici već u njegovo doba u hrvatskom narodu upotrebljavao. Stoga mletački ljetopisac planinu nad “Mucules” sam naziva opisanim riječima Slavensko brdo, svjestan da na istočnoj obali Jadrana već nekoliko stoljeća živi drugi, neromanski narod, koji je gospodar cijele obale i njezina zaleđa, njihovih dolina i gora, otoka i mora. Stoga najvišu planinu nad Jadranom naziva “slavenskom”, tj.hrvatskom, jer su Mlečani za svoje istočne susjede redovito upotrebljavali naziv “Slavi”, a rijeđe Chroatae, odnosno Croati. Hrvati su, pak, od davnina mletačke nazive Slavi, Schiavoni za sebe najčešće prevodili svojim vlastitim imenom “Hrvati”.
        Ivan je Đakon drugi povijesni naziv naše, planine Biokovo prenio, kako je zahtijevala rečenica, u jezičnom sklopu ”ad montem Sc(l)avorum”, gdje je riječ ”mons”(brdo) u akuzativu ”montem”, koji zahtjeva prilog “ad” (kod), dok je “Sclavorum” (Slavena) posvojni genitiv množine od “Sclavi”. Konačno u strogom hrvatskom prijevodu naziv “mons Sclavorum” Ivana Đakona možemo mirne duše prevesti i kao “hrvatsko brdo”, ”hrvatska planina”.

BIOKOVO
        Treći naziv naše planine jest izvorni naziv, koji su joj dali domoroci i koji je jedini u upotrebi, vjerovatno već preko tisuću godina, možda i otprije negoli ju je spomenuti Mlečić nazvao Mons Slavorum. I Grci i Latini našemu su Biokovu dali opisno ime, jer ovdje nisu bili starosjedioci, nego su dolazili kao putnici, trgovci, vojnici i osvajači pa je za jedne naše Biokovo bilo “Jadransko brdo”, a za druge “Slavensko brdo”.
        Pravo su ime svojoj planini nadjenuli tek Hrvati možda već samo nekoliko desetljeća negoli su se doselili s Karpata u zadnjoj seobi naroda 625. godine prema suvremenom svjedočanstvu velikog španjolskog biskupa i enciklopedista Izidora Seviljskog (560.-636.). Došavši u novu domovinu Hrvati su mnoge toponine i druge zemljopisne nazive, koje su zatekli, prihvatili prilagodivši ih tijekom vremena duhu svoga jezika, dok su za većinu stvorili vlastite slavenske nazive, pa tako i za planinu Biokovo, o čemu ćemo nešto više reći u kasnijem izlaganju.

Prvi spomen
      Priznati hrvatski jezikoslovac Danijel Alerić pišući 1989. kratku, a vrijednu studiju o imenu planine Biokovo ustvrdio je slijedeće “U pisanim se djelima ime planine Biokove, koliko mi je poznato, spominje prvi put 3. travnja godine 1382. u ispravi bosanskog kralja Tvrtka I. kojom on potvrđuje knezu Vukcu Nenadiću i njegovim sinovcima posjede koje drže oko Cetine. Šteta je što isprava nije sačuvana u originalu, pa ni u prijepisu, nego u talijanskom prijevodu. U njoj se planina Biokova spominje dva puta, oba puta u obliku Biokovo (“a Biocovo”, ”in cima di Biocovo”). Iste godine,1989., kada je objavljen Alerićev članak, dr. Milko Brković, danas ravnatelj Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, obranio je doktorsku disertaciju ”Latinske povelje i pisma bosanskohumanskih vladara i velmoža od XII. do XV. stoljeća”, u kojoj je utvrdio, da je navedena “Povelja kralja Tvrtka I. knezovima Nenadićima kojom im on tobože dariva predio krševitoga polja Radobilje u kojem se nalazi više sela” - u stvari falsifikat.
        Navodnu Tvrtkovu povelju našao je u Omišu i 1875.god. objavio u talijanskom prijevodu Josip Alačević (1826.-1904.), dok ju je na hrvatski preveo povjesničar don Lovre Katić (1887.-1961.) u znanstvenom radu “Dvije poljičke isprave iz XV.stoljeća”, što je posmrtno objavljeno tek 1963. Prva od tih Katićevih isprava jest sudski spis rađen u Splitu o toku parnice, pokrenute 1468. god. između Nenadića iz Radobilja i Poljičana iz Kostanja za vlasništvo nad kostanjskim komšilukom Selaca. Iz činjenice da su Nenadići parnicu izgubili, Katić zaključuje, da Nenadići nisu sudu prikazali Tvrtkovu povelju iz jednoga od dvaju razloga: ili je bila sumnjiva, ili su je stvarno izgubili. Osvrčući se u jednom novijem radu (1995.) na Katićevo izlaganje dr. Ivan Petričević, stručnjak za imotske stećke, iznosi zanimljivu pretpostavku: Nenadići su u svoje doba doista dobili Tvrtkovu povelju na latinskom jeziku, ali su je u burnim vremenima izgubili. A kada su navedenu parnicu iz 1468. s Poljičanima izgubili, shvatili su njezinu važnost, pa su je pokušali po sjećanju obnoviti na hrvatskom jeziku i “arvackim pismom”(bosanicom), jer ju je Alačević našao pisanu “in lingua slava”. Nenadići su svakako prije 1500. god. – smatra Petričević – stvorili novi tekst na hrvatskom jeziku. Zbog obilja veoma starih toponima na širem prostoru, koji i danas postoje, kao i drugih važnih vijesti, navodna “povelja” ima izuzetnu vrijednost, jer je stara već pola tisućljeća.
        Prema tome prvi bi se spomen naziva Biokovo pojavio nepoznatog dana i godine u drugoj polovici 15. st., odnosno između 1468.i 1500. god., kada je nastala navodna “Tvrtkova povelja”, stvarna krivotvorina.
        Bilo kako bilo s navedenom “poveljom”, ako ćemo se držati stroge povijesne metodologije, mi ne možemo s potpunom sigurnošću ustvrditi, da se naziv Biokovo prvi put spominje 3.travnja 1382., kada nemamo niti navedene izvorne Tvrtkove povelje, pa niti njezina vjerodostojnog prijepisa.
        Stoga u nedostatku pouzdanijih vrela, koliko je dosada poznato, prvi sigurni spomen naziva Biokovo javlja se 30. ožujka 1550. god. na talijanskom jeziku, kada je nepoznati ljetopisac u Omišu u svoj ljetopis zabilježio ovaj tekst, koji u hrvatskom jeziku glasi: “30. ožujka 1550. bi veliko nevrijeme s vjetrom, a s malo kiše i učini veoma veliku štetu po cijeloj ovoj krajini u vinogradima i na voćkama, i bi velika studen i snijeg na planini Biokovo i drugim planinama u Turskoj”. Dakle, prava meteorološka vijest.
        Još se jednom na talijanskom jeziku spominje planina Biokovo u putopisu fra Pavla Relizzera iz Rovinja, pohoditelja franjevačke provincije Bosne Srebrene 1640. godine ovim riječima u hrvatskom prijevodu: ”Devetoga travnja drugoga dana Uskrsa (1640.) pođosmo iz Makarske nas jedanestorica u društvu...Otac (fra) Tadija namjesto da poduzme put prema zapadu,da bi izbjegao ovu veliku planinu Biokovo, poduzme put prema istoku i skloni nas da se popnemo na vrh planine, položaj tako, vrletan i težak, da do 1640. nisam kušao tako teško uspinjanje.” Pretpostavljam da su desetorica vodiča i pratioca namjerno poveli vizitatora fra Pavla preko tučepske strane Biokova, i to preko Maloga vrha, Pasa i Brize na Vrhodol, tj.Župu Biokovsku. Na tome tegobnom putu ima jedna veoma zgodna prisojna mala pećina, koja se do danas zove ”Fratrova jama”. Možda je prozvana upravo po tom franjevačkom vizitatoru iz turskih vremena, koji se na tom proljetnom putovanju 1640. god. tu dobro odmorio za daljnji napor do kuće kneza Marka u Župi pod Biokovom.

        Poslije tri navedena spomena imena Biokovo u talijanskim tekstovima dolazimo do prvoga spomena iste planine na hrvatskom jeziku i hrvatskom pismu (bosanicom), i to iz pera prvoga poznatog pisca iz Imotske krajine fra Pavla Šilobadovića (Zagvozd, oko 1639. - Makarska, oko 1687.), koji je u svoj Ijetopis zvani "Libretin" zabilježio ovo:

    "1666. miseca svibnja na 7. Harambaša Mati Baričić, samo 14 (drugova), dovede 2 čeljadi turske, a jedno posikli u Glavini. Istoga puta uhiti jednu bulu i posla po dva druga. Kad došli u Biokovo (sic!), tako i zaspali, a bula uza trag doma."

        Dakle, Biokovo se na hrvatskom jeziku prvi put spominje 7. svibnja 1666. iz pera Zabiokovca, rođena ispod samog Biokova u Zagvozdu, i to pučkim nazivom planine u ženskom rodu Biokova.
        Pjesnik fra Andrija Kačić Miošić (1704.-1760.) u dvije pjesme spominje planinu Biokovu (također u ženskom rodu), dok se talijanski prirodoslovac opat Alberto Fortis (1741.-1803.) 1772. penjao na Biokovo u znanstvene svrhe, te ga 1774. ucrtao na zemljopisnu kartu pod imenom "M(onte) Biocova"(!).

Postanak i značenje naziva

        Kao polazna točka za tumačenje postanka i značenja naziva Biokovo piscima obično služi tvrdnja velikoga riječnika hrvatske Akademije o Biokovu, koja glasi: "Biokovo, planina u Dalmaciji... postanjem će biti od imena Bijelko." Međutim, ta je tvrdnja tek toliko istinita, koliko dopušta da naziv planini dolazi od pridjeva bio, bijel (ikavski bil!), odnosno od pojma bijele boje uopće. S tim se slažu svi pisci, ko_ji su se doticali postanka i značenja naziva Biokovo: od Talijana Fortisa, koji je 1774. pisao, da se "planina Biokova izdaleka doima bijelom", do našega gore spomenutog Alerića, koji je u navedenom radu 1989. prvi temeljito i stručno riješio postanak naziva Biokovo/Biokova iz korjena riječi "bilak", tj. stvari bijele boje, kako ćemo dalje vidjeti.
        Sudjelujući na "Prvome znanstvenom skupu o prirodi biokovskog područja 8.-10. listopada 1979." u Makarskoj, predavanjem "Priroda i kulturna baština na području Makarskog primorja" u točki "Biokovo i snijeg" iznio sam tvrdnju, da je ime našoj planini dao bijeli snijeg, kojim Biokovo obiluje, i daje to ime nastalo u Zagorju, a ne u Primorju.
        Do toga samo uvjerenja došao, kada sam od rujna 1972. do rujna 1973., tj. punu godinu dana iz Makarske kao zamjenik župnika služio dvije franjevačke župe iza Biokova: Kozicu i Zavojane. Za Uskrs, koji je 1973. god. bio dosta kasno (22. travnja) u Kozici sam se zadržao cijeli Veliki tjedan. Makar je proljeće bilo u punome jeku, tih je dana pao snijeg koliko u Kozici pod brdom Šibenikom, toliko još obilniji na Biokovu. Šetajući ispred stare župske kuće u prekrasnoj prirodi, s knjigom u ruci, pred sobom sam imao divan pogled na sjevernu stranu Biokova, na kojemu se najviše isticala "Glavica", kako narod često zove najviši vrh Sv. Jurja, tada sva pokrivena novim bijelim snijegom. Tako su jednako kroz stoljeća kontinentalni stanovnici iza Biokova punih sedam, a nekada i do devet mjeseci preko godine gledali najviši vrh Biokova, pokriven bijelom sniježnom kapom. I to je sa sjeverne strane najuočljivija karakteristika Biokova. Stoga je zagorski čovjek, "Glavici" dao ime "Bilkovo" Biokovo, koje se tijekom vremena proteglo na cijelu planinu. Alerić je konačno ustanovio i pravi korjen naziva Biokovo (Biokova), a to je riječ bilak, koja se i danas u Zabiokovlju upotrebljava za bijeli snijeg. Na taj su način i druge naše planine po snijegu i njegovoj boji dobile imena kao npr. Snježnica i Bjelašnica, opravdano zaključuje Alerić.

Zaglavak

        Gore citirani Fortis govoreći o planini Biokovo na istome mjestu navodi, da je ono u starini nosilo dva imena, koja su mu istodobno dobro pristajala: "Albio" i "Adrio". Ovaj smo drugi naziv (Adrion) obradili na početku ovoga članka. Međutim, prvi naziv "Albio", što bi dolazio od latinskog pridjeva albus (bio, bijel), nisam mogao naći ni u "starijim" izvorima, ni u literaturi. Riječ Albio-Albius nema ni svjetski poznati veliki Forcellinijev rječnik latinskog jezika. Stoga pretpostavljam da je Fortisov naziv Albio, odnsno Albius za Biokovo, ako je uopće postojao, nastao poslije slavenskog naziva Biokovo, kao prijevod. Možda će netko drugi jednom riješti pitanje naziva Albio za Biokovo, pa valjda naći i još gdjekoji stariji naziv za najvišu "Mons Slavorum", hrvatsku planinu na Jadranu.
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Slovak - 11 Rujan 2008, 18:00:43 poslijepodne
Albio je sigurno fortisov ili kod talijana beć uvriježeni naziv za biokovo. interesantno je koliko je sličan korijen riječi bijel i albio. kao da su nestali angramiranjem, a i jesu, slova b i l. Kad nastavimo, pogledamo naziv adria, kao da je lat. složenica riječi ad+rio, što bi moglo značiti kod + rio je ako je rio de janeiro, valjda obala. dodavanje j na početak riječi samoglasnikom česta je tvorba u starohrv (riječi:jedro, jež tako su nastale). bijelak ili bijelo je sigurno korijen biokova, s tim da je dočetak opis posvojnosti.
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: belevarac - 11 Rujan 2008, 18:26:17 poslijepodne
Nije spomenuo i csetvrti naziv: "Planina". U niekim se od mak. litopisa rabi izkljucsivo ovaj naziv.
U mom kraju, a Sveti se Jure tu vidi ko na dlanu, nikada nitko nije rekao Biokovo (sr), nego Bijakova (zs). Bilo bi zanimljivo iztrazsiti kako se od zs. prieshlo na sr. Naime, ako je izhodishte "bilak", onda od "bilkova planina" dolazimo do zs. roda. Nije valjda brdo. Je li se "bil-" u "bilkova" moglo ponashati isto kao istozvucsni glagol: bil > bio, bijo, bija.
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Slovak - 11 Rujan 2008, 21:31:11 poslijepodne
Prijelaz iz ženskog u srednji rod mogao se dogoditi vraćanjem arhaičnije jezične pojave, da se nešto što je fizički udaljeno i teže dostupno odredi tim rodom koji izražava određenu udaljeniju prisnost. Stariji ljudi za čovjeka koji se u nekom trenutku njima na neobičan način ponaša, koriste zamjenicu ono, mada znaju rod osobe, kako bi pokazali svoje nerazumijevanje za njezin čin.
Naslov: bijakova
Autor: glonga - 12 Rujan 2008, 00:03:28 prijepodne
Nije spomenuo i csetvrti naziv: "Planina". U niekim se od mak. litopisa rabi izkljucsivo ovaj naziv.
U mom kraju, a Sveti se Jure tu vidi ko na dlanu, nikada nitko nije rekao Biokovo (sr), nego Bijakova (zs). Bilo bi zanimljivo iztrazsiti kako se od zs. prieshlo na sr. Naime, ako je izhodishte "bilak"...

Bijakovina

Bijakovina je oblik koji se može čuti od starije čeljadi sa sjeverne strane planine.



Bijakovići (Sikirevići, Kosorićani, Topužani, Helebarđani)
Ja sasvim neargumentirano tvrdim da je korijen "bijak".
Bijak se i danas očuvao u češkom.
http://drakkaria.cz/produkty/sekery-a-bijaky/jitrenka---bijak.html (http://drakkaria.cz/produkty/sekery-a-bijaky/jitrenka---bijak.html)
S južne strane je "Planina" a sjeverna (osojna) strana je u Dinaridima uvijek šumovitija i pogodnija za obradu "bijak-om" a tlo koje se obrađuje "bijak-om" je Bijakovina ili Bijakova pa je tako i zovu sa sjeverne strane.
Ako tko razložno pobije tezu da bi bijak ikad bio sikira ne znači da treba odbaciti korijen "bijak", ako se tu u vrime nastanka imena planine nisu sikla drvlja sikli su se i udarali ljudi na granici bizantskog temata i sjevernih susjeda pa ako granica i nije bila sporna i burna putnici su u ta doba nastanka imena tribali imat kakav "bijak" bio zbog vuka bilo zbog ajduka.

Bijakovo

Prijelazni oblik prema Biokovo, čuva korijen "bijak" i čuje se u starijeg svita u desetercu o Rosand(r)i
"Lipo brdo Bijakovo milo
visoko se nad more iznilo
s njeg je lipo pogledat na more
ko na sunce kad sja iza gore..."
i u govoru pučana koji sa sjeverne strane vide Bijakovu.
Ovdje je očito pisniku za broj slogova planina predugačka a za slaganje u rodu s brdom i Bijakova otišla u srednji rod.

Ne znam kad se pojavljuje Biokovo ali u narodnom govoru ni danas se nije ustalilo. Vjerujem da je nastalo pri kartiranju i da ga je zapisivač (kartograf, putopisac...) standardizirao po svom viđenju biti+kovati, bija+kova, bio+kovo.
Korijen "bil" ili "bilak" ne vodi u laku tvorbu bil>bij, bilak>bijak.

Stanovnici koji Bijakovu vide ili su viđali sa sjeverne strane nemaju razloga nju distinktivno povezivati s bjelinom. Sjeverne padine Dinarida su šumovitije i na njima se snijeg baš i ne bijeli gledatelju a u dogledu nije Bijakova pod snijegom jedina bijela, bijele se i Kamešnica, Tušnica, Vran, Čvrsnica, Čabulja pa čak i Zavelim i to upadljivije jer južne padine su i strmije i goletnije.
E, sad, jesu li se bili bili sikirama ili bijacima...
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: glonga - 12 Rujan 2008, 00:22:40 prijepodne
Umjesto bijak-a bijaše 400-injak godina topuz, ali se istočnije očuvao vijak i vijača uz sredovječnu zamjenu b i v i u pismu i u govoru.
Povezivati Bijakovu s bjelinom mi liči na povezivanje Bijače s bjelinom.

 Bijača, BiH, googlemaps (http://maps.google.com/maps?f=q&hl=en&geocode=&q=bija%C4%8Da&sll=37.0625,-95.677068&sspn=60.54737,77.519531&ie=UTF8&ll=43.167627,17.595978&spn=0.443214,0.605621&t=p&z=11&layer=c)

Umjesto "bilak" bliže mi zvuči čak i korijen "bilja" [Drva goni majčina kovilja / na kobili sedam-osam bilja.]. Bilja>Biljakovina>Biljakova>Bijakovina>Bijakova, mjesto koje je imalo veze s biljama kratkosilaznim, bilo da su se tamo brale/sikle ili koristile kao priručno sredstvo ili oboje.
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Slovak - 12 Rujan 2008, 01:07:01 prijepodne
Tvorba bilak u biokovo ima smisla ako je moguće zaselak u zaseokovo. A onda se j pojavi kao izgovorno između dva samoglasnika.
Etimologiju pok. prof. Danijela Alerića mogli bi svejedno podvrći kritici, dezaurirati je kako bi dobili čist prostor za bolju gradnju. Naime, alerić piše u tom članku kako se, kasnije kao znanstvenik, sjetio jednog događaja iz djetinjstva, kad je neki čovik iz sela doša u njegovu kuću, u zimsko doba... i spomenuo riječ bilak.Ovoj teoriji mogli bi tako pripisati kvezijezični, bolje rečeno literarni korijen koji se poziva na autorovo sjećanje, i to na njegov privatni život, djetinjstvo (još kad vidimo da je bij oblik tepanja za bil). Ne znam kad se počela provoditi pojava prelaska ovog (epentetskog?) L u O (zaselak zaseok) s obzirom na vrijeme formiranja imena biokovo.
Ova glongina teza o bilji, koja postaje bija isto je moguća, kao što u Slivnu (ko primorci) kažu jubav.Onda bi mogli reći npr. kako škija (duh.) veže sa škiljiti, pa kad bi brijali na staroengl. skill, bila bi to vještina, pa bi beravi ljudi (ili oni koji škilje) bili vještci, itd. Zapravo može se otvoriti jedan nevjerovatan hermeneutički krug iz kojega je teško izići. Koliko do sada znam o etimologiji kao znanosti, ne može se izreći zadnja tvrdnja koja bi bila neosporna.
Mislim da bi najbolje bilo pronaći vezu između bilak, bijelo i bijak, alatka.ili je odreći.ovde je moguće jedino nemoguće :clap
Ima jedan moj susjed, nazovimo ga pučki etimolog. Kaže: "Bijokovo, to znači bijo k'o ovo, kad recimo oćeš nekomu pokazat kako je nešto bilo, ukumiš u bijokovu i kažeš: bijo ko ovo." (i istovremeno kažeš dvije stvari. poezija, zar ne?)
Naslov: Odg: bijakova
Autor: Slovak - 12 Rujan 2008, 02:04:58 prijepodne
Bijakovina

Bijakovina je oblik koji se može čuti od starije čeljadi sa sjeverne strane planine.



Bijakovići (Sikirevići, Kosorićani, Topužani, Helebarđani)
Ja sasvim neargumentirano tvrdim da je korijen "bijak".
Bijak se i danas očuvao u češkom.
http://drakkaria.cz/produkty/sekery-a-bijaky/jitrenka---bijak.html (http://drakkaria.cz/produkty/sekery-a-bijaky/jitrenka---bijak.html)
.

Tvoja neargumentirana tvrdnja mogla bi se podupirati. Bijak ili topuz je alat kojim se bije ili ubija. U-biti = pretvoriti u bivanje, bitak (sein), u-ništiti = pretvoriti u ništa. Možda je slavensko ili ilirsko stanovništvo imalo ipak određeni kult straha ili respekt prema planini kao opasnoj po život čovjeka, pa je tamo smještalo razna nadnaravna bića kako im ne bi obilazila oko kuća. Možda je vezano uz peruna koji je često viđan kako ognjenim kamenom udara po toj planini bijući zmiju volosa.ko će ga znat. ::)
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: glonga - 12 Rujan 2008, 11:54:23 prijepodne
Polazim od postavke da su prvi kumovi u "kopnenoj" toponimiji i oronimiji upravo najbliži stanovnici. U slučaju Bijakovine ni Makarani ni stanovnici podbiokovskih sela a ni onih najbližih zabiokovskih narečenu bjelinu sv. Jure - ne vide.

Udaljeniji stanovnici, pa ni oni stariji, često ne znaju nazive vrhova i vijenaca planinskih koja su im na obzoru. S prostora Im. krajine vidi se Mosor, za dobre vidljivosti i Prenj i Velež. Većina anketiranih koja je odrasla s Mosorom na obzoru ne zna kako se zove ona plava planina doli desno, kao što će se u mjestima odakle je vidljiva Tušnica naći onih koji ne će znati je li ono što se bijeli neki od vrhova Kamešnice, Zavelima ili pak Tušnica.

U "pomorskoj" oronimiji bitan je oblik planinskog vijenca ili figura na padinama koja se pod određenim kutom i s određenog mjesta na moru vidi i na temelju čega se orijentiraju pomorci "ugrubo" čak i danas.

Kad se s mora gleda na padine Bijakove onda se iznad makarskog Velikog brda sjeverozapadno i uvale Vepric sjeveroistočno jasno vidi peterokračna topuzna kugla i to ne plošno jer je središnji dio ispupčen. Unatoč običaju 1945.-1991. da se na planinskim padinama "crtaju" petokrake i ispisuje određeno ime te stereotipima o Makaranima - ovdje nitko nije "dorađivao" gotov prirodni oblik.

Makaranin Miljenko Ćulav koji nije ni povjesničar ni etimolog, čini mi se, najbolje rješava toponimiju Makarske i usput otvara put u skidanju nanosa s Ilirskog jezika.
Kaže: Mucro, Mucronis, lat. je kratki rimski dvosjekli mač, vršak takvog mača, a upravo tako izgleda Vošac pomorcu. Vučac s istim značenjem se može naći i u Akademijinu rječniku pa u Belle, Ivekovića, Degena, Stullija te u Gundulićevim stihovima. Od vučca do Vošca u primorca nije daleko ko velaluŠki tanac od kuške, koške, toške, Luške (č>š). Stari slavenski je imao više samoglasnika od današnjih slavenskih jezika pa su se samoglasnici u određenim riječima u različitim jezicima pa i u različitim narječjima istog razvijali različito (buća-boća, muž-mož, muški-moški, ruža-roža, put-pot, sunce-sonce, sol-sul, luka-loka, subota-sobota...) (u>o).

Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: glonga - 12 Rujan 2008, 23:56:24 poslijepodne

Nije samo kugla topuzna s krakovima već čitava topuzina - bijak, vidljiva i danas i iz satelitskog kuta.

(http://www.imagesforme.com/out.php/i152613_bijak.png)

Prije recentnih erozija i ljudskog djelovanja i vidljivija, pogotovu s razine mora a ispod sniježne granice i granice naoblake.

Kako izgleda na googlemaps izravno?

 bijak sjeverozapadno od Velikog Brda googlemaps  (http://maps.google.com/maps?f=q&hl=en&geocode=&q=veliko+brdo&sll=43.326801,17.030354&sspn=0.054071,0.127459&ie=UTF8&ll=43.319745,17.021427&spn=0.054077,0.127459&t=h&z=14)

Oblačić / zaobljeni pravokutnik s nazivom mjesta valjda znate isključiti škljocanjem na

Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: glonga - 13 Rujan 2008, 00:18:48 prijepodne
btw

Satelitski pogled na Vošac.

(http://www.imagesforme.com/out.php/i152635_vosac.png)

 Vošac googlemaps  (http://maps.google.com/maps?f=q&hl=en&geocode=&q=vo%C5%A1ac&sll=43.296324,17.042799&sspn=0.027049,0.05137&ie=UTF8&start=0&ll=43.301384,17.040911&spn=0.027047,0.05137&t=h&z=15)

i na sv. Juru

 sv. Jure googlemaps (http://maps.google.com/maps?f=q&hl=en&geocode=&q=makarska&sll=37.0625,-95.677068&sspn=59.337006,105.205078&ie=UTF8&ll=43.34258,17.052246&spn=0.003379,0.006421&t=h&z=18&lci=lmc:panoramio,lmc:wikipedia_en)

čisto radi dojma o satelitskom kutu




Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: belevarac - 15 Rujan 2008, 23:49:21 poslijepodne
Pratim ovo izkonoslovljenje, koje zaluta u "Povist", te se usridotocsilo na "bijak" i "bilja". Moram rechi da mi je Alerichev izvod ipak najuvirljiviji (iako ne prievishe).

1. "Bijak", Glonga recse da u znacsenju "topuz, mlat, buzdovan" postoji u csesh, nije zabiljezsen u hrvatskom jeziku. Postavlja se pitanje, je li ikada i postojao, ta kakva je pojavnost kroz povist tog csesh. "bijak". Na Dinari postoji Veliki Bat - najvishi vrh. Ako su Hrvati donili "bijak" = bat, shto su rabili od njegova nestanka do dolazka "topuza, buzdovana". "Bat" je zabilizsio josh Vrancsich i Poljicski statut, ali od "bijaka" ni traga ni glasa. Nisu ga ni Molizski Hrvati odnili - imaju "bat, malj". Ako je i rabljen do 15., pa ako i jest izhodishte "Bijakove", kako rishiti "Bijakov-", shto je to? Nastavak "-ov" obicsno nosi znacsenje pripadnosti, a uz "-av" i umetak "-ik-" znacsi i osobinu, izgled: mlad-ik-ov "u niekoj miri mlad; mladji nego shto se ocsekuje; zelen, nedorastao"; modr-i-kov, modr-i-kav, star-i-kov, suv-ar-i-kov "u niekoj miri suh", zelen-i-kov - shto podrazhumiva: mladika, modrika, starika, suvarika, zelenika. Znacsi da je moralo postojati "bijakov". A shto bi to znacsilo? Mlad, modar, star, zelen, abstraktni su pojmovi, bijak je konkretan.

2. "Bilja", te csakavsko "bija", u znacsenju "komad drveta duzsine metra", pa i "cipanica", prvi je put zabilzsena u 17. st., izkoni od gal. *bilia, srlat. bilia »panj«. Shto bi ovdi bio "bija-k" ili bila "bija-ka" (mozsda bi tek za "Bijacsu" moglo ichi: bija > bija-k-ıa > bijacsa "misto gdi ima bija, panjeva, klada").

3. "Bijakovichi" su ocsito u izravnoj vezi s "Bijakovom": "naseljenici doshli od Bijakove; mozsda prizime Bijakovich nastalo opet od "Bijakova"". Rishenje jednoga istodobno je i drugoga.
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Slovak - 06 Listopad 2008, 22:12:39 poslijepodne
Ove godine pao prvi snijeg, i to na Svetom Juri. Ne bi se tako lako moglo odreći porijekla naziva iz bijele boje, jer ako pogledamo okolno planinsko nazivlje, više će se naći poveznica sa snijegom i ledom nego s oružjem. Čvrsnica (čvrsta, ledom okovana), Bjelolasica, Kamešnica, Sniježnica, Kapela (glasna, zvučna), Svilaja (meka od snijega kao svila). Možda bi trebalo pogledati nastavak -kovo,-kova kao kao ostatak glagola kovati, pa izvedivo i kujundžija. Biokova bi onda bila ona koja je okovana bjelinom, kao samokovlija. Vrlo kompleksan jezični miks, teško bi se moglo tvrditi da je čisto samo nečiji (bilo je i turaka).
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: belevarac - 06 Listopad 2008, 22:17:20 poslijepodne
Je, je, narocsito "kujundzsija". To je od "oni kuju" + "-dzsija"!
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Slovak - 06 Listopad 2008, 22:20:42 poslijepodne
Korijen kuj i kov su vrlo srodni, pazi na inačice i proizvode kovanja, njihovo nazivlje, i ne zaboravi, jezik je duboko materijalan i više onomatopejski nego izmišljen iz apstraktne baze.
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: belevarac - 07 Listopad 2008, 01:08:13 prijepodne
Ma daj, bolan, mani se chorava posla. Eno bash u Zlatar Bistrici za "zlatara, filigrana" kazsu "kujundzsija", a u Bedekovcsini ima csetvrt "Kujundzsiluk".

A za one koji nisu ljubitelji pucskog izkonoslovlja:

kujùndzsija m tur. kuyumcu < kuyum »pridmet od zlata (srebra)«

Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Slovak - 08 Listopad 2008, 13:48:18 poslijepodne
Ma daj, bolan, mani se chorava posla. Eno bash u Zlatar Bistrici za "zlatara, filigrana" kazsu "kujundzsija", a u Bedekovcsini ima csetvrt "Kujundzsiluk".

A za one koji nisu ljubitelji pucskog izkonoslovlja:

kujùndzsija m tur. kuyumcu < kuyum »pridmet od zlata (srebra)«


Igrajmo se pokvarenoga telefona. Nisam tražio pojašnjenje da kujum nema veze sa glagolom kovati, nego ustvrdio da je taj glagol drugi dio kovanice biokovo. Šta ti belevarac misliš o tome, a ne klaić?
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: belevarac - 10 Listopad 2008, 01:27:35 prijepodne
"Kujundzsiju" si stavio u suricsje "kovati" i "Biokovo", a ja sam samo rekao da to ima veze kao M. Kraljevich i televizija. A o tome da je "Biokovo" kovanica od "kovati": nieshto mislim da je bash moglo nastati po niekome tko je gori "bijo i kov'o", a kovacsnica mu bila bash izpod Sv. Jure. A sve po onoj "Marko" = onaj koji mari.

Shto Klaich misli o kujundzsiji, ne znam. Ali u njega jamacsno nema ricsi "kuyumcu". Proviri (nemoj viriti, nego provjeri).
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Slovak - 11 Listopad 2008, 00:27:22 prijepodne
Marili mi ili mi ne marili, ono što je davno skovano ma rukom bogalja što hrama otrovan arsenom nije lako polomiti, ako je dobro skovano, a ovo je skovano da bi ga se samo dijalektikom moglo otupiti, odlomiti, nepovratno izvrciti, rastočiti kao med ili definitivno odbaciti, zajedno s drškom od bukovog jasena. Alerić je u pravu, nema puta naokolo.Ali staze imaju vidikaaaa
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: andjeo gabriel - 11 Listopad 2008, 15:36:28 poslijepodne
Ljudi su od pantivika nadivali imena svemu i svačemu pa kad se navikneš na takav naziv sve je normalno.
Do sad je bilo Biokovo, kad planinu probuše bit će Bijakova. Raos joj je nadijo ime Jauk planina. Jauče li dok je buše nisan čujo, valjda jin je tanko svrdlo pa ga tlika mazija i ne ćuti ::)
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Slovak - 25 Listopad 2008, 01:14:12 prijepodne
Pita baba curu iz sela što se vratila na praznike poslije prva dva semestra: Dite moje, koju 'no ti školu učiš gori u Zagrebu ?. - Studiram fonetiku i lingvistiku, bako! , radosno će cura. - A, šta je da je, glavno da se nešto studira, ćerce!
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: aurora x - 25 Listopad 2008, 09:09:54 prijepodne
Jednom zgodom dok moja baba i ja u popodnevnom malom razgovoru uz kavu pogledamo prema Bijakovi, krene i tema o imenu planine... Bijakova... veli meni baba... kad zakuje led na vr miseci mu tribaju da se otopi.

Eto moj mali prilog imenu....
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Slovak - 25 Listopad 2008, 17:32:37 poslijepodne
Riječi su kao i ljudi, nije ih moguće definirati ili odrediti otkuda dolaze. Kad čovjek u maternici postaje čovjek, sliči li više na oca ili majku, ili na oboje podjednako, a možda sliči najviše očevom pradjedu ili njegovom bratu? Riječi su kao rijeke, možemo im otkriti izvor, ali odakle se taj izvor napaja teško. Samo osjećeti puninu riječi u zvuku, u značenju, u lomu jezika, u slici, u filmu, dovoljno je, ili samo znati pričati.
Naslov: Baška planina ili Staza?
Autor: glonga - 18 Travanj 2010, 20:22:24 poslijepodne

U 17. st. južno ime (samo južno?) je najvjerojatnije Baška planina.

"…
1663., miseca travnja na 24. Alija Bojčić uhiti u Bašku polju 5 fratara živih a šestomu glavu osiče i 2 dice i momka, sve ji proda na Livno Janjičarom za 500 groša.

1665., miseca maja na 6. nadje snig po Baškoj planini.

1665., miseca maja na 18. nadje snig po primorski planina od Staze do Baške planine, tako je viruj mi.

1685., miseca jula na 15. Dodje turska vojska da uzme Zadvarje, bosanski Paša i Jercegovački paša i bilo je toliko halajbega. Uzeše Poletnicu, Zavalu i Male Dvore, a brzo bi i grad; ali naša vojska otidje da se pobiju, tako srića hoti, da Turci daše pleća, tere pobigoše. Uhitiše ji živi 16 a ubiše ji 100, zatekoše ji u Poletnici 47 u kuli i sve ji izvadiše i povedoše u Vrulju gjeneralu. Naša pogiboše 3 a raniše ji 8, a živi uhitiše 5: Tadiju Kulišića, Ivana Povodu, Antičića iz Igrane; a naši tako rekoše, da su ji ranili 50, i ostaše 2 petarda i šta se bombe meću, alaj barjak i ostale robe, pušaka, sabalja, kopja, kabanica, to se nezna. I bi veliko veselje u svemu Primorju i u svoj Dalmaciji, jere se oslobodiše od velika zla amen alleluja.

1685. Istoga na 23. pade snig po Baškoj planini, što niko nezna da je u ta doba pao snig onda.
…"
Zlatović, fra Stipan; Kronaka O. Pavla Šilobadovića o četovanju u Primorju (1662—86.), u: Starine XXI, JAZU, Zagreb 1889. (86—115)

[Vošac, Voškopolje, Roscopoglie na onoj mapi]
http://www.imoart.hr/forum/index.php?topic=524.msg38867#msg38867 (http://www.imoart.hr/forum/index.php?topic=524.msg38867#msg38867)

"1665., miseca marča na 21. Vicko Kežić, samo 12 junaka, pobi se s Vrgorčani na Voškopolju u Podoborju. f. B. 2 živa dovedoše, a jednoga pogubiše. Naši svi zdravo f. B. Amen. ita fiat." [navedeno mj.]

BTW. U Gojak-Nimičić-ovom Liber archivalis-u (koji sam kao izvor navodi Kronaku fra Pave Šilobadovića) 24.4.1663. Bojčić je uspio nać 5 pratara na Rošku Polju, da bi u oba izvora stajalo kako su njega našli u špilji u Vrulji dva dni potlje.
"1663., miseca travnja na 26. harambaše primorske zatekoše Aliju Bojčiča s bratom i još ji 8 š njime u Vrulji u špilji i jedva ji iz◊vadiše. Aliju pogubiše i još ji š njime 5, a 4 živa dovedoše. Turci naša 3 ubiše." [navedeno mj.]
Naslov: Ἄδριον δὲ ὄρος
Autor: glonga - 20 Travanj 2010, 07:11:08 prijepodne
ADRION
      Grčki izraz “Adrion” najstariji je poznati naziv za planinu Biokovo, a zabilježio ga je stariji Kristov suvremenik grčki geograf Strabon iz maloazijskog grada Amasia u Pontu (63.pr.Kr.-19.p.Kr.). U svome, najbolje, sačuvanom djelu Geografika (Zemljopis), u kojem je obradio Europu, Aziju i Afriku, u poglavlju 315. opisujući zemlju Dalmata, ostavio nam je za naše pitanje i ovu važnu rečenicu, koja na grčkome jeziku i latiničkoj transliteraciji glasi: “Adrion de oros esti mesen temnon ten Dalmatiken, ten men epithalation ten d’ epi thatera.” To u hrvatskom prijevodu znači: “Adrion je brdo koje zemlju Dalmata siječe po sredini na primorsku (kraijnu) i onu s protivne strane.” Naziv Adrion na prvi mah podsjeća na naziv Adrias, kako su Grci skraćeno nazivali Jadransko more. Za taj, pak, naziv Adrias utvrđeno je da dolazi od naziva Adria, grada koji su vjerojatno Etrušćani osnovali na sjevernoj obali Jadranskog mora, nedaleko ušća rijeke Pad, pa je taj grad u svoje doba postao najvažniji od svih gradova na Jadranu. Po tome su gradu Grci nazivali cijeli zaljev, između Balkana i Apenina, Adriatike thalassa, tj. Jadransko more, skraćeno Adrias, a njegovu najvišu planinu Adrion. Stravon planinu Adriu dosta određeno postavlja po sredini obalne Dalmacije, te razlikuje njegove dvije strane: južnu, moreplovcima bolje poznatu “ten epithalattion” (primorje) i sjevernu, koju ne naziva “zagorjem” nego samo: “ten d’ epithatera”, tj. “onu s protivne strane”. Od Adrias Grci su stvorili pridjeve Adrienos i Adriatikos, jadranski. Prepostavljam da su za našu planinu upotrijebili prvi pridjev u opisnom izrazu to Adrienon oros=Jadransko brdo, gdje su i imenica to oros (brdo) i pridjev adrienon srednjega roda. Kasnije je imenica oros otpala, a kontrahirani pridjev Adrion postao vlastito ime za naše Biokovo.

"… παρ᾽ ὅλην δ᾽ ἣν εἶπον παραλίαν νῆσοι μὲν αἱ Ἀψυρτίδες, περὶ ἃς ἡ Μήδεια λέγεται διαφθεῖραι τὸν ἀδελφὸν Ἄψυρτον διώκοντα αὐτήν. ἔπειτα ἡ Κυρικτικὴ κατὰ τοὺς Ἰάποδας: εἶθ᾽ αἱ Λιβυρνίδες περὶ τετταράκοντα τὸν ἀριθμόν: εἶτ᾽ ἄλλαι νῆσοι, γνωριμώταται δ᾽ Ἴσσα, Τραγούριον, Ἰσσέων κτίσμα, Φάρος ἡ πρότερον Πάρος, Παρίων κτίσμα, ἐξ ἧς Δημήτριος ὁ Φάριος. εἶτα ἡ τῶν Δαλματέων παραλία καὶ τὸ ἐπίνειον αὐτῶν Σάλων. ἔστι δὲ τῶν πολὺν χρόνον πολεμησάντων πρὸς Ῥωμαίους τὸ ἔθνος τοῦτο: κατοικίας δ᾽ ἔσχεν ἀξιολόγους εἰς πεντήκοντα, ὧν τινὰς καὶ πόλεις, Σάλωνά τε καὶ Πρώμωνα καὶ Νινίαν καὶ Σινώτιον τό τε νέον καὶ τὸ παλαιόν, ἃς ἐνέπρησεν ὁ Σεβαστός. ἔστι δὲ καὶ Ἀνδήτριον ἐρυμνὸν χωρίον, Δέλμιον δὲ μεγάλη πόλις, ἧς ἐπώνυμον τὸ ἔθνος: μικρὰν δ᾽ ἐποίησε Νασικᾶς καὶ τὸ πεδίον μηλόβοτον διὰ τὴν πλεονεξίαν τῶν ἀνθρώπων. ἴδιον δὲ τῶν Δαλματέων τὸ διὰ ὀκταετηρίδος χώρας ἀναδασμὸν ποιεῖσθαι: τὸ δὲ μὴ χρῆσθαι νομίσμασι πρὸς μὲν τοὺς ἐν τῇ παραλίᾳ ταύτῃ ἴδιον, πρὸς ἄλλους δὲ τῶν βαρβάρων πολλοὺς κοινόν. Ἄδριον δὲ ὄρος ἐστὶ μέσην τέμνον τὴν Δαλματικήν, τὴν μὲν ἐπιθαλάττιον τὴν δ᾽ ἐπὶ θάτερα. εἶθ᾽ ὁ Νάρων ποταμὸς καὶ οἱ περὶ αὐτὸν Δαόριζοι καὶ Ἀρδιαῖοι καὶ Πληραῖοι, ὧν τοῖς μὲν πλησιάζει νῆσος ἡ μέλαινα Κόρκυρα καλουμένη καὶ πόλις, Κνιδίων κτίσμα, τοῖς δὲ Ἀρδιαίοις ἡ Φάρος, Πάρος λεγομένη πρότερον: Παρίων γάρ ἐστι κτίσμα…"
(Strab. 7.5.5)

"…There are islands along the whole of the aforesaid seaboard: first, the Apsyrtides,1 where Medeia is said to have killed her brother Apsyrtus who was pursuing her; and then, opposite the country of the Iapodes, Cyrictica,2 then the Liburnides,3 about forty in number; then other islands, of which the best known are Issa,4 Tragurium5 (founded by the people of Issa), and Pharos (formerly Paros, founded by the Parians6), the native land of Demetrius7 the Pharian. Then comes the seaboard of the Dalmatians, and also their sea-port, Salo.8 This tribe is one of those which carried on war against the Romans for a long time; it had as many as fifty noteworthy settlements; and some of these were cities—Salo, Priamo, Ninia, and Sinotium (both the Old and the New), all of which were set on fire by Augustus. And there is Andretium, a fortified place; and also Dalmium9 (whence the name of the tribe), which was once a large city, but because of the greed of the people Nasica10 reduced it to a small city and made the plain a mere sheep pasture. The Dalmatians have the peculiar custom of making a redistribution of land every seven years; and that they make no use of coined money is peculiar to them as compared with the other peoples in that part of the world, although as compared with many other barbarian peoples it is common. And there is Mount Adrium,11 which cuts the Dalmatian country through the middle into two parts, one facing the sea and the other in the opposite direction. Then come the River Naro and the people who live about it—the Daorisi, the Ardiaei, and the Pleraei. An island called the Black Corcyra12 and also a city13 founded by the Cnidians are close to the Pleraei, while Pharos (formerly called Paros, for it was founded by Parians) is close to the Ardiaei…

1 Now Ossero and Cherso.
2 Now Veglia.
3 Now Arbo, Pago, Isola Longa, and the rest.
4 Now Lissa.
5 Now Trau.
6 In 384 B.C. (Diodorus Siculus, 15. 13).
7 Demetrius of Pharos, on making common cause with the Romans in 229 B.C., was made ruler of most of Illyria instead of Queen Tuta (Polybius, 2-10 ff.).
8 Now Salona, between Klissa and Spalato.
9 Also spelled Delminium; apparently what is now Duvno (see Pauly-Wissowa, s.v. “Delminium”).
10 P. Cornelius Scipio Nascia Corculum, in 155 B.C.
11 The Dinara.
12 Now Curzola.
13 Of the same name."
H.C. Hamilton, Esq., W. Falconer, M.A.; Strabo, Geography,  Ed. The Geography of Strabo. Literally translated, with notes, in three volumes. London. George Bell & Sons. 1903.
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: belevarac - 24 Travanj 2010, 01:28:31 prijepodne
Svakako bi smisloslovnije bilo da se radi o Dinari, jer ona je uistinu dilila podrucsje Delmata na dva dila, a naziv se rabi u opisu toga plemena. Delmati nisu jamacsno dopirali dalje od Vranicha. Od Vranicha priko Kocserina, Širokoga pa do Neretve su Naresiji; juzsno od njih (recimo sa sridishtem u Ljubushkom) su Ardijejci (nakon poraza i progona s obale); iztocsno od potonjih, do Neretve i priko iste, su Daorsi. Prima tomu, Biokovo ne mozse diliti podrucsje Delmata.
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Zavelim - 24 Travanj 2010, 18:58:46 poslijepodne
Kakvi su dokazi da su Ardijejci koji su prethodno držali priobalne krajeve od Neretve do Albanije priseljeni baš u Ljubuški (ili Široki) nakon bitke sa Servijom 135. g prije Krista (ne znam točno kad)? Pošto Dalmati konstantno stiskaju Daorse i prije ovog razdbolja pa sve do 40-tih prije Krista kad su i uništili Daorson (Ošanić) imam dojam da između Dalmata i Daorsa u 2 i 1 viku prije Krista nije bilo nikoga. Strabon veli da su Ardijejce odveli na siromašnu zemlju u kojoj je bila slaba poljoprivreda, a Ljubuški mi nije tome nalik.

The Ardiaei were called by the men of later times "Vardiaei." Because they pestered the sea through their piratical bands, the Romans pushed them back from it into the interior and forced them to till the soil. But the country is rough and poor and not suited to a farming population, and therefore the tribe has been utterly ruined and in fact has almost been obliterated. And this is what befell the rest of the peoples in that part of the world; for those who were most powerful in earlier times were utterly humbled or were obliterated, as, for example, among the Galatae the Boii and the Scordistae, and among the Illyrians the Autariatae, Ardiaei, and Dardanii, and among the Thracians the Triballi; 316that is, they were reduced in warfare by one another at first and then later by the Macedonians and the Romans.

http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Strabo/7E*.html (http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Strabo/7E*.html)

Naslov: bilužke i dokazi
Autor: glonga - 24 Travanj 2010, 21:33:45 poslijepodne

Nikakvi. Kakvi će bit? Ako su danas u vrime hiperteksta moje bilješke vake, moš mislit kakve su one u starostavna povistnika. Položaj istok-zapad u starih geografa i povjesničara treba gledat u povijesnom kontekstu astrolaba i sekstanta i realne mogućnosti određivanja zemljopisne duljine.
Još kad uleti SMF engine sa svojim interpretacijama UTF-8 i drugih znakova u URL-u. I još kad zaboravim da triba pri upisu ovakvih stvari u SMF čekirat kljukom "Ne koristi smajlije".


Perzej i Penelopa.

Uvijek pogubim dobre linkove.

http://perseus.uchicago.edu/ (http://perseus.uchicago.edu/)
Perseus Digital Library at TUFTS
http://www.perseus.tufts.edu/hopper/ (http://www.perseus.tufts.edu/hopper/)
Collections/Texts
http://www.perseus.tufts.edu/hopper/collections (http://www.perseus.tufts.edu/hopper/collections)
Greek and Roman Materials
http://www.perseus.tufts.edu/hopper/collection?collection=Perseus:collection:Greco-Roman (http://www.perseus.tufts.edu/hopper/collection?collection=Perseus:collection:Greco-Roman)
Strabo
http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3atext%3a1999.01.0197 (http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3atext%3a1999.01.0197)
http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3atext%3a1999.01.0198 (http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3atext%3a1999.01.0198)
http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3atext%3a1999.01.0239 (http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3atext%3a1999.01.0239)

Citat koji navodiš je iz (Strab. 7.5.6) Strabo. ed. H. L. Jones, The Geography of Strabo. Cambridge, Mass.: Harvard University Press; London: William Heinemann, Ltd. 1924.

Ὀυαρδαίους δ᾽ οἱ ὕστερον ἐκάλεσαν τοὺς Ἀρδιαίους: ἀπέωσαν δ᾽ αὐτοὺς εἰς τὴν μεσόγαιαν ἀπὸ τῆς θαλάττης Ῥωμαῖοι, λυμαινομένους αὐτὴν διὰ τῶν λῃστηρίων, καὶ ἠνάγκασαν γεωργεῖν. τραχεῖα δὲ χώρα καὶ λυπρὰ καὶ οὐ γεωργῶν ἀνθρώπων, ὥστ᾽ ἐξέφθαρται τελέως [τὸ ἔθνος], μικροῦ δὲ καὶ ἐκλέλοιπε. τοῦτο δὲ καὶ τοῖς ἄλλοις ἔθνεσι τοῖς ταύτῃ συνέβη: οἱ γὰρ πλεῖστον δυνάμενοι πρότερον τελέως ἐταπεινώθησαν καὶ ἐξέλιπον, Γαλατῶν μὲν Βοῖοι καὶ Σκορδίσται, Ἰλλυριῶν δὲ Αὐταριᾶται καὶ Ἀρδιαῖοι καὶ Δαρδάνιοι, Θρᾳκῶν δὲ Τριβαλλοί, ὑπ᾽ ἀλλήλων μὲν ἐξ ἀρχῆς, ὕστερον δ᾽ ὑπὸ Μακεδόνων καὶ Ῥωμαίων ἐκπολεμούμενοι.
(Strab. 7.5.6)
Strabo. ed. A. Meineke, Geographica. Leipzig: Teubner. 1877.


Vrijedi proučiti opaske na stranici:
http://soltdm.com/sources/mss/strab/7.htm (http://soltdm.com/sources/mss/strab/7.htm)
(Strab. 7.5.1)
007.005.001 On the other hand, almost the whole of Ardia {272} is near the Adrias.
272. The southern part of Dalmatia, bounded by the River Naro (now Narenta); but Strabo is thinking also of the Adrian Mountain (now the Dinara; see 7. 5. 5), which runs through the center of Dalmatia as far as the Naro.
Na penelopi je to fusnota 265:
http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Strabo/7E (http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Strabo/7E)*.html#note265
(Strab. 7.5.3)
007.005.003 The tribes of the Pannonii are: the Breuci, the Andisetii, the Ditiones, the Peirustae, the Mazaei, and the Daesitiatae, whose leader is {293} Bato, {294} and also other small tribes of less significance which extend as far as Dalmatia and, as one goes south, almost as far as the land of the Ardiaei. The whole of the mountainous country that stretches alongside Pannonia from the recess of the Adriatic as far as the Rhizonic Gulf {295} and the land of the Ardiaei is Illyrian, falling as it does between the sea and the Pannonian tribes.
295. Now the Gulf of Cattaro. (http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Strabo/7E (http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Strabo/7E)*.html#note288)
296. The Rhizonic Gulf. (http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Strabo/7E (http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Strabo/7E)*.html#note289)
297. 5. 1. 1, 5. 1. 9 and 6. 3. 10. (http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Strabo/7E (http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Strabo/7E)*.html#note290)

297.? Što kažu (Strab 5.1.1), (Strab 5.1.9) i (Strab 6.3.10)

Sorin Olteanu http://soltdm.com/ (http://soltdm.com/) još nije obradio (Strab 5).
http://soltdm.com/sources/mss/ (http://soltdm.com/sources/mss/)
http://soltdm.com/sources/mss/strab/ (http://soltdm.com/sources/mss/strab/)
Jest (Strab 6)
http://soltdm.com/sources/mss/strab/6.htm (http://soltdm.com/sources/mss/strab/6.htm)
(Strab 6.3.10)
006.003.010 And they do not agree with the commonly accepted distance along the Illyrian coastline, from the Ceraunian Mountains to the recess of the Adrias, {233} since they represent this latter coasting voyage as over six thousand stadia, {234} thus making it even longer than the former, although it is much shorter. However, every writer does not agree with every other, particularly about the distances, as I often say. {235}
233. The Adriatic.
234. Polybius here gives the total length of the coastline on the Italian side as 740 miles, or 6,166 stadia (8 1/3 stadia to the mile; see 7. 7. 4), and elsewhere (2. 4. 3) Strabo quotes him as reckoning the length of the Illyrian coastline from the Ceraunian Mts. only to Iapygia (not including Istria) as 6,150 stadia. Cp. also 7. 5. 3, 4, 10.
235. Cp. 1. 2. 13; 2. 1. 7-8, and 2. 4. 3.

Ove daljnje upute u fusnotama 234. i 235. mi se ne da više pratit.

Penelopa čikaška, Strabon
http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Strabo/ (http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Strabo/)
(Strab 5.1.1) i (Strab 5.1.9)
http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Strabo/5A (http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Strabo/5A)*.html
Ništa o Bardejcima.

Perzej i potraga za Bardejcima.
1.
Plinije Stariji (Plin. Nat. 3.26)
http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus:text:1999.02.0137:book=3:chapter=26&highlight= (http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus:text:1999.02.0137:book=3:chapter=26&highlight=)
Vidi "Dahmatae". Otkud meni original da vidim piše li Dalmatae.
2.
Charlton T. Lewis, Charles Short, A Latin Dictionary
"Bardaei, ōrum, m.,
I. an Illyrian people (in Cic. Fam. 5, 9, 2, Vardaei)—Hence, Bardăĭcus , a, um, adj., Bardœan calceus, a kind of soldier's boot, poet. for the soldiers themselves, Juv. 16, 13 (cf. Caligula)' cuculli, Capitol. Pertin. 8, 3; cf. bardocucullus.—Absol. Bardăĭcus , i, m., a soldier's boot, Mart. 4, 4. 5."
http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus:text:1999.04.0059:entry=Bardaei&highlight=vardaei (http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus:text:1999.04.0059:entry=Bardaei&highlight=vardaei)
i 3.
Dictionary of Greek and Roman Geography (1854), William Smith, LLD, Ed.
"VARDAEI (Οὐαρδαῖοι, Ptol. 2.17.8), an Illyrian tribe dwelling opposite to the island of Pharos (cf. Plin. Nat. 3.23. s. 26). By Strabo they are called Ardiae (αρδιαῖοι, vii. p. 315). In the Epitome of Livy (lvi.) they are said to have been subdued by the consul Fulvius Flaccus."
http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus:text:1999.04.0064:entry=vardaei-geo&highlight=vardaei (http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus:text:1999.04.0064:entry=vardaei-geo&highlight=vardaei)

Po ovome (3.) bi trebalo pogledat Plinija od 3.23. do 3.26.
23 http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.02.0137%3Abook%3D3%3Achapter%3D23 (http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.02.0137%3Abook%3D3%3Achapter%3D23)
itd. i Livija (LVI.) i Cicerona (Fam. 5,9,2) i Juvenala (16, 13)... tma i tmuša.

Uz Bardejce me, osim Varde, uvik prisritne Barzonja, Donja Bara, Bara Donja, Bardonja. Je li Donja Bara ili Bardanija? Sorin Olteanu zapinje za nešto slično.
http://soltdm.com/langmod/romana/etim/barza.htm (http://soltdm.com/langmod/romana/etim/barza.htm)
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: belevarac - 24 Travanj 2010, 22:54:08 poslijepodne
Kakvi su dokazi da su Ardijejci koji su prethodno držali priobalne krajeve od Neretve do Albanije priseljeni baš u Ljubuški (ili Široki) nakon bitke sa Servijom 135. g prije Krista (ne znam točno kad)? Pošto Dalmati konstantno stiskaju Daorse i prije ovog razdbolja pa sve do 40-tih prije Krista kad su i uništili Daorson (Ošanić) imam dojam da između Dalmata i Daorsa u 2 i 1 viku prije Krista nije bilo nikoga. Strabon veli da su Ardijejce odveli na siromašnu zemlju u kojoj je bila slaba poljoprivreda, a Ljubuški mi nije tome nalik.

Dokazi su samo logicski. Nisu ih Rimljani valjda vozikali u G. Vakuf, nego su ih, one koje nisu pobili ili odveli u roblje, gurnuli dalje od mora i delte Neretve. Ocsito je njihova nazocsnost simbolicsna u I. stolitju (samo 20 bratstava, a Delmati ih imaju 320, Naresijci 102). Po tvomu bi Delmati dopirali dajbudi do Neretve (Imotski - Ljubushki - Čapljina); ali Delmati pripadaju solinskom sudishtu, csije granice Mandich postavlja na crtu lakat Cetine - Klobuk - Vranich - Bile (Dabile). Zanimljivo kako se ta granica poklapa s danashnjom granicom Bekije i kako shchakavica ima granicu upravo na Vranichu. Dakle, prima Mandichu, Delmati su mogli biti najiztocsnije do Klobuka. Ne da mi ga se navoditi. Dakle, mogli su Rimljani tih 20 dekurija strpati priko hrbta Biokova, recimo oko Vrgorca, gdi bash i nema puno njiva.
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: glonga - 25 Travanj 2010, 06:28:50 prijepodne

A mogli su ji razvuć od Varde do Barzonje (isključno Blato, isključno Dabil), more bit čak do Varvare što mi se čini logičnijim da su ji razgonili s Neretve. Od Ris(a)na na Neretvu pa priko nje. Nije se tomu prvi dositijo Scipijon Nazika, tomu udaru od Neretve.
Još jedna zanimljivost o Delmatskim rubnim genetskim svojstvima, preciznije dijelu ženskog fenotipa na susretu Delmata i Bardejaca i Russ-u Meyer-u - očuvana u gangi: Dobri sam se nagledao sisa / u Dabilu kad je bila misa.
Pa šća?

I jopet.

”On the other hand, almost the whole of Ardia is near the Adrias."
(Strab. 7.5.1)
"The tribes of the Pannonii are: the Breuci, the Andisetii, the Ditiones, the Peirustae, the Mazaei, and the Daesitiatae, whose leader is Bato, and also other small tribes of less significance which extend as far as Dalmatia and, as one goes south, almost as far as the land of the Ardiaei. The whole of the mountainous country that stretches alongside Pannonia from the recess of the Adriatic as far as the Rhizonic Gulf and the land of the Ardiaei is Illyrian, falling as it does between the sea and the Pannonian tribes."
(Strab. 7.5.3)
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: belevarac - 25 Travanj 2010, 13:19:30 poslijepodne
Triba voditi racsuna i o nakonrimskim zsupama na podrucsju zapadne Hercegovine (i okolo nje) - nisu one iz neba pale: Primorje, Popovo, Žaba, Luka, Velika, Gorska, Imota, Večerić, Dubrave, Dabar, Krajina, Rama, Duvno, Neretva, Kom ... Nikada nijedna vlast, osim csini se rimske, nije postavila granicu na crti Klobuk - Vranich (ni hrvatska, ni bosanska, ni osmanska), niti je kada bilo granice na Duzsicama, niti u Cernu, e da bi nastale granice u jeziku. Nema nikakve dvojbe da je šć/št-granica nastala izmedju Delmata i istocsnijih plemena, da su Naresijci imali takve jezicsne priddispozicije da postanu shtakavci i jokavci (bijo, radijo, nosijo), Delmati shchakavci, da je Velika (sridishte danashnji Ljubushki) pocsevshi od Duzsica, pa skroz do mora u biti ardijejsko podrucsje (jakanje: bija, radija, nosija), da Brotnjo i prikoneretavlje vuku na Daorse (okanje: mogo, vuko, tuko). Dakle, Iliri su prieuzeli hrvatski jezik, ali su to pojedina plemena, a glede niekih jezicsnih dvojnosti, csinila na svoj nacsin (s obzirom na svoje jezicsne priddispozicije, shto navodi na zakljucsak da su govorili razlicsitim ilirskim naricsjima, ako ne i jezicima). Iako se primirice al > ao (a, o) (kopal > kopao, kopa, kopo) minjalo u 15./16. st., ne znacsi da i tada takve priddispozicije nisu postojale. (Isto je s il > io, ijo, ija - nisil, ul > uo, ujo, uja - obul). Nieki su jezikoslovci ove pojave (poglavito št/šć i jat) tumacsili razlicsitim Hrvatima triju seoba (kajkavci kod kojih jat > e - zapadna struja, shtokavci (jat > i, ie) - iztocsna i csakavci (jat > i, e) - sridishtnja).
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Zavelim - 26 Travanj 2010, 10:05:28 prijepodne
Danas je granica št/šć di je, no di je bila prije 300g, prije 500g? Šta kažu zapisi na bilizima recimo? Runovići i Zmijavci su skoro listom došli iz današnjeg Ljubuškog, Brotnja. Jesu li oni nakanadno postali šćakavci ili je šćakavsko nestalo iz LJubuškog i Broćna?
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: belevarac - 28 Travanj 2010, 00:12:20 prijepodne
Niti s jednog biliga u zapadnoj Hercegovini nema izravne potvrde za "sht" ili "shch". Kocserinska plocsa (1404.) ima: dojde, poje, molju. S ledinacske se mozse samo izcsitati ikavica. Iz one u Mokrom - nishta, ali na knezspoljskoj: č'rto, č'rto. Cserinska: za "tuđin" ima "tućin", a ne "tujin". Krushevo kod Mostara: "n' zeimli" (nije "zemja"). Na Bakrima (Csitluk) ima vishe biliga s napisima, ali samo onoj Pavla Komlinovicha ima "učr'to, učr'ato na plemenitej" - zanimljivo da se dvaput navodi rics "pisao" kao i na knezspoljskom biligu.
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Slovak - 29 Travanj 2010, 00:32:42 prijepodne
Glongina teza o baškoj planini je čitljiva jer je vrijedila samo za primorce koji su planinu gledali kao blizu baškoj vodi, vodi napose. nema dileme da se prvi dio složenice odnosi na boju. prije svega zato što je boja dominirala stanovništvu koje boravi u relativno blagom klimatskom okruženju.
zakovana bjelina bila bi najbliže slavenskoj genezi riječi. alrićeva verzija bilkovo gdje je bilak sinonim za snijeg također je na ovom tragu. nego me zbunjuje njegova teza o genezi riječi vrljika iz vrh rika dok je vrulja i vrilo jezično srodnije. i čudilo bi me da su ime dali neki stanovnici jugoistočnih padina niz koje rijeka teče, a ne živi stanovnici kraja koji bi usvojili tuđe viđenje.
iznad sela imam gradinu, ostatak ilirske utvrde. nitko nije ozbiljnije kopao. bi li vrijedilo krenuti, što bi se moglo pronaći?
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Zavelim - 02 Svibanj 2010, 17:32:32 poslijepodne
Vrljika od Vrh-rika je povijesno dokazano na primjeru Vrlike kod izvora Cetine di je bila stara hrvatska župa Vrhrika. Stanovnici Kijeva koji su pristigli iz naših krajeva u 17.st. su Vrliku zvali Vrljikom piše u njihovom zborniku.

Blizu izvora rijeke Cetine Hrvati su utemeljili naselje koje su prozvali Vrh Rika ( Verchrecha, Vercherica, Verhlichky, Verlechensis, Werkrika, Verchioc). Vrh Rika se na latinskom spominje prvi puta 1185.godine u spisima splitske sinode ( hrvatskom biskupu u Kninu pripadale su župe: Knin, Polje, Vrh Rika i Pset, a u hrvatskom jeziku 1451.godine.

http://www.vrlika.hr/podstranice/povijest.html (http://www.vrlika.hr/podstranice/povijest.html)
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: belevarac - 03 Svibanj 2010, 17:44:10 poslijepodne
Ma jasna stvar. Isti je slucsaj s Vrdolom (Vrh-dol) i Vrpoljem (shibenskim, Vrh-polje). Slovak bi to mozsda izveo od "vrdati" i "vrpoljiti se".
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Slovak - 03 Svibanj 2010, 18:55:17 poslijepodne
klanjam se.  :hat
ali i daje tvrdim da geneza imena ovisi i o riječima o koje se značenje zvučno naslanja.
Naslov: Sidoč / Sidača
Autor: Trbotor - 21 Svibanj 2010, 13:50:41 poslijepodne
http://opcina-sestanovac.hr/ (http://opcina-sestanovac.hr/)

Općina Šestanovac nalazi se u srednjoj Dalmaciji, pripada splitskoj makroregiji i zaprema površinu od 89,5 km2. Na području Općine Šestanovac živi 2685 stanovnika s gustoćom od oko 30 stanovnika/km2, a obuhvaća naselje Šestanovac - administrativno središte, te naselja Grabovac, Katuni, Kreševo i Žeževica. Reljef ovog područja karakterizira pojas plodnih polja na lijevoj obali rijeke Cetine i usporednog krševitog grebena i zaravni. Omeđeno je brdom Vitrenik na sjeveru, brdom Sid na istoku, planinom Biokovo na jugoistoku, veličanstvenim kanjonom rijeke Cetine na jugu i brdom Kreševnica na sjeverozapadu.



OTHERWORLD
There is no evidence for a consistent picture of the PIE otherworld. We do not know where it was, but it appears that the abode of the dead is reachable by boat, cf. OIr. tír inna mban,
which is an island, as is the tech Duinn „the house of Donn“. Likewise, the island of Avalon in the British legend is the resting place of heroes, such as King Arthur (Welsh Arthwr). OCS navъ „the otherworld“ is derivable from the word for „boat“, PIE *neh2u- (Lat. nāvis, Skt. naú-, etc.), and in the Greek belief, one has to cross the river Styks to reach the otherworld. The idea that one crosses the river is here combined with the other one, namely that the realm of the dead is underground; in the Old Irish sagas, you enter it via the fairy mounds, the síd (< PIE *sēdos „seat“). In a few traditions we find the idea that the dead abide in a wonderful meadow, rich in horses, cf. Hitt. wēllu- „meadow (of the otherworld)“, Gr. (W)ēlýsion pedíon „Elysean fields“, RV 10.14.2: „this cow pasture is not to be taken away“, OIr. mag mell; in TochA the word walu „dead“ may be related, as well as ON val-höll „Valhalla“.
http://www.ffzg.hr/~rmatasov/PIE%20Religion.pdf (http://www.ffzg.hr/~rmatasov/PIE%20Religion.pdf)
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Zavelim - 21 Svibanj 2010, 14:45:53 poslijepodne
sidište na Sidoču
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Trbotor - 21 Svibanj 2010, 16:01:15 poslijepodne
Meni utoliko zanimljivije s naslova brojnih pećina na Sidoču i špilje Gavranike.
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Slovak - 22 Svibanj 2010, 01:25:06 prijepodne
klanjam se.  :hat
ali i daje tvrdim da geneza imena ovisi i o riječima o koje se značenje zvučno naslanja.

i ne samo to. mislim kako se lingvističari mahom ispromašivaju, s učitelja na učenika.
Naslov: Odg: NAZIVI PLANINE BIOKOVA KROZ POVIJEST
Autor: Slovak - 23 Svibanj 2010, 16:30:20 poslijepodne
Ma jasna stvar. Isti je slucsaj s Vrdolom (Vrh-dol) i Vrpoljem (shibenskim, Vrh-polje). Slovak bi to mozsda izveo od "vrdati" i "vrpoljiti se".
belevarac, molio bih te ipak, nakon svih tvojih tvrdih i upornih negiranja o vezi vrljike s vrilom, vruljom, vrludanjem (da odemo ustranu), vrutkom ukratko, da objasniš tu šizofreno sličnu slučajnost u zvuku i predožbi, da je negiraš argumentom i objasniš njezinu nebitnost. pa da uzmeš vrh-riku kao izvor!