IMOart Forum Croaticum

Svakodnevnica => Povijest => Autor teme: Ratnik svjetlosti - 06 Lipanj 2008, 20:49:02 poslijepodne

Naslov: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 06 Lipanj 2008, 20:49:02 poslijepodne
Poceti cemo s najkrvavijih 9 diktatora 20-tog stoljeća:

Diktator
 Ideologija
 Država
 Razdoblje
 Broj žrtava
 u mil.
 
Josef V. Staljin
 komunist
 SSSR
 1929 – 53
 42,67
 
Mao Tse Tung
 komunist
 Kina
 1923 – 76
 37,83
 
Adolf Hitler
 fašist
 Njemačka
 1933 – 45
 20,95
 
Chang Kai Shek
 fašist
 Kina
 1921 – 48
 10,21
 
Vladimir I. Lenjin
 komunist
 SSSR
 1917 – 24
 4,02
 
Tojo Hideki
 fašist
 Japan
 1937 – 45
 3,99
 
Pol Pot
 komunist
 Kambodža
 1968 – 87
 2,40
 
Yahya Khan
 militarist
 Pakistan
 1971
 1,50
 
Josip Broz Tito  komunist
 Jugoslavija
 1941 – 87
 1,17
 

Izvor: http://www.hkz-kkv.ch/tito.phpwww.hawaii.edu.powerkills (http://www.hkz-kkv.ch/tito.php)
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 06 Lipanj 2008, 20:54:03 poslijepodne
Da ne zaboravimo - mozda i najozloglaseniji diktator Europe u pocetku 20. stoljeca bio je srpski monarh Aleksandar Karadjordjevic.
Naravno, predlazem da se ova tema rastegne retrospektivno, sve do prvih drzava...citava je plejada diktatora kroz povijest... oduvijek je bilo onih koji diktiraju kud cete i kako cete sa sobom.  8)

U svezi glede DIKTATA po statistici, komunizam je vodeca ideologija i dala je najkrvavije diktatore svijeta!

http://www.hkz-kkv.ch/tito.php (http://www.hkz-kkv.ch/tito.php)

ZAKLJUCAK - ako je Tito Hrvat Hrvatskoj pripada "cast" da je medju prvih 10 u svijetu po sposobnosti likvidatornog DIKTIRANJA ...  8)
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: belevarac - 06 Lipanj 2008, 22:07:25 poslijepodne

Josip Broz Tito  komunist
 Jugoslavija
 1941 – 87  
 1,17


Zar je ovaj Lebedinski i mrtav ubijao? I to punih sedam godina! Vampir.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 06 Lipanj 2008, 22:14:45 poslijepodne
Cisti vampir, premda je Tito umro 1981., cini mi se, njegov komunizam je zivio jos punih 6...? A zar nije do 1989? pa i 1990., a za mnoge i danas traje...
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: batakljun - 07 Lipanj 2008, 09:36:49 prijepodne
Cisti vampir, premda je Tito umro 1981., cini mi se, njegov komunizam je zivio jos punih 6...? A zar nije do 1989? pa i 1990., a za mnoge i danas traje...

evo izvrsnog primjera kako se i skoliko ozbiljnosti ovdje diskutira.
dakle, citiran je "ozbiljan" članak po kojem je tito umro 1987!
na to je ratnik dodao svoju opasku da je zapravo umro 1981!
LJUDI MOJI PA VI NEMATE POJMA O OSNOVNOJ FAKTOGRAFIJI!

nego da se vratimo na bit stvari.
bilo bi doista zanimljivo čuti gdje je i kada tito pobio tih 1,7 milijuna ljudi. ozbiljne demografske analize pokazuju da je u cijelom drugom svjetskom ratu na prostoru tadašnje jugoslavije s "naše" strane ubijeno oko 1 milijun. naravno bilo je i ubijenih njemaca, talijana i ostalih tako da bi se cifra mogla približiti 1,5 milijun.
mislim da ne treba objašnjavati da tito ne može biti kriv za sve, neke su ubili oni drugi, a nešto je stradalo u borbama.
uzmimo dakle da je tito osobno odgovoran za oko 1/2 tih ubojstava (dakle, 750.000), iako mi je i to pretjerano. ostaje pitanje kad je i gdje ubijeno još skoro milijun ljudi.

mislim da ovakva neozbiljna istraživanja koja ne daju odgovore na temeljna pitanje ne služe ničemu. naravno, neće tito biti manji zločinac ako se u konačnici utvrdi da je odgovoran za smrt 200-300 tisuća ljudi (što bi ga svrstalo na za razočaravajuće 43. mjesto), za progone još vjerojatno dvostruko toliko i sva ostala nedjela koja je njegov totalitarni režim počinio.
evo dakle prigode, dajte neke argumente da vidimo gdje su i kako "fabricirani" ovi brojevi. očito je da "jasenovački model" preuveličavanja brojeva ima i te kakvih sljedbenika - na to sam već upozoravao!


Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 07 Lipanj 2008, 10:35:28 prijepodne
Citat:
evo izvrsnog primjera kako se i skoliko ozbiljnosti ovdje diskutira.
dakle, citiran je "ozbiljan" članak po kojem je tito umro 1987!
na to je ratnik dodao svoju opasku da je zapravo umro 1981!
LJUDI MOJI PA VI NEMATE POJMA O OSNOVNOJ FAKTOGRAFIJI!

Nitko se nije s faktografijom rodio, zato diskutiramo, da bi bili pametniji...ali Tito (Lebedinski  8) ) proglasen je genijem diktature!  ;D

A po faktografiji:

(ruski nobelovac i disident A. Solženjicin zgražao se u svibnju 1980. godine, da se lideri svijeta klanjaju jednom od najvećih balkanskih krvnika)

koji zasluzeno pociva u Beogradu

(uz pojam balkanizam gotovo u pravilu ide i vampirizam... 8) )

za čije je interese i živio, dok iza svoje smrti nije ostavio nikakvu politički vrijednu baštinu, već kaos, teror i zlo koje je kulminiralo krvavim raspadom jugoslavenske federacije. O pokretu nesvrstanih i njegovom značenju danas bolje ne trošiti slova, osim spomenuti izjavu libijskog vođe Gadafija da on ima puno pravo ubijati svoje protivnike u inozemstvu, jer to isto čini i Tito, pa mu nitko ne zamjera.

Djela balkanskog Staljina:

"...... No, komunistički tiranin Tito savršeno je dobro znao što čini utamničenjem Stepinca, pa je zbog njegovog progona i progona i ubojstava više od 600 katoličkih svećenika, redovnika i redovnica ekskomuniciran iz Katoličke crkve, jer je u njoj bio kršten. Ono što je nepobitna povijesna istina jest da je Tito naredbodavac genocida nad hrvatskim narodom i izravni pokretač i sudionik hrvatskog holokausta 1945. godine i kasnije, te da nikada nije riješio niti hrvatsko nacionalno pitanje kao ni pitanje nacionalne ravnopravnosti nesrpskih naroda bivše SFRJ...

Balkanski Staljin Tito poslao je štabu 3. armije JA dne 13. 5. 1945. brzojav kojim je osudio na smrt stotine tisuća vojnih i civilnih zarobljenika: »Vi ne smijete dozvoliti ni pod koju cijenu da se ova grupa s Pavelićem i Mačekom preko Save probije na sjever. Preduzmite sve potrebno za njeno brzo uništenje
«..."

D. Paraga

Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: belevarac - 07 Lipanj 2008, 17:00:16 poslijepodne
bilo bi doista zanimljivo čuti gdje je i kada tito pobio tih 1,7 milijuna ljudi.

Kazsu, zbog krivo stavljenoga zareza mozse i glava odletit. A evo kod tebe, zbog malog prievida iza zareza, ode 530.000 glava:


Josip Broz Tito  komunist
 Jugoslavija
 1941 – 87
 1,17
 

Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: batakljun - 09 Lipanj 2008, 10:45:44 prijepodne
u pravu si, doista je bio previd, međutim, bit onoga što sam napisao i dalje ostaje. brojka od 1,17 milijuna je pretjerana, a ti nam pokušaj objasniti kako i otkud. zašto? to već svi znamo.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 09 Lipanj 2008, 20:12:54 poslijepodne
Brunu Bušića su zatvorili kad je prvi naglas i napismeno ukazao na realne brojke jasenovackih zrtava, neprestano proganjan, a 1978. i ubijen od Titove udbe. Neoprostivo.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: belevarac - 09 Lipanj 2008, 23:25:57 poslijepodne
u pravu si, doista je bio previd, međutim, bit onoga što sam napisao i dalje ostaje. brojka od 1,17 milijuna je pretjerana, a ti nam pokušaj objasniti kako i otkud. zašto? to već svi znamo.

"Kako", "odkud" i "zashto" u ovome suricsju imaju isto znacsenje. Ne vidim zashto bih ja objashnjavao brojku, koju nisam ja utvrdio i ne znam je li tocsna. Ljudi nisu mravi, svaki ima ime i prizime, i dok ima josh zsivih koji znaju, ne bi bilo tezsko napraviti popis. Za jednu katolicsku biskupiju s podrucsja bivshe NDH takav je popis i napravljen (dakako nepodpun) i imena stradalih csitana su za vrime sv. misa po zsupama. Procsitana su imena 10.642 osobe, a pridpostavlja se da bi ih iz te biskupije moglo biti izmedju 13 i 15 tisutja (nedostajali su podatci za csetiri zsupe, nieke su obitelji izumrle, nieke odselile i dr. razlozi). Priko 95% svih stradalih su muzskarci izmedju 20 i 30 godina, misto stradanja oznacseno metaforom "krizsni put" (a inacse u mom rodnom kraju nitko nije govorio tu svezu, nego iz opreza: "ne zna se za nj" - shto samo po sebi dostatno govori). Mene zanimaju povistne csinjenice, a ne njihovo tumacsenje; ne ticse me se shto ti ili bilo tko ini misli o Blaiburgu ili Jasenovcu, zanimaju me osobe koje su tamo stradale - njihova imena. I tocska.

Ocsekivati od drzsave, dakle od njezine vlasti takve kakva jest - koja priko tisutju kostiju iz samo dva grobishta iz Maclja punih 12 (dvanaest) godina drzsi u vritjama za smetje u podkrovlju MF-a - da shto u tom smislu ucsini, izprazno je. U takvoj drzsavi nikada sritje biti ne tje - nego samo glozsenje i utaborivanje.

Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: batakljun - 10 Lipanj 2008, 10:13:07 prijepodne
ova tri odgovora nisu istovjetna. zašto se pretjetjeruje s brojevima - razlog je političke naravi i protiv toga sam vrlo često pisao. otkud dolaze ti brojevi i na temelju čega se slažu, to je tema o kojoj se ovdje piše.

inače, ukupni broje stradalih osim za povjesničare nema doista nikakvog značenja. onima čiju su bližnji stradali, sasvim je svejedno koliki je ukupni broj stradalih, jedanko kao što im je i sasvim svejedno na kojem se mjestu ljestvice diktatora nalazi osoba odgovorna za njihovu tragediju.



Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 10 Lipanj 2008, 22:35:58 poslijepodne
Sve je vazno sto je vazno. Znanost i statistika kao metoda imaju svoju vrijednost i pogotovo u mladima treba poticati ljubav za objektivnim i jasnim saznanjem.

Natjecanja, ljestvice, vrednovanja, razredi i klase - put su do boljeg i savrsenijeg, objektivnog i istinitog.

Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 14 Lipanj 2008, 18:54:30 poslijepodne
(http://www.bol-chat.de/slike/Staljin.jpg)


Rusi izdali povijesni priručnik u kojemu se opravdava Staljin

U Rusiji je, unatoč prosvjedu povjesničara, objavljen priručnik suvremene ruske povijesti namijenjen ruskim školarcima, a glavni kamen spoticanja dio je u kojemu se opisuju staljinističke represije, izvijestili su službeni izvori.
Priručnik objavljen pod nazivom "Povijest Rusije od 1945. do 2007." prošli je tjedan odobrilo rusko ministarstvo obrazovanja i već je tiskano 1.000 primjeraka" rekao je jedan od autora Aleksander filipov. Knjiga će se od srijede naći na službenom popisu novih priručnika što će ga objavljivati list Roskaja Gazeta.

Priručnik je nastao po uzoru na "Školsku knjigu za profesore o suvremenoj povijesti Rusije (1945-2006.)", čiji je sadržaj u lipnju potaknuo niz prosvjeda među profesorima i povjesničarima koji su autore optužili da u njemu "Staljinovu ulogu pokušavaju prikazati na drukčiji način", da "opravdavaju represiju" te da "do neba uzdižu Putinovo razdoblje".

"Koncepcija priručnika nije se izmijenila u odnosu na 'Školsku knjigu za profesore...'", rekao je jedan od autora priručnika Pavel Danilin. "U njemu Staljina, počinitelja mnogih masakra, ne prikazujemo u povoljnijem svjetlu, ali ga više ne stigmatiziramo na svakoj stranici", objasnio je. U knjizi je Staljin prikazan kao "jedan od najučinkovitijih vođa SSSR-a", prenose neki ruski mediji.

Priručnik za učenike još nije u prodaji u knjižarama. Ministarstvo će ga poslati izravno u nekoliko škola kako bi se ondje tijekom godinu dana testirala njegova učinkovitost, a zatim će biti i službeno preporučen profesorima.
----------------------

Za nekoga ubojstva nemaju opravdanja, za neke oni koji ubijaju trebaju jednako tako biti ubijeni, a neki opravdavaju sve sto se dogadjalo, mozda zato da bi dokazali i pokazali da je i zivot nekih od njih imao smisla, a da i ono sto je bilo lose moze postati temelj za gradjenje boljeg....
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 29 Lipanj 2008, 19:56:19 poslijepodne
POVIJESNE KONTROVERZE

Titove tajnovite godine u SSSR-u 1935.-1940. - austrijski povjesničar istraživao arhivu

Radeći u Moskvi za NKVD Tito je slao drugove u smrt 
Autor Vlado Zagorac

Tito je za Staljina bio pravi junak


 (http://www.vecernji.hr/system/galleries/pics/080625/titic-txt.jpg)


Radeći za zloglasnu sovjetsku tajnu državnu službu (NKVD) kao pisac “karakteristika” svojih partijskih drugova, Josip Broz Tito, tada pod imenom Valter, odgovoran je za njihovu smrt, a zahvaljujući tome uspio se 1939. godine probiti na mjesto generalnog sekretara CK KPJ.

Pisane dokumente i dokaze za takvu Titovu partijsku ulogu otkrio je lani u rujnu austrijski povjesničar i psihoanalitičar Silvin Eiletz (79) u Ruskom državnom arhivu za socijalnu i političku povijest (RGASPI) i većinu tih dokumenata objavio u jučer predstavljenoj knjizi “Titove tajnovite godine u Moskvi 1935.-1940.”, koju je na slovenskom jeziku objavila izdavačka kuća Mohorjeva iz Klagenfurta.

Jeljcinova zasluga
– Tu je arhivsku građu javnosti još 1991. godine otvorio Boris Jeljcin. Popisu likvidiranih treba dodati još tridesetak imena koja se nalaze na oko 300 stranica dokumenata čije ću fotokopije predati ljubljanskom Muzeju novije povijesti – objašnjava Eiletz i dodaje da se Tito najprije pobrinuo za likvidaciju najsposobnijih komunista koji su u tadašnjoj hijerarhiji bili iznad njega pa su mogli preuzeti vođenje KPJ.

Eiletz tvrdi da je većinu dokumenata u Moskvi sam otkrio, a do tada su stručnoj javnosti bivše Jugoslavije bili nepoznati.
– Ruski me kolega, povjesničar Nikita Bondarev, uvjerio da su događaji od 1935. do 1939. godine izvor svih najvažnijih događaja u kasnijem periodu Titova života – kaže Eiletz.
Josip Broz je te 1935. godine u Jugoslaviji bio na šestogodišnjoj robiji, a te je godine preko Beča otputovao u Moskvu pod izgovorom da želi posjetiti suprugu Pelagiju i sina Žarka te studirati na Lenjinovu sveučilištu.

Samo dva mjeseca nakon dolaska Josipa Broza u Moskvu uhićen je i ubrzo likvidiran jedan od najznačajnijih jugoslavenskih ljevičara Radomir Vujović, a time su zapravo započele denuncijacije, uhićenja i likvidacije najuglednijih prvaka jugoslavenske KP.

Podrobno istražujući arhivsku građu, Eiletz zaključuje da su se u vrijeme Titova boravka u Moskvi svi partijski dužnosnici međusobno optuživali, a najviše su se bojali optužbe da su “trockisti”.

Što je Valter pisao
– Nitko nije točno znao što to znači, ali je svatko bio svjestan da je opasno za život dobiti takvu karakteristiku – kaže Eiletz.

Glava se gubila i za manje jasne ocjene pa Eiletz navodi kako je, podnoseći izvještaj o Đuri Cvijiću-Krešiću, 21. srpnja 1936. godine, Josip Broz Valter kazao: – Krešić je bivši član CK i sekretar Partije, jedan je od voditelja lijeve frakcije... nije se još popravio.

Sam ima jake ambicije i misli da je samo on sposoban voditi Partiju. Nije stabilan i ne može se odvojiti od buržoaskih grešaka. Mislim da je svoje frakcionaške poglede zadržao. Krešić je 7. veljače 1938. godine uhićen, optužen za trockizam te 26. travnja osuđen na smrt i strijeljan. Pozivajući se na lani otkrivene dokumente, Eiletz navodi da je, zahvaljujući “karakteristikama” Josipa Broza slična sudbina pogodila i Filipa Filipovića, Grgura Vujovića, Kamila Horvatina, Ivana Gržetića-Flajšera, Vilima Horvaja...

Na sličan su način u smrt otišli deseci i stotine jugoslavenskih komunista, tvrdi Eiletz i dodaje da je Staljin takvo postupanje Josipa Broza hvalio. “Tito je junak (ruski: molodjec), sve je pobio.”
 
 Titove tajnovite godine u SSSR-u 1935.-1940. - austrijski povjesničar istraživao arhivu (http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3108157/index.do;jsessionid=AA22D9DB419C0AB60F0FFB54879FF55B.2)
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: belevarac - 29 Lipanj 2008, 21:52:24 poslijepodne
Pa "Hrvatsko slovo" svojedobno je u niekoliko nastavaka podrobno obradilo "csistke" u KP Jugoslavije, a kojima je valjda kumovao JB.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: batakljun - 03 Srpanj 2008, 10:16:00 prijepodne
jesu li ikad išta objavili o ustaškim čistkama?
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: potjeh - 03 Srpanj 2008, 13:30:11 poslijepodne
Nikad ništa otkad ga redovito čitam iz broja u broj, evo skoro će desetljeće.
Slično nisam vidio da su "Globus" i "Nacional" o partizanskim zvjerstvima što objavili. Pa ljudi moji, di mi živimo?
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: batakljun - 04 Srpanj 2008, 10:35:06 prijepodne
živimo u svijetu selektivnog pamćenja. koliko je teško kad se o tome progovori, svjedoči i ovaj forum.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: potjeh - 04 Srpanj 2008, 11:13:15 prijepodne
Tragično je za ovaj narod da se većina drži jedne od dviju laži...i ne pušća, ali more po vas dan telalit o ljubavi prema svome narodu i mavat barjacima.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: batakljun - 04 Srpanj 2008, 12:02:16 poslijepodne
najveća je tragedija što se nacija i domovina koriste kao izgovori za zločine.

zločinci (jednako kao i huligani) to što rade rade u svoje ime i za to trebaju odgovarati, a ne da ih zajednica štiti kao da sve to rade rade u ime nas sviju i za korist nas sviju.

svakome se normalnom nameće pitanje, kakve vrijednosti promiče zajednica ako iz svog okrilja jasno i nedvosmisleno takve ne isključi.


 
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 05 Srpanj 2008, 20:12:58 poslijepodne
Da, nazalost mnogo ih je ukljucenih na odgovorne funkcije, a slabe su savjesti i vrlo neodgovorni.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 05 Srpanj 2008, 20:14:03 poslijepodne
Pa "Hrvatsko slovo" svojedobno je u niekoliko nastavaka podrobno obradilo "csistke" u KP Jugoslavije, a kojima je valjda kumovao JB.

Sto taj list nije ostao bez sredstava pa se ugasio?
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 05 Srpanj 2008, 20:29:43 poslijepodne
Chang Kai Shek

Čang Kaj-šek
31. listopada 1887. - Taipei, 5. travnja 1975.
kineski vojskovođa i političar

politički okarakteriziran kao fašista

- upisao vojnu akademiju 1906., a 1907. polazi u Japan na Državnu vojnu akademiju
- od 1909. do 1911. služio u Japanskoj carskoj vojsci
- jedan od suradnika vođe demokratske revolucije 1911. Sun Yat-sena; nakon Sun Yat-senove smrti (1925.) postaje vođa Nacionalne stanke, Kuomintanga
- u prvom (građanskom) ratu vodio je u savezu s komunistima sjevernu ekspediciju protiv ratnih vođa da ujedini Kinu iz koje je 1928 izašao kao pobjednik.

- za drugog i trećeg građanskog rata (1929.-1936. i 1946.-1949.) - s prekidom za vrijeme rata protiv japanskih okupatora (1937.-1945.) - pokušao je uništiti kineske komuniste, ali nacionalističke su snage poražene te su se morale povući na otok Tajvan, odakle je i dalje obavljao dužnost predsjednika Republike Kine i glavnog tajnika KMT-a do kraja života, nadajući se da će obnoviti vlast nad komunističkom Narodnom Republikom Kinom

- 1975., 26 godina nakon što je pobjegao na Tajvan, Čang Kaj-Šek umire u 87. godini života.

Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 05 Srpanj 2008, 20:51:53 poslijepodne
Premda cu topic prosiriti sve do diktatora prvih starih drzava i ratova kroz povijest;
evo najprije nesto blize;
jedan Japanac s liste najkrvavijih diktatora 20 stoljeća

40. premijer Japana

On zapravo nije bio diktator u pravom smislu rijeci, ali je bio agresivan i uspjesan vojskovodja koji je sluzio diktatorskom rezimu i tako predodredio kraj svog zivota.

(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d3/Tojo3.jpg/200px-Tojo3.jpg)

Hideki Tōjō

Tokio, 30. prosinca 1884. – Tokio, 23. prosinca 1948.
- japanski general i političar koji je služio kao premijer Japana u periodu od 1941. do 1944.
- rođen kao sin japanskog generala i sam postaje general
- vojnu akademiju pohađa od 1905. - 1915.
- 1920. postaje zapovijednik vojnog odjela zaduženog za mobilizaciju i pripremu vojnika u slučaju rata

- 1930 - tih, postao član tzv. Kontrolne grupe koja je bila zadužena za modernizaciju vojske
- 1935. poslan je u Mandžukuo, državu pod Japanskom vlašću u kineskoj regiji Mandžurija
- kasnije postao zapovijednik Kvantung vojske, glavne japanske vojske u regiji

- ima reputaciju odlučnog i agresivnog vođe, teške disciplinarne taktike koje je koristio dale su mu nadimak Žilet
- 1938. doministar rata u Tokiu
- 1940. unaprijeđen je u ministra rata, podržava potpisivanje Trojnog pakta
- Tōjō je za proširenje Japanske moći kao iduću metu izabrao sjevernu Indokinu (današnji Laos i Vijetnam).
- 1941. protivi se bilo kakvim kompromisima koji bi umanjili Japansku moć i napada američku vojnu luku Pearl Harbor na Havajima

- Tōjō nikad nije postao diktator kao Adolf Hitler ili Benito Mussolini, ali je dobivao sve više i više moći kako je rat napredovao
- od 1943. vodi i Ministarstvo naoružanja, a 1944. preuzima poziciju vrhovnog zapovijednika vojske
- 1944., savezničke pobjede na Pacifiku umanjuju Tōjōvu moć
- u srpnju 1944. Amerikanci su osvojili japanski otok Saipan, izložili Japan američkoj paljbi, a Tōjō je dao otkaz na mjestu premijera i ostao je u mirovni do kraja rata
- u rujnu 1945. saznaje da će ga uhititi kao ratnog zločinca pa pokušava samoubojstvo, ali neuspješno
- osuđen na Tokijskom procesu zbog ratnih zločina, sud mu je odredio smrt vješanjem u prosincu 1948.

Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 06 Srpanj 2008, 00:00:34 prijepodne
Jos jedna lista najbrutalnijih ubojica 20. stoljeća?!

Lista je temeljena na podacima Organizacije za pomoć žrtvama političke moći u Europi

Njemački magazin Bild sastavio je listu najvećih masovnih ubojica koji su obilježili 20. stoljeće, te koje su odgovorne za smrt čak 133 milijuna ljudi. Lista je temeljena na podacima Organizacije za pomoć žrtvama političke moći u Europi.

Uvjerljivo prvo mjesto na listi najvećih ubojica 20. stoljeća zauzeo je kineski diktator Mao Ce-tung. Taj političar, vojskovođa i državnik smatra se najvažnijom ličnošću u modernoj kineskoj povijesti, a kriv je za smrt 50 milijuna stanovnika Kine za vrijeme umjetno izazvane velike gladi pedesetih godina, te torture i progona od 1966. do 1969. godine za vrijeme ''kulturne revolucije''. U Kini ga smatraju najvećim nacionalnim herojem, a u svijetu, posebice među antikomunističkom javnošću, smatraju ga jednim od najvećih zlotvora prošlog stoljeća.
Na drugom mjestu našao se boljševički revolucionar i lider SSSR-a Josif Visarionovič Džugašvili, poznatiji kao Staljin. Sovjetski diktator odgovoran je za smaknuće 40 milijuna ljudi. Uzevši u obzir da je ''ubojstvo jednoga tragedija, a ubojstvo mnogih statistika'', vjerojatno je umro čiste savjesti.
Treće mjesto zauzeo je Adolf Hitler, lider nacističke partije koja je osvojila vlast u Njemačkoj u teškim vremenima između dva svjetska rata. Njega se optužuje za smrt oko 20 milijuna ljudi.

Dugogodišnji kineski diktator Čang Kaj Šek našao se na četvrtom mjestu na listi najvećih povijesnih ubojica. Odgovoran je za smrt 10 milijuna ljudi. Ironično je da su ga na Zapadu slavili kao jednog od vođa demokratske koalicije.

Sljedeći na listi, odgovoran za smrt 4 milijuna ljudi, našao se Vladimir Iljič Uljanov, poznatiji kao Lenjin. Bio je revolucionar koji je nasilnim rušenjem stoljećima uspostavljanog carstva ruskih dinastija stvorio komunističko-boljševički režim.
Japanac Tojo Hideki zasjeo je na šestu poziciju, njemu se pripisuje krivica za smrt 3 milijuna ljudi. Iza njega slijedi utemeljitelj Crvenih Khmera Pol Pot koji je odgovoran za 2 milijuna žrtava.

Osmi po redu zločinac je etiopski marksist Mengistu, ubojica cara Haile Selassija i odgovoran za smrt 2 milijuna žrtava, a predzadnji Yahya Khan iz Pakistana sa milijun žrtava.
Autori članka na posljednje, deseto mjesto stavili su ime maršala Josipa Broza Tita, pokojnog doživotnog predsjednika Jugoslavije. Organizirao je i vodio Narodnooslobodilački rat (1941-1945) godine. Bio je na čelu Socijalističke federativne republike Jugoslavije punih 35 godina te je Hrvatskoj vratio Rijeku, Istru i otoke. Njemački Bild pritom ističe da je Tito tijekom svoje vladavine bio odgovoran za smrt milijun ljudi.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Slovak - 12 Kolovoz 2008, 13:21:52 poslijepodne
Tragično je za ovaj narod da se većina drži jedne od dviju laži...i ne pušća, ali more po vas dan telalit o ljubavi prema svome narodu i mavat barjacima.
Istina je zapravo samo to.Naš narod se podijelio u početku rata,na ustaše i partizane.Zločine su činili i jedni i drugi,obilato,i to najbrutalnije jer je to bio djelomično bratoubilački rat,hrvat partizan hrvata ustašu.ustaše bi bili simpatičniji iz današnje perspektive jer su htjeli više od onoga što danas imamo,ali u početku su zaribali,stali su na potpuno pogrešnu stranu,stranu koja je izgubila.sada možemo ići u dubozno opravdavanje fašizma,koji nas je i kao ustaše umalo pregazio.a partizani su bili okrutni,jer ove su vidjeli fokusirano kao bagru.dakle,sve su to stranputice povijesti,kako bi dr. franjo rekao.Kad bih mogao djelovati 41.,svim bih ustašama rekao da prijeđu u partizane,jer s hitlerom nema života.e,tada bi to bili neki drugi partizani,a ne zločinački.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 06 Rujan 2008, 12:14:18 poslijepodne
Istina je zapravo samo to.Naš narod se podijelio u početku rata,na ustaše i partizane.Zločine su činili i jedni i drugi,obilato,i to najbrutalnije jer je to bio djelomično bratoubilački rat,hrvat partizan hrvata ustašu.ustaše bi bili simpatičniji iz današnje perspektive jer su htjeli više od onoga što danas imamo,ali u početku su zaribali,stali su na potpuno pogrešnu stranu,stranu koja je izgubila.sada možemo ići u dubozno opravdavanje fašizma,koji nas je i kao ustaše umalo pregazio.a partizani su bili okrutni,jer ove su vidjeli fokusirano kao bagru.dakle,sve su to stranputice povijesti,kako bi dr. franjo rekao.Kad bih mogao djelovati 41.,svim bih ustašama rekao da prijeđu u partizane,jer s hitlerom nema života.e,tada bi to bili neki drugi partizani,a ne zločinački.

Svaka vojska i svugdje u svijetu i u svim vremenima (i napadačka i obrambena) čini i neke zločine (više ili manje) - rat nije brat pa djeluje brutalno, bestijalno - to je broj jedan.

Fiksacija/ustrajnost na negativno produbljuje negativno - to je broj dva.

Pričate o podjeli na ustaše i partizane - pa radi se o višestranačju onog vremena, o političkom pluralizmu koje je blokovska svjetska podjela učinila političkim dualizmom, a kasnije revanšizmom, a što biste vi htijeli?? Vi biste nešto mijenjali, bolje prihvatite da što je bilo - bilo je.

Problem su ovi koji bi i danas htijeli monolitnu partiju, političko jednostranačje...bave se revanšizmima i fašizmima u mišljenju i nemaju nikakvu percepciju o etici.

Što se tiče gubitka i poraza - nije grijeh IZGUBITI niti biti poražen. Jedna greška se u životu i tolerira, ali ponavljanje greške, pogotovo više od 3x zasigurno ne govori o inteligenciji....

Usponi i padovi jesu dio životnog ciklusa, postojanja - diktatori to nisu razumjeli - reagirali su agresivno kad su gubili i kad nisu bili u pravu...zbog njihovog ega i njihove tlapnje svijeta koji zapravo nije živ i ne postoji drugi su gubili glave...danas takvih istih diktatora imate u sklopu nekih tvrtki i kompanija...

Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 06 Rujan 2008, 12:40:30 poslijepodne
Citat:
svim bih ustašama rekao da prijeđu u partizane,jer s hitlerom nema života.e,tada bi to bili neki drugi partizani,a ne zločinački.

O.k. Hitler je sam sebe dokusurio, a molim jedno objašnjenje; iz vaše veleumne perspektive - kako je sa životom sa Srbima, ide li glatko ili s problemima??
Je li bila potrebna Jugoslavija (monarhija, kao i ona komunistička), ili bi izbjegli strašna razaranja i ubijanja da je nije bilo??
Zašto nerazvijani uvijek prihvaćaju diktature (ove ili one...)??
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: batakljun - 06 Rujan 2008, 13:51:48 poslijepodne
Zašto nerazvijani uvijek prihvaćaju diktature (ove ili one...)??

to se i ja pitam, odnosno čudim, odnosno to me nasmijava.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 06 Rujan 2008, 13:57:46 poslijepodne
To nije smiješno nego ozbiljno. Ozbiljno je kad se netko uvaljuje u probleme.
Tko do/pušta da mu drugi diktira život?! Svi znamo odgovor premda ga nije lako formulirati.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 22 Svibanj 2009, 17:59:06 poslijepodne
O J.B. Titu Maršalu

"...Vrhunski je glumac, demagog i manipulator, a tragove zločina skriva vrlo učinkovito.
Tijekom rata je bio vrlo okrutan čak i prema svojim borcima, tjerajući ih u nepotrebne bitke koje ne mogu dobiti, a za ogromne žrtve među svojim borcima okrivljavao je neprijatelje. Po završeku rata je masovnim zločinom u samo mjesec dana i bez ikakva suđenja dao pobiti više zarobljenih osoba, nego što je tijekom četiri godine rata u zatvorima i logorima u NDH pobijeno osuđenih i neosuđenih osoba.
Činjenica je također da su četiri poslijeratne, a to znači mirnodobske godine, u Jugoslaviji po mnogočemu bile gore od četiri ratne godine u NDH. Strahovlada je nastavljena uz namještena brojna suđenja, nacionalizacije, prisiljavanje seljaka u radne zadruge, a zaoravanjem domobranskih groblja i rušenjem povijesnih spomenika brisao je hrvatsku povijest. U svojem ekstremnom samoljublju sebe je doživljavao početkom povijesti.
Još dok je prije rata s ostalim jugoslavenskim komunistima boravio u Sovjetskom Savezu denuncirao je sve one koji su ga mogli spriječiti u hijerarhijskom napredovanju. Paranoični Staljin je lažno optužene dao pogubiti, a među njima je bio sekretar KP Jugoslavije Gorkić, pa je Tito dobio taj položaj. Iz nedavno otvorenih arhiva, konačno je dokazano da je Tito krivac za smrt nekoliko stotina onih koje je trebao smatrati komunističkim suborcima.
Sumnjičavi Staljin se osjećao ugroženim prevelikom Titovom poslijeratnom samostalnošću, pa ga je odlučio uništiti, ali se veliki genijalac samoodržanja brzo snašao. Na vlast je došao koristeći okrutnu boljševičku ideologiju, a da bi nju mogao zamijeniti nečim drugim, prvo je u skladu s tom ideologijom odlučio uništiti njezine najvjernije zagovornike, to jest one koji su ga doveli na vlast. Tako je počelo s okrutnim uništavanjem onih koji su optuženi da su odobravali Staljinovu Rezoluciju Informbiroa. Nije se tu puno dokazivalo. Bila je dovoljna mala sumnja pa da bi jadnik bio odveden na Goli otok, a u toj su masovnoj i improviziranoj čistki stradali i neki koji s KP nisu imali nikakve veze.
Nakon toga je svoj operativni zločinački boljševizam zamijenio novokomponiranim, humanijim oblikom marksističkog socijalističkog samoupravnog sustava. SAD mu je pružila punu zaštitu, a da bi bio potpuno siguran svoju je rezidenciju iz Beograda preselio na otok Brijun, gdje je primao i sve svjetske državnike, pretvarajući se postupno u pravog lidera Pokreta nesvrstanih zemalja.
Nikada većina građana Jugoslavije nije imala bolji i sigurniji život, nego u zadnjih dvadesetak godina njegova života, a to je razlog današnjeg “jugonostalgičarstva” onih koji se ne sjećaju, ili se ne žele sjećati što se sve događalo. Tito je i tada javno nevidljivom čeličnom šakom držao vlast u svojim rukama. Kad su 1971. u Hrvatskoj mnogi pomislili da je prošlo vrijeme strahovlade i pokrenuli borbu za ostvarivanjem više slobode, on im je okrutno pokazao “tko je gazda”, da bi nakon toga opet glumio dobrotvora. On nije homo duplex - psihološki dvostruka ličnost, nego je izvrstan glumac koji je u stanju izvanredno uvjerljivo djelovati u bilo kojoj ulozi koju si je odabrao. ..."

http://www.fokus-tjednik.hr/vijest.asp?vijest=4927 (http://www.fokus-tjednik.hr/vijest.asp?vijest=4927)
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Slovak - 23 Svibanj 2009, 00:44:09 prijepodne
Misliš li da ima boljih?
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 24 Svibanj 2009, 11:09:49 prijepodne
Misliš li da ima boljih?

Misliš njemu po djelu sličnih? Ima, kako da ne, eto na primjer Slobodan Milošević.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 31 Svibanj 2009, 13:04:33 poslijepodne
Nemojte misliti da se bavim samo J.B. Titom, nego uočite da ipak živim ovdje u Hrvatskoj, a ne u takozvanoj Tunguziji te da na ovom topiću mogu postirati zanimljivosti koje nam donose naši vrli mediji pa i evo nešto novo u ponudi, izašla knjiga Pere Simića:


http://www.vecernji.hr/showbiz/kultura/3296149/index.do (http://www.vecernji.hr/showbiz/kultura/3296149/index.do)
Pero Simić otkriva: Tito je naredio ubijanje zarobljenika
 
"...Naslovnica knjige 'Tito – fenomen stoljeća' koja otkriva brojne nepoznanice o Josipu Brozu

Jugoslavenski maršal Josip Broz Tito između 9. i 12. svibnja 1945. osobno je u Bijelom dvoru na beogradskom Dedinju naredio da se pobiju ratni zarobljenici! Tu je usmenu naredbu dobio tadašnji načelnik Trećeg, kontraobavještajnog odjeljenja Ozne, potpukovnik Jefto Šašić!..."
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: OriloGorilo - 02 Lipanj 2009, 08:34:10 prijepodne
Citat:
Adolf Hitler
 fašist
 Njemačka
 1933 – 45
 20,95

Otkud "fašist" zar Hićo nije bio NACIST
Naslov: Krug za TRG
Autor: OriloGorilo - 02 Lipanj 2009, 08:35:42 prijepodne
U privitku (ispod) detalji o razlozima zašto treba doći na Kazališni Trg u ZG tko je u mogućnosti ove subote...

[privitak je izbrisao admin]
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 10 Lipanj 2009, 22:17:56 poslijepodne
(http://img188.imageshack.us/img188/2319/hnk.jpg)
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 01 Srpanj 2009, 18:53:31 poslijepodne
Fidel Alejandro Castro Ruz (Mayarí, Kuba, 13. kolovoza 1926. - ), kubanski revolucionar, prvi sekretar Komunističke partije Kube, predsjednik državnog vijeća i vijeća ministara Republike Kube, vrhovni zapovjednik Revolucionarnih oružanih snaga. Mnogi ga smatraju diktatorom. Na dužnosti ga je naslijedio brat Raúl Castro.

(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b8/Fidel_Castro5_cropped.JPG/210px-Fidel_Castro5_cropped.JPG)

Fidel Castro, zanimljivo, nije u rangu među prvih deset diktatora svijeta, znači li to da nije najkrvaviji od najkrvavijih, ali svjetski je poznat...

Za neke heroj revolucije, a za druge nemilosrdni komunistički diktator.  Vladao je gotovo 48 godina, a njegov su zaštitni znak: maslinastozelena vojna uniforma, CIGARETA i govori koji traju satima.

(http://pictures.deadlycomputer.com/d/10927-1/Fidel+Castro1.jpg)

Rođen je 13. kolovoza 1926. godine kao Fidel Castro Ruz na plantaži šećerne trske na istoku Kube od roditelja koji su bili doseljenici iz Španjolske, otac zemljoradnik, a majka sluškinja. Polazio je dvije jezuitske škole - Lasalle i Dolores, obje u Santiagu. Godine 1948. oženio se Mirtom Diaz-Balart, a brak je završio razvodom 1954 godine. Castrov sin Fidel Castro Diaz-Balart, koji je potekao iz tog braka, rođen je 1949. godine. Dolaskom oca na vlast najmlađi Castro obnašat će dužnost šefa kubanske komisije za atomsku energiju. No, Castro se još ženio. Trenutno je oženjen Daliom Soto Del Valleom i s njom ima pet sinova čija imena redom počinju na slovo A. Fidel Castro je 1950. godine doktorirao pravo na Sveučilištu u Havani. Nakon završenog fakulteta Castro je planirao kandidirati se za mjesto zastupnika u kubanskom parlamentu na izborima zakazanim za 1952. godinu, ali je general Fulgencio Batista u državnom udaru zbacio vladu i predsjednika Carlosa Prio Socarrasa i otkazao izbore. Castro je stoga protiv Batiste uložio tužbu sudu zbog kršenja ustava, ali je sud tužbu odbacio. Castro je zato sa skupinom istomišljenika 26. srpnja 1953. godine napao vojarnu u mjestu Monacada. Međutim taj napad je završio neuspjehom i Castro je utamničen. U zatvoru je ostao sve do 1955. godine. U to doba njegove političke ideje bile su: nacionalizam, antiimperijalizam i reformacija i nije bio član Komunističke stranke. Nakon puštanja iz zatvora Castro je otputovao prvo u Sjedinjene Države, a potom u Meksiko gdje je organizirao revolucionarni pokret nazvan 26. srpnja.

Kao vatreni govornik koji se zanima za društvena i politička pitanja ubrzo je postao vođa pokreta (otpora) protiv kubanskog (diktatora) Fulgencia Batiste.

Pedesetih godina 20. stoljeća Castro je sa svojom gerilom porazio vojsku Batiste. 1. januara 1959. godine preuzima vlast u Kubi i zemlju usmjerava prema komunizmu. Izvršio je nacionalizaciju, ukinuo političke slobode i kažnjavao i zatvarao sve kritičare vlasti koji masovno iseljavaju u SAD-e. Fidel Castro je dolaskom na vlast bio neprijateljski raspoložen prema Sjedinjenim Državama, a koje su se prijateljski odnosile spram Batiste i često se miješale u unutarnje poslove Kube dok je on bio na vlasti. Nakon što je Castrova vlada nacionalizirala rafinerije nafte, šećerane i pogone za proizvodnju električne energije 1960. godine Sjedinjenje Države su prestale kupovati kubanski šećer te su uvele ekonomski embargo prema Kubi. Sjedinjene Države neuspješno su pokušale uz pomoć kubanskih izbjeglica zbaciti Castra s vlasti 1961. godine u tzv. invaziji na Zaljev svinja.

Možda i kao posljedica te invazije 1961. slijedila je Castrova izjava u prosincu iste godine: Ja sam marksist-lenjinst i ostat ću to do svoje smrti. Ranih 1960.-ih Castro je otvoreno priglio komunizam i uspostavio bliske veze sa SSSR-om primajući sve veću sovjetsku vojnu i ekonomsku pomoć. U doba 1960.-ih i 1970.-ih Castrova vlada je učinila značajna poboljšanja u kubanskom obrazovnom sustavu i organizaciji zdravstvene skrbi time prikazujući kubansku revoluciju kao primjer drugim narodima. Ali Američko-kubanski odnosi nastavili su se pogoršavati kada su Amerikanci 1962. otkrili da je Sovjetski Savez na Kubi postavio svoje balističke projektile dalekog dometa i time praktično imao cijele Sjedinjene Države "na dlanu". Predsjednik John F. Kennedy tada je uveo pomorsku blokadu Kube kako bi prisilio sovjetskog lidera Nikitu Hruščova na povlačenje sovjetskih projektila s Kube. Castro je također aktivno pomagao revolucionarne pokrete u Latinskoj Americi, a u 1970.-ih i 1980.-ih i u Africi (Angola, Etiopija). Godine 1979. izabran je za vođu Pokreta nesvrstanih, poziciju koja mu je dala međunarodni ugled. Nakon što je kasnih 1980.-ih SSSR počeo sprovoditi niz socijalnih i ekonomskih reformi Castro je oštro kritizirao takve eksperimente s kapitalizmom i ustvrdio kako na Kubi nema potrebe za sličnim reformama.

Raspad Sovjetskog Saveza 1991. godine prekinuo je dotok pomoć Kubi izazivajući time još veće propadanje posrnulog kubanskog gospodarstva. Castro je na takav razvoj događaja odgovorio 1993. godine kada je dopustio ograničeni niz ekonomskih reformi i djelomičnu legalizaciju privatnog poduzetništva. Castro je u prosincu 1995. posjetio Kinu i izrazio svoje divljenje domaćinima u njihovom uspješnom kombiniranju ograničenih ekonomskih reformi i socijalističke privrede. Po povratku na Kubu Castro je ipak kritizrao eksperimente s privatnim poduzetništvom koji su se ukazivali na Kubi. Tvrdio je kako je jedini način da se postigne ekonomski rast očuvanje jednopartijske države, ograničavanje privatnog poduzetništva i brzo utišavanje političkih protivnika. U veljači 1996. kubanski ratni zrakoplovi oborili su dva civilna zrakoplova za koja su kubanske vlasti tvrdile da su narušile kubanski zračni prostor. Ovi zrakoplovi pripadali su organizaciji kubanskih izbjeglica Brothers to the Rescue koji su se posvetili pomaganju kubanskih izbjeglica. Američka vlada odgovorila je na ovaj incident daljnjim jačanjem ekonomskog embarga što je uključivalo i kažnjavanje stranih tvrtki koje investiraju na Kubi.

Fidel Castro podvrgnut je 2006. teškoj operaciji i tada je prvi put nakon stupanja na vlast privremeno predao ovlasti nekome drugom, u ovom slučaju svome bratu Raulu. Posljedni se put pojavi u javnosti u srpnju 2006. godine, a njegovo je zdravlje od tada državna tajna. U svibnju 2006. godine američki list Forbes objavio je senzacionalnu vijest da Castro ima osobno bogatstvo od 900 mil. dolara, što je Castro hladnokrvno zanijekao i rekao da je njegova osobna imovina ravna nuli...

Jednom prilikom upitan kada će obrijati bradu i skinuti vojnu odoru (po tome i s cigaretom u ustima postao je prepoznatljiv lik u cijelom svijetu) odgovorio je: Kada se okonča revolucija!

(http://www.argentour.com/images/che_guevara_fidel_castro.jpg)

Castro i Che Guevara
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 01 Srpanj 2009, 19:02:34 poslijepodne
(http://bbs.chinadaily.com.cn/attachments/month_0906/che_guevara1_bSecvjqAaDMy.jpg)

TROPSKI TOTALITARIZAM „DRUGA CHE"

„Na osnovi mojega ideološkog obrazovanja spadam u one koji misle da se rješenje za probleme ovoga svijeta nalaze iza željezne /komunističke/ zavjese" Che Guevara, 1957.

Argentinski revolucionar i borac pod simbolom crvene zvijezde petokrake, poznat kao suborac Fidela Castra na Kubi, spada u red onih sljedbenika Lenjinovih boljševika koji su stvorili "skoro beskrajni tropski totalitarizam", kako je g. Pascal Fontaine opisao komunizam u Latinskoj Americi.
 
Upravo je liberalni kapitalizam bez socijalne pravde uzrok pojavi totalitarnog komunizma u Latinskoj Americi koji je na Kubi izboren, prijevarom naroda, u revolucionarnoj borbi protiv vojne diktature. Većinski kapital je na Kubi u vrijeme revolucije bio u rukama američke Mafije koja je na tom karipskom otoku prala novac, protuzakonito stečen u Sjedinjenim Američkim Državama. Stoga nije ni čudno da se jednog dana pojavio bivši katolički sjemeništarac Fidel Castro sa svojim „drugovima" koji su uz pomoć opljačkanoga naroda promijenili društveni poredak kapitalizma u „socijalizam". Međutim, kubanski boljševici i marksisti predstavljalju drugi totalitarni predznak njihovih desničarskih prethodnika, i umjesto socijalne pravde stvorili su nove nepravde, nekada i daleko veće nego što su bile.


Oko Che Guevarae stvorio se nezamislivi mit, legenda, dakle, nešto što ne odgovara istini. Che Guevara nije bio junački borac za slobodu i pravdu, kako ga njegovi simpatizeri s ljevice predstavljalju novim generacijama u srazu sa globalizmom i pojavom pod slatkorječivim nazivom „globalna demokracija" kao krinka za stvaranje poretka najbogatije svjetske elite koja svoj profit ostvaruje u bankarstvu i trgovini naftom. I u Hrvatskoj usijane ljevičarske glave polako gube interes za svojim „brandom" zvan „Tito", s obzirom na znanstvene dokaze o njegovim velikim, strašnim i masovnim zločinima, pa se okreću rezervnom „brandu" - „Che". Pustimo stoga znanstvenike neka kažu tko je bio „drug Che"...


„Fidel Castro se stalno pozivao na Francusku revoluciju: jakobinski Pariz imao je svog Saint Justa, Havana sa svojim geriljerosima imala je svog Che Guevaru. Rođen 1928. u kući dobroga odgoja i imovnog stanja u Bunenos Airesu, Argentini, kao mlad čovjek putovao je uzduž i poprijeko američkog subkontinenta. Sin građanskog društva i kronični astmatičar prekida svoj studij medicine nakon kružnoga putovanja motociklom. Sjedinjene Američke Države naučio je mrziti pedesetih godina 20. st. u maloj i siromašnoj američkoj državi Guatemali u kojoj je CIA srušula tamošnju progresivnu vladu.


„Na osnovi mojega ideološkog obrazovanja spadam u one koji misle da se rješenje za probleme ovoga svijeta nalaze iza željezne /komunističke/ zavjese", napisao je 1957. u pismu svome prijatelju Reneu Ramosu Latouru. Godine 1955. sreo je jedne noći u Mexicu mladog emigrantskog odvjetnika s Kube koji je pripremao svoj povratak u domovinu: Fidela Castra. Che je odlučio poći sa Kubancima koji su u prosincu 1956. izvršili desant na Kubu. U kubanskom podzemlju imenovan je „komandantom" jedne oružane jedinice, zvana „kolona". Ubrzo je Che Guevara postao poznat po svojoj čvrstoći: jednog mladog geriljera /partizana/  iz njegove  „kolone" odmah daje na licu mjesta strijeljati do smrti zbog malo hrane koju je ovaj ukrao, bez ikakve vrste suđenja.


Bivši pristaša Che Guevare u Boliviji, Regis Debray, nazvao ga je „pristašom autoritarizma", i posvjedočio kako je Che došao u sukob s nekoliko stvarno demokratski orijentiranih kubanskih komandanata revolucije.


U jesen 1958. godine Che Guevara otvara u središnjem dijelu kubanskog otoka novi front u dolini Las Villas, i ostvaruje sjajnu pobjedu kada u Santa Clari napada jedan rezervni vod diktatora Batiste: vladini vojnici odbijaju borbu i bježe. Nakon pobjede Che Guevara preuzima ulogu „tužitelja" i odlučuje o zahtjevima za pomilovanja. Zapovijeda zatvorom La Cabana koji postaje poprište mnogobrojnih smaknuća, posebno demokratski orijentiranih pristaša kubanske revolucije.


Kao Castrov ministar za industriju i direktor Kubanske narodne banke Che Guevara ima priliku primijeniti svoju doktrinu, i Kubi nametnuti "sovjetski model". Che prezire novac ali živi u bogataškoj gradskoj četvrti Havane. Ministar je gospodarstva ali nema pojma o osnovnim gospodarskim pojmovima. Tako je na kraju upropastio Kubansku narodnu banku. Lakše mu je, međutim, uvođenje „radnih nedjelja" sa dragovoljnom radničkom snagom - što je posljedica njegova obožavanja Sovjetskog Saveza i komunističke Kine Mao Ce Tunga. Che Guevara pozdravlja „kulturnu revoluciju" u Kini /koja odnosi bezbroj života nevinih/. Gosp. Regis Debray istaknuo je sljedeće: On, a ne Fidel, otvorio je na poluotoku Guanah prve „logore za poboljšanje ljudi", za koje bismo rekli da su „logori za prisilni rad" /koncentracijski logori/.


U svojoj oporuci Che Guevera, pitomac škole terora, hvali „mržnju koja od čovjeka stvara učinkovit, jak, selektivan i hladnokrvan stroj za ubijanje".

(http://www.viralblog.com/wp-content/uploads/2007/10/che_guevara.jpg)

„Ne mogu s nekim biti u prijateljskom odnosu tko samnom ne dijeli moje ideje", tvrdi Che koji je svog sina nazvao Vladimir, po uzoru na obožavanog Lenjina. Za razliku od toplih, srdačnih Kubanaca je „Che", kako se međusobno oslovljavaju Argentinci, dogmatik, hladan i netolerantan. Na Kubi je Che odgovoran za regrutaciju mladih koji se dive novostvorenom kultu „novoga čovjeka".


Fidelova zamjenika tjerala je želja za izvozom kubanske revolucije, zaslijepljen paušalnim anti-amerikanizmom, propagiranoga pod geslom: „Stvorimo dva, tri, četiri Vijetnama!" (svibanj 1967. godine). Godine 1963. se Che Guevara nalazi u Alžiru, kasnije u Tanzaniji, prije nego što je otišao u Kongo gdje je upoznao marksista Kabilu koji se poslije iskazao izvršenim masakrima nad civilnim stanovništvom.


Castro se Che Guevarom koristio iz taktičkih razloga. Kada je među njima nastao konačni slom njihova savezništva, Che Guevara otišao je u Boliviju gdje je pokušao u praksi ostvariti teoriju o „gerilskom ognjištu", bez da je uzeo u obzir politiku Komunističke partije Bolivije. Kod seoskog stanovništva Bolivije njegov pokretni stožer nije naišao na podršku. Na kraju ga je 8. listopada 1967. opkolila i zarobila bolivijska vojska, te ga smaknula."


/Izvor: „Crna knjiga komunizma - represija, zločini i teror" /"Le livre noir du communisme", Pariz, 1997./


Oružanoj skupini, bliska Al-Kaidi, idol i uzor su J.B. Tito i Che Guevara !


U kolikoj je mjeri opasno širenje lažnih pozitivnih informacija o Che Guevari ili o Josipu Brozu "Titu" govori činjenica da je vođi oružanoj terorističkoj skupini Fatah al-Islam, Jordancu Šaker al-Absi, također nesvršeni student medicine kao i Che Guevara, uzor J. B. "Tito" i Che Guevara.


U razgovoru za "Večernji list", objavljen dana 4. lipnja 2007. godine, vođa Fataha al-Islama objašnjava da su Che Guevara i J. B. Tito odlični revolucionari, kakve je upoznao i u sovjetskoj Mađarskoj, u Istočnoj Njemačkoj (DDR), a ne samo u Titovoj Jugoslaviji gdje je u Zagrebu instruiran od "Jugoslavenske narodne armije" i njene "Kontraobavještajna službe" (KOS) za pilota borbenog zrakoplova tipa MIG 21, i za vojnog instruktora. Dokaz kako ga je partizanska armija maršala Tita odlično obučila dao je navedeni vođa navedene oružane borbene skupine kada su članovi te skupine u Libanonu zaklali na spavanju 17 ročnika libanonske vojske, i time ostvarili "sjajnu" pobjedu, kao svojedobno Che Guevara na Kubi, ili J. B. Tito u Hrvatskoj 1941. godine, kada su partizani pod komandom Petra Kleuta nakon oružanog ustanka od 22. lipnja digli u zrak vlak i pobili mljekarice - žene koje su na zagrebački Dolac nosile mlijeko ili "mlieko" na prodaju. Time su se Titovi partizani upisali zlatnim slovima u povijest kao neustrašivi "junaci" koji nemaju strah čak ni pred ženama - nenaoružanim hrvatskim seljankama. Tragedija hrvatske današnjice jedino je u tome što se "podvizi" Petra Kleuta i njegove razbojničke družine javno slave putem Hrvatske televizije (HRT), što bi bilo isto kao kada bi španjolska nacionalna TV javno slavila obljetnicu terorističkog napada Al-Kaide na vlak u Madridu. HR Centar IZK, u Zagrebu, 2007.

Zanimljiv izvor teksta:

http://www.komunizam.hrvatskauljudba.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=21&Itemid=3 (http://www.komunizam.hrvatskauljudba.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=21&Itemid=3)
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 01 Srpanj 2009, 19:31:54 poslijepodne
EUROPSKI TOTALITARIZAM "DRUGA TITA"

(http://static.nacional.hr/img/f57b9c0319287aac988ec73650c0ea5e_large.jpg)

Ali, rigidna komunistička diktatura, uvedena nakon rata, potrajala je cijeli Brozov životni vijek. Poslijeratna stratišta, Bleiburg i križni putevi bili su uvod u jednu od najsuptilnijih diktatura koje je Europa uopće poznavala. Otvaranje logora za političke neistomišljenike, odnosno Golog Otoka, te nedostatak bilo kakva političkog pluralizma i osnova demokracije za vrijeme Titova režima, općepoznati su krimen njegove vlasti. Snažan kult ličnosti, oličen u sletovima i štafetama u diktatorovu čast, obilježavao je društveni život tadašnje države desetljećima, čak i nakon njegove smrti. Broz je bio diktator kojeg su se svi bojali - bez mnogo je obzira zatvarao, osuđivao i uklanjao političke protivnike.....opširnije (http://www.hsp1861.hr/vijesti6/050503dg.htm)

Možda ideja o zabrani pušenja nije slučajna?! ;) :laugh:
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: batakljun - 02 Srpanj 2009, 10:50:16 prijepodne
Otvaranje logora za političke neistomišljenike, odnosno Golog Otoka, te nedostatak bilo kakva političkog pluralizma i osnova demokracije za vrijeme Titova režima, općepoznati su krimen njegove vlasti. Snažan kult ličnosti, oličen u sletovima i štafetama u diktatorovu čast, obilježavao je društveni život tadašnje države...
... bez mnogo je obzira zatvarao, osuđivao i uklanjao političke protivnike.....

sa svim se izrečenim slažem, samo me zanima je li ikada itko vidio da je neki hrvatski desničar u sličnom kontekstu prigovorio anti paveliću bar nešto od ovoga, jer ruku na srce da ne piše o kome se radi sve bi se ovo moglo staviti u dotu i poglavniku.

Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 02 Srpanj 2009, 16:01:43 poslijepodne
He, he bato, otkad je bitan jedan gubitnik poput Ante Pavelića ("gubitnik" - tvoje riječi, sjećaš li se?). Odkad tebe zanima istinita, objektivna, stvarna analiza lika i djela Ante Pavelića? Oho, to je nešto novo!

Nadam se da nije samo to što živiš u debeloj zabludi da je do objektivne analize lika i djela J.B. Tita stalo samo Hrvatima kojima je na srcu samostalna i neovisna Hrvatska, u povijesti zvana NDH. Nadam se da nije tvoj revanšizam...
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 02 Srpanj 2009, 16:02:58 poslijepodne
sa svim se izrečenim slažem, samo me zanima je li ikada itko vidio da je neki hrvatski desničar u sličnom kontekstu prigovorio anti paveliću bar nešto od ovoga, jer ruku na srce da ne piše o kome se radi sve bi se ovo moglo staviti u dotu i poglavniku.



I ne slažem se s ovim jednačenjem, iz više razloga.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: batakljun - 02 Srpanj 2009, 19:19:55 poslijepodne
Nadam se da nije samo to što živiš u debeloj zabludi da je do objektivne analize lika i djela J.B. Tita stalo samo Hrvatima kojima je na srcu samostalna i neovisna Hrvatska, u povijesti zvana NDH. Nadam se da nije tvoj revanšizam...

hoće li ta objektivna analiza uvažiti i činjenicu da nikad ni prije ni poslje jedan hrvat nije imao toliku moć na kugli zemaljskoj?

hoće li ta objektivna analiza uključiti i činjenicu da je pola hrvatske ronilo suze i "pješačilo" na grob voljenog vođe...
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 02 Srpanj 2009, 20:40:54 poslijepodne
Bato, to ovisi o tebi...o tome što želiš i možeš čuti i vidjeti od objektivnosti.
I ustvari, iskreno se pitam o kome gore pišeš. O maršalu i Bijeloj kući u Beogradu, ili misliš na Madridsko groblje...provociraš li?
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 02 Srpanj 2009, 20:54:46 poslijepodne
Bato, provociraš li mene ili sebe?
Ne zamjeri na izravnosti, ali meni se čini da mi se dobro čini da je ovo drugo pa ti želim reći pomiri se s tim da je svjetska moć krhka kategorija i da je tvoja dosadašnja podjela na gubitnike i pobjednike preživljena, nefunkcionalna i lažna.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: batakljun - 03 Srpanj 2009, 10:47:47 prijepodne
moja podjela?

hoćeš li mi, molim te lijepo iznjeti svoje viđenje što se to u zadnjih deset godina promijenilo po pitanju podjele na gubitnike i pobjednike
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 03 Srpanj 2009, 16:29:05 poslijepodne
Iznijet ću ti dakako, ali ne sada, nemam vremena premda je stvar jednostavna. Čekat ću pravi trenutak, kad bude sigurno da ćeš moći razumjeti.

U međuvremenu pitanje za razmišljanje - što misliš da je J.B.Tito bio živ 1989. na kojoj bi strani bio i kako bi primio rušenje svoga komunističkog carstva i općenito pad komunizma u Europi?
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 03 Srpanj 2009, 19:25:23 poslijepodne
Nikolai Chauchesku

- jedan od diktatora (ne i najkrvaviji, ali svakako slavan) koji je i sam tragicno i diktatorskom metodom svrgnut s vlasti.

Pocetak karijere
Roden je u selu rum. ScorniceÅŸti). S 11 godina radi u Bukuresti kao obucarski segrt.
Od 1932. clan je ilegalne Komunisticke partije Rumunjske. Kao partijski aktivista nekoliko puta je uhicen tijekom 1933. i 1934. godine. U policijskom ocevidniku opisan je kao "opasan komunisticki agitator" i "aktivan rasturac komunisticke i antifas¡sticke propagande". 1936. ponovo je uhicen i izdrzavao je dvogodisnje zarobljenistvo u zatvoru Doftana.

1939. izlazi iz zatvora i upoznaje Elenu Petresku, s kojom se zeni 1946. Nikolaj je ponovo uhicen 1940. 1943. U tom periodu zarobljenistva upoznaje Georgi Georgiju Dezu i postaje odani sljedbenik. Po okoncanju 2. sv. rata, kada je Rumunjska trpjela sve veci utjecaj SSSR-a, Chauchesku je bio na funkciji sekretara Saveza komunisticke omladine (1944-1945).
Kada su komunisti potpuno preuzeli vlast u Rumunjskoj 1947., Chauchesku je bio ministar gospodarstva, a zatim zamjenik ministra oruzanih snaga. 1952. Georgiju-Deza Nikolaja Chauchesku-a uvodi u Centralni komitet, 1954. clan je Politbiroa, a zatim postaje drugi covjek u partijskoj hijerarhiji.

(http://img43.imageshack.us/img43/9568/cropnicolaeceaucescu197.jpg)

Vodja Rumunjske
U ozujku 1965., tri dana nakon smrti Georgiju Deze, Chauchesku je postao generalni sekretar Rumunjske radnicke partije. Jedan od njegovih prvih poteza bio je preimenovanje Rumunjske radnicke partije u Komunisticka partija Rumunjske, a sluzbeni naziv drzave Narodna Republika Rumunjska mijenja u Socijalisticka Republika Rumunjska. 1967. postaje predsjednik Drzavnog komiteta i jos vise ucvrscuje svoju vlast.
Chauchesku je u pocetku bio omiljen, prvenstveno zbog vodenja nezavisne vanjske politike zemlje, unatoc stalnim pritiscima politike dominacije SSSR-a u Rumunjskoj. Godine 1960. deaktivira clanstvo Rumunjske u Varsavskom paktu; odbija sudjelovati u napadu na Cehoslovacku u proljece 1968. i otvoreno osudjuje tu i takvu akciju. Iako je SSSR bio vrlo tolerantan prema Chaucheskuovom neposluhu, Rumunjska je imala status "crne ovce" u Istocnom bloku.
U ozujku 1974. Chauchesku je svojim titulama dodao i onu "predsjednika Rumunjske". U vanjskim poslovima i dalje vodi nezavisnu politiku. Na primjer, 1984. godine Rumunjska je bila jedna od samo tri komunistiCke zemlje koje sudjeluju na Ljetnim olimpijskim igrama u Los Angelesu, SAD (druge dvije zemlje bile su SFR Jugoslavija i NR Kina). Isto tako, Rumunjska je prva iz IstoCnog bloka uspostavila sluzbene odnose sa Europskom zajednicom (ugovori o preferencijalima iz 1974. i o industrijskim proizvodima iz 1980.). Chauchesku je, medjutim, odbijao provesti sire reforme. Njegova politika drzala se Staljinovog kursa koji je trasirao Georgiju Deza. Tajna policija Sekuritatea cvrsto je drzala pod kontrolom javnu rijec i medije i nije dopustala djelovanje nijednoj opozicijskoj struji.
1971. Chauchesku je posjetio NR Kinu i Severnu Koreju. Tada ga je privukla ideja potpune nacionalne transformacije po uzoru na programe Radnicke partije Koreje i kineske Kulturne revolucije. Ubrzo je poceo s uvodjenjem sjevernokorejskog sustava po uzoru na korejskog predsjednika Kim Il Sunga, a njegova filozofija prevedena je na rumunjski jezik i distribuirana po zemlji.
1972. Chauchesku je zapoceo program sistematizacije. Proklamira se izgradivanje "visestrano razvijenog socijalistickog drustva", a program rusenja, raseljavanja i ponovne gradnje pocinje od sela, a kulminira pokusajem potpunog preoblikovanja samog glavnog grada. Zbog tog cilja, vise od petine centra Bukuresta, ukljucujuci i crkve i povijesno vrijedne zgrade sruseno je tijekom 80-tih godina, a sve kako bi Chauchesku izgradio grad po svojoj zamisli. Palaca naroda ("Casa Poporului"), sada zgrada Parlamenta, druga je po velicini zgrada na svijetu (iza americkog Pentagona). Kao dio svojih planova "urbanizacije" i "industrijalizacije", Chauchesku je planirao rusenje mnogih sela i raseljavanje seljaka po gradovima. Pretpostavka je da su na putu realizacije ovakvih ekscentricnih zamisli bili projekti nevladinih organizacija "Bratska sela" koji su povezali rumunjske ruralne zajednice s ostalim europskim ruralnim zajednicama.

Dekret iz 1966.
1966. Chauchesku je zabranio kontracepciju i namjerne pobacaje. Uvodi i druge mjere povecanja prirodnog prirasta stanovnistva, kao sto je poseban porez u iznosu 10-20% prihoda koji su placali pojedinci bez djece stariji od 25 godina, oba spola, bez obzira bili u braku ili ne. Pobacaj je bio dopusten samo u slucajevima kada je zena starija od 42 godine, ili je vec majka cetvero (kasnije petoro) djece. Majke s najmanje petero djece daje znacajne beneficije, a onima s najmanje desetoro djece daje status "heroj-majke" te ih se nagradjuje zlatnom medaljom, automobilom, besplatnim prijevozom zeljeznicom i slicno. Ipak je samo vrlo mali broj zena ostvarilo ove drzavnicke snove, u vecini prosjecna rumunjska obitelj ima 2-3 djece.Stovise, smatra se da je zbog provodenja ilegalnih pobacaja, mnogo zena umrlo ili trajno obogaljeno.
Istovremeno, zbog rastuceg broja razvoda, otežana je procedura razvoda braka - brak se mogao ponistiti samo u iznimnim slucajevima. Do kraja 1960-tih povecan broj stanovnika pratilo je rastuce siromastvo i sve veci broj beskucnika i djece bez roditelja.

Pacepin bijeg
1978. visoki funkcioner rumunjske tajne policije Sekuritatea, Jon Mihaj Pacepa bjezi u SAD. General po cinu, svojom izdajom zadao je tezak udarac rezimu, sto je navelo Chauchesku na reorganizaciju Sekuritatea. Pacepina knjiga Crveni horizonti: biljeske glavnog komunistickog spijuna (ISBN 0895265702), objavljena 1986., otkriva pojedinosti Chaucheskuove vladavine, suradnju s arapskim teroristima, opseznu spijunazu americke industrije i dobro razradjene strategije osvajanja politicke potpore Zapada. Nakon Pacepinog odlaska zemlja je jos vise izolirana, a ekonomski rast se zaustavlja. U Chaucheskuovu obavjestajnu agenciju masovno se infiltriraju agenti stranih sluzbi i on pocinje gubiti kontrolu nad zemljom. Pokusaji reorganizacije ostali su neuspjesni.
Kasnije, povodom Pacepine zamolbe za povrat imovine i polozaja, predsjednik Jon Ilijesku sluzbeno izjavljuje da je Pacepa "jedan zbunjen covjek" koji je imovinu stekao nelegalno, zlouporabom polozaja vlasti. Rumunjski Vrhovni sud, pak, ponistio mu je smrtnu kaznu, vratio cin i naredio povrat imovine.

Kult licnosti i diktatura
Chauchesku je stvorio snazan kult ličnosti - sebi je dodjelio titule "Vodje" (Conducător) i "Karpatskog genija" (Geniul din CarpaÅ£i). Za njega je napravljen i specijalan skiptar, po uzoru na rumunjske kraljeve.
Kako bi sprijecio nove izdaje nakon Pacepinog bijega, Chauchesku je na vazne pozicije u vlasti ubacio i svoju suprugu Elenu i druge clanove sire obitelji.

Chauchesku kao drzavnik
Rumunjska je pod Chaucheskuom bila cetvrti izvoznik oruzja u Europi. Medutim, brojni Chaucheskuovi postupci ukazivali su na to da je zelio Nobelovu nagradu za mir pa je cinio napore da se nametne kao posrednik izmedu Palestinske oslobodilacke organizacije (PLO) i Izraela. Uspjesno je organizirao referendum za smanjenje rumunjske armije za 5%; odrzavao je velike mitinge za mir i napisao i pjesmu na tu temu.
Pokusavao je biti zastitnik siromasnih africkih zemalja. Bio je blizak prijatelj i suradnik Mobutu Sese Sekoa, predsjednika Zaira. Vise od medjudrzavne, to je bila medjupartijska suradnja Narodnog revolucionarnog pokreta (MPR) i Komunisticke partije Rumunjske. Neki su uvjereni da je upravo Chaucheskuovo pogubljenje utjecalo na Mobutua koji je 1990. poceo demokratizaciju, odnosno demokratske promjene u Zairu.
Francuska je Chaucheskua odlikovala odlicjem casti.
 
(http://img254.imageshack.us/img254/9280/563pxtitoandpresidentca.jpg)
 
Tito i Chauchesku na otvaranju HE Djerdap

Vanjski dug
Uprkos sve jacem totalitarizmu, Chauchesku politicka samostalnost od SSSR-a i njegova osuda invazije na Cehoslovacku 1968. privukli su pozornost zapadnih sila koje su ga smatrale antisovjetskim otpadnikom, pa su ga financirali u nadi da ce tako izazvati raskol u Varsavskom paktu. Krediti nisu bili najpovoljniji - vise od 13 milijardi dolara kredita za financiranje programa ekonomskog razvoja potpuno je financijski iscrpilo zemlju. Pokusavajuci popraviti stanje Chaucheskuje odlucio zemlju rijesiti vanjskog duga. Raspisao je referendum za promjenu Ustava, a promjenom je htio postici zabranu bilo kakvog vanjskog zaduzivanja zemlje. Na referendumu je dobio gotovo 100 postotnu potporu.
Radi otplate dugova, 1980-tih Chauchesku je naredio izvoz najveceg dijela poljoprivredne i industrijske proizvodnje. To je rezultiralo unutarnjim nestasicama koje su narod dovele u situaciju da se bori za opstanak, jer su uvedene restrikcije hrane i restrikcije grijanja, plina i struje. U periodu od 1980. - 1989. konstantno je padao zivotni standard. U zemlji je bila stalna nestasica hrane i robe siroke potrosnje. Sluzbeno objasnjenje bilo je da zemlja otplacuje svoje dugove, a narod je prihvatio patnju u nadi da ce ta patnja kratko potrajati i da je za opci boljitak. Za sve to vrijeme, drzavna televizija cesto je prikazivala Chaucheskua kako ulazi u dobro obskrbljene trgovine.
Dug je u potpunosti otplacen u ljeto 1989., nekoliko mjeseci prije politickog pada Chaucheskua i svrgavanja s vlasti.

Propusti u vladanju
Chaucheskuva staljinisticka kontrola nad svim aspektima vjerskog, obrazovnog, gospodarskog, drustvenog i građanskog zivota sve vise je otezavala situaciju u zemlji. 1987. dogodio se neuspio pokusaj strajka u BraÅ¡ovu - vojska je zauzela tvornicke pogone i ugusila radnicke demonstracije.
1989. Chauchesku je potpuno izoliran od ostalog komunistickog svijeta - u kolovozu 1989. zalaze se za odrzavanje samita na kome bi se raspravljalo o problemima istocnoeuropskog komunizma i "branio socijalizam" u ovim zemljama, ali njegov prijedlog su odbacile clanice Varsavskog pakta i Kina. Pad Berlinksog zida i smijenu svog juznog kolege, bugarskog lidera Todora Zivkova u studenom 1989. Chauchesku nije prepoznao kao predznak opasnosti za vlastiti polozaj posljednjeg staromodnog komunistickog vodje u Istocnoj Europi.

Rast tenzija
Tijekom 1989. Chauchesku kao da je odbijao sagledati realnost. Dok je zemlja prolazila kroz iznimno tezak period, a narod provodio sate u dugim redovima da bi pribavio nesto kruha ispred praznih trgovina, on je na drzavnoj televiziji prikazivan u radnjama prepunim hrane kako hvali i velica "visok zivotni standard" koji je omogucio svom narodu. U drugoj polovici 1989. u TV dnevnicima izlistani su kolhozi s toboznjim rekordnim prinosima, sto je bilo potpuno suprotno stvarnosti i nestasici koje su osjecali i podnosili gradjani.
Neki su, misleci da je Chauchesku neinformiran o stanju stvari u zemlji, pokusali s dostavom izvjesca i zalbi prigodom njegovih brojnih posjeta razlicitim krajevima zemlje. Medjutim, kad god bi dobio pismo, odmah bi ga proslijedio ljudima iz osiguranja. Cini se da ce zauvijek ostati nepoznato je li ikad procitao neko od tih pisama. Narod je bio pod paskom, snazno obeshrabrivan u svakom pokusaju da se izravno obrati vodji i izrazi svoje misljenje i potrebe; u suprotnom, moglo je doci do teskih posljedica i opasnosti te intervencija od strane tajne policije.

Revolucija
Čaušeskuov režim srušen je nakon serije krvavih događaja u Temišvaru i Bukureštu tijekom prosinca 1989. godine.
U stuednom 1989., na 14. kongresu PCR (Komunističke partije Rumunnjske), tada 71-godišnji Čaušesku reizabran je za predsjednika PCR na još pet godina.
Demonstracije u Temišvaru bile su izazvane vladinim pokušajem da progna Lasla Tokeša (László Tőkés), mađarskog svećenika, zbog navodnog širenja nacionalne mržnje. Članovi mađarske vjerske zajednice, u znak potpore Tokešu, okupili su se oko njegovog stana, a spontano su im se pridružili i rumunjski studenti. Ove demonstracije ubrzo su prerasle u opći protest protiv Čaušeskuovog režima. 17. prosinca 1989. vojska, policija i Sekuritatea otvorile su vatru na demonstrante.
Sljedećeg dana ÄŒauÅ¡esku odlazi u službeni posjet Iranu, a supruzi Eleni i suradnicima prepuÅ¡ta zadatak smirivanja demonstracije u TemiÅ¡varu. Po njegovom povratku iz Irana, 20. prosinca, situacija postaje joÅ¡ zategnutija. U svom obraćanju naciji iz TV studija u zgradi Centralnog komiteta, ÄŒauÅ¡eski je dogaÄ‘aje u TemiÅ¡varu opisao kao "mjeÅ¡anje stranih sila u unutraÅ¡nje stvari Rumunjske" i "vanjsku agresiju na rumunjski suverenitet". Obzirom da su  nacionalni mediji Å¡utjeli i nisu izvjeÅ¡tavali o dogaÄ‘ajima u TemiÅ¡varu, ostatak zemlje je za demonstracije čuo preko stranih radio postaja (Glasa Amerike i Radija slobodna Europa), a vijesti su se munjevito Å¡irile usmenim putem.
21. prosinca 1989. spremao se veliki miting koji su državni mediji predstavili kao "spontani pokret potpore Čaušeskuu". Ovo masovno okupljanje na današnjem Trgu revolucije ispred zgrade CK PCR, pretvorilo se u potpuni kaos. Poptuno zbunjen Čaušesku kojemu okupljeni građani zaglušujuće zvižde, ostaće trajno zabilježen kao jedna od tipičnih slika pada komunizma u Istočnoj Europi. Zapanjeni bračni par Čaušesku (Nikolaju se pridružila i supruga Elena), u nemogućnosti obuzdati masovni izljev bijesa i nezadovoljstva bježi u zgradu CK i tu ostaju do sljedećeg dana. Međutim, masovni protestni prosvjedi se šire kao požar među stanovnicima Bukurešta koji su se okupili na Studentskom trgu i dolaze u sukob s vojskom i policijom na barikadama. Nenaoružane sudionike masovnog protesta, međutim, ubrzo će svladati do zuba naoružana vojska koja je do ponoći uhitila na stotine ljudi i ispraznila ulice grada.
Prekinut TV prijenos "mitinga potpore" i Čaušeskuova senilna reakcija na događaje od prethodnog dana, učinili su da se do jutra 22. prosinca 1989. godine protesti prošire na sve veće gradove Rumunjske. Čaušesku je preuzeo vođstvo nad rumunjskom armijom nakon sporne i nerazjašnjene smrti dotadašnjeg ministra odbrane Vasila Milee. Još jednom je pokušao s obraćanjem masi okupljenoj ispred CK, ali su ga spriječili sudionici protesta koji su provalili vrata zgrade, ovog puta bez osiguranja vojske i policije. Bračni par Čaušesku s vrha zgrade pobjegao je helikopterom, što se (kažu analitičari) pokazalo kao pogrješna odluka ( obzirom da je bijeg kroz podzemne tunele bio daleko sigurniji).

Prevrat
I dalje su kontroverzna tumačenja događaja iz prosinca 1989. Mnogi upućeni, uključujući i Filipa Teodoreskua, u to vrijeme visokog časnika Sekuritatee, navode da je grupa generala-urotnika iz Sekuritatee tada iskoristila priliku za izvršenje državnog udara. Drugi, pak, iznose konkretnije tvrdnje o prirodi urote. Tako pukovnik Burlan zastupa stav da je državni udar pripreman još od 1982. godine i da je prvobitno planirano da se izvede prigodom novogodišnje proslave, ali da je razvoj događaja diktirao promijenu plana i prilagođavanje novonastaloj situaciji. Ostaje na području špekulacija je li postojala još neka urota izvođenja državnog udara i ako je, tko je sve bio umiješan. Postoje dvije mogućnosti: da su ova događanja jednostavno bila kombinacija prvobitne revolucionarne energije i konfuzije koja je nastala, ili da su pojedinci iz vojske jednostavno iskoristili prigodu koja im se ukazala za vrijeme masovnih protesta da prigrabe vlast za sebe.
Prema Burlanu, organizatori su bili generali Stankulesku i Nagoe, Čaušeskuovi bliski savjetnici iz osiguranja; Burlan tvrdi da su ga oni uvjerili da održi prvi miting na trgu ispred zgrade CK, gde su već bile postavljene daljinski nadzirane automatske puške. Za vrijeme Čaušeskuovog govora, automati su programirani pucati neciljano iznad glava okupljene mase, a agitatori-podstrekaci su preko ozvucenja poceli izvikivati antivladine parole. Uplasen ovakvim razvojem dogadjaja, okupljeni narod je pokusao pobjeci se i skloniti; medjutim, objasnjenja preko razglasa da ce ih Chaucheskuove snage poubijati i da je revolucija pocela, navodno su natjerala masu da se pridruzi "revoluciji". Miting se pretvorio u protestne demonstracije. Cinjenica je da je bilo pucnjave i "ohrabrivanja" preko ozvucenja; ostale, pak, informacije o ovim dogadjajima jos uvijek su nedokazane, to jest kontroverzne.
22. prosinca 1989. vojska je bila bez zapovjednika - vrhovni komandant, Chauchesku, pobjegao je po savjetu svojih savjetnika, najvjerojatnije urotnika i ljudi iz sigurnosti koji su i ranije radili na tome da ga svrgnu s vlasti, a ministar obrane Vasil Milea bio je mrtav. (Revolucionarni lideri tvrdili su da je ubijen po nalogu Chaucheskua. U sluzbeno objasnjenje za javnost, da je izvrsio samoubojstvo, malo tko je vjerovao i malo tko vjeruje). Obezglavljena vojska odlucila je izbjeci sukobe i pridruzila se demonstrantima.

Chaucheskuov kraj
Dana 22. prosinca 1989. Chauchesku je sa suprugom Elenom helikopterom pobjegao iz Bukurešta, najprije u njegovu rezidenciju u Snagovu, a odatle u Trgoviste, gdje ih je uhitila lokalna policija. Nakon nekoliko sati cekanja (dok policajac na osnovu vijesti s radija nije zakljucio koja strana ima vise sansi za pobjedu), Nikolai i Elena predani su vojsci. 25. prosinca 1989. godine, a vojni Prijeki sud osudio ih je na smrt po raznim tockama optuznice, od nelegalnog bogacenja do genocida. Strijeljani su u Trgovistu. Prije nego sto su ubijeni, Chauchesku je otpjevao dio "Internacionale" i rekao da ce povijest pokazati da je on bio u pravu. Njegova supruga vikala je nazocnima neka idu dodjavola.
 
(http://img254.imageshack.us/img254/9167/180pxnicolaeceausescude.jpg)

Chauchesku je strijeljan, fotografija sa snimke iz prosinca 1989. godine

Sudbina jednog komunistickog diktatora....

Egzekuciju nad Chaucheskuovima izvrsio je casnik Jonel Boeru.
Sudjenje i izvrsenje kazne su snimljeni video kamerom, snimka je munjevitom brzinom obisla svijet, a rumunjska televizija ga je naravno prikazala nekoliko dana kasnije.
Grob Chaucheskuovih, sluzbeno ne postoji. Na grobnici gdje je bracni par sahranjen stoje imena dva generala s datumom smrti koji odgovara datumu smrti bracnog para Chauchesku. Drzava je odbila sve zahtijeve obitelji i pristalica da se posmrtni ostatci prenesu u neki mauzolej ili crkvu ili da im se obiljezi grob.

Ostale informacije
Chaucheskuovi imaju jednog usvojenog sina, Valentina Chaucheskua (usvojili su ga radi primjera sunarodnjacima kako se treba brinuti za sirocad, kojih je u Rumunjskoj bilo jako puno), kcer Zoju (1950-2006) i sina Nikua (1951-1996). Kada su mu umrli roditelji, Chauchesku je zapovijedio izgradnju crkve na cijim su zidovima bili oslikani njihovi portreti .
Chaucheskuova sluzbena placa bila je 18.000 leja (oko 3000 dolara po sluzbenom tecaju). Od ovoga iznosa mjesečno je izdvajano po 5000 leja i deponirano na racune njegove djece. Uz sve, Chauchesku je primao i brojne i vrijedne darove iz zemalja i organizacija kojima je isao u posjete; jedna tocka optuznice protiv njega odnosila se upravo na zlouporabe u svezi s tim.
Chaucheskuovo osiguranje bilo je relativno slabo u usporedbi s brojem ljudi koji se danas angaziraju za osiguranje visokih rumunjskih politicara -  40 ljudi je bilo u osiguranju njegove rezidencije i obitelji. Sef osiguranja bio je pukovnik Dumitru Burlan, koji tvrdi da su njegovi ljudi imali samo dva pistolja, sto je nedovoljno za bilo kakvu ozbiljniju obranu. Razlog za to je, po njegovim rijecima, Chaucheskuovo uvjerenje da ga sunarodnjaci vole i da mu zastita zapravo nije ni potrebna. Ovo objasnjava zasto su tako lako Chaucheskuovi uhvaceni nakon bijega.
Samo u slucaju Chaucheskua dogodilo se da je dansko odlikovanje Medalja Slona opozvano nakon sto je dodijeljeno. Naime, 23. prosinca 1989., Njeno velicanstvo kraljica Margreta II naredila je da se odlicje kojim je Chauchesku odlikovan vrati Danskoj, a da se njegovo ime brise iz drzavnog protokola.
I engleska kraljica Elizabeta brisala je Chaucheskuovo ime iz protokola odlikovanja i zatrazila povrat odlicja koje mu je svojevremeno dodijelila.
Od njegove smrti, misljenje Rumunja o Chaucheskuu se popravilo. U popularnoj TV emisiji Mari Romani provedena je anketa rezultati koje navodno pokazuju da je Chauchesku jedanaesti najveci Rumunj svih vremena.

Hvaljenje i velicanje Chaucheskua u medijima zabranjeno je zakonom.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: glonga - 03 Srpanj 2009, 20:18:12 poslijepodne

ratniče uredi upis ako još možeš, hvala

negdje od polovine su se zavadila dijakritična slova i kodna stranica

a šimi zanimljivo štivo

i dalje tvrdi da su nas zaribali čaušesku i rumunji, da su zapravo oni trinaestog u decembru ili bilo kog drugog odredili naš put od devedesetih nadalje

zvuči čak i uvjerljivo kad se pogleda na današnji živ paranoičan strah staljinista koji se kriju iza antifašizma

moš zamislit kako je kad on i stari subnorovac razgovaraju uz bićerin loze

— mi smo na dvajesdrugog šestog otišli u antivašiste, mi, rvacki antivašisti, mi smo branili rvacku, a ti i tvoji ste gubitnici, izdajice i kvislinzi, e
— a di ste bili 6.4., 10.4. ili bilo kog drugog? vi daklem niste branili ni jugoslaviju, a kamoli rvacku, niste branili ni majku rusiju već staljinovu guzicu, greba te mali ćuko sićaš li se ka je osnovata antivašistička kovalicija? 22.6.? a ka je puka pakt ribentrop-molotov? aje u smokve, nikoli ti to pričaj, vengo ajmo mi jednu zagangat, ša se bojiš? ka ti dosad nisan ništa ne ću ni sad

druže tito novine ti ćati
take nisu pušili rvati

Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 03 Srpanj 2009, 20:42:33 poslijepodne
E glonga, ti si čovik od dva metra. :)
Ne da se vise ispravit gornji tekst sa c, z, s i.t.d.
U vecem dijelu je ipak citljivo, a od pocetka dokraja zanimljivo!
Za neke bit ce lakse razumit sebe kad vide malo bolje druge.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Slovak - 11 Srpanj 2009, 15:39:31 poslijepodne
http://www.titoville.com/sound/govor7.mp3 (http://www.titoville.com/sound/govor7.mp3)
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: glonga - 12 Srpanj 2009, 07:45:25 prijepodne

doček u dnr koreji 1978
1:16
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=huiHxp5a9DI
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Insomnia - 12 Srpanj 2009, 10:23:42 prijepodne
doček u dnr koreji 1978
1:16

prilog tome, da se vidi kako antikomunisti klevetaju i Čosŏn Minjujuŭi Inmin Konghwaguk, a kamoli ne druga tita:

http://komunisti.50webs.com/koreja.html (http://komunisti.50webs.com/koreja.html)

(http://www.nkfreedom.org/images/starving_baby.jpg)
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 12 Srpanj 2009, 19:42:47 poslijepodne
Titov obračun sa ženama

Četiri dana poslije distanciranja od sedmorice mrtvih i dvojice živih funkcionera KPJ, Tito se 27. rujna 1938. u Moskvi pismeno odriče i dviju svojih vjenčanih supruga, bivše, Pelagije Belousove, i tadašnje, Lucije Valter. Obje su već odavno bile u nemilosti NKVD-a.

Za prvu kaže da nema 'materinske osjećaje', da 'mrzi i kvari' njihova sina Žarka, da je ona 'za njega, Žarka, tuđinka'. O drugoj se raspisao, objašnjavajući potanko okolnosti njihova upoznavnja:

-   Bilo mi je vrlo teško samom s dječakom (Žarkom), jer sam radio u KI, a on je bio sam kod kuće i često pravio izgrede u Luksu, tako da je iz uprave Luksa neprekidno bilo pritužbi na njega. Kad sam se upoznao s drugom ženom, Lusi, predložio sam joj da prijeđe kod mene, jer sam se nadao da će mi ona pomoći paziti na dječaka. Kad je prešla kod mene, a ja poslije vidio da se ona lijepo ophodi prema njemu, suglasio sam se s njezinim prijedlogom i registrirali smo se u Luksu. To se dogodilo već u jesen 1936. godine, uoči mog odlaska u zemlju po zadatku. To sam učinio jer se ona suglasila da dječaku postane druga majka i da se brine o njemu.
Kaže da je „mislio da je ona provjerena“, pošto je „bila kći bijednog radnika“ i „žena istaknutog političkog radnika njemačkog komsomola, koji je bio kažnjen s 15 godina zatvora“, ali vjerovao joj je i zbog toga što su je njemački komunisti uputili na školovanje u Moskvu.
Nekim šestim čulom on je, ipak,osjetio da bi snjom mogao imati probleam, pa ju je „više puta upozoravao da ne treba imati nikakve veze s emigrantima iz Njemačke“, ali kad je čuo da je uhapšena, prvo čega se sjetio bila je njegova karijera:

-   Smatram da sam ovdje bio nedovoljno budan i da je to u mojoj partijskoj karijeri velika mrlja. Mislim da to mogu iskoristiti razni saboteri naše partije u borbi protiv mene.

Utrka za partijsku funkciju ovaj mu je puta preča od života njegove „male ljubljene Lusil“:

-   To je činjenica koja mi može smetati u radu.

Dok je sve ovo o njima pisao, Pelagija je čamila u jednome moskovskom zatvoru, pa joj je Titova osuda još više zagorčala život, a Lucija Valter već je bila mrtva. Pod lažnom optužbom da je „njemačka špijunka“, u Moskvi je strijeljana potkraj prosinca 1937. godine. Tito je nikad više nije spomenuo, a na molbu svog prvog muža, Ernsta Vabra, ministra državne kontrole Istočne Njemačke, Lucija je u Moskvi rehabilitirana početkom 1958. godine.

Pelagija se poslije rastave s Titom udala za fotografa Kominterne Petra Izmailoviča Raguljeva. Početkom rata uspjela je izaći iz logora, a1944. s Raguljevim je dobila kćer Ninu. Poslije Titova razlaza sa Staljinom 1948. ponovo je uhapšena i osuđena na 10 godina zatvora. Nakon Staljinove smrti oslobođena je kazne, ali joj je bilo zabranjeno živjeti u Moskvi. Do 1967. živjela je i radila u gradu istra u Moskovskoj oblasti. Prije smrti posjetio ju je sin Žarko, koji se tada prvi put sreo sa sestrom Ninom. Pelagija je umrla ožujka 1967., a urna joj je položena na Novodjevičjem groblju u Moskvi.

izvor: P. Simić: Tito, str 118, šesto poglavlje
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 17 Studeni 2009, 17:57:42 poslijepodne

Vrijedi čuti - dr. Franjo Tuđman o Josipu Brozu Titu
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 08 Prosinac 2009, 22:42:17 poslijepodne
http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti (http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti)

vidi pod arhiva

Arhiva
Haag odbio Šljivančanina
Nema vremena za deblokadu triju poglavlja
Zagreb pri dnu ljestvice ekoloških gradova
Gradonačelnik Zlatara odriče se plaće
Uhićenja zbog prijetnji novinarki
Osude zbog Ulice Josipa Broza Tita
Zaključci ministara - ohrabrenje Zagrebu
Mesić napada, Polančec uzvraća
Alternativna rješenja za škverove
Pevec u predstečaju
HRT: Potvrđeni v.d. ravnatelji
Pokopan Aleksandar Abramov
Milijuni eura za Avenue Mall Osijek
Šutnja u vezi s Petračevim pomilovanjem
Kažnjen zbog zdravice na stadionu
Predao se Blažo Petrović
Korak u život
DORH ispituje ugovor Ine i MOL-a
Najtoplije desetljeće
U bombaškim napadima stotinu mrtvih
Dugoročni američki angažman u Afganistanu
Prilagodba europskim zakonima
Ostajemo na 300 vojnika
Nepopravljivi prometni prijestupnik
Nodilu 7 i pol godina zatvora
Nametanje rješenja za Mostar
U Malaviju 13 potresa
U stampedu poginulo osam školaraca
Obama o partnerstvu s Turskom
Afganistan poput Balkana
Nizozemska blokada ostaje
Konferencija o malim hotelima
O pomorskom dobru
Hrvatskoj 3,568 milijardi eura
Bez topničkih dnevnika ništa od EU-a
Kamatarski obračun u Šišanu
Kosor: Poručili su mi - ne diraj ovo
Kopenhagen: Najveći summit o klimi
Srbiji odmrznut Privremeni sporazum
Godišnjica smrti Vlade Gotovca


(http://www.hrt.hr/typo3temp/pics/2a2a6bb9a1.jpg)

Europska pučka stranka, koja ima najviše zastupnika u Europskom parlamentu, osudila je promicanje komunističkih simbola u nekim zemljama članicama, spominjući kao primjer Sloveniju zbog imenovanja ulica po Josipu Brozu Titu i odlikovanja jednog dužnosnika bivše jugoslavenske tajne službe.

U kontekstu 20. obljetnice demokratskih promjena u Europi, kada se demokratska Europa prisjeća važnosti događaja od prije dvadeset godina, zastupnička skupina EPP-a u Europskom parlamentu odbacuje sustavno ohrabrivanje promidžbe komunističkih simbola i diktatora u nekim zemljama članicama, stoji u priopćenju EPP-a.

Primjerice, u Ljubljani, glavnom gradu Slovenije, jedna ulica imenovana je po diktatoru Josipu Brozu Titu ove godine, a slovenski predsjednik Danilo Tuerk prošli je tjedan odlikovao Tomaža Ertla, bivšeg šefa tajne komunističke policije UDBA, dalje je objašnjeno stajalište EPP-a

To nije samo revidiranje povijesti i stvaranje podjela u društvima, nego i postavljanje loših primjera za mlade naraštaje. To usporava ozdravljenje društava, što je ključni cilj dovršetka tranzicije prema demokraciji. To šalje posebno negativnu poruku domaćoj i međunarodnoj javnosti kao i mlađim naraštajima, ističe šef zastupničke skupine EPP-a Joseph Daul.

Žalimo zbog odlikovanja bivšeg šefa tajnih službi Slovenije. To je kao da ste odlikovali čelnika STASI-a u istočnoj Njemačkoj, zaključuje Daul.

08.12.09.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 08 Lipanj 2010, 06:16:56 prijepodne
http://www.vecernjishop.hr/tito---strogo-povjerljivo-112942.aspx (http://www.vecernjishop.hr/tito---strogo-povjerljivo-112942.aspx)

Tito - strogo povjerljivo

"U knjizi je autentično predočeno 250 dokumenata prvog reda koji bez strasti, iz prve ruke, rasvjetljuju neke od najvažnijih preostalih misterija i kontroverzi vezanih za Tita i njegovo doba. U pravilu je riječ o povjerljivim i strogo povjerljivim izvorima, a neki od njih nose i oznaku državna tajna i vojna tajna. Ova opsežna i autentična arhivska hrestomatija omogućiti će ne samo izravan osobni činjenični uvid u godine koje su „pojeli skakavci”, već i dublje upoznavanje naše produžene prošlosti koja može ostati iza nas jedino ako je što bolje upoznamo. U knjizi su ukoričeni najzanimljiviji nepoznati i manje poznati dokumenti iz svih faza Titova života. Tu su najprije malo poznati dokumenti o školovanju Josipa Broza, njegovoj prvoj ženidbi u Rusiji i dramatično, dosad nepoznato pismo koje mu je uputila njegova prva supruga Pelagija Belousova. Čitateljima se stavlja na uvid niz povjerljivih i strogo povjerljivih dokumenata, koji rasvjetljuju najmisterioznije doba Titova života, njegove skrivene moskovske godine, od 1935. do 1938. godine. Uz ostale nepoznate dokumente, prvi se put objavljuje i zapisnik sa sastanka Titova neformalnog „privremenog rukovodstva za tekuća pitanja u KPJ dok naše pitanje ne bude riješeno u Kominterni”, održanog ožujka 1939. u Bohinjskoj Bistrici, kada su iz KPJ isključeni svi jugoslavenski komunisti koji su dotad bili strijeljani i svi koji su „gore”, u SSSR-u, u zatvorima čekali svoje montirane procese i smrtne presude. Objavljuje se kolekcija reprezentativnih, uglavnom nepoznatih dokumenata iz Drugog svjetskog rata. Tu je i jedan detaljni, iznimno zanimljiv izvještaj Titove tajne policije, OZN-e, o stanju u njegovoj vojsci, zatim drugi dokument koji govori o tome da je OZN-a bila starija od zakona, pa o poslijeratnim previranjima, Titovim i Kardeljevim vezama s tajnim sovjetskim službama i zakulisnim pripremama procesa Draži Mihailoviću. Uz ostalo, tu je i dokument koji pokazuje da je Titova vlast i pet mjeseci poslije njegova razlaza sa Staljinom kopirala sovjetska iskustva u primijenjenoj umjetnosti. Knjiga nudi najzanimljivije dokumente o formiranju Pokreta nesvrstanih i njegovu raslojavanju, ali i brojne dokumente o Titovim plaćama i povišicama, o visini njegovih deviznih dnevnica za brojna putovanja u inozemstvo i dječjim doplacima koje je primao ne samo za sina Aleksandra – Mišu, nego i za dvoje unučadi, Josipa i Zlaticu, za koje je djed više od 15 godina primao dječje doplatke pokraj njihova živog oca, Titovog sina Žarka. Slijede dokumenti o studentskim demonstracijama 1968., o borbi između Edvarda Kardelja i Aleksandra Rankovića za Titova nasljednika i o odbacivanju zahtjeva da se autonomnim pokrajinama da pravo na samoopredjeljenje. Među mnoštvom novih činjenica tu je i dokument o tome kako je republički sekretar za unutrašnje poslove Srbije za Titove potrebe uhodio srpsko rukovodstvo. Premijerno se objavljuju dokumenti o Titovoj neuspješnoj nominaciji za Nobelovu nagradu za mir, podaci kako je JNA gubila povjerenje Slovenaca i Hrvata, ali i o privilegijama i zloupotrebama saveznih funkcionara. Tu su dokumenti o tome da se 65 posto ratnog sastava JNA 1972. nalazilo „na privremenom radu u inostranstvu”, a da je Jugoslavija bila tako ustrojena da je za prijevoz jednog običnog bagera od Bora do Trbovlja bilo potrebno 30 dana i šest dozvola prometnih poduzeća Srbije, Hrvatske i Slovenije. Knjiga govori o tome kako Titovi ratni veterani okreću leđa svom vrhovnom komandantu, kako je tisuću umirovljenih starješina JNA napustilo Titovu partiju, kako je Tito za putovanja u inozemstvo primao „dnevnice prve vrste uvećane za 200%”. Tu je povjerljiv izvještaj o tome kako je Jugoslavija 1976. dostignula onaj stupanj ekonomske ovisnosti o SSSR-u koji je imala prije Titova odvajanja od Staljina, tu su dokumenti o tajnoj odluci Saveznog izvršnog vijeća o korumpiranju stranaca za dobivanje poslova za jugoslavenska poduzeća u inozemstvu, a tu je i Titova izjava kako je „Jugoslavija ekonomski i kako god hoćeš najstabilnija država u Europi”. Čitatelji će u knjizi naći i dokument o tome da cjelokupni izvoz jugoslavenske privrede, pri kraju Titove vladavine, nije mogao pokriti ni dvije trećine troškova uvoza repromaterijala za njezinu tekuću reprodukciju, da su poduzeća s gubicima imala veće plaće od onih koja su poslovala pozitivno, a da trećina tzv. osnovnih organizacija udruženog rada nije bila u stanju osigurati ni najminimalniju reprodukciju. Tu je i Titova interna izjava da „naša zemlja ide u pravcu velike budućnosti”, kao i strogo povjerljiva informacija o tome kako Jugoslavija ima poremećene odnose s većinom svojih susjeda. Pri kraju knjige dokumenti su koji govore o tome da je 1979. u SFRJ zavladala „apsolutna stagnacija”, da je zemlja „na ivici bankrotstva”, da ona „rasprodaje svoju supstancu”. A tu je i nekoliko dokumenata najvećeg stupnja povjerljivosti koji govore o tome kako je 1980. i 1981. nekoliko puta provaljena najveća tajna Titove Jugoslavije, tajna državna šifra njezine obrane od eventualne ratne opasnosti. U prilozima knjige, prvi put se u Hrvatskoj objavljuje u cijelosti Titov tajni dnevnik, koji je on vodio u najvažnijem razdoblju svoje vladavine, potkraj 1950. i početkom 1951. godine, kad je odlaskom od Staljina omogućio Amerikancima da ostvare prvu pobjedu u hladnom ratu protiv „željezne zavese”. (Z.D.)

Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 08 Veljača 2011, 19:52:33 poslijepodne
Tito je naredio ubojstva Hrvata

siječanj 18th, 2011 http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2011/01/18/tito-je-naredio-ubojstva-hrvata/ (http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2011/01/18/tito-je-naredio-ubojstva-hrvata/)

Zakuhala se situacija uoči odlaska predsjednika Ive Josipovića u Njemačku. Jedna od neizostavnih tema koja će ga pratiti na putu jest njemačko inzistiranje na procesuiranju političkih ubojstava hrvatskih emigranata koja je bivša jugoslavenska tajna služba počinila na njemačkom teritoriju, njih preko 20. Uteg u odnosima Hrvatske i Njemačke sve više postaju bivši šefovi Udbe Josip Perković i Zdravko Mustač koje Njemačka traži ne samo zbog Đurekovića nego i zbog sumnje u upletenost i u neka druga politički motivirana ubojstva. Hrvatska se dosad oglušila na sve zahtjeve njemačkog pravosuđa, a ponovni zamah cijeloj priči dao je njemački tjednik „Der Spiegel“ pisanjem o bivšem emigrantu Gojku Bošnjaku koji je preživio nekoliko atentata. U njegovo ime, njemački odvjetnici, braća porijeklom Hrvati, Davor i Zlatko Prtenjača uputili su nedavno pismo njemačkome ministru unutarnjih poslova Thomasu de Maizièreu u kojem traže da se Titu posthumno oduzme najviše njemačko odličje, „Izvanredni savezni križ“, koji mu je 1974. prilikom posjeta Njemačkoj dodijelio tadašnji njemački predsjednik Gustav Heinemann. Oduzimanje traže zato jer je na suđenju Pratesu dokazano kako je Tito do smrti izdavao naređenja za Udbina ubojstva.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: golozlo - 08 Veljača 2011, 20:01:35 poslijepodne
Pa kako je Tito naredio ubistva kad Tuđman kaže da nije?! ;D

Kome sad verovati?! ;D
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 08 Veljača 2011, 20:13:40 poslijepodne
Pa kako je Tito naredio ubistva kad Tuđman kaže da nije?! ;D

Kome sad verovati?! ;D

"Drugar" idi bre, ne provociraj na povijesti, ne igra ulogu što je isplivala u sadašnjost.

Prije nešto više od mjesec dana uputili ste pismo njemačkome ministru unutarnjih poslova Thomasu de Maizièreu u kojem tražite da se Titu posthumno oduzme najviše njemačko odličje, „Izvanredni savezni križ“, koji mu je 1974. Prilikom njegova višednevnog posjeta SR Njemačkoj dodijelio tadašnji njemački predsjednik Gustav Heinemann. Na čemu temeljite taj svoj zahtjev i čime je potaknut? Što ste sve u njemu napisali? I što njime želite postići?

Zlatko Prtenjača:
- Naš zahtjev temeljimo na principima istine i pravde, a time i na temeljima zajedničkih načela svih članica EU. Tko je zapovijedio ubojstva i počinio grozne zločine protiv čovječanstva ne može istovremeno biti poštovana i respektirana osoba povijesti. U zahtjevu smo opisali važne događaje u novijoj hrvatskoj povijesti, kao što su Bleiburg i Križni put, Goli Otok, nasilno gušenje Hrvatskog proljeća 1971., a posebno brutalan način ubojstva nevinih Hrvata u SR Njemačkoj. Najviši sud u Bavarskoj, OLG München, dokazao je u slučaju Prates na 120 stranica da je Tito naredio ubojstva Hrvata koji su živjeli u Njemačkoj te da su tadašnje hrvatske tajne službe izvršile naređena ubojstva na teritoriju SR Njemačke.

Prvi cilj zahtjeva je oduzimanje odličja Josipu Brozu Titu iz 1974 godine. Ali također želimo pokazati da je komunizam bio totalitarni sustav koji je koristio sva sredstva kako bi eliminirao definirane neprijatelje tadašnje države. Osim toga, mi također želimo da se u Hrvatskoj javno i objektivno počne govoriti o zločinima koji su se dogodili u SR Njemačkoj u ime komunizma. Predugo komunizam u Hrvatskoj i njegove posljedice nisu subjekt javne i pravne rasprave, a pogotovo ljudi koji su ubijali i bili dio tog zločinačkog pokreta. Na kraju, svatko tko je počinio zločin treba na pravnom putu stati pred lice pravde i osobno odgovarati za svoja nedjela. Ne može biti da ubojice u Zagrebu mirno piju čaj ili kavu, da svi ljudi znaju za to, i da nema političke volje da im se sudi. Takvo ponašanje hrvatskih državnih tijela nije u skladu sa EU a niti s hrvatskim ustavom. (Zlatko Prtenjača)



Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 08 Veljača 2011, 20:19:09 poslijepodne
Još o Titu, među top 10 najopasnijih (i najkrvavijih) diktatora suvremene političke povijesti (je li samo povijesti, to ovdje nije tema!!!)

U diplomatskim krugovima načulo se da bi Njemačka pristupanje Hrvatske EU mogla uvjetovati rješenjem slučaja Perković-Mustač, odnosno njihovim procesuiranjem, kao i procesuiranjem drugih Udbinih zločina. Imate li dojam ili naznaku da Njemačka već radi na Hrvatsku neki pritisak u tom pogledu ili da se može očekivati? I može li Hrvatska uopće u EU dok se ne razriješe ova politički motivirana ubojstva?

Zlatko Prtenjača:
- Hrvatska nema što tražiti u EU tako dugo dok Hrvatska ne kazni Perkovića i ostale ili dok ih ne izruči. Perković i ostali su u ime Tita i Jugoslavije ubijali Hrvate, od kojih su se mnogi na miran način borili za neovisnost Hrvatske, iako su i oni i njihove obitelji bili izloženi životnoj opasnosti. Takvu neovisnu Hrvatsku imamo danas. I kao takva dužna je, radi žrtava i njihovih obitelji, iznijeti istinu na svjetlo dana, ubojice kazniti, jer ubojice su svojim zločinima pokušavale spriječiti neovisnost hrvatske države. Zaštita žrtava jedan je bitan dio europskih demokracija. Tu zaštitu žrtava i sustav vrijednosti EU Hrvatska trenutačno gazi nogama. Njemačka je u EU najnapučenija i ekonomski najjača zemlja. Naravno da će tražiti izručenje Perkovića i ostalih, ali tako dugo dok druge zemlje blokiraju pristup Hrvatska u EU Njemačka će se u javnosti sa svojim zahtjevom za izručenje suzdržati. Ali predstavnici hrvatske Vlade znaju vrlo dobro da će Njemačka na izručenju inzistirati. Bez ovog problema Njemačka nikada ne bi trpjela nepravednu blokadu slovenske politike nego bi inzistirala na članstvu Hrvatske u EU, jer su Hrvatska i Njemačka prijateljske i čvrsto povezane zemlje. Perković i ostali ne bi smjeli kočiti napredovanje hrvatskog naroda, jer inače hrvatsko društvo i Hrvatska postaju taoci Perkovića i ostalih.

Znači li povećan njemački interes za razrješavanje bolnih točaka hrvatskepovijesti, kao i najave njemačkih ulaganja, da se Njemačka na velika vratavraća u Hrvatsku, da Hrvatsku u budućnosti gleda kao na svog strateškogpartnera u ovom dijelu Europe? Odnosno, da širi svoj utjecaj na Balkan?

Davor Prtenjača:
- Njemačka je zainteresirana za takvu Hrvatsku koja vrednuje europsko i kršćansko demokratsko razumijevanje. Postojeći problem s izručenjem Perkovića i ostalih jest jedan daljnji korak u rasvjetljavanju povijesti što se tiče komunističkih zločina. S obzirom na to da su Hrvatska i Njemačka povijesno i prijateljski vezane, Njemačka ima naglašen interes izgraditi svoj utjecaj u najvažnijoj zemlji jugoistočne Europe.
U Njemačku dolazi i predsjednik Ivo Josipović. Očekujete li da će na nekim razinama i s njime biti razgovarano o problemima koje njemačko pravosuđe imas Hrvatskom u procesuiranju Udbinih zločina?

Zlatko i Davor Prtenjača:
- Formalno gledano, predsjednik Ivo Josipović nije nadležan za prekid zastare ili izručenje Perkovića i ostalih. Ali kao predsjednik i pravnik naravno da je zadužen za vanjsko predstavljanje Hrvatske. Bilo bi dakle poželjno da digne glas za kažnjavanje, odnosno izručenje Perkovića i ostalih kako bi pokazao našim europskim partnerima da je Hrvatskoj stalo do pravne države, rasvjetljavanja povijesti, istine i pravde, iako je njegovo objektivno gledanje zamračeno mrljama zbog izbora nekih njegovih savjetnika. Prema našim informacijama, za posjeta Ive Josipovica, o temi izručenja Perkovića i ostalih, bit će razgovarano po diplomatskim pravilima, znači o trenutačnom stanju. U svakom slučaju bi se trebao suprotstaviti dojmu da hrvatski građani mogu ubijati bez posljedica kada se nalaze na pravim pozicijama ili kada su u dobrim odnosima s važnim političarima i ustanovama.

Dio intervjua tematskog naslova: “Tito je naredio ubojstva Hrvata”, autora Zvonimira Despota

p.s. Kome je do raspre, nek se javi kod Zvone na blog!
adresa: http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2011/01/18/tito-je-naredio-ubojstva-hrvata/ (http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2011/01/18/tito-je-naredio-ubojstva-hrvata/)
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: golozlo - 08 Veljača 2011, 20:25:27 poslijepodne
Ne provociram svega mi , nego mi je čudno!

Ako Franjo kaže tako ne verujem da bi lagao , em je bio prisutan u to vreme kao partizan , em je upućen u tu situaciju inače!

Što se mene tiče on jeste kriv za to , i uopšte nije bitno jel naredio ili ne direktno! , kao i Šljivančanin što je kriv a sigurno nije naredio streljanja!

U čemu je prpvokacija?!
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Slovak - 08 Veljača 2011, 20:40:02 poslijepodne
Ne provociram svega mi , nego mi je čudno!

Ako Franjo kaže tako ne verujem da bi lagao , em je bio prisutan u to vreme kao partizan , em je upućen u tu situaciju inače!

Što se mene tiče on jeste kriv za to , i uopšte nije bitno jel naredio ili ne direktno! , kao i Šljivančanin što je kriv a sigurno nije naredio streljanja!

U čemu je prpvokacija?!
U tome što dobar srbin ne smije postavljati tako škaljiva pitanja. Je li ratniče? Lako te isprovocira golozlo? I mene. Kako ti znaš da šljivančanin nije naredio strijeljanja?
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 08 Veljača 2011, 20:47:25 poslijepodne
Imaš "drugar" preusku dioptriju. I u čemu tvoje javljanje nije provokacija?
Začuđuje da se u Hrvatskoj valja toliko boriti da se kaže na glas ono što je na primjer u Njemačkoj vjerojatno temeljitom i dugogodišnjom sudskom istragom dokazano?!

INOZEMCI SU ODAVNO TITA STAVILI NA TOP LJESTVICU NAJKRVAVIJIH.


Zlatko Prtenjača:
"Glavni državni odvjetnik u SR Njemačkoj smatra da su tajne službe od 1970. do 1989. godine ubile 22 Hrvata te da je Tito osobno naredio ubojstva do svoje smrti. Ukupno 14 osoba vode se kao optuženici. Zbog ubojstva Stjepana Đurekovića Zemaljski kriminalistički ured (LKA) u Münchenu traži s međunarodnom tjeralicom Josipa Perkovića, Zdravka Mustaća, Ivana Lasića, Borisa Brnelića, Brunu Smokvinu, Ivana Cetinića i Marina Modrića. Ti su ljudi također odgovorni za ubojstvo Ante Đapića 29. lipnja 1989. godine u Nürnbergu. Bilo bi poželjno da državni odvjetnik RH istražuje te ljude. Glavni državni odvjetnik SR Njemačke sigurno će podići nove optužbe te je jasno da će i dalje inzistirati na izručenju tih osoba. Na žalost, ne možemo otkriti bilo kakve dodatne informacije, jer smo u poziciji mogućih kotužitelja, što je u SR Njemačkoj u takvim predmetima moguće, i ne želimo ugroziti uspjeh istrage. No, svakako ime novih optuženika u Hrvatskoj će izazvati politički potres."

".....Hrvatska također mora doći do tog uvažavanje i tumačenje prava te pravne i pravedne države kako bi zajamčila svojim građanima bolji život, ali pogotovo gradila povjerenje građana u pravni sustav Republike Hrvatske. Dobrobit hrvatskog naroda mora biti u prvom planu, a sekundarni cilj je članstvo u EU koje će stići automatski ako nam funkcionira sudstvo i neovisno državno odvjetništvo.

To znači da pokretanje kaznenog postupka protiv Perkovića i društva hrvatski državni odvjetnik mora učiniti bez političkog pritiska i bez straha da izgubi svoj posao što istražuje ljude koji su „zlatno tele“ u hrvatskim političkim krugovima. Neovisnost sudstva od zakonodavne i izvršne vlasti znači da državni odvjetnik snosi odgovornost za svoja djela i da tu nema političkih igara. Vlast, bilo koja, nije sredstvo za ljude koji su na vlasti, već sredstvo da služe pravnoj i pravednoj državi iznad svega..." (Davor Prtenjača)

 



Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: golozlo - 08 Veljača 2011, 21:25:00 poslijepodne
U tome što dobar srbin ne smije postavljati tako škaljiva pitanja. Je li ratniče? Lako te isprovocira golozlo? I mene. Kako ti znaš da šljivančanin nije naredio strijeljanja?

Pa kažem nije ni bitno jel direktno naredio , Šljivančanin jeste kriv čim nije sprečio ono što  ispred očiju mu se dešava , znači isti đavo jel drekno ili napisao da se nevini ljudi streljaju ili se pravio blesav!

Sad ne bih o Tuđmanu govorio zašto on na taj način govori o Titu u vezi masovnih streljanja kako Hrvata tako i mnogih drugih , ali mislim da je jasno!

Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: glonga - 08 Veljača 2011, 21:36:50 poslijepodne

Ratniče, ne vidim nigdje spomen, ni osvrt na djelovanje BND (http://en.wikipedia.org/wiki/Bundesnachrichtendienst)-a, ni Kripo (http://en.wikipedia.org/wiki/Kriminalpolizei)-a u tim godinama. Neučinkovitost kontra UDBA (http://hr.wikipedia.org/wiki/UDBA)-e na tlu BRD (http://en.wikipedia.org/wiki/Germany) povlači po njih najmanje dvije ružne konotacije. Ili su surađivali, bilo aktivno bilo žmireći, ili će priznati nesposobnost i inferiornost? Ili su štitili samo svoje građane po onoj "Stranče, ovdje te zakon ne štiti!"?
Nije valjda da im je RAF (http://en.wikipedia.org/wiki/Red_Army_Faction) bio jedina i isključiva briga i posao tih godina?

Citat:
On je bio malo zamišljen, i reče: »Cecelja, rekao je Zrinski: Ne viruj Nimcu ko ni suncu zimsku!«
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: likarija - 09 Veljača 2011, 10:20:54 prijepodne
Pa kako je Tito naredio ubistva kad Tuđman kaže da nije?! ;D

Kome sad verovati?! ;D

Tuđmanu, manje vremena je bio pod utecajem kvarnosti. :spidom
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 09 Veljača 2011, 17:43:10 poslijepodne
Ratniče, ne vidim nigdje spomen, ni osvrt na djelovanje BND (http://en.wikipedia.org/wiki/Bundesnachrichtendienst)-a, ni Kripo (http://en.wikipedia.org/wiki/Kriminalpolizei)-a u tim godinama. Neučinkovitost kontra UDBA (http://hr.wikipedia.org/wiki/UDBA)-e na tlu BRD (http://en.wikipedia.org/wiki/Germany) povlači po njih najmanje dvije ružne konotacije. Ili su surađivali, bilo aktivno bilo žmireći, ili će priznati nesposobnost i inferiornost? Ili su štitili samo svoje građane po onoj "Stranče, ovdje te zakon ne štiti!"?
Nije valjda da im je RAF (http://en.wikipedia.org/wiki/Red_Army_Faction) bio jedina i isključiva briga i posao tih godina?


Udba je ništa drugo do ono što bi se moglo nazvati mafijom, a o tome nećeš puno naći ni u jednoj bazi podataka i nigdje. Te tajne plaćeničke org./službe i njihovo djelovanje su posebna priča, a ovdje se radi o kategorizaciji svjetskih zločinaca među kojima je 'ljubimac' diktator Tito.

Evo još jedan video

http://www.youtube.com/watch?v=nCJJYIpb-4w (http://www.youtube.com/watch?v=nCJJYIpb-4w)

Da se vratim na Zvonin tekst, ako pratiš tekst kako ga Despot piše, vidjet ćeš da kod braće Prtenjača o nekom velikom povjerenju u nečiju tuđu pamet nema riječi, braća su odvjetnici (ali i diplomate) koji s aspekta svoje struke govore o pokretanju postupka posthumnog oduzimanja odličja Titu. Računaju na suradnju, ali gledaju i interese njemačkih vlasti, uopće ne idu na slijepo povjerenje. Tekst je ipak vrlo koristan, bez obzira na ishod.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 09 Veljača 2011, 20:55:40 poslijepodne
Što se mene tiče on jeste kriv za to , i uopšte nije bitno jel naredio ili ne direktno!


Srpske spekulacije o Titovom lažnom identitetu

http://www.youtube.com/watch?v=HKBYtuAtzjg (http://www.youtube.com/watch?v=HKBYtuAtzjg)

http://www.youtube.com/watch?v=aBcJ9-SIoDQ (http://www.youtube.com/watch?v=aBcJ9-SIoDQ)

Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: golozlo - 10 Veljača 2011, 11:46:35 prijepodne
Evo i od mene još jedna srpska špekulacija , Tito je zapravo nezakonito pastorče Ilije Grašanina!

Ma dajte ovo je sve smešno!
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 10 Veljača 2011, 23:00:42 poslijepodne
Evo i od mene još jedna srpska špekulacija , Tito je zapravo nezakonito pastorče Ilije Grašanina!

Ma dajte ovo je sve smešno!

Ovo od tvoje braće Srba baca na komediju, ali gdje ima dima ima i pudinga od jagoda. Dočim, ostatak topića je savršeno ozbiljan iako stalno otrpljuje raznorazna omalovažavanja.
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 10 Veljača 2011, 23:09:49 poslijepodne
Sjetio si me da je jedan od najopakijih diktatora Europe na početku 20. stoljeća bio ni manje ni više nego tvoj zemljak, srpski monarh Aleksandar Karađorđević. Povijest za njegove vladavine bilježi mnoštvo likvidacija, atentata, gušenja političkih sloboda (u tadašnjoj KSHS pa onda KJ nikad nije bilo mira ni pravde za sve narode).

" Od 1918. do 1941. godine Bosna i Hercegovina se nalazi u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije prozvane Kraljevina Jugoslavija. Osnovno obilježje toga razdoblja je nastojanje Srba da se, koristeći se dominacijom u vojsci i politici, te relativnom brojnošću (oko 38-40 % ukupnog stanovništva BiH), nametnu kao dominantan čimbenik u zemlji s ciljem "srbizacije" nesrpskih naroda. U režimu ograničenog parlamentarizma i drastičnih izbornih manipulacija, kasnije i monarhofašističke diktature, državne pljačke provedene putem novčane unifikacije preko obezvrijeđenog novca iz zemalja izvan Srbije, te političkih ubojstava (Milan Šufflay, Ivo Pilar) i korupcije (sve energije u zemlji su se trošile na zaoštrene političke borbe, te su, zbog unutrašnje rastočenosti zemlje, dovele do brzoga kolapsa Kraljevine Jugoslavije u ratu s nacističkom Njemačkom)."


"Dana 1. prosinca 1918., Aleksandar, kao Regent, prima Narodno vijeće Države SHS u Beogradu (cijeli Središnji odbor i Predsjedništvo). Naime, burna studenačka sjednica u kojoj su se primarno sukobila stajališta Stjepana Radića, koji je zagovarao federalizam, i Svetozara Pribičevića, koji se zalagao za bezuvjetno ujedinjenje, kao konačnu ponudu donijela je Naputak. Njime se Narodno vijeće zalagalo se za uvjetno ujedinjenje Kraljevine Srbije i Države SHS na način da bi se države ujedinile, a nakon toga bi bili izbori za Ustavotvornu skupštinu, s tim da bi Narodno vijeće imalo ingerenciju na području Države SHS, a Vlada Kraljevine Srbije na području istoimene države dok Ustavotvorna skupština ne bi donijela odluku o državnom uređenju. No, članovi srpske delegacije su kralju Aleksandru predstavili Adresu, koju je pročitao Ante Pavelić, koja je bila novosastavljeni dokument koji je nudio beuzvjetno ujedinjenje sa Srbijom. Dana 1. prosinca 1918., regent Aleksandar potpisuje navedeni dokument, čime dolazi do osnivanja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.

No, kriza u novonastaloj državi nije jenjavala, kao što se očekivalo od strane predstavnika Države SHS. Naime, kako Hrvatski sabor nije ratificirao spomenutu Adresu, hrvatski zastupnici taj su dokument smatrali falsifikatom bez vrijednosti te su se nastavljali boriti za prava i federalno uređenje. Novonastala država bila je država bez Ustava u kojoj je kralj, odnosno regent, imao apsolutnu kontrolu i moć, a osnovni dekreti i zakoni objavljivani su preko kraljevih obznana. Godine 1920., regent donosi Obznanu kojom je obilježen početak režimskog pritiska i postepenog smanjivanja damokratskih prava. Iste godine Radić mijenja ime svoje HPSS u Hrvatska republikanska seljačka stranka, a regent ubrzo saziva Ustavotvornu skupštinu koja je trebala donijeti novi ustav. No, dogodilo se da su se u sazivu Ustavotvorne skupštine našli isključivo srpski političari (pretežito iz Pašićeve Narodne radikalne stranke), dok je hrvatskima pristup zabranjen. Naime, KPJ je zabranjena u skladu s Obznanom, a HRSS-u je zabranjen dolazak zato jer je, prema objašnjenju Beograda, u svom nazivu (republikanska) prejudicirala državno uređenje prije same odluke Ustavotvorne skupštine. Jasno da ta objašnjenja nisu bila nimalo legitimna, ali činjenica je da je pod tom izlikom zabranjen dolazak hrvatskim predstavnicima. Ustavotvorna skupština tako je imala lagan posao i 28. lipnja 1928. donijela, na blagdan sv. Vida, ustav koji je nazvan Vidovdanski ustav. Država je tako uređena kao ustavna, nasljedna monarhija na čelu s kraljem koji je, unatoč postojanju Narodne skupštine, imao najveće ovlasti. Ime države promijenjeno je u Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. U kolovozu 1921., Aleksandar je, nakon očeve smrti, službeno postao kralj novoosnovane kraljevine.

Ustav kao takav nije donio nikakve povlastice, a posebice je velik problem bilo centralističko uređenje kojim je forsirano integralno jugoslavenstvo. Kralj je nastavio s režimskim pritiskom, brojne osobe (među kojima i Stjepan Radić), završile su u zatvoru, a Vlade su se mijenjale, prosječno, svako nekoliko mjeseci. Naime, u periodu od 1921. do 1929. došlo je do 23 promjene Vlade, a od te 23 sam kralj inicirao je čak 21 (ostale dvije stigle su na zahtjev Narodne skupštine). Izbori su održavani svake dvije godine, a na njima je pobjeđivala uglavnom Radikalna stranke, što je još više pogodovalo kralju. No ipak, situacija u državi nikako se nije smirivala, a svemu tome doprinosilo je i jačanje HRSS-a. Iako je Radić završavao u zatvoru, iako je njegova stranka 1924. (nakon učlanjenja u Seljačku internacionalu) zabranjena po odredbama Obznane (kasnije će se ime promijeniti u HSS), a on sam redovito zatvaran, njegov utjecaj sve je više jačao i stranka je konstantno dobivala iznenađujuće visok broj zastupnika, zbog čega je Radić bio još glasniji u svojim ispadima protiv kralja i vlasti. Iako će u jednom trenutku prihvatiti monarhiju i odreći se republikanskih ideja (taj je proglas pročitao Pavle Radić), Stjepan Radić će i dalje biti najglasniji kraljev oponent, a ubrzo će, 1927. godine, kao saveznika dobiti i Svetozara Pribičevića. Naime, Pribičević, bivši Ministar unutarnjih poslova i policije, promijenio je neke svoje nazore i sa svojom novoosnovanom Samostalnom demokratskom strankom sklopio savez s Radićem kojim je 10. studenog 1927. nastala Seljačko-demokratska koalicija koja je, kao protest, odbijala sudjelovati u radu Narodne skupštine dok politika Beograda bude kakva je bila u tom trenutku.

Vrhunac političke krize zbio se na zasjedanju Narodne skupštine od 20. lipnja 1928. Naime, Stjepan Radić je, nakon vrijeđanja zastupnika Čede Radovića, već ranije dobio prijetnje smrću, a najopasnije su postale upravo pred samu sjednicu. Iako je upozoren da ne ide, Radić je sa kolegama zastupnicima otišao u Beograd. Sjednica je ispočetka tekla mirno, no problemi su se stvorili kada se zastupnik Puniša Račić, inače pripadnik organizacije Bela ruka, oštro osvrnuo na HSS. Zastupnik Ivan Pernar oštro je branio svoju stranku, no Račić je samo čekao priliku i ubrzo izvukao svoj revolver i počeo pucati po HSS-ovcima. Smrtno su stradali Đuro Basariček i Pavle Radić, dok su se Ivan Pernar, Ivan Granđa i Stjepan Radić izvukli s ozljedama, iako će Radić preminuti 8. kolovoza 1928. od posljedica ranjavanja. Ubojstvo tada vodećeg hrvatskog političara uvelo je državu u dotad neviđenu političku krizu.

Dana 6. siječnja 1929., kao odgovor na spomenutu krizu, kralj Aleksandar poništio je Vidovdanski ustav, prekinuo rad Narodne skupštine i uveo osobnu diktaturu (tzv. Šestojanuarska diktatura). Ubrzo je donio novi Zakon o nazivu i uređenju države kojim je 3. listopada 1929. ime države promijenjeno u Kraljevina Jugoslavija, a unutarnje uređenje svedenno je 33 oblasti na 9 banovina i grad Beograd. Kralj se tako, nakon nekoliko godina stagnacije, ponovo vratio politici integralnog jugoslavenstva. Vlada je povjerena generalu Petru Živkoviću, dotadašnjem zapovjedniku Kraljevske garde, što je govorilo o strogim mjerama koje je diktatura donosila sa sobom.

Oktroirani ustav
Premda je kralj Aleksandar nastojao diktaturom smiriti uzavrelu situaciju u zemlji, u tome nije uspio. Njegove su mjere izazvale suprotne učinke od priželjkivanih. Zabranom političkog djelovanja protiv sebe je okrenuo gotovo sve političke stranke koje su djelovale u Kraljevini Jugoslaviji. Ne samo što je povećao broj političkih protivnika u zemlji, nego ni sile Antante nisu blagonaklono gledale na uvođenje diktature. Takva ga je situacija primorala na uvođenje novih političkih promjena, prije svega na proglašenje ustava. Kako skupština nije postojala, kralj Aleksandar je 3. rujna 1931. sam proglasio novi ustav, koji se zato naziva oktroiranim ili nametnutim ustavom.

Novim je ustavom Jugoslavija postala ustavna, ali ne i parlamentarna monarhija. Kralj je i dalje mogao potpuno nadzirati rad skupštine, a vlada je bila odgovorna isključivo njemu. Godine 1932. raspisani su novi izbori, no situacija nije ipak bila demokratska kakvom se naizgled činila. Naime, nakon uvođenja diktature došlo je do osnivanja Jugoslavenske nacionalne stranke, cjelodržavne stranke koja je bila pod kraljevom kontrolom i jedina je imala utjecaj nad cijelim teritorijem kraljevine. Za pristupanje izborima trebalo je prikupiti dovoljan broj potpisa iz svih 305 državnih kotara, što samo po sebi nije bio velik problem za oporbene stranke, ali kako je kralj raspisane izbore proglasio javnima (čime si je omogućio kontrolu i manipulaciju izbora), oporbene stranke odbile su sudjelovati na izborima, tako da se na izbornoj listi našla jedino JNS.

Najveća se promjena zbila u ideologiji. Do tada se smatralo da su Srbi, Hrvati i Slovenci narod s tri imena (onodobni humoristi, ali i ozbiljni kritičari režima predvođeni Miroslavom Krležom, dodali su i dva pisma, tri jezika, tri vjere itd.), a tada je zavladala unitaristička ideologija integralnog jugoslavenstva. Smatralo se da postoji samo jedan, jugoslavenski narod.

Progoni u zemlji su i pored obnove ustava nastavljeni. Kralj Aleksandar je očekivao da će oktroiranim ustavom barem donekle smiriti političke protivnike. Suprotno njegovim očekivanjima, ustav je uzrokovao val nezadovoljstava. U Hrvatskoj je brutalnost diktature i dalje bila postojana.
Citat:
HSS-pov prvak Josip Predavec ubijen je nedugo nakon izlaska iz zatvora 1933., pokušan je atentat na pravaša i budućeg ustašu Milu Budaka, a albanolog i pravaš Milan Šufflay ubijen je usred Zagreba početkom 1931. godine. Kralj je osobno nakon toga zabranio pisanje o atentatu na Šufflayja, tako da nikakva osmrtnica niti novinski članak nisu izašli. Apel protiv politike beogradske vlade koji je uslijedio kao reakcija na ubojstvo, potpisali su i Albert Einstein i Heinrich Mann."

Karađorđevićeva monarhofašistička diktatura (http://hr.wikipedia.org/wiki/Aleksandar_I._Kara%C4%91or%C4%91evi%C4%87)
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: golozlo - 13 Veljača 2011, 14:08:20 poslijepodne
Ti stvarno tako doživljavaš istoroju za vreme kraljevine Jugoslavije?!

Ako je tako , tj.ta tzv.monarhofašistička diktatura zaista bila , onda ovo je sve samo ne povjest!

Ali šta da ti kažem , nastavi dalje i hrani svoja ubeđenja ovim izmišljotinama i bajkama neću ti se mešati više!
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 13 Veljača 2011, 15:09:02 poslijepodne
Nemam ja tu što doživljavati, to su potvrđene i povijesno dokazane istine.
Ne troši snagu boriti se protiv "kotača" povijesti.

(http://www.tomislavjonjic.iz.hr/slike/III_britansko1.jpg)

Zbirke britanskih diplomatskih dokumenata o Kraljevini Jugoslaviji,
izvješća o stanju u zloglasnoj diktatorskoj državi

"No, najvažnije je nesumnjivo to da izvješće britanskih parlamentaraca pokazuje kako je stranim političkim i diplomatskim krugovima već početkom 30-tih godina bilo prilično jasno, da je jugoslavenska država neprirodna tvorevina s krajnje neizvjesnom budućnošću. Zbog brutalne velikosrpske politike, nakon svega jednog desetljeća zajedničkog života Hrvata i Srba u istoj državi, odnosi među njima su se tako zaoštrili da je raspad države bilo moguće spriječiti samo krajnje nedemokratskim sredstvima, uvođenjem kraljevske diktature. Ali, i ta se diktatura pokazala samo sredstvom za postignuće velikosrpskih ciljeva."


Vrlo zanimljiv tekst britanskih izvjestitelja o stanju u davnoj KSHS I KJ:

http://www.tomislavjonjic.iz.hr/III_britansko.html (http://www.tomislavjonjic.iz.hr/III_britansko.html)
Naslov: Odg: Najkrvaviji diktatori kroz povijest
Autor: Ratnik svjetlosti - 13 Veljača 2011, 15:35:29 poslijepodne
Einsteinov apel

Sredinom travnja 1931. uputio je slavni znanstvenik, profesor Albert Einstein, skupa s dobro znanim njemačkim piscem, Heinrichom Mannom, posredstvom njemačke sekcije Lige za prava čovjeka, središnjoj organizaciji Lige, sljedeći apel:

"Ne želimo zakazati u našoj dužnosti da skrenemo pozornost MEĐUNARODNE LIGE ZA PRAVA ČOVJEKA na događaje koji su doveli do umorstva hrvatskog znanstvenika dr. Milana Šufflaya, 18. veljače ove godine.

Kad se dr. Šufflay navedenog dana vraćao kući, na ulici je straga napadnut i, prema informacijama kojima raspolažemo, udaren željeznom šipkom. Umro je dan kasnije od zadobivenih ozljeda.   

 

Bio je vrlo poznat po znanstvenom radu. Tiskanje popisa njegovih radova zabranjeno je u zagrebačkim novinama, čak je i objava smrti konfiscirana, a slanje brzojava sućuti zabranjeno. Nije se smjela objaviti niti vijest o vremenu pogreba, a zabranjena je i zastava žalosti na Sveučilištu. Vlasti su išle čak tako daleko da su istjerale iz Zagreba sveučilištarce koji su išli u pogrebnoj povorci, a s groba su uklonile vijence urešene hrvatskim bojama.

Ime ubojice, Nikole Jukića, dobro je poznato, kao što je poznato i ime organizacije čiji je on član - "Mlada Jugoslavija" - Nadalje, općenito je poznato da je umorstvo dogovoreno u noći 11.-12. veljače u stanu gradskog zapovjednika, generala Belimarkovića. Na tom su sastanku sudjelovali ovi članovi "Mlade Jugoslavije": Brkić, Godler, Marčec, te ubojica Jukić. Zagrebačka policija je 19. veljače ipak službeno priopćila da je identitet ubojice nepoznat.

S obzirom na ovako strašnu situaciju, molimo MEĐUNARODNU LIGU ZA PRAVA ČOVJEKA da uznastoji spriječiti nemilosrdni režim nasilja koji vlada Hrvatskom, kao što smo upravo izložili. Umorstvo, beskrupulozno korišteno kao sredstvo za postignuće političkih ciljeva, ne bi smjelo biti tolerirano."

Naslov: Discussing the Divine Comedy with Dante
Autor: OriloGorilo - 27 Travanj 2011, 12:07:54 poslijepodne
Naslov teme: Najkrvaviji diktatori kroz povijest s tim da ih nekoliko ima na sljedećoj zajedničkoj slici:

(http://cliptank.com/PeopleofInfluencePainting_files/InfluentialPicture.jpg)

Famous People Painting - Discussing the Divine Comedy with Dante (http://cliptank.com/PeopleofInfluencePainting.htm)

Historical Painting with Wikipedia Links & Mouse Over Tagging
Chinese Artists Dai Dudu, Li Tiezi, and Zhang An, 2006, oil on canvas

Detaljnije o navedenim pojedincima sa zajedničkog portreta (http://cliptank.com/PeopleofInfluencePainting.htm) se može naći na wikipediji klikom na portret pojedinca.