IMOart Forum Croaticum

Svakodnevnica => Povijest => Autor teme: Zavelim - 31 Ožujak 2012, 15:40:55 poslijepodne

Naslov: Asanaginica
Autor: Zavelim - 31 Ožujak 2012, 15:40:55 poslijepodne
Zanima me koliko pisma ima veze s nekim stvarnim događajem. U pismi imamo tri lika za koje bi tribalo nać veze s povisnim osobama.

1. Asanaga

(h)asan što će reć lip, Asanaginica - lipa aginica

Asanaga imamo koliko ti duša oće.

2. Imotski kadija

To uopće nije ime nego titula. U koje točno doba je Imotski bio sjedište kadiluka?

3. beg Pintorović

Ajde napokon neko neobično prezime koje bi moglo dovest priču u konkretniji kontekst. Kažu neki Pintorovići su s Klisa, drugi iz Ljubuškog. Odakle im potvrde za to? Ima li ikakav pravi dokaz da su postajali neki begovi Pintorovići? I šta bi uopće značilo pintor? Čija je to rič?
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Zavelim - 31 Ožujak 2012, 15:47:55 poslijepodne
pintar-bačvar

no to je germanizam i slična prezimena su uglavnom po Zagorju, Međimurju, nešto Slavoniji
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Zavelim - 31 Ožujak 2012, 16:02:18 poslijepodne
pinto - konj šarac

http://www.google.hr/search?q=pinto+konji&hl=hr&prmd=imvnsfd&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=Lw53T8LCOoPdtAabqMiLBA&sqi=2&ved=0CDkQsAQ&biw=1280&bih=649 (http://www.google.hr/search?q=pinto+konji&hl=hr&prmd=imvnsfd&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=Lw53T8LCOoPdtAabqMiLBA&sqi=2&ved=0CDkQsAQ&biw=1280&bih=649)

Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: belevarac - 01 Travanj 2012, 01:03:22 prijepodne
PINTOROVIĆ - priezime istog postanja kao i Pintorić; csudno priezime za Muhamedance.

PINTORIĆ - Zadar, 15. st., poniekad glasi i kao PENTURIĆ i PINTURIĆ. < imenice "pintor" (nema potvrde) < tal. "pintore" (danas: "pittore") = slikar.

***

PINTA, vrč, krčag, < tal. "pinta" (odatli i nim. "Pinte") = "pinat". "Pinta vina po dukat" (pocs. 17. st.).

PINTAR, bacsvar, kacsar, < nim. (Fass)binder (mozsda priko madj. "pinter"), Zagreb, Virovitica, Lika. Odatli virojatno i priezimena Pintar, Pinter, Pinterić, Pinterović.

Koliko je meni poznato, nema pouzdanih izvora za povisnost likova iz balade, pa su samo mogucha nagadjanja. Najdalje se otishlo s Asanagom, ali opet nema nikakvih dokaza da je to onaj Hasanaga(Arapovich ili kako li vech) koji je ubijen za vrime Kandijskog rata 1669. Inacse, za Srbe je ovo "srpska narodna pesma", za Boshnjake "najljepša boshnjacska balada". Ne znam shto se Crnogorci ne javljaju, vrime je.
Naslov: malo linkova
Autor: Zavelim - 01 Travanj 2012, 11:48:32 prijepodne
najprije naš Mate Šimundić:

http://www.imoart.hr/portal/etno-bastina/narodna-usmena-knjizevnost/strucni-prilozi/265-dr-mate-imundi-asanaginica-od-fortisa-do-mikloia.html (http://www.imoart.hr/portal/etno-bastina/narodna-usmena-knjizevnost/strucni-prilozi/265-dr-mate-imundi-asanaginica-od-fortisa-do-mikloia.html)

pa šta ima na stranicama knjižnice Imotski:

http://www.knjiznica-imotski.hr/knjiznica-imotski/cms_view.asp?articleID=63&fb_source=message (http://www.knjiznica-imotski.hr/knjiznica-imotski/cms_view.asp?articleID=63&fb_source=message)


ljubušaci:

http://www.ljubusaci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=818:hasanaga-je-iz-ljubukog&catid=28:halid-sadikovic&Itemid=76 (http://www.ljubusaci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=818:hasanaga-je-iz-ljubukog&catid=28:halid-sadikovic&Itemid=76)


prilog u slobodnoj dalmaciji, TKO JE OTKRIO I PRVI ZAPISAO "HASANAGINICU"? (1-8)

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040729/feljton01.asp (http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040729/feljton01.asp)

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040730/feljton01.asp (http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040730/feljton01.asp)

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040731/feljton01.asp (http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040731/feljton01.asp)

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040801/feljton01.asp (http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040801/feljton01.asp)

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040802/feljton01.asp (http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040802/feljton01.asp)

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040803/feljton01.asp (http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040803/feljton01.asp)

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040805/feljton01.asp (http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040805/feljton01.asp)

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040806/feljton01.asp (http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040806/feljton01.asp)


pa gledano s bošnjačke strane:

http://www.camo.ch/kontekst_1h.htm (http://www.camo.ch/kontekst_1h.htm)



Naslov: svatovski običaji
Autor: Zavelim - 01 Travanj 2012, 12:07:09 poslijepodne
Da ne zaboravimo i tekst pisme, evo je na stranicama od Modrog jezera

http://www.modrojezero.org/docs/history/fortis_hasanaginica.html (http://www.modrojezero.org/docs/history/fortis_hasanaginica.html)


U pismi se opisuje svatovska povorka i neki običaji koji su popriličito naški poput svatovske kolone na konjima (sad autima) koja iđe po mladu, staroga svata, darivanja nove svojte (valjda su darovi dani dici tribali biti darovi novoj svojti jer nije kanila stajati kod svoje dice već kriomice proć).

Daklem zna li ko kakvi su muslimanski svatovski običaji? Ima li tu ikakve sličnosti s ovizin gori?

I pade mi na pamet, ako je to kršćanska svadba onda bi se mlada već udala u svojoj župi i muž bi je vodio ko vinčanu svojoj. Mislim da se kod muslimana vinčanje odvija kod kadije tj. u Imockome. U prvom slučaju Asanaginica je već kadijina žena i njeno tilo iđe u čovikov greb (Varuš ili Glavina), u drugom ona se nije niti udala i tribalo bi je vratiti u greb Pintorovića.
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Slovak - 02 Travanj 2012, 01:16:40 prijepodne
Kako je kadija moga vinčat sebe sama? To je prvo, a drugo pitanje je za likariju... je li asanaginica imala težu srčanu manu, a rodila ih je petoro i koliko je moguće da zdravo srce otkaže ako znamo kako tijelo uvik na se pazi. ako joj je kardiogram dobar, događaj je sigurno plod pjesničke mašte i sva nagađanja o stvarnim ljudim suvišna su. muhamedanska svadba po mnogočemu sliči kršćanskoj, bar u bosni. ima sam literaturu o tom na jedno 20 stranica. ne bi svadba bila faktor koji isključuje muslimane s obzirom na same konje. pitanje je samo koliko bi bilo obično da se mlada vozi dva dana do muža iz ljubuškoga do imotskoga, npr. bilo bi im običajnije zaranit. kako to da plemići ko što su oni nisu imali kakva kola da mlada ne tare pozadinu čitave pjesme (freud). a kako je to bilo u vrijeme u kojemu se govori? moguće vrlo slično morlačkoj svadbi jer to je bilo vrime kad su turci primili vaše a vi naše, tursko. (neima li ovde kakav mlečić s pedigreom da pljucka s visoka roda i obrazovanja po ovin kmetovima morlačkim...)
treća stvar - sve su ovo teška nagađanja kojima neće biti kraja, ali kad to voli raja, valja se zabavit. meni se isto čini da mijo naš malo stranja, ali dobar je posa učinio. knjiga je, vidi se, dugo istraživana i rađena, ali napisa je je konfuzno božemili. sve bi mu ja to priokrenio, osim teza, i ušćedio na papiru bar 10 - 15 listova. ponavljanja i nereda toliko...
ovo nadmetanje čija je i koja je, stvar je to taština. kad se spominje imotski, ma ima prava više nego iko na nju. vidit ćemo kad će lukica te ploče staviti. ja bi mu svitova da ne slazi nisko i da izabre samo jezike od onih najčešćih turista doli, od malezijskog slabe koristi. i nek ne daje kiparu radeljiću da gravira slova, jer neće s njin lako na kraj. (privatio bi se ja toga posla, itekako. aurora, lobiraj!)
pinta je pivnica u radićevoj, s live strane u haustoru. ja volim rezano!
Naslov: šútom doći i šútom otići
Autor: glonga - 05 Svibanj 2012, 13:53:29 poslijepodne

Kakav adet u vas, u Turaka,
kad vodite od majke divojku?



Antun Hangi. Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini.* (http://ia700409.us.archive.org/30/items/ivotiobiajimusl01hanggoog/ivotiobiajimusl01hanggoog.pdf) Drugo znatno povećano i ispravljeno izdanje. Sarajevo. Naklada Daniela A. Kajona. 1907. (V. Svatovi, kinjanje i nićah. pp 175 — 200)


I. Broz, S. Bozjanac, L. Marjanović. Hrvatske narodne pjesme. / Skupila i izdala Matica Hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. (Muhamedovske). Knjiga treća.* (http://ia700408.us.archive.org/9/items/hrvatskenarodne01hrvagoog/hrvatskenarodne01hrvagoog.pdf) Zagreb. Tisak Karla Albrechta (Jos. Wittasek). 1898. (7. Ženidba Bojčić-Delalije i ličkog Mustajbega. pp 116 — 135; 10. Ženidba dvaju Ćejvanagića. pp 192 — 211; 12. Gjulić barjaktar odvodi Jelu Konjevića. pp 227 — 252; … 20. Janković Stojan udaje posestrimu Turkinju. pp 434 — 453; 22. Ženidba Kumalijća Mujage. pp. 466 — 484 …)
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Slovak - 04 Srpanj 2012, 20:09:16 poslijepodne
Objavljeno u beharu br.105
Da malo izvučem pohvalu glavnoga urednika S. Begovića u uvodniku:
No, što je s diskutabilnim autorstvom ba -
lade “Hasanaginica“ (Asanaginica) o če mu
vrlo interesantno u ovom broju “Behara“ pi -
še kroatist Stipe Majić. Između ostalog, zna -
no je da je “Asanaginicu“ upravo Alberto Fortis
obznanio u svome djelu “Put po Dalmaciji“.
No, neosporno je, kako piše Majić, da je
jedini prijevod (bolje rečeno adaptacija) bio
onaj u Vuka Karadžića. On je izmijenio na -
slov u “Hasanaginica“ i tada je 1846. ob ja vio
u “Narodnoj pjesmarici“, uvrstivši je u srpske
narodne pesme. Eto, nije li riječ o još jednom
“mutnom“ prisvajanju. Koliko je do sa da poznato,
postoji oko četrdesetak prije vo da “Ha -
sa naginice“, a najzadnji je, koliko je poznato
autoru ovoga napisa, u prijevodu po znatog
hrvatskog prof. luzikanistike – Ni ki ce Ta la -
na. Na kraju, dobro piše lucidni Stipe Ma jić:
“Pravo na ovu pjesmu (baladu) imaju svi koji
je sa zanimanjem čitaju. Autorstvo je još uvijek
nedokazano, ali je pjesma preživjela.


ASANAGINCA – balada ili mit o ženinoj nesreći

Hasanaginica ili Asanaginica, kako je zabilježeno u prvom, originalnom tiskanom izdanju pjesme, narodna je balada koja se od sličnih, ali epskih narodnih pjesma ispjevanih u desetercu, tzv. junačkih, razlikuje baš po svojoj liričnosti i po bitnoj činjenici da u središte radnje smješta ženu; majku, suprugu, sestru. Prvi ju je javno obznanio talijanski opat Alberto Fortis (1741 - 1803.) u putopisno-znanstvenom djelu 'Put po Dalmaciji' ('Viaggio in Dalmatia', 1774.g.) koje opisuje život ljudi na dalmatinskoj obali Jadrana i njenom zaleđu te bilježi niz podataka o građi stijena, biljkama, životinjama i zemljopisnim karakteristikama. Budući da se europska, prosvjetiteljstvom zasićena kulturna klima tog vremena priprema za romantizam u književnosti, balada Asanaginica koja dolazi iz egzotične Morlakije, tajnovite zemlje 'primitivnih Ilira', postaje jedan od ranih poetskih modela za ogled cijelom jednom nadolazećem razdoblju. Fortisov stav duboko je humanistički i čitav putopis intonira prema razbijanju uvriježenih predrasuda zapadnih naroda prema tzv. Morlacima, ali su i predrasude prema opisanom svijetu lako čitljive iz njegova teksta. Isto kao i puno stariji Grci i njihovi putopisci, i Talijani su imali predstavu kako se radi o slabašnoj, nerazvijenoj kulturi populacije koja naseljava ovaj prostor.

Radnja i ustroj balade
Riječ balada dolazi od glagola balar – plesati, i od keltske riječi balad koja znači narodna pjesma, a balade su tragične lirsko-epske pjesme najčešće motivirane nesretnom ljubavi kao okosnicom radnje. Asanaginica počinje tipično, slavenskom antitezom; prvi stihovi postavljaju pitanje, a odmah nakon njih slijedi negacija tih mogućnosti i odgovor:
Što se bjeli u gori zelenoj?
Al' su snjezi, al' su labutove?
Da su snjezi, već bi okopnuli,
Labutove, već bi poletjeli,
Nisu snjezi, nit' su labutove,
Nego šator age Asan-age.
On boluje u ranami ljutim. (Fortis)
Pjesnik nas nakon toga uvodi u stanje u borbi ranjenog Asanage kojega uskoro dolaze posjetiti majka i sestra, a supruga mu od stida (stih: 'a ljubovca od stida ne mogla') ne dolazi. To je i pokretač tragične radnje; Asanaga šalje supruzi s kojom ima petoro djece otpusno pismo, ne želi je vidjeti kad se vrati u dvor. Beg Pintorović, brat Asanaginičin, dolazi nakon toga po sestru i odvodi je s namjerom da je uda za novoga prosca, Imotskog kadiju. Asanaginica nevoljko ostavlja djecu i u tuzi i strahu odlazi iz dvora natrag k obitelji. Uskoro kreće u svadbenoj povorci prema novom mladoženji u Imotskom, ali mora proći pokraj Asanaginih dvora. Tu susreće svoju djecu koju bogato dariva, a Asanaga joj se obraća grubim riječima, ne vidjevši njezinu žalost i ljubavni jad. Od tih riječi junakinja na mjestu pogiba:
Kad to čula Asanaginica,
bilim licem zemlji udarila,
u put se je dušom rastavila
od žalosti gledajuć sirota. (Fortis)
Stih originala je deseterački s cezurom ili pauzom iza četvrtog sloga bez vidljive rime.


Prijevodi koji su proslavili baladu

Fortis pjesmu u putopisu donosi u izvornoj verziji, na jeziku Morlaka, pod naslovom 'Žalostna pjesanca plemenite Asan-aginice', a paralelno daje i talijanski prijevod pjesme u 11-ercu. Od toga trena počinje interes za Asanaginicu sve više rasti, pribrajaju se novi prijevodi koji baladu do danas učiniše našim djelom najprevođenijim na najviše svjetskih jezika, pritom je uspoređujući sa svim djelima napisanim kroz povijest na jezičnom prostoru bivše Jugoslavije. Nakon Fortisova, krenulo je 1775. s prijevodom C. Werthesa na njemački, zatim se pojavljuje 1778. u Herderovoj zbirci 'Volkslieder' anoniman, Goeteheov prijevod kojega autor tek godinu dana kasnije potpisuje. Goethe nije poznavao jezik Morlaka pa se služi Fortisovim talijanskim, Werthesovim njemačkim prijevodom i originalom pjesme. Goethe radi najbolji prijevod jer pjesmi vraća izvorni deseterac kojemu su i ova druga dvojica prevoditelja dodala jedan slog. Prijevodi balade postaju sve brojniji (W. Scott, A. Mickiewicz, Puškin, Nodier, Mérimée, Grimm…), praktično je postala popularnija od djela unutar kojega je objavljena, kao da je izvorna narodna duša nadišla korice u koje je smještena i vinula se u slobodu, ostavljajući opatu Fortisu samo zaslugu da bude glasonoša poeziji koja je cvala u skrovitoj anonimnosti Dalmatinske zagore i samo čekala povoljno vrijeme da zablista među najljepšim poetskim vrhovima Europe i svijeta. Prevedena je i na turski, arapski, javanski, japanski i kineski jezik, a postoji više od 15 samo francuskih prijevoda. Jedini prijevod, bolje rečeno adaptacija, koji je uspio povratno utjecati na baladu, bio je onaj Vuka Karadžića koji ju je izmijenio davši joj naslov 'Hasanaginica' i 1846. je objavio u 'Narodnoj pjesmarici' uvrstivši je među srpske narodne pjesme. Uz još nekoliko izmjena koje je učinio u tekstu, Vukova 'Hasanaginica' je kasnije ušla u udžbenike hrvatsko-srpskog jezika. No, Vukove izmjene, pokazale su kasnije analize, bile su nedovoljno motivirane i zapravo su reducirale i izmijenile višeslojnost i bitnu ulogu riječi, u nastojanju da se osuvremeni i približi jezik.

Dalmatinska zagora u jeziku Asanaginice

Fortis uz pjesmu nije pribilježio gdje je i od koga čuo baladu, što je kasnije brojne proučavatelje Asanaginice dovodilo pred mnoga pitanja, no pretpostavlja se kako mu je kasnije pronađeni 'Splitski rukopis' s ikavskom verzijom poslužio kao izvornik, jer Fortis je pjesmu objavio mijenjajući ikavski govor dubrovačkim, jekavskim, koji je već u to vrijeme pokazivao svoju snagu da postane kasniji hrvatski standard. Učinio je to Fortis, međutim, polovično, a ova neujednačena artikulaciji glasa 'jat' pripisuje se u 'zaslugu' njegovom pomagaču. Tko je to bio, ne zna se pouzdano, ali pretpostavlja se kako je to bio njegov prijatelj, Splićanin Julije Bajamonti.
Ovo ispušteno 'h' u Fortisovu originalu i 'Splitskom rukopisu', a kasnije pridodano na početak ključne riječi, simptomatičan je jezični podatak koji svjedoči, kao i Fortisova izjava, da je balada zabilježena u Zagori jer na ovom jezičnom području glas 'h' ne postoji u govoru nego se na početku riječi potpuno ispušta (Asanaginica, Rvat), a na drugim mjestima se zamjenjuje glasom 'v' (kruv, kuvati). Osim turcizama koji odgovaraju glavnim likovima i vremenu u koje je radnja smještena, ostatak jezika tipičan je za Dalmatinsko zaleđe. Pjesma obiluje čakavizmima koji su kroz tri stoljeća postupno iščezla iz govora Imotske krajine, ali neki oblici (npr. riječ 'oblazi' – obilazi, pohodi) i danas su živi u govoru kao prepoznatljivi lokalni kolorit.
Slovenac Fran Miklošič bio je jedan od prvih ozbiljnijih proučavatelja Asanaginice, on je pronašao 'Splitski rukopis' na ikavici za kojega u svom djelu iz 1883. godine ustanovio kako je poslužio Fortisu kao izvornik, a za pjesmu, prema jezičnim osobitostima, da je niknula na tlu Imotske krajine.


Potraga za biografskim činjenicama

Jedan od najpoznatijih domaćih istraživača Hasanaginice, psihijatar Mijo Milas porijeklom iz Zmijavaca pokraj Imotskoga, u svojoj je knjizi 'Asan-agičin zavičaj' iz 1981. godine izložio zaključke svoje iscrpne potrage za povijesnom utemeljenošću likova iz balade. Postavio je zanimljivu tezu da je autor pjesme morala biti udana žena, starija kršćanka iz Zagvozda ili nekog drugog mjesta u blizini Imotskoga. Prelistavajući povijesne dokumente s osnovnom tezom da se fabula balade zaista dogodila na području Imotske krajine, Milas je ustanovio kako je to moralo biti za vrijeme Kandijskoga rata (1645 – 1669). Slijedi da je Hasanaginica sestra bega Pintorovića koji je stolovao na Klisu, žena Hasanage Arapovića, zapovjednika kule Zadvarje u kojoj je ležao ranjen kad ga je trebala obići, a koji je inače stolovao u Zagvozdu. Ovo je logičan zemljopisni raspored ako se uzme u obzir put kojega svadbena povorka prelazi na konjima. Kreću s Klisa, iz Asanagičine roditeljske kuće, prema dvorima Imotskog kadije (suca), a put ih nezaobilazno vodi preko Zagvozda koji je mjesto tragičnog susreta majke s djecom i bivšim mužem nakon što se oporavljen vratio na svoje imanje. Milas tvrdi da su Asanagini dvori bili kod Zagvozda na lokaciji koju mještani danas zovu Manastirine, na kojoj je Aga na ruševinama franjevačkog samostana sagradio svoj dvor. Imotski je bio sjedište 'kadiluka', gdje je službovao i u pjesmi spomenuti Imotski kadija, sve do 1717., kada grad osvajaju Mlečani. Događaj opjevan u baladi po Milasu zbio se 1647. godine, a opjevala ga je nedugo nakon tragedije žena iz obližnjeg mjesta. Pjesma se odatle širila dalje, a Fortis je, pretpostavlja, pjesmu dobio napismeno.


Kastinske razlike kao uzrok tragediji

Iako Milas utvrđuje da je autorica balade kršćanka, nedovoljno upoznata s običajnim, šerijatskim, pravom turske gospode svog vremena, što potkrepljuje spornim mjestima u pjesmi, Muhsin Rizvić u članku 'Socijalni aspekti Hasanaginice' (u knjizi: 'Panorama bošnjačke književnosti') analizom Fortisova i Splitskog rukopisa uočava da neka sporna mjesta nastaju nepreciznim čitanjem, tj. pogrešnim prijevodom pjesme. Jedno od tih mjesta je u stihovima: 'U rodu je malo vrjeme stala, malo vrjeme, ne nedjelju dana' (Fortis). Vuk 'ne nedjelju' prepisuje kao 'ni nedjelju', što postaje vrijeme prekratko za preudaju Asanaginice za Imotskog kadiju. Rizvić kao bitno iznosi neizrečeno u baladi, jer cijela pjesma strukturirana je na neizrečenom koje bi se trebalo podrazumijevati. Pripovjedač nas uvodi in medias res balade, ne pojašnjavajući motivaciju likova, kako je to za balade već i karakteristično, što otvara mjesta brojnim interpretacijama i varijantama. Rizvić vidi begovsko porijeklo Asanaginice koja se udaje za niže situiranog agu kao uzrok rastave braka. Iz begovskog prijezira Asanaginica ne obilazi muža, obilaze ga sestra i majka koje stvaraju dodatni zaplet uperen protiv supruge mu, a Asanaga reagira naglo, potaknut kompleksom niže kaste. Također, u baladi pronalazi svu logiku šerijatskog zakona iz vremena nastanka balade, a u Asanagičinom potpunom otpuštanju iz braka od strane Asanage, kao i njezinoj ponovnoj preudaji, vidi neprekinutu nadu glavne junakinje kako bi se mogla jednoga dana vratiti djeci i prvom mužu, jer jedino potpunim, trostrukim otpustom pa preudajom, moguće joj se ponovno vratiti prvom mužu.

Imotsko pučko razumijevanje Asanaginičine poetike
Glavni likovi balade turski su dostojanstvenici iz vremena dok su vladali područjem Dalmatinske zagore, a pjesma je po svemu narodna, i spjevana i usmeno prenošena u narodu koji ju potpuno doživljavao kao svoju. Tu se javlja dihotomija: otkud puk u poeziji opjevava Turke, narod drugačije vjere od njihove, doživljavane kao stranci i okupatori? Jedno posve lokalno objašnjenje, doduše prilično nategnuto, veli kako je Hasanaginičina nesretna sudbina i njezin odnos s mužem kršćanskom pjesniku ili pjesnikinji bio uzorak kojim će pokazati kako su moćnici, Turci, zapravo duboko nesretni ljudi u čije se ponašanje i običaje ne valja ugledati. Drugi vrlo značajan moment kojim se pjesma pripisuje kršćanima, svadbena je povorka na konjima koja, koliko god kratko spomenuta, podsjeća na tipičnu morlačku svadbu gdje se na konjima jaše od mladenke do mladoženjine kuće.


Junakinja starija od svoga imena
Ukoliko izostavimo ono što bi se moglo nazvati 'plašt balade' i reduciramo je do bitnog, ostavljajući po strani sve činjenice koje pjesmu smještaju u vrijeme i prostor, dolazimo do univerzalne jezgre; dobra majka i supruga biva odbačena od muža, time i voljene djece, prisiljena je pod pritiskom brata svoju ljubav zamijeniti nečim lažnim, i zbog tuge umire. Pitanje je uopće koliko je Asanaginičina smrt u trenutku kad sa svatovima zastaje i susreće djecu fizički realna. Bez obzira na snagu tuge koja je u njoj vladala, glavna junakinja morala je imati barem neki medicinski problem, što čitavu sferu pjesme prenosi u pjesničku sliku koja nema veze sa stvarnim događajem, nego samo ilustrira njezinu nemogućnost da se dalje nosi s novonastalom tragičnom situacijom. Jedna slična narodna pjesma naslova 'Asanaga i njegova ljuba' također u sebi ima nevjerojatan događaj: Asanaga misli da mu je žena nerotkinja i šalje svoga brata da je usmrti dok on ide sebi po drugu djevojku. Djever je pronalazi i nevoljko poteže sablju, a ona ga moli da je siječe iznad pasa. U tom trenu, od straha i želje da dijete živi, porađa se na licu mjesta. Djever sretan uzima dijete u naručje, uto nailazi Asanaga sa svatovima, vidi svog novorođenog sina pa bratu prepušta mladu i svatove te sa suprugom i djetetom odlazi kući. Ovi fenomeni nemogući su ako se doslovno preslikaju u stvarnost pa njihovo porijeklo kao da vuče korijen u mitskoj slici pretočenoj kasnije u deseterac. Kako pojedini narodni običaji mijenjaju svoju pojavnost i izvanjskost tijekom vremena, tako je vrlo moguće da je priča o Asanaginici starija i od same glavne junakinje. Asanaginica je uzdignuta na najviši nivo morala i ljubavi, stoga je moguće kako i njezino begovsko porijeklo služi samo tome da je uzdigne iznad Asanage. Budući da je balada iznimna jer veliča upravo ženu i njezine osjećaje iznad svih muških likova, makar smještena u patrijarhalnu okolinu, zamjetna je njezina silna martijarhalna matrica koja može upućivati na starije postanje okosnice balade.

'Dobru kadu prose sa svi' strana'
Svjetski interes za Hasanaginicom podignuo je vrijednost pjesmi i na području na kojem je nastala, pa su u najnovije vrijeme, nakon prije sukobljenih znanstvenih teza, izbile tenzije o 'vlasništvu nad pjesmom'. Ova zabavna i medijima dobro popraćena senzacija među glavne prosce pjesme postavlja dva grada, Imotski i Vrgorac, ista dva koja imaju problem s primarnim vlasništvom nad Tinom Ujevićem. Turistička zajednica Grada Imotskog odlučila je sasvim opravdano na osnovi nekoliko činjenica iz pjesme, jedna od njih je i 'Imotski kadija', podignuti spomenik u čast ovoj baladi na obroncima Modrog jezera. Prirodni fenomen imotskog jezera podno nekadašnje kule u kojoj su stolovali turske kadije, i na kamenim pločama klesane riječi Asanaginice na nekoliko svjetskih jezika bili bi za turiste atraktivna simbioza. S druge strane, iz novouređenog etno sela Kokorići pokraj Vrgorca, od potomka vojvode Pervana kod kojega je Alberto Fortis u svojim pohodima kroz Zagoru zanoćio i slušao narodnu poeziju, pojavio se glas kako Asanaginica pripada njima. Dokazati bilo što nemoguće je, jedino bitno što ostaje je pravo i sloboda obiju strana da naprave nešto lijepo i ukusno. Koliko se budući spomenik bude uklapao u svoju okolinu, toliko Hasanaginica zaslužuje pripadati tom mjestu. Neosporan je suživot kulturnih elemenata Dalmatinske zagore i turskih u baladi, i to je jedino bitno svjedočanstvo, bogato i prema svemu otvoreno, a pravo na pjesmu imaju svi, svi koji je čitaju. Vlasništva se možda i sam autor još davno odrekao, unatoč tome pjesma je preživjela, bez taštine čovjeka, zavičaja ili jezika, stalno otškrinjujući vrata u mističnu prošlost kroz koju nam navire neiscrpna snaga. Otškrinuti treba ta vrata, erinije ostaviti u podzemlju, a muzama poput Asanaginice širom ih otvoriti i pustiti je ove vremešne dvore.

Stipe Majić


ŽALOSTNA PJESANCA PLEMENITE HASANAGINICE
 
Skupio Abate Alberto Fortis
( Viaggio in Dalmayia, volume primo,
Venezia, 1774, pagine 98- 105)
[sa Fortis' ortografijom]
Scto se bjeli u gorje zelenoj?
Al-su snjezi, al-su labutove?
Da su snjezi vech-bi okopnuli;
Labutove vech-bi poletjeli.
Ni-su snjezi, nit-su Labutove;
Nego sciator Agie Asan-Aghe.
On bolu-je u ranami gliutimi.
Oblaziga mater, i sestriza;
A Gliubovza od stida ne mogla.
Kad li-muje ranam' boglie bilo,
Ter poruça vjernoi Gliubi svojoj:
Neçekai-me u dvoru bjelomu,
Ni u dvoru, ni u rodu momu.
Kad kaduna rjeci razumjela,
Josc-je jadna u toj misli stala.
Jeka stade kogna oko dvora:
I pobjexe Asan-Aghiniza
Da vrât lomi kule niz penxere.
Za gnom terçu dve chiere djevoike:
Vrati-nam-se, mila majko nascia,
Ni-je ovo babo Asan-Ago,
Vech daixa Pintorovich Bexe.
I vrâtise Asan Aghiniza,
Ter se vjescia bratu oko vrâta.
Da! moj brate, velike sramote!
Gdi-me saglie od petero dize!
Bexe muçi: ne govori nista.
Vech-se mâscia u xepe svione,
I vadi-gnoj Kgnigu oproschienja,
Da uzimglie podpunno viençanje,
Da gre s' gnime majci u zatraghe.
Kad Kaduna Kgnigu prouçila,
Dva-je sîna u çelo gliubila,
a due chiere u rumena liza:
A s' malahnim u besicje sinkom
Odjeliti nikako ne mogla.
Vech-je brataz za ruke uzeo,
i jedva-je sinkom raztavio:
Ter-je mechie K' sebi na Kogniza,
S' gnome grede u dvoru bjelomu.
U rodu-je malo vrjeme stâla,
Malo vrjeme, ne nedjegliu dana,
Dobra Kado, i od roda dobra,
Dobru Kadu prose sa svî strana;
Da majvechie Imoski Kadia.
Kaduna-se bratu svomu moli:
Aj, tako te ne xelila, bratzo!
Ne moi mene davat za nikoga,
Da ne puza jadno serze moje
Gledajuchi sirotize svoje.
Ali Bexe ne hajasce nista,
Vech-gnu daje Imoskomu Kadii.
Josc kaduna bratu-se mogliasce,
Da gnoj pisce listak bjele Knighe,
Da-je saglie Imoskomu Kadii.
„Djevoika te ljepo pozdravgliasce,
„A u Kgnizi ljepo te mogliasce,
„Kad pokupisc Gospodu Svatove
„Dugh podkliuvaz nosi na djevojku;
„Kadŕ bude Aghi mimo dvora,
„Neg-ne vidî sirotize svoje."
Kad Kadii bjela Kgniga doge
Gospodu-je Svate pokupio.
Svate kuppi grede po djevoiku.
Dobro Svati dosli do djevoike,
i zdravo-se povratili s' gnome.
A kad bili Aghi mimo dvora,
Dve-je chierze s' penxere gledaju,
A dva sîna prid-gnu izhogiaju,
Tere svojoi majçi govoriaju.
Vrati-nam-se, mila majko nascia,
Da mi tebe uxinati damo.
Kad to çula Asan-Aghiniza,
Stariscini Svatov govorila:
Bogom, brate Svatov Stariscina,
Ustavimi Kogne uza dvora,
Da davujem sirotize moje.
Ustavise Kogne uza dvora.
Svoju dizu ljepo darovala.
Svakom' sinku nozve pozlachene,
Svakoj chieri çohu da pogliane;
A malome u besicje sinku
Gnemu saglie uboske hagline.
A to gleda Junak Asan-Ago;
Ter dozivglie do dva sîna svoja:
Hodte amo, sirotize moje,
Kad-se nechie milovati na vas
Majko vascia, serza argiaskoga.
Kad to çula Asan Aghiniza,
Bjelim liçem u zemgliu udarila;
U pűt-se-je s' duscjom raztavila
Od xalosti gledajuch sirota.


Naslov: Pintorović Majić
Autor: glonga - 05 Srpanj 2012, 21:39:27 poslijepodne
Da gre s' gnime majci u zatraghe.

Bavi li se Majić slučajno Asanaginicom? Imaju li Pintorovići ikakve sveze s Majićima?

Preko drače, preko tmače…

zatraghe
Viaggio in Dalmazia 1774. p 100
http://books.google.com/books?id=MCJPAAAAcAAJ&pg=PA100#v=onepage (http://books.google.com/books?id=MCJPAAAAcAAJ&pg=PA100#v=onepage)

Zatraghe
lettre de m labbe fortis a mylord comte de bute sur les mceurs et usages des morlaques appelles montenegrins 1778. p 80
http://books.google.com/books?id=a8bxmuJj878C&hl=hr&pg=PA80#v=onepage (http://books.google.com/books?id=a8bxmuJj878C&hl=hr&pg=PA80#v=onepage)

Zumiramo kartu:
http://www.geonames.org/maps/google_43.365_17.34.html (http://www.geonames.org/maps/google_43.365_17.34.html)

Nu toponima:
Arapovac, Dračevo, Bišćevići, Čaršija, Nova Mala…

Zatraghe > Zadračje

Zar Pintorović ne može bit (i on a ne samo mater njegova i Asanaginičina) s prebivalištem u Ercegovačkom sandžaku, a imat kakvu dužnost i nove posjede u Kliškom sandžaku?
Na drugu stranu od Dračeva je i drugo Zadračje - Majića polje. A kula begovska? Majića kula? Pintorovića kula?

A smještaj u Kliškom sandžaku?
Zatraghe > Zatravlje > Potravlje

Bolje trava nego drača.
http://www.geonames.org/maps/google_43.791_16.551.html (http://www.geonames.org/maps/google_43.791_16.551.html)
Pazi - Bičin Grad južno od Potravlja (vs. Bišćevići (Bičevići)). (Bihać, Bišćanin, Bišćević?)

Zatraghe
Zatražje (Trag)
Zastražje (Straža)
Zadvarje (ne more bit)
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Slovak - 05 Srpanj 2012, 23:25:09 poslijepodne
Zatrage je napisano slovom malim. Zatraga je pristanak majke da primi razvjenčanu kćer. Pintor je nešto što sugerira nisko, zanatsko porijeklo. Tako da se kompleks društvena statusa i podrijetla u Asanaginici udvostručava i raskrinkava, ostavljajuć tragediju vanuzročnom. Nije to sapunica koju plitko gledaju. Ko majić.
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: glonga - 05 Srpanj 2012, 23:41:18 poslijepodne
Zatrage je napisano slovom malim.
Je. U prvom izdanju. (Viaggio…). Međutizin u kasnijim pismima Fortisovim je Zatraghe - velikim.
Aghinica - aginica, Zatraghe - Zatrage (Zastranje? Postranje?).

Ako je imao dostupan rukopis na bosanici (begovici) jal na poljičkoj ćirilici, moga je prez problema omaškom napisat malo z u prvotisku, a poslije u pismima, nakon nečijeg prigovora poporavit.
Ako li je imao rukopis na latinici, tu mu ga je to opet s malim i velikim slovom z u 18. stoljeću, ako si gledao rukopise iz toga doba s ovoga šireg područja (npr. makar crkvene matice). Malo i veliko z je u tadašnjim rukopisima na području između Cetine i Neretve teško razlikovat, ako se očito ne radi o poznatu osobnom imenu, toponimu, početku rečenice…

Taj običaj s zatragom i otpušćenicom, toga nema ni u dokumentima, ni u predaji, to je nadotezanje.
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Zavelim - 06 Srpanj 2012, 08:12:12 prijepodne
U Splotskom rukopisu koji je ko orginal piše "uza trage". Ako piše. :-))
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: glonga - 06 Srpanj 2012, 13:03:58 poslijepodne
"uza trage".
a je to
uza trage
ko po tragu ko po snigu ko po blatu
uz iste stope (ne baš po istim -gatka)
nazad-natrag k materi istim putom kojim si došla

inčije bi zatrag u značenju traženja majčine privole za povratak raz/od/pušćenice ozbiljno uzdrma temelje mitova i legendi i ocjena o patrijarhalnosti društva kako ondak tako i danas u ovom dijelu 'rope pa i šire
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Slovak - 07 Srpanj 2012, 10:02:31 prijepodne
a je to
uza trage
ko po tragu ko po snigu ko po blatu
uz iste stope (ne baš po istim -gatka)
nazad-natrag k materi istim putom kojim si došla

inčije bi zatrag u značenju traženja majčine privole za povratak raz/od/pušćenice ozbiljno uzdrma temelje mitova i legendi i ocjena o patrijarhalnosti društva kako ondak tako i danas u ovom dijelu 'rope pa i šire
nije postojala institucija toga. pogledaj te šerijatluke turaka, ne morlačke običaje.
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Zavelim - 07 Srpanj 2012, 10:46:59 prijepodne
Pisma je zapisana drugoj polovici 18. vika. Ljudi koji je pivaju ne pamte i ne koriste čudne i nepoznate riči i pojmove. I oni koji pismu slušaju ne bi mrtvi ladni prišli priko takvizi riči. Nisu pivači bili gramofonske ploče koji bi slipo i gluvo prinosili takve stvari kroz vikove. Pisma je imala naminu za ljude kojima se pivala.
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Slovak - 07 Srpanj 2012, 11:09:37 prijepodne
Pisam je živa, koprca se ko jegulja. Ne bih ja Vuka toliko krivio zboga prerade, nego kasniju politiku... Evo link na zadnji behar: http://www.kdbhpreporod.hr/polica-s-beharima/410-kultura-drustvena-pitanja-behar.html (http://www.kdbhpreporod.hr/polica-s-beharima/410-kultura-drustvena-pitanja-behar.html)
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: glonga - 07 Srpanj 2012, 15:18:12 poslijepodne
nije postojala institucija toga. pogledaj te šerijatluke turaka, ne morlačke običaje.
Viđeno. Ne može se reći da se oči nisu nagledale i uši naslušale.
Pogledaj ti. Moš počet i online i odavde npr.* (http://dc303.4shared.com/doc/hDGZ_jZw/preview.html).
Zatrage u tom tvom tumačenju nemaju smisla.
Asanaga veli Asanaginici da ga ne čeka kod kuće.
Šerijat. Dao joj je (prvi) razvod i ne želi da vrijeme iddet-a provodi u njegovoj kući.
Pintorović dolazi po Asanaginicu.
Šerijat. Provodi obvezu krvnog srodstva kao (muška) glava kuće (brat i kad zastupa živog oca kao glavu kuće) koja ju je dužna primiti. Ako je iz bilo kojeg razloga odbije… (i u slučaju odbijanja, mišljenje raspušćeničine matere je nebitno - šerijatski pravno i običajno, pa bilo ona za prijam ili protiv) ako raspuštenica nema (materijalnu) mogućnost osiguranja "krova nad glavom" u takvoj situaciji (iako joj je muž u obvezi i to osigurati - idara)… smještaj raspuštenice, napose za vrijeme iddet-a je sevap u šerijatu i u običaju.

Dopuštam mogućnost da bi se termin zatraga mogao odnosit na situaciju prvog (drugog ili trećeg) razvoda i "tjeranja iz kuće" ("zatro ženu" tačka.ba - zatraga) s jasnom nakanom isključenja mogućnosti opoziva razvoda za trajanja iddet-a (u roku, prije trećeg razvoda).

Btw. reče li se u tebe za bižanje mlađarije od kuće, s nastave… pobižana, "otišli u pobižanu" i/ili sl.?
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: belevarac - 07 Srpanj 2012, 17:55:39 poslijepodne
Juraj Barakovich, "Vila Slovinka", 1614.: "Pusti me, neka grem uzatrag otiti i prvo neg' umrem dobar glas odniti." Znacsenje: >natrag<. Ima i Mikalja (uzatrah >indietro<).
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Slovak - 08 Srpanj 2012, 01:00:36 prijepodne


Btw. reče li se u tebe za bižanje mlađarije od kuće, s nastave… pobižana, "otišli u pobižanu" i/ili sl.?
reče se svašta. ako ne u momu selu, čujo san ji da govore.
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Zavelim - 21 Kolovoz 2012, 14:32:50 poslijepodne
Asanaga je ima dvore i u Vinici pod Zavelimom, zašto ne bi pokraj tog dvora prolazili svati Asanaginice. To bi praktično bio put od Klisa priko Trilja na Cistu, Lovreć, Studence pa unda priko Ričica za Imocki. Skoro istim putem je fra Tonković ispisa svoj putopis prije nešto više od sto godina.
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Potjeh - 21 Kolovoz 2012, 14:51:21 poslijepodne
Asanaga je ima dvore i u Vinici pod Zavelimom, zašto ne bi pokraj tog dvora prolazili svati Asanaginice. To bi praktično bio put od Klisa priko Trilja na Cistu, Lovreć, Studence pa unda priko Ričica za Imocki. Skoro istim putem je fra Tonković ispisa svoj putopis prije nešto više od sto godina.
Čini se logično.
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Slovak - 23 Kolovoz 2012, 11:08:16 prijepodne
Jedino je nelogično da ljudi u svemu traže stvarnost: u pjesmi, slici, glazbi. po meni je tražiti povijesnu paradigmu asanaginici, a to je već očito, sasvim sporedna stvar, uzaludna i nerješiva jer nije bitna.
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Zavelim - 23 Kolovoz 2012, 11:42:42 prijepodne
Pa to je sad najbitnije, što više puteva i kula Asanagince ubaciti u funkciju turizma.
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Slovak - 24 Kolovoz 2012, 10:02:09 prijepodne
Pa to je sad najbitnije, što više puteva i kula Asanagince ubaciti u funkciju turizma.
Eno članak na rim-u kako tz imotski ne zna iskoristiti jezera. Sigurno je da je tz u škripcu, triba dobro imat ideju i znat kako i što kad para nema. što se asanaginicini potencijala tiče, bit će neke ploče postavljene u jezero. Bojim se nakarade, kad vidim fontanu okolčenu kovanom ogradom na điradi. Neukus, ali to ne možeš dokazat na sudu. Ja sam bio stavio u novine kako su napravili oni park za djecu na điradi, fotografije šarafa koji okolo opsano vire, pokaza kako beton strši iz šljunka na kojega se da razbit glavu, a sve su sprave kupili u mal grizelja u hercegovini. Niko nije ni prstom maka da barem posiku te šarafe. Njima nešto sugerirat, oni to neće učinit zaozinad. Školovani ljudi su većinom odselili iz Imotske krajine, ono što je ostalo, utopilo se u vinu ili u masi bez višeg obrazovanja da bi bili u stanju estetski prosuđivati o fenomenu poput asanaginice. Svi smo krivi, amo se svi, bar nas 300 vratiti kući, vidili bi da bi se puno toga prominilo.
Nadalje, asanaginica nije neki potencijal za turizam. Da imamo kuću Tina Ujevića, Branka Šimića (to ima u drinovcin) ajde, ajde. Ali ni to nije nikad bilo hit. Bio sam u Combrayu, di je Marcel proust jeo one kolačiće. I ima tu zeru turista u posjeti (dnevno valjda 20-ak) ali što je svjetska slava (boljereć popuranost) Tina ili asanaginice u usporedbi s proustom...ništa. Asanaginica može bit samo začin uz jezera.
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Zavelim - 24 Kolovoz 2012, 11:57:04 prijepodne
Ja bi se vratijo, ali šta ću kad nisan školovan. &nbsp;:neznam

Sama jezera po meni nikad neće donit neku lovu već mogu služiti samo ko mamac no glavno pitanje je kako ljude zaustavit da kupe nešto, pojidu što god i prispavaju. A ne da trknu do jezera i odu natrag u Makarsku. Direktno u jezerima bi se moglo naplaćivati parkiranje kod i obilazak Crvenoga te bacanje oblutaka u njega (napraviti dobru stazu i vidilicu naokolo kole), spuštanje i kupanje u Modrome. Moglo bi se naplatiti i spuštanje u Crveno, a i bila bi fora s gornje strane Crvenoga napraviti onu prozirnu platformu ko na grand canyonu.
http://www.grandcanyonbusdeals.com/images/grand-canyon-skywalk-price.jpg (http://www.grandcanyonbusdeals.com/images/grand-canyon-skywalk-price.jpg)

Pa paraglajderi, skokovi u jezera... dakle dalo bi se ubit bar sto kuna po glavi direktno na jezerima. Samo kako ji još natrat da ostanu koji dan. Tunel, friškije noći, jevtina rana...more ni međugorje nije daleko. Triba pogledat šta Istrani rade.
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Zavelim - 09 Rujan 2012, 13:33:30 poslijepodne
http://m.slobodnadalmacija.hr/Scena/Najnovije/tabid/298/articleType/ArticleView/articleId/186832/Default.aspx (http://m.slobodnadalmacija.hr/Scena/Najnovije/tabid/298/articleType/ArticleView/articleId/186832/Default.aspx)

o tako postadodmo bosanci i bošnjaci

e ćosiću, ćosiću,  potomče imocki aga i begova
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: belevarac - 09 Rujan 2012, 21:54:23 poslijepodne
“Hasanaginica” je bosanska i bošnjačka usmena balada koja je nastala između 1646. i 1649.,  u okrilju begovske bošnjačke obitelji  iz Imotske krajine, koja je tada bila dio Bosanskog pašaluka, i vjerojatno se prepričavala s koljena na koljeno po Imotskom i okolini.

Csovik jednom zine i nekoliko gluposti izvali. I ostane zsiv. Je li josh zsiv?
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Slovak - 09 Rujan 2012, 23:14:31 poslijepodne
“Hasanaginica” je bosanska i bošnjačka usmena balada koja je nastala između 1646. i 1649.,  u okrilju begovske bošnjačke obitelji  iz Imotske krajine, koja je tada bila dio Bosanskog pašaluka, i vjerojatno se prepričavala s koljena na koljeno po Imotskom i okolini.

Nisu je napisali turci, nego poturice. kes
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: glonga - 09 Rujan 2012, 23:24:27 poslijepodne

Bosanskog pašaluka,
… s koljena na koljeno

Je li josh zsiv?
Kojeg pašaluka? Kojeg sandžaka? Naj je lišpe bit neprecizan, nek se ne spomene Ercegovački pa ni uz sandžak(at).
S kamena na rame? S usta na uvo? S kolina pa za pìčku?

Živ(i)?
Obadava.
Obatri.
Bog ionako uzimlje k sebi najbolje. Ne će nas vake.

Dže ste ba musavi Bosanci?
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Zavelim - 10 Rujan 2012, 06:07:34 prijepodne
Nisu je napisali turci, nego poturice. kes

nisu he napisale poturice nego rvatica joli porvatica joli još priciznije povratorvatica
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Potjeh - 10 Rujan 2012, 09:06:35 prijepodne
nisu he napisale poturice nego rvatica joli porvatica joli još priciznije povratorvatica
Koliko znam to je i teza Mije Milasa. Nekidan sam od njega na dar dobio ovu novu knjigu i proučit ću ju.
Meni se sve čini ko navrćanje vode na svoj mlin jer se dokazat ništa i ne more.
Što se mene tiče, popularizacija te balade je širenje multikulturalizma a to je protiv mojih uvjerenja.
Nisu je badava masoni prevodili, Goethe i družina.
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Zavelim - 10 Rujan 2012, 09:41:55 prijepodne
Citat:
Meni se sve čini ko navrćanje vode na svoj mlin jer se dokazat ništa i ne more.

to nešto ko i geocentrizam  ;D
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Potjeh - 11 Rujan 2012, 08:36:00 prijepodne
Provjerio. Mužić među glasovite masone ubraja i Goethea i Puškina, najznačajnije prevoditelje Asanaginice. Širenje multikulturalizma.
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Zavelim - 11 Rujan 2012, 09:54:20 prijepodne
Oće Milasi, oće, multikulti od glave do pete.
Naslov: Odg: Asanaginica
Autor: Potjeh - 11 Rujan 2012, 09:58:31 prijepodne
Oće Milasi, oće, multikulti od glave do pete.
Kako koji Zavelime, kako koji... ;D
Naslov: Kad mrtvi zagangaju na Banovu
Autor: glonga - 18 Rujan 2012, 20:52:14 poslijepodne

Kad zaganga iz Vrankùrca Gete
sve mi suze niz leđa polete.


Šeset osme smo na Banovu u Mikenu gangali Getetove stihove sve dok nije doša oni Polizei. Tiruriru.
Danas bi se to zvalo performance, a u na doba - eto ti ga nȁ - policaj.
E, da su Podi i Belevarac čuli priginjanja…

Vas ist vajses dort am grinen valde
zind es šneen oder zind es šveneeeeeeeee…


Klaggesang
der edeln Frauen des Asan Aga,
aus dem Morlackischen. (http://books.google.com/books?id=w0EJAAAAQAAJ&hl=hr&pg=RA1-PA49#v=onepage&q&f=false)

Was ist Weißes dort am grünen Walde?
Ist es Schnee wohl oder sind es Schwäne?
War' es Schnee, er wäre weggeschmolzen;
Wären's Schwäne, wären weggeflogen.
Ist kein Schnee nicht, es sind keine Schwäne,
's ist der Glanz der Zelten Asan Aga.
Niederliegt er drin an seiner Wunde;
Ihn besucht die Mutter und die Schwester,
Schamhaft säumt sein Weib, zu ihm zu kommen.

Als nun seine Wunde linder wurde,
Ließ er seinem treuen Weibe sagen:
"Harre mein nicht mehr an meinem Hofe,
"Nicht am Hofe und nicht bei den Meinen."

Als die Frau dieß harte Wort vernommen,
Stand die Treue starr und voller Schmerzen,
Hört der Pferde Stampfen vor der Thüre,
Und es däucht ihr, Asan kam', ihr Gatte,
Springt zum Thurme, sich herab zu stürzen.


Naslov: Hasan-aga Zeljkić iz Pošuškog Čitluka
Autor: glonga - 31 Kolovoz 2015, 19:23:12 poslijepodne
Hasanage u defterima 1585.

Str. 367. r.br. 92.
"Mezra Mirinić (Petrić) Zgon. Pripada Imoti. U ruci Hamze, sina Atmadžinog. Sada, u ruci Hasan-aginoj, dizdara tvrđave Zadvarje i Mustafe, sina Marićevog. Zajednički je uživaju.
Prihod: 160.
Timar Osmanov. Dizdar tvrđave Bobjak."

Str. 361. r. br. 57.
"Zemin Podvršnica Zgon. Sastoji se od njiva Prelazac, Odvodi, Pasrnjak i Prepušnica {Retuša?}, zatim jedne livade. U posjedu Alije, sina Muratovog i Hurem-aginom i Huseina, ćehaje i Hasan-aginom i Hubjarovom i Alije, sina Oručevog, ćehaje i Huseina, sina Seferovog i Derviša, sina Alijinog i Mustafe Podura i Mustafe iz Blagaja i Mahmuda, sina Memijinog i Ahmed-age, sina Nezir-aginog i ostalih suposjednika, u selu Drečanj, sa hajmanom Mihovilom, sinom Mijinim, u selu Drečanj.
Prihod: 700
Timar Mustafin. Dizdar tvrđave Proložac."

Str. 354. r. br. 14.
"Čifluk Hasan-age Zelkića, iz sela Vinac, u ruci Ahmed-aginoj i Mehmeda, ćehaje, sinova Hasan-aginig. To su zemlje poznate pod imenom zemlje nevjernika Goste.
Prihod: 340
Timar Ahmeda, sina Mustafinog. Posadnik tvrđave Bobjak i Saliha, sina Alijinog i Mustafe, sina Ahmedovog. Posadnici tvrđave Imocki."
Naslov: Mirinić
Autor: glonga - 01 Rujan 2015, 11:21:45 prijepodne

Ad Mirinić (Petrić) Zgon. Mirine i zemlja Gosta. Gostuša.

(http://i.imgur.com/awb12Kd.jpg)
Naslov: Imotski kadija
Autor: glonga - 05 Rujan 2015, 00:03:34 prijepodne
Prema defterima iz 1585. Asangina kći Aiša (nije Fata, Aiša je tetka bila?) je posjedovala mlin(ove) u Podbiloj.

Imotski kadija? Rok u kojem se kadija zadržavao u jednom kadiluku je 20 mjeseci. Tako Kreševljaković i Korkut 1961. vele u libru Travnik u prošlosti 1464-1878. na str. 24.
Na str. 141. je djelomični popis travničkih kadija.
http://www.scribd.com/doc/182075710/Travnik-u-proslosti-1464-1878-Hamdija-Kresevljakovic-Korkut-1961-pdf
Naslov: Imotski kadija 1616.
Autor: glonga - 05 Rujan 2015, 11:14:51 prijepodne
»”Preuzvišeni valijo!

Pristupi pred ovaj šerijatski sud nadruhban kršćana bosanskog Ajaleta sačuvatelj ovog pisma po imenu Luka tzv. rahib, te svojevoljno pred ovim Vašim skromnim, iskrenim i odanim dobroželiocem očitova ovo: (slijedi fra Lukino pismo):

'Ja sam glasom visoke sv. naredbe, koja je u mojim rukama, papas paša u rečenom ajaletu i kao duhovni ministar. Ja po kotarima i po selima postavljam i imenujem, skidam i degradiram frenk - popove; to sve ide iz mojih ruku. Usprkos tome nekoji seljaci iz pograničnih sela prevode djecu u darub - harb (neprijateljsku) zemlju, te ih ondje daju poučavati, da postanu popovi. Opet se onda tako djeca vraća u našu zemlju i po narodu kazuju, da je on za papasa (fratra) izučio. Tako se narodu natiču i u bludnju ga vode, a na me se nikako ne osvrću. Zato molim, da se svima izdade nalog: od danas se takav izučenjak ne smije nigdje iskazati kao pop ili papas pa da čini popstvo ili papstvo. To neka se dapače sv. naredbom smjesta zabrani. Ovo eto podastirem visokoj pravdi.' (kraj fra Lukina pisma).

Tako tvrdo ovim nastojanjem i upornom željom očitova gornji navod. Stoga mu se molba sa šeriatskom preporukom za visoku naredbu dopušta.

Pisano 15. savera 1025. (1616.)

Najslabiji stvor, rob Božji Ahmed, kadija u Imotskom."36

Možda neće biti teško identificirati spomenutoga fra Luku. O. Mandić piše: "Na 25. studenog 1615. održan je u Kreševu godišnji provincijalni sastanak (congregatio provincialis), na kojoj je bio izabran fra Luka Kačić komisar pohoditelj provincije prije trogodišnjeg izbornog sastanka, koji će se održati u proljeće 1616." Taj fra Luka bio je u to vrijeme komisar pohoditelj provincije, a tri godine kasnije, 1619., postao je provincijalom i vršio dužnost do 1622.37

36 J. Matasović, Regesta Fojniciensia, Beograd, 1930., str. 128, br. 242.
37 D. Mandić, Franjevačka Bosna, Rim, 1968., str. 174-175. «
Marko Perić. Hercegovačka afera / Pregled događaja i 
važniji dokumenti. Mostar. 2002.
Naslov: Pintolović ili Piškorević?
Autor: glonga - 05 Rujan 2015, 15:28:54 poslijepodne
Pintolović ili Piškorević? Bega (još?) nema.

Risto Milićević. Hercegovačka prezimena. Beograd. 2005. str. 589.
"Piškorević (p) u Trebinju"

Ahmet Biber. Bjelimići na vjetrometini povijesti. 2013.
"Pintuli ili Pintoli, prezime je nastalo od nadimka Pintul, tur. škrtac. Matica im je u selu Žulja (Nevesinje), a odvojak su od Marića. Odatle su se odselili u selo Podveležje i selo Opine (Mostar). Kao stočari polunomadi, izgonili su stoku na Visočicu i Bjelašnicu, gdje su neki i ostali. Nastanili su se u selima Svjenča, Lukavac i Kašići."^ (http://www.medzlis-konjic.com/index.php/knjige-i-tekstovi/odabrani-tekstovi/tekstovi-vezani-za-konjic/1622-historijat-rodova-na-podrucju-bjelimica)

Pintur
http://imehrvatsko.net/namepages/view/family_name/prezime-Pintur
Naslov: Imotski kadija 1619.-1621.
Autor: glonga - 05 Rujan 2015, 21:12:04 poslijepodne
Imotski kadija
1619. Abdulbali
1620./1621. Bešir (Zadić?)

Jedan značajan turski dokumenat o pobuni u Makarskoj g. 1621
Sulejman Barjaktarović
Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti / Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU / Zbornik Historijskog zavoda JA / Zbornik Historijskog instituta JA, Vol.2 No.- Ožujak 1959.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=124564

»Jedan rječit primjer za to je sudsko zapisničko očitovanje pred kadijom u Imotskom iz godine, 1621., koje se čuva u arhivu Franjevačkog samostana u Makarskoj pod br. III - 19.{11 Numeriranje dokumenata sam obavio na način, koji sam istakao u svom izvještaju, koji je izašao u Ljetopisu Jugoslavenske akademije br. 59 (1954), str. 9.}
Iznosim taj dokumenat u potpunom prijevodu zajedno s faksimilima originala i dešifriraiiog prijepisa mojim rukopisom, budući da tiskara ne raspolaže slogom za tisak arabicom. Sam original dokumenta je na bijelom papiru za isprave, veličine 30X17cm.
Prijevod
(Tekst pri vrhu isprave predstavlja ovjeru kadije, koja glasi:)
»Ovo je napisao kako se (stvarno) zbilo onaj siromah, koji je upućen na Slavljenog i Uzvišenog, (po imenu) Bešir, kadija u Imotskom — neka mu (bog) oprosti i neka mu se smiluje! —«
(U pečatu ispod ovjere stoji:)
»Onaj koji moli milost svemoćnog{12 Prema Zenkerovu rječniku »qadir« = »svemoćni« je sedmi atribut boga, (a ima ih 99).} gospoda, sluga svijetlog Beširova (= Muhamedova){13 Bešir = »nosilac radosnih vijesti«, a to je i Muhamed, slučajno se i kadija zove Bešir. Iz kratkog regesta pisanog bosančicom na poleđini jedne murasele pod br. IV - 92, kojom Bešir-kadija opominje duvanjskog vojvodu, da fratre ne uznemiruje, doznajemo, da je njegovo prezime Zadić. Tom regestu je dodata i cifra 16020 (!), sto sigurno ima biti godina 1620, pa je tako toj inače nedatiranoj turskoj ispravi određen i datum.} vjerozakona.«
(Sami tekst isprave glasi:)
Povod pisanju lista je ovo:
Iako je Njegovo Veličanstvo sultan, utočište svijeta, naredio Bosni da plaća vojnicu (doslovno: »Otkupninu za strijelce«), da bi za svoj carski vojni pohod opremio i opskrbio vojsku islamske vjere, i ma da je Primorskoj oblasti (= nahiji), koja pripada iltizamu (= zakupu javnih dohodaka) Makarske posebno izdao časno naređenje (sadržine): vaši knezovi i vi se svaki put opirete mojim snagama, koje stižu iz moje prijestolnice, — vi se ipak niste pokorili mome naređenju (nego) ste odlazili na rad u mletačkim tvrđavama i tamo bili na nekorisnom poslu pa ste time zaslužili nezapamćenu (egzemplarnu) kaznu, ali pored svega toga se naređuje da ovaj put platite vojnicu mome čovjeku, koji vam dolazi, a to časno naređenje se šalje po Murteza-spahiji koji dolazi od strane (ovog šeriatskog) suda i od strane Mehmed-ćehaje, koji je određen za njeno (= vojnice) pobiranje kao i po Ahmedu koji dolazi u ime aga.{14 O sakupljaču vojnice Mehmed-begu, o Murteza-spahiji i Ahmedu govori se i u sudskoj ispravi br. VI-20, koju je izdao isti kadija Bešir sredinom šabana 1030h dakle svega kojih 15 dana prije ovog zapisničkog očitovanja, pa je i u njoj riječ o nekoj svađi u makarskom manastiru.}
Kada je ovo (naređenje) u njihovu prisustvu pročitano, fra Vicence, gvardijan samostana u Makarskoj{15 Kao gvardijan samostana u Makarskoj spominje se fra Vicence još u tri kadijske isprave u vezi nekih imovinskih pitanja samostana pod br. III—15 i III—16, datiranih u mjesecu zilkadi 1028h, t. j. 1619. godine, pa br. III-18 datiranoj početkom ševvala 1029h. t. j. 1620. godine. Dok je autor prvih dviju imotski kadija Abdulbali, treću je ispostavio naš Bešir-kadija Zadić.} ga je odbijao riječima: »kakvo je to naređenje?! to je besmisleno naređenje!« i nije (mu) se pokorio (misli se: niti narod sazvao), pa kako (u vezi s tim) (njegovi župljani) nisu (ni) došli, spomenuti (izaslanici) ponovo su (mu) došli, a tada je navedeni gvardijan naredio da crkvena zvona zazvone i da se skupi raja iz Makare, Kotišine i Velikog Brda, a onda je lično sa sabljom jurnuo na spomenute (izaslanike), ranio ih, oduzeo im stvari, pare i oružje, i (po tom) te ljude u kuli uhapsio i tako su (seljaci) napravili nered i uzbunu, što je sve uneseno u sudski protokol, štaviše i to je protokolarno utvrđeno, kako su Ahmed-čelebi, Alija i Jusuf posvjedočili, da je spomenuti gvardijan rekao: »danas sutra ćete nas moliti i kumiti da (vam) misu čitamo u vašim kućama i pred vašim ženama po našem (kako vi kažete) »besposlenom obredu«.{16 Ova nipodaštavajuća izreka je upotrebljavana u mnogim turskim ispravama.}
Pošto u (neophodne) vjersko-državne poslove pripada kažnjavanje spomenutog gvardijana iz razloga državne sigurnosti, a cjelokupno stanovništvo spomenutih sela se nalazi u stanju bune i pobune, Murteza-spahija je tražio, da se ovo zapiše i utvrdi, što je i učinjeno početkom ramazana 1030h (= 19.-28. III. 1621).
Svjedoci:
Ibrahima-aga Durmiš; Mahmud-hodža, (džamijski) besjednik; Mehmed-čelebi, učitelj (nastavnik); Šaban, desetar; Jusuf, sudski glasnik i drugi.

Na poleđini sasvim gore u lijevom uglu ove sudske isprave piše arabicom: »gardijan hudžžetidir«, što u prijevodu znači »gvardijanova sudska odluka«. Latinicom je numeracija: »M 46« i sasvim kratak idući sadržaj, koji nije u skladu sa smislom dokumenta: »Fratar priobćujuć Carsku naredbu protive se Makarani i rane ga.« (sic).«
Naslov: Imotski kadija 1576.
Autor: glonga - 05 Rujan 2015, 21:32:14 poslijepodne

Imotski kadija
1567. Abdurahman (naib?)
1576. Halil Huseinov

Dijana Pinjuh sa Sveučilišta u Mostaru u radu o osnivanju kadiluka u Imotskom i Ljubuškom dokazuje kako je Imotski kadiluk formiran kasnije nego se dosad u literaturi smatralo, iznoseći tezu o 1576. (ili najranije 1574.) kao godini osnutka kadiluka, a kadiluk u Ljubuškom je osnovan ranije nego je dosadašnja literatura vjerovala. U radu se detaljnom analizom podataka iz dostupnih izvora dokazuje da je kadiluk u Ljubuškom nastao 1610. godine.

Dijana Pinjuh, Osnivanje sudbenih jedinica (kadiluka) u Imotskom i Ljubuškom Prilozi, 42, Sarajevo, 2013, str. 35-42.
http://www.iis.unsa.ba/pdf/prilozi_42.pdf
Naslov: Imotski kadija 1606.
Autor: glonga - 05 Rujan 2015, 21:56:00 poslijepodne
Imotski kadija
1606. Mehmed Sinanov
1621. Bešir

http://maticahrvatska-grude.org/wp-content/uploads/2010/01/susreti_3.pdf
Andrija Nikić. Kretanje pučanstva u Drinovcima. Susreti 3. Grude. 2009.

Uzput. Sravniti Bakulu glede samostana u Ružićima (Policama) (str. 27). Sveti Abo na drugoj temi. Gorica.
Str. 29. i r.br. 90. deftera iz 1585. - Podgorje (Podborje?) selište (mezra?).
Površje (str. 45.) i drugi toponimi, (str. 44) Podstranje, Borani, Polaževići (Polažde?), Zaside u Drinovcima.