IMOart Forum Croaticum

Svakodnevnica => Povijest => Autor teme: Zavelim - 19 Siječanj 2011, 09:41:16 prijepodne

Naslov: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: Zavelim - 19 Siječanj 2011, 09:41:16 prijepodne
Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje (http://imoart.hr/portal/iz-proslosti/arheologija/pojedinacni-nalazi/2484-arheoloska-istrazivanja-u-podbiloj-opcina-posusje.html)


slike (http://www.imoart.hr/portal/foto-galerija/category/11-povijesno-stambeni-kompleks-u-blizini-podbile-opcina-posusje-stara-zupna-kuca.html)
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 19 Siječanj 2011, 10:01:15 prijepodne

Da nisu màšili jedno pô vîka?

(http://www.imoart.hr/portal/images/phocagallery/podbila/thumbs/phoca_thumb_l_podbila12.jpg)

Augustinovci?


(http://www.imoart.hr/portal/images/phocagallery/podbila/thumbs/phoca_thumb_l_podbila13.jpg)

Benediktinci?


Fratara tu sigurno nema prije 14. st. Oba znaka na slikama su starija. Ne mrem bolivit da bi netko ovo uklesavao u 16. st.
Drugi znak bi trebalo bolje pogledat. Čini se da na njem ima naknadnih intervencija.
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: Zavelim - 19 Siječanj 2011, 14:11:01 poslijepodne
der stiliziraj crteže i reci čiji bi mogli bit?
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 20 Siječanj 2011, 01:11:21 prijepodne
Križ u krugu, ovako lapidarno uklesan je benediktinski.
http://en.wikipedia.org/wiki/Order_of_Saint_Benedict (http://en.wikipedia.org/wiki/Order_of_Saint_Benedict)

Stare insignije augustinaca i srodnih redova triba tek nać.
http://en.wikipedia.org/wiki/Order_of_Saint_Augustine (http://en.wikipedia.org/wiki/Order_of_Saint_Augustine)
Križ s dvije vodoravne grede i križnim završetcima:
http://it.wikipedia.org/wiki/Ordine_di_Sant%27Agostino (http://it.wikipedia.org/wiki/Ordine_di_Sant%27Agostino)
http://www.keszler.de/familienforschung/pilisvoeroesvarundpilisszentivan/index.html (http://www.keszler.de/familienforschung/pilisvoeroesvarundpilisszentivan/index.html)
http://www.keszler.de/images/szenw.gif (http://www.keszler.de/images/szenw.gif)
Zapravo mi se čini da su na prvom završetci ljiljanasti, a ne križni. Templari > bogumili. Martin iz Podbile.
Slične završetke imaju i benediktinci.
Nu i drugi bi moga bit templarski.
http://www.territorioscuola.com/wikipedia/?title=Custodia (http://www.territorioscuola.com/wikipedia/?title=Custodia)

Ne vidim dobro. Svašta more bit. Sad mi se čini da je na prvoj slici naknadno i nevješto dodano IHS.
http://archbishopterry.blogspot.com/2010/05/st-bernardine-of-siena-evangelizing.html (http://archbishopterry.blogspot.com/2010/05/st-bernardine-of-siena-evangelizing.html)

Ovo se obradi kredom pa fotografira, ili se preslika na plahtu tehnikom sličnom dosadašnjem pučkom preslikavanju vezenina.
Znaju arheolozi valjda i bolje tehnike gipsanih odljevaka.
Onda možemo reć nešto o obliku križa.
http://www.holylandtreasuresonline.com/Store/Content/ResourceArticle/-3/1/21.html (http://www.holylandtreasuresonline.com/Store/Content/ResourceArticle/-3/1/21.html)
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 20 Siječanj 2011, 02:21:32 prijepodne

Završetci križa s prve slike su, zasad, teutonski.
http://forums.skadi.net/showthread.php?t=22288&page=4 (http://forums.skadi.net/showthread.php?t=22288&page=4)
"fleury cross" kao u ovih:
http://www.tndok.org/about.html#logo (http://www.tndok.org/about.html#logo)
imaju čak i IHS u logotipu

http://theopenscroll.com/images/symbols/IHS_120.jpg (http://theopenscroll.com/images/symbols/IHS_120.jpg)
http://theopenscroll.blogspot.com/2010_05_01_archive.html (http://theopenscroll.blogspot.com/2010_05_01_archive.html)

http://aftermathnews.files.wordpress.com/2008/08/jesuit-circle.jpg (http://aftermathnews.files.wordpress.com/2008/08/jesuit-circle.jpg)

Završetci na prvoj slici su mogli bit i naknadno mijenjani.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Templari (http://hr.wikipedia.org/wiki/Templari)
Oni "fleur" završetci.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Cross_Templar.svg (http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Cross_Templar.svg)

Nu križ s prve slike je najsličniji ovom:

(http://www.tribalhollywood.com/stores/t/tribalhollywood/catalog/IP719-Templar-Dog-Tag-Mens-Stainless-Steel-Templar-Knight-Cross-Dogtag-Necklace-Pendant-image-owned-by-tribalhollywood.com.jpg)

Oslobodi Bože konteksta.
"The templar cross in the center is made from a highly reflective 316L stainless steel and contrasts sharply with the matte finish of the dog tag. "
http://www.tribalhollywood.com/Detail.bok?no=683&cat=Cross (http://www.tribalhollywood.com/Detail.bok?no=683&cat=Cross)

Križ u krugu (druga slika) nije samo benediktinski motiv. Ako su uz prvi slova IHS, uz drugi je očekivat CSPB.
http://www.tienda-medieval.com/en/652-Damascene-sword-templar.html (http://www.tienda-medieval.com/en/652-Damascene-sword-templar.html)
http://www.kent-templars.info/ (http://www.kent-templars.info/)

der stiliziraj crteže i reci čiji bi mogli bit?
Ko da ne znaš?
Ko Grabovac na Proložac, ja ću na templare svrnut.
Naslov: IHS
Autor: glonga - 20 Siječanj 2011, 03:26:41 prijepodne
http://it.wikipedia.org/wiki/IHS (http://it.wikipedia.org/wiki/IHS)

(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b6/NOMEDIDIOSTEMMAwiki.jpg/120px-NOMEDIDIOSTEMMAwiki.jpg)
Isusovci?

http://www.jesuswalk.com/christian-symbols/ihs.htm (http://www.jesuswalk.com/christian-symbols/ihs.htm)

(http://www.jesuswalk.com/christian-symbols/images/ihs.jpg)
Ranokšćanski znaci u Podbiloj?

(http://wikicompany.org/wiki/images/Fasci_IHS2.jpg)

(http://www.antiquariatoviterbo.it/images/catalogo/arredo/ihs.jpg)

(http://scotkinnaman.com/wp-content/uploads/2010/03/IHS-bronze-300x298.jpg)
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 20 Siječanj 2011, 03:40:30 prijepodne

Oslobodi Bože konteksta.
"The templar cross in the center is made from a highly reflective 316L stainless steel and contrasts sharply with the matte finish of the dog tag. "
http://www.tribalhollywood.com/Detail.bok?no=683&cat=Cross (http://www.tribalhollywood.com/Detail.bok?no=683&cat=Cross)
Izgleda da dog tag nije samo ovo:
http://en.wikipedia.org/wiki/Dog_tag_(military (http://en.wikipedia.org/wiki/Dog_tag_(military))
Naslov: fleury? avellan? …?
Autor: glonga - 21 Siječanj 2011, 03:42:41 prijepodne
http://www.merriam-webster.com/dictionary/fleury (http://www.merriam-webster.com/dictionary/fleury)

(http://www.merriam-webster.com/art/dict/cross.gif)
cross (the device or emblem): 1 Latin, 2 Calvary, 3 patriarchal or cross of Lorraine, 4 papal, 5 Lorraine, 6 Greek, 7 Celtic, 8 Maltese, 9 Saint Andrew's, 10 tau, 11 pommée, 12 botonée, 13 fleury, 14 avellan, 15 moline, 16 formée, 17 fourchée, 18 crosslet, 19 quadrate, 20 potent

Nije avellan.

http://www.seiyaku.com/customs/crosses/index-all.php?Spacing=20 (http://www.seiyaku.com/customs/crosses/index-all.php?Spacing=20)
http://www.seiyaku.com/customs/crosses/fleurie.html (http://www.seiyaku.com/customs/crosses/fleurie.html)
http://en.wikipedia.org/wiki/Cross (http://en.wikipedia.org/wiki/Cross)

Nije
http://www.seiyaku.com/customs/crosses/camargue.html (http://www.seiyaku.com/customs/crosses/camargue.html)
(IHS umjesto srca i sidra)

Nije ni
http://www.seiyaku.com/customs/crosses/trident.html (http://www.seiyaku.com/customs/crosses/trident.html)
završetci se možda nisu mogi izvesi ovako u kamenu. Nema završetaka na dnu, jer je tu IHS.

Nije ni
http://www.seiyaku.com/customs/crosses/dominican.html (http://www.seiyaku.com/customs/crosses/dominican.html)
zbog oblika završetaka, donji zvršetak nije izveden (IHS).

Kad se sce zbroji, uključivo i izgled donjeg završetka na drugoj slici u krugu, ako dobro vidim - ostaje prva varijacija ovog
http://www.seiyaku.com/customs/crosses/james.html (http://www.seiyaku.com/customs/crosses/james.html)
što opet upućuje na templare. Podbila, klanac, templarska kontrola putova u Svetu Zemlju.
Ovaj u krugu
Cardinal Cross @ http://www.seiyaku.com/customs/crosses/sun.html (http://www.seiyaku.com/customs/crosses/sun.html)
http://www.seiyaku.com/customs/crosses/consecration.html (http://www.seiyaku.com/customs/crosses/consecration.html)

IHS i krug-sunce mogu upućivati na isusovce.
Ipak je se radi o viteškom redu, o križarima
http://www.seiyaku.com/customs/crosses/james.html (http://www.seiyaku.com/customs/crosses/james.html)
Templari.

(http://i.imgur.com/xTBb3.png)
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: Zavelim - 21 Siječanj 2011, 11:21:42 prijepodne
12./13. vik

lipo bogme ako je tako  :)

Put je oduvik iša tudan, a sama pozicija ispod isturene pole koja štiti od kiše i bure isturena suncu prosto mami da se pod njom prave skloništa.
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 22 Siječanj 2011, 04:47:00 prijepodne

(http://i.imgur.com/SQOg9.png)
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 22 Siječanj 2011, 04:56:56 prijepodne

(http://i.imgur.com/l96Wq.png)
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 22 Siječanj 2011, 06:08:05 prijepodne

(http://i.imgur.com/HvdJ6.jpg)
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 23 Siječanj 2011, 03:15:43 prijepodne

Usjeci u stijenama koji se vide na fotografijama u galeriji (http://www.imoart.hr/portal/foto-galerija/category/11-povijesno-stambeni-kompleks-u-blizini-podbile-opcina-posusje-stara-zupna-kuca.html) nedvojbeno upućuju na način gradnje augustinskih (http://en.wikipedia.org/wiki/Augustinians) pustinjaka. Graditelji i prvi stanovnici kompleksa iz galerije su sigurno augustinovci.

"U 14. stoljeću na obali ispod sela Zaostroga naselili su se pustinjaci sv. Augustina. Njihov samostan u Zaostrogu preuzeli su franjevci, štićenici Vlatkovića (1468.). Prema predaji, došli su iz Ljubuškoga." [1] (http://www.franjevci-split.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=50&Itemid=6)
Ovdje nije do kraja jasno tko je u Zaostrog došao iz Ljubuškog. Franjevci ili augustinovci. Franjevci.
Nema ozbiljnih razloga za sumnju u tvrdnju da su augustinovci na našoj lokaciji već od 11. st. Oprezniji i formalniji izvori će na godinu velikog ujedinjenja reda (1256.) dodati stotinjak do dvjestotinjak godina.
Navedeni izvor smješta augustinovce u Zaostrog u 14. st. prešućujući argumente za tu tvrdnju. Uobičajen argument je taj da su u 14. st. (iza 1312./1314.) templarske lokacije preuzimali ivanovci i/ili augustinovci pri čemu bi templari često "prešli" u ivanovce.
Npr.
"U Vaškoj je tako bio samo stan viteškog reda Templar, a nakon njih u 14. st. red Ivanovaca i Augustinovaca. Već u 9. st. arhiđakonat Vaška ima 18 župa, a Novaki su bili značajni po župi koja je u razdoblju 11.-13. st. obuhvaćala područje veće od područja nekadašnje općine Podravska Slatina." [2] (http://U Vaškoj je tako bio samo stan viteškog reda Templar, a nakon njih u 14. st. red Ivanovaca i Augustinovaca. Već u 9. st. arhiđakonat Vaška ima 18 župa, a Novaki su bili značajni po župi koja je u razdoblju 11.-13. st. obuhvaćala područje veće od područja nekadašnje općine Podravska Slatina." [url=http://www.sopje.hr/index.php?option=com_content&task=blogsection&id=8&Itemid=11)

Članak o našoj lokaciji [3] (http://imoart.hr/portal/iz-proslosti/arheologija/pojedinacni-nalazi/2484-arheoloska-istrazivanja-u-podbiloj-opcina-posusje.html) s prapovijesti preskoči u 17. (16.) st. Veli:
"Riječ je o odobrenju imotskoga kadije Hadži-Hasana 'fra Petru, jednome od redovnika u selu Postranje [gdje se tada nalazio samostan imotskih franjevaca], da u mjestu koje je poznato pod imenom Luka, u granicama sela Podbila, može navedenoga datum [t.j. u nedjelju, 28. X. 1623.] kršćanima čitati evanđelje i držati propovijed, kako je to od starine uobičajeno'. Podatak da je 'to od starine uobičajeno' nedvosmisleno potvrđuje da su franjevci tu svoje stanište imali već u 16. st. i da su tu slavili sv. mise i ostale obrede za kršćane."
Nema tu nedvosmislene potvrde o franjevačkom staništu već u 16. st. Jer kad pogledaš kronologiju samostana u Postranju (na Otoku) [4] (http://www.imoart.hr/forum/index.php?topic=2228.msg46635#msg46635) vidjet ćeš priličan propuh. Na prvu možeš ustvrditi iz ovoga da je Podbila — Dbnt. Jer imaš pisan dokaz da tu stanuje franjevac, da postoji fratarska kuća.
"1619. MT III—14: fratri u selu 'Dbnt'. Petar Pavlov, Vidoš i Grgur, sinovi Marka, iz sela 'Dbnt' daju fratrima iz istog sela Matiji, Grguru i Luki 'Čokor' (dolac?) do Drage Poljice u zamjenu za livadu, kuću i bunar. Opaska na poleđini hudžeta imotskog kadije Hadži-Hasana o toj zamjeni napisana hrvatskom ćirilicom: Kako s Petrom prominiše isinovci(?)" [4] (http://www.imoart.hr/forum/index.php?topic=2228.msg46635#msg46635) Isinovci? Augustinovci? Ivanovci? Krstjani? Sinovci?
Ima li na našoj lokaciji u blizini bunar i livada? Pratarska livada? Pavlova, Vidoševa, Grgurova, Markova?

"1623. izvještaj Propagandi. 'Samostan Imotski smješten nasred jednog velikog jezera'. Ima 13 fratara. 'Veliko jezero' bi trebalo značiti da su ponori već zatrpani." [4] (http://www.imoart.hr/forum/index.php?topic=2228.msg46635#msg46635)

Udaljenost od samostana na Otoku do Podbile nije tolika da bi redovnik trebao stanovati u župi u uvjetima toga vremena. Mjesto poznato pod imenom Luka? Jurišić (Aličić) nije to uspio pročitati kao ni Dbnt. Navodi: "Glnka (?), (Klnka ?, Čltke ?)" [Čuvari baštine, 1989., str. 110.]
Ne znam stoji li u izvorniku "nedjelja, 28. listopada 1623."? Tako stoji kod Jurišića. Zašto je naglašeno da se radi o nedjelji? To može bit, ne da mi se računat, 30., ili 31. nedjelja kroz godinu. Ne znam za pomičnu svetkovinu koja bi padala u zadnju nedjelju u listopadu. Tko zna?
Na taj dan (28. X.) u našim današnjim kalendarima je obično upisano "Šimun i Juda Tadej - apostoli, Siniša, Tadija…"
Tog dana je razvidno srednjovjekovna svetkovina u Podbiloj, Ričicama, Rakovici na Scheda kartama.
Što kaže web mjesto "Saint of The Day" [5] (http://www.catholic.org/saints/sofd.php) za svece koji se slave 28. X.?
St. Jude Thaddaeus (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=127) (…) brother of St. James the Less [Jakov, Jago, Jagin Greb, Campostella, Zvizdin Pod na Zavelimu]
St. Simon of Zealot (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=241) [povezano]
St. Abraham (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=1081) [abrahamiti]
St. Anastasia II (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=1353)
St. Anglinus (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=1411) [benediktinac]
St. Salvius (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=2434) [pustinjak /(h)eremit]
St. Eadsin (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=3025) [11. st., malo kasno]
St. Ferrutius (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=3350) [rimski vojnik]
St. Fidelis of Como (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=3354) [rimski vojnik]
St. Godwin (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=3586) [benediktinac]
St. Faro (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=3649)
St. Honoratus of Vercelli (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=3796) [(330.—415.) They traveled to Cappadocia , Egypt, and Illyricum, also Dalmatia.]
St. Joachim Royo, Blessed (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=3924) [1748., kasno]
St. John Dat (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=3966) [1798., kasno]
St. Remigius (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=4583)

Slično 3. VIII. u Gorici i sv. Abibasu. Oslobođenje Imotskog (Gorimite, In Monte) je planirano i izvedeno 3. VIII. na sv. Abu. Mlečići su znali nešto o psihologiji ratovanja.

Rezultat? Dvije veze na sv. Jakova, jedna svetica (veze s ženskim redom sv. Jakova, završetci križa s IHS u podnožju na slici iz galerije i Hugh Clark [6] (http://books.google.com/books?id=bJsOAAAAQAAJ&printsec=frontcover&hl=hr#v=onepage&q&f=false)), par biskupa od kojih je jedan bio u Dalmaciji u 4. st. pa primjerom Grabovca možemo reć da je osnovao stanište na našoj lokaciji, dva benediktinca, jedan eremit i jedan abrahamit, dva protivnika različitih hereza, dva rimska vojnika…
Bilo koji se može uklapati. Najprije sv. Honorije od Vercelija. Benediktinci su mogli bit negdje vrlo blizu naše lokacije, pustinjaci su skoro sigurno tu bili, već je ne jednom viđeno da uz njih budu i ivanovci ili neki drugi viteški red, križ sv. Jakova je ucrtan na našoj lokaciji.

Uzalud tražim Petra na 28. X. Nema nijednog. Zašto?
"Crkvica u Podbiloj (u mjestu Cere) je izgrađena 1937. godine i posvećena je sv. Petru." [7] (http://www.posusje.net/statika.asp?Statika=Zupe)

Članak o našoj lokaciji [3] (http://imoart.hr/portal/iz-proslosti/arheologija/pojedinacni-nalazi/2484-arheoloska-istrazivanja-u-podbiloj-opcina-posusje.html) veli i:
"Naime, godine 1629. 'imotski kadija Mustafa redovniku fra Mihovilu iz otoka Postranja u nahiji Imota, koji stanuje u selu Podbila, odobrava da u crkvi u selu Gorica može kršćanima držati propovijed'. Ovdje se izrijekom navodi da franjevac tu stalno boravi, a ne da dolazi samo povremeno."
Mustafa Nurula, imotski kadija 1629.  
Što je zapisano u "kronologiji" povodom Mlikote i zatrpavanja ponorića? [4] (http://www.imoart.hr/forum/index.php?topic=2228.msg46635#msg46635) Od 1623. (13 fratara) ništa do 1630. (10 pitomaca i 2 klerika).  
Jurišić [Čuvari baštine, 1989., str. 111.—112.] navodi uz ovaj još nekoliko turskih dokumenata o fratrima na Otoku u 1628./1629. godini.
1628. (MT V-a-13) Perviz Sulejmanov iz Postranja porazbijao im suđa u samostanu. Nešto bardaka i čanaka. "Teskera za kavgu s Pervizom".
1629. (MT IV-23) Arslan-ćehaja piše teskeru fra Grguru gvardijanu samostana Dračan da je vjenčao Anđeliju i sela Podbilje (sic!) s kršćaninom Matijom (?) iz sela Hodića (?), dok je njezin muž živ. Osim toga je pogrdio imotskoga dizdara rekavši mu da je šejtan. "Teskera za …bu" Što li je umjesto one tri točke?
1629. (MT IIII-33) Dozvola od kadije za popravak ruševnih dijelova kuće i gradnju drvene pojate za sijeno. "Ništa." Jedna od žešćih zabilješki hrvatskom ćirilicom na poleđini dokumenta. "Ništa."
1629. (MT IV-24) O ovom govori [3] (http://imoart.hr/portal/iz-proslosti/arheologija/pojedinacni-nalazi/2484-arheoloska-istrazivanja-u-podbiloj-opcina-posusje.html). Meni čudno izgleda organizacija rada, kad se uzme u obzir broj svećenika 1623. i 1630. Zašto bi jedan redovnik stanovao u Podbiloj koja je i u ovom odobrenju zapisana kao "u selu Podbilje"? Zašto bi isti držao propovijedi u Gorici? Da je sto poplava u polju. Dokument je s kraja travnja, ili početka svibnja 1629. (datacija je: 1. dekada ramazana 1038. po hidžri). 1629. fratri ionako veslaju na Otok. Glede ponorića.
1629. (MT III-34) carski ferman hercegovačkom sandžakbegu i imotskom kadiji po žalbi redovnika Dračana i Makarske na neke pristojbe koje od njih vojvode, subaše i drugi nezakonito traže.
Vrijeme je nezgodno, fratri i na malo teže pristupačnu Otoku imaju problema, što se vidi iz dokumenata tog doba, a fra Mihovil u Podbilje maka stanovat i u Gorici propovida. Ne znam.

Planiram jednom ovdje pribilježit i razmatranje križeva s fotografija iz galerije (http://www.imoart.hr/portal/foto-galerija/category/11-povijesno-stambeni-kompleks-u-blizini-podbile-opcina-posusje-stara-zupna-kuca.html). Ključ i putokaz. Onaj u krugu, "Cardinal Cross" može biti i putokaz. Stari rimski puti i Scheda karte. Templarske i kontrolne točke na putovima drugih vojničkih redova. Rog, Zvizdin Pod, Camopostella, Jagin Greb, Santiago, Božjak, Zagorje, Zagorje - Raško Polje…, Opačac koji nije majur iz [8] (http://www.imoart.hr/forum/index.php?topic=2228.msg46675#msg46675) već prije hospicij, u odnosu na Božjak u Studencima, više nalik Bojišću u odnosu na Vranu. Podbilje je u tom kontekstu kontrolirana točka na putu, osiguranje klanca.

"Ninski biskup Matej predao je 1184. godine viteškom redu križara crkvu sv. Petra u Bojišću s bogatim prihodima i posjedom u Polači. Uz crkvu su templari podigli hospicij, koji je papa Urban III. primio u zaštitu. Godine 1217. njihov veliki meštar, tada kraljev namjesnik u Hrvatskoj, Poncije de Cruce presuđuje u razmiricama između kneza Domalda i Trogirana." [9] (http://www.benkovac-bastina.net/g2_projekt/kulatlagic-svpetar.htm)

"Vrana je došla u posjed vitezova hramovnika između 1165. i 1168. godine, templarski put vodio je od velebitskih prijevoja preko Dubokoga Dola na prijelaz preko Zrmanje kod današnjeg Kaštela Žegarskog i dalje do lokaliteta Bojišće, između Benkovca i Kule Atlagića. Tamo bi putnike, umorne od napornog prelaska planine, obično sustizao mrak te je tamo uređeno svratište i odmorište za ljude i njihove životinje. Sutradan bi se krenulo prema Vrani gdje je bilo glavno sjedište upravitelja Reda u ovim krajevima." [10] (http://www.sisak.info/forum/showthread.php?t=5636&page=2).

Vrijedi razgledati trase starih ilirskih oputina i rimskih putova između okolnih žlibina, prijevoje, zvjezdanu navigaciju, toponimiju, Scheda (http://www.davidrumsey.com/luna/servlet/detail/RUMSEY~8~1~201923~3000970:-Composite-XIII,-XIV,-XV,-XVIII,-XI?sort=Pub_List_No_InitialSort%2CPub_Date%2CPub_List_No%2CSeries_No&qvq=w4s:/where/Bosnia+and+Hercegovina;sort:Pub_List_No_InitialSort%2CPub_Date%2CPub_List_No%2CSeries_No;lc:RUMSEY~8~1&mi=0&trs=5) i druge stare karte za ovo područje kao i za područje Kule Antagića (sic!). Ako im je Vrana bliže, ne znači da je to jedini "templarski put", da hodočasnici i križari nisu koristili i druge luke, da su svi drugi puti od mora u zaleđe samo "solarski puti".
Naslov: pomicna kršćanska svetkovina krajem listopada
Autor: OriloGorilo - 24 Siječanj 2011, 18:18:06 poslijepodne
Citat:
Ne znam za pomičnu svetkovinu koja bi padala u zadnju nedjelju u listopadu. Tko zna?

Sveti Franjo se slavio (slavi se i sada) ali nije bio "klizni" onda listopadska pobožnost, zatim obljetnica posvete "vlastite" crkve (25. listopada) u našem kraju, pa onda Gospa Ružarica dolazi prve nedilje u listopadu i ona je jedino "pomična" u listopadu, i Krist Kralj izgleda isto tako pada na nedilje za slaviti ali u studenome i on "oda" kao i "Došašće" (prva nedilja došašća) ali pada u studenom...
Naslov: Marcijan, Marsel, Marojko i Klaudij
Autor: OriloGorilo - 24 Siječanj 2011, 18:24:07 poslijepodne
Marcijan, Marsel, Marojko i Klaudij se po katoličkom kalendaru također slave zadnje nedilje u listopadu i čini se da je to "odajuća" svetkovina...
Naslov: FRANJEVAČKI SVI SVETI
Autor: OriloGorilo - 24 Siječanj 2011, 18:32:55 poslijepodne
Prema nekim informacijama postoje FRANJEVAČKI SVI SVETI koji su bili "šetajući" i pada li su pred kraj listopada nediljom...sada je to fixno sa SvimSvetima pa ne znam je li se to broji?
Naslov: Arheološka istraživanja u Podbili
Autor: OriloGorilo - 24 Siječanj 2011, 18:44:18 poslijepodne
Autor Fra Robert Jolić, Tihomir Glavaš

(http://www.imoart.hr/portal/plugins/content/imagesresizecache/993e3cd2567a59670210a17aaaf64f6f.jpeg)

Povijesni podatci o župnoj kući uklesanoj u liticu

Milan Budimir iz sela Podbile u posuškoj općini idejni je začetnik istraživanja i uređenja nesvakidašnjega povijesnoga stambenog kompleksa u blizini Podbile, na lokalitetu Ćemeri. Riječ je o župnoj kući iz 17. stoljeća, uklesanoj u podnožju pedeset metara visoke litice, od koje su danas ostali samo tragovi. A ti tragovi upućuju na veliku upornost u gradnji na teškome terenu, snalažljivost, pa i genijalnost franjevaca imotskoga samostana u prvim stoljećima turske vladavine, koji su našli načina kako opstati na ovim prostorima, unatoč svakodnevnim opasnostima, a nerijetko i progonima, te djelovati među povjerenim im narodom.

Iza čitavoga projekta stoji Konzervatorski odjel Federalnog ministarstva kulture i sporta, na čelu s direktoricom Lidijom Mičić, koji pruža financijsku potporu a i stručne odrednice kako bi se čitavi kompleks s jedne strane zaštitio i uredio, a s druge postao pristupačan svima kojima je stalo do naše povijesne baštine....

Opširnije:
http://www.imoart.hr/portal/iz-proslosti/arheologija/pojedinacni-nalazi/2484-arheoloska-istrazivanja-u-podbiloj-opcina-posusje.html (http://www.imoart.hr/portal/iz-proslosti/arheologija/pojedinacni-nalazi/2484-arheoloska-istrazivanja-u-podbiloj-opcina-posusje.html)
Naslov: Odg: FRANJEVAČKI SVI SVETI
Autor: glonga - 24 Siječanj 2011, 20:50:05 poslijepodne
Prema nekim informacijama postoje FRANJEVAČKI SVI SVETI koji su bili "šetajući" i pada li su pred kraj listopada nediljom...sada je to fixno sa SvimSvetima pa ne znam je li se to broji?
Pratarski Sisveti, svi sveti pratri padaju na zadnju nedilju u studenom? Jesu li nekad padali u zadnju nedilju u listopadu? Ne znam.
Ako se i u odnosnim tekstovima (o)màšilo za misec dana onda ćemo se more bit opet zavrtit u krug i tapkat u mistu oko Jakova Markijskog i žaba zapuvača.

St. James of the Marche (http://www.americancatholic.org/features/saints/saint.aspx?id=1213), Jakov Markijski slavi se 28. 11., a mi tu imamo 28. 10. 1623.
Taj pokušaj propada jerbo: "James was canonized in 1726."

Opći rimski kalendar [wiki] (http://hr.wikipedia.org/wiki/Op%C4%87i_rimski_kalendar) ne ide do detalja pratarskih Sisveta, ali daje internu wiki svezu na Katolički kalendar 2006. (http://hr.wikipedia.org/wiki/Katoli%C4%8Dki_kalendar_2006.), a tad su Svi sveti franjevačkog reda pali u srijedu 29.11. iz čega ne liči da se radi o pomičnoj svetkovini. U utorak 28. 11. 2006. navedeni su na istom mjestu Jakov Markijski i Sosten.
Jesu li Svi sveti franjevačkog reda pomicani u kalendaru nakon 1990., tek treba vidjet. Zanimljivo poklapanje nadnevaka. Fratri, fratri.

Ovu korisnu vezu na web stranicu web mjesta catholic.org s formom za pretragu svetaca na određeni nadnevak uvijek zagubim:
http://www.catholic.org/saints/sofd.php (http://www.catholic.org/saints/sofd.php)

Izgleda da je svetkovina Svih svetih franjevačkog reda pomaknuta s 5. 11. na 29. 11. Ili obratno? Kad je pomaknuta, nije jasno ni auktorima jednog franjevačkog web mjesta:
http://www.franciscan-sfo.org/sts/saints0.htm (http://www.franciscan-sfo.org/sts/saints0.htm)
"November

5 All Saints of the Franciscan Order (seems to have been moved to this day) - see Nov. 29

29 All Saints of the Franciscan Order (We pray the Franciscan Litany of Saints) cf. Beginning of the Novena for the Immaculate Conception"

Izgleda da je pomaknuta na 5.11. i to tijekom 2010. jer catholic.org donosi vijest o obilježavanju dana 29.11.2010.
http://www.catholic.org/video/?v=3609 (http://www.catholic.org/video/?v=3609)
jedno bratstvo trećoredaca [The Tau Signature] u svojoj publikaciji za 11/2010 u kalendaru franjevačkih svetaca i svetkovina u studenom ju navodi na dan 5.11.
http://www.sjcherndon.org/SFO/The%20Tau%20Signature%20(November,%202010).pdf (http://www.sjcherndon.org/SFO/The%20Tau%20Signature%20(November,%202010).pdf)

Vjerujem da se 28. 10. 1623. i ranije 'kako je to od starine uobičajeno' u selu Podbilje i okolici slavio sveti Honorat koji je imao izravne veze s kršćanima na lokalitetu 'Ćemeri' u Podbiloj/Podbilju.
St. Honoratus of Vercelli (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=3796)
"Feastday: October 28
330-415
Bishop of Vercelli, Italy, and a disciple of Sts. Eusebius and Ambrose. Born in Vercelli, Honoratus served St. Eusebius, who governed that see. When St. Eusebius went into exile in 355, Honoratus accompanied him to Scythopolis, Palestine. They traveled to Cappadocia, Egypt, and Illyricum, also Dalmatia. In 396, Honoratus was nominated as a bishop by St. Ambrose. Honoratus attended St. Ambrose on his deathbed."

Heiligenlexikon 1858.:
http://www.zeno.org/Heiligenlexikon-1858/A/Honoratus,+S.+(31) (http://www.zeno.org/Heiligenlexikon-1858/A/Honoratus,+S.+(31))

Klimavo stoji teza o sjećanju na sv. Honorata i njegov boravak u Iliriku i Dalmaciji u 4. st., sve do 17. st.?

"St Honoratus of Vercelli was there, resting in another room, when he seemed to hear a voice crying three times to him, 'Arise! Make haste! He is going'. He went down and gave him the Body of the Lord, and soon after St Ambrose was dead. It was Good Fridy, 4 April 397, and he was about fifty-seven years old. He was buried on Easter day, and his relics rest under the high altar of his basilica, where they were buried in 835."
http://www.mcah.columbia.edu/medmil/pages/non-mma-pages/text_links/st_ambrose.html (http://www.mcah.columbia.edu/medmil/pages/non-mma-pages/text_links/st_ambrose.html)

"St. Eusebius
Bishop of Vercelli, b. in Sardinia c. 283; d. at Vercelli, Piedmont, 1 August, 371. […]
According to the testimony of St. Ambrose (Ep. lxiii, Ad Vercellenses) he was the first bishop of the West who united monastic with clerical life.  He led with the clergy of his city a common life modelled upon that of the Eastern cenobites (St. Ambrose, Ep. lxxxi and Serm. lxxxix). For this reason the Canons Regular of St. Augustine honour him along with St. Augustine as their founder (Proprium Canon. Reg., 16 December).[…]
Unable to reconcile the factions at Antioch, he visited other Churches of the Orient in the interest of the orthodox faith, and finally passed through Illyricum into Italy.[…]"
http://www.newadvent.org/cathen/05614b.htm (http://www.newadvent.org/cathen/05614b.htm)

Imamo li redovnike i klerike na lokalitetu 'Ćemeri" već u 4. st.? Ili je 28. 10. tek preživjela tradicija koju su uveli augustinovci nekad kasnije, u neka vremena između 4. i 14. st. dok su boravili na lokalitetu 'Ćemeri'?
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 24 Siječanj 2011, 22:00:23 poslijepodne

Križ sv. Jakova, Jakov Markijski, Bernard Sijenski, Ivan Kapistran…
Nije nam isključiti ni boravak/posjet sv. Jakova Markijskog na lokalitetu 'Ćemeri'.
Nemamo li križ sv. Jakova s neuobičajnenim dodatkom IHS. Makar 15. st. izgleda kasno za uklesavanje takvog znaka. "James of the Marche was here".
Nadovezivanjem možemo vezi uklesanog križa sv. Jakova i sv. Jakova Markijskog dodati Bernardina Sijenskog i "revival of the IHS sign".

"November 28
St. James of the Marche
(1394-1476)
James was born in the Marche of Ancona, in central Italy along the Adriatic Sea. After earning doctorates in canon and civil law at the University of Perugia, he joined the Friars Minor and began a very austere life. He fasted nine months of the year; he slept three hours a night. St. Bernardine of Siena told him to moderate his penances.
James studied theology with St. John of Capistrano. Ordained in 1420, James began a preaching career that took him all over Italy and through 13 Central and Eastern European countries. This extremely popular preacher converted many people (250,000 at one estimate) and helped spread devotion to the Holy Name of Jesus. His sermons prompted numerous Catholics to reform their lives and many men joined the Franciscans under his influence.
With John of Capistrano, Albert of Sarteano and Bernardine of Siena, James is considered one of the 'four pillars' of the Observant movement among the Franciscans. These friars became known especially for their preaching.
To combat extremely high interest rates, James established montes pietatis (literally, mountains of charity) — nonprofit credit organizations that lent money at very low rates on pawned objects.
Not everyone was happy with the work James did. Twice assassins lost their nerve when they came face to face with him. James was canonized in 1726.
Comment:
James wanted the word of God to take root in the hearts of his listeners. His preaching was directed to preparing the soil, so to speak, by removing any rocks and softening up lives hardened by sin. God’s intention is that his word take root in our lives, but for that we need both prayerful preachers and cooperative listeners.
Quote:
'Beloved and most holy word of God! You enlighten the hearts of the faithful, you satisfy the hungry, console the afflicted; you make the souls of all productive of good and cause all virtues to blossom; you snatch souls from the devil’s jaw; you make the wretched holy, and men of earth citizens of heaven' (Sermon of St. James)."
http://www.americancatholic.org/features/saints/saint.aspx?id=1213 (http://www.americancatholic.org/features/saints/saint.aspx?id=1213)

"May 20
St. Bernardine of Siena
(1380-1444)
Most of the saints suffer great personal opposition, even persecution. Bernardine, by contrast, seems more like a human dynamo who simply took on the needs of the world.
He was the greatest preacher of his time, journeying across Italy, calming strife-torn cities, attacking the paganism he found rampant, attracting crowds of 30,000, following St. Francis’s admonition to preach about 'vice and virtue, punishment and glory.'
Compared with St. Paul by the pope, Bernardine had a keen intuition of the needs of the time, along with solid holiness and boundless energy and joy. He accomplished all this despite having a very weak and hoarse voice, miraculously improved later because of his devotion to Mary.
When he was 20, the plague was at its height in his hometown, Siena. Sometimes as many as 20 people died in one day at the hospital. Bernardine offered to run the hospital and, with the help of other young men, nursed patients there for four months. He escaped the plague but was so exhausted that a fever confined him for several months. He spent another year caring for a beloved aunt (her parents had died when he was a child) and at her death began to fast and pray to know God’s will for him.
At 22, he entered the Franciscan Order and was ordained two years later. For almost a dozen years he lived in solitude and prayer, but his gifts ultimately caused him to be sent to preach. He always traveled on foot, sometimes speaking for hours in one place, then doing the same in another town.
Especially known for his devotion to the Holy Name of Jesus, Bernardine devised a symbol—IHS, the first three letters of the name of Jesus in Greek, in Gothic letters on a blazing sun. This was to displace the superstitious symbols of the day, as well as the insignia of factions (for example, Guelphs and Ghibellines). The devotion spread, and the symbol began to appear in churches, homes and public buildings. Opposition arose from those who thought it a dangerous innovation. Three attempts were made to have the pope take action against him, but Bernardine’s holiness, orthodoxy and intelligence were evidence of his faithfulness.
General of a branch of the Franciscan Order, the Friars of the Strict Observance, he strongly emphasized scholarship and further study of theology and canon law. When he started there were 300 friars in the community; when he died there were 4,000. He returned to preaching the last two years of his life, dying while traveling.
Comment:
Another dynamic saint once said, '...I will not be a burden, for I want not what is yours, but you.... I will most gladly spend and be utterly spent for your sakes' (2 Corinthians 12:14). There is danger that we see only the whirlwind of activity in the Bernardines of faith—taking care of the sick, preaching, studying, administering, always driving—and forget the source of their energy. We should not say that Bernardine could have been a great contemplative if he had had the chance. He had the chance, every day, and he took it.
Patron Saint of:
Advertising
Gambling, compulsive
Italy
Public relations
http://www.americancatholic.org/Features/Saints/Saint.aspx?id=1389 (http://www.americancatholic.org/Features/Saints/Saint.aspx?id=1389)

Gambling, compulsive?
Di nam je Potjeh? Je ko ljutio? Ako nunu nema brgulju i ako je kani uvodit, bi li bijo voljan jamit 20. 5. sv. Bernardina Sijenskog? Baš lipo doba od godišća. Hehe.
Ne bi ja.
Potakla me ona tražilica "St. Anthony, Help Me Find…" na web mjestu
http://www.americancatholic.org/ (http://www.americancatholic.org/)
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 24 Siječanj 2011, 22:56:51 poslijepodne

Kad su ova zanimljiva trojica zajedno mogla bit u Podbilju na Ćemerima?

St. Ambrose (http://www.americancatholic.org/Features/Saints/Saint.aspx?id=1222) (340.?—397.) Slavi se 7. 12. Benco, ovaj je i zaštitnik pčelara.
St. Eusebius of Vercelli (http://www.americancatholic.org/Features/Saints/Saint.aspx?id=1095) (283.?—371.) Slavi se 2. 8.
St. Honoratus of Vercelli (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=3796) (330.—415.) Slavi se 28. 10.

Okolo 365. ± 5 godina.

Kakve veze imaju Vržerala (http://www.geonames.org/3187110/vrzerala.html) i Vercelli (http://www.geonames.org/6540116/vercelli.html)? Izkonoslovlje? Sv. Ambroz nije od Vercellija. Zaštitnik je pčelara. Vercelli nema veze s vrcaljkom.

When St. Eusebius went into exile in 355, Honoratus accompanied him to Scythopolis, Palestine. They traveled to Cappadocia, Egypt, and Illyricum, also Dalmatia.
Otkud mi da je i sv. Ambroz bio s njima u Iliriku, napose Dalmaciji? To mi se zagubilo, ili pričinilo? Moram sve što nađem kopirat i zalipit.
Najšire moguće: između 355. i 371., kad već ne mogu (opet?) nać da je sv. Ambroz s njima bio u Iliriku. On bi po nepuzdanoj godini rođenja (340.?) 355. godine bio malo premlad za takvo putovanje.

"Eusebius was exiled to two other places before Constantius' successor Julian let him and the other exiled bishops return home in 361."
http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=46 (http://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=46)
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 25 Siječanj 2011, 00:18:38 prijepodne

"Unable to reconcile the factions at Antioch, he visited other Churches of the Orient in the interest of the orthodox faith, and finally passed through Illyricum into Italy. Having arrived at Vercelli in 363, he assisted the zealous St. Hilary of Poitiers in the suppression of Arianism in the Western Church, and was one of the chief opponents of the Arian Bishop Auxientius of Milan. "
http://www.newadvent.org/cathen/05614b.htm (http://www.newadvent.org/cathen/05614b.htm)
362. i/ili 363.

"Honoratus of Vercelli Oct 28
c 330-415. Born in Vercelli in Italy, he was trained in the monastic life by St Eusebius. He accompanied his master into exile in Scythopolis and in his wanderings through Cappadocia, Egypt and Illyria. In 396 he was chosen bishop of Vercelli on the recommendation of St Ambrose, whom he anointed on his deathbed."
http://www.orthodoxengland.org.uk/saintsh.htm (http://www.orthodoxengland.org.uk/saintsh.htm)

Bunson. Our Sunday Visitor's encyclopedia of saints, p. 399
http://books.google.com/books?id=l-pwoTFp31kC&pg=PA399#v=onepage&q&f=false (http://books.google.com/books?id=l-pwoTFp31kC&pg=PA399#v=onepage&q&f=false)

"Spiritual student of Saint Eusebius who he accompanied into exile at Scythopolis in 335, and on his travels through Cappadocia, Egypt, and Illyricum. Bishop in 396. Gave the sacrament of the Annointing of the Sick to Saint Ambrose on his deathbed."
http://saints.sqpn.com/sainth5a.htm (http://saints.sqpn.com/sainth5a.htm)

"Inspired by St. Athanasius — who had written “The Life of St. Anthony,” founder of Eastern monasticism — founded in Vercelli a community of priests, similar to a monastic community. This monastery gave to the clergy of northern Italy a significant character of apostolic sanctity, and inspired important bishops such as Limenio and Honoratus, successors of Eusebius in Vercelli, Gaudentius in Novara, Exuperantius in Tortona, Eustasius in Aosta, Eulogius in Ivrea, Maximus in Turin, all venerated by the Church as saints. […]
Eusebius was condemned to exile, as were other bishops of the East and the West: such as Athanasius, Hilary of Poitiers, and Osius of Cordoba. At Scythopolis in Palestine, where he was confined from 355 to 360, Eusebius wrote a wonderful page of his life. Here too he founded a monastery with a small group of disciples, and from there maintained correspondence with this faithful in Piedmont, which is demonstrated best by the second of the three letters of Eusebius that have been recognized as authentic."
http://jsomosierra.wordpress.com/2009/01/29/st-eusebius-of-vercelli/ (http://jsomosierra.wordpress.com/2009/01/29/st-eusebius-of-vercelli/)

Isto u:
"On Wednesday, 17 October [2007], during the General Audience in St. Peter's Square, the Holy Father commented on Bishop St. Eusebius of Vercelli. The following is a translation of the Pope's Catechesis, given in Italian."
Taken from:
L'Osservatore Romano
Weekly Edition in English
24 October 2007, page 11
http://www.ewtn.com/library/PAPALDOC/b16ChrstChrch53.htm (http://www.ewtn.com/library/PAPALDOC/b16ChrstChrch53.htm)
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 25 Siječanj 2011, 01:38:36 prijepodne
12./13. vik
4./5. vik, velim, iako ima tragova i iz kasnijih razdoblja.
Što ukazuje na 4./5. vik?
Utori i ležajnice drvenih greda. Barem prema onom što se vidi na fotografijama. Gotovo uspravni slojevi dolomita i vapnenca. S fotografija ne vidim radi li se o sivim slojevima dolomita ili samo prugama kolonija sivih lišajeva na (jedru? vidi se da nije jedar, bar ne u svakom sloju) vapnencu. Nedvojbeno je s fotografije da je stijena relativno gusto uslojena i da slojevi imaju različita svojstva. Blago dvojim o postojanju slojeva dolomita (oni sivi) među različitim slojevima vapnenca. Nije to kamenolom, ni metamorfna stijena, nije brački kamen, ne biraš kamen od kojeg ćeš pravit detalj za šibensku katedralu. Klešeš u živcu, samonikloj stijeni, takvoj kakva je, nemaš puno izbora. Ležajevi su uklesani bez vidljivih grešaka "izvrcivanja". Ni stoljeća djelovanja atmosferilija nisu ih prikrila, ali ni istakla. Takvog poznavatelja kamena nisi mogao lako dobit u 12./13. (…17.) st. na ovakvom mjestu i za ovakav (sitan) posao. U 4./5. viku je i ispodprosječan priučen kamenoklesar mogao solidno izvest ležišta onako kako su prikazana na fotografijama.
Ne viruješ? Probaj okolokuće izvest nešto slično na kamenu živcu fleksericom i "hiltijem", ili špicom i macom, š čim god se namaneš. Ne moraš okomito na sedimentne slojeve klesat/štemat ko što su klesani oni gredni ležajevi na fotografijama.
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 19 Veljača 2011, 08:58:57 prijepodne

Valjda ću jednom nastavit.

Ranokršćanska cenobitska zajednica obitavala je na lokalitetu Ćemeri uz stari rimski put. Na prolazu su kod njih 362./363. svratili sv. Euzebije i sv. Honorat što je očuvano u slavljenju sv. Honorata (28.X.). Kasnije su lokaciju preuzeli križari ili su bili u neposrednom susjedstvu.
... u tzv Izvodu iz Montekasinske kronike piše da je već car Justinijan (6. stoljeće) između brojnih drugih, dao benediktincima posjed u Imotskoj krajini pod imenom Billubium. Vjeko Vrčić pozivajući se na njemačkog povjesničara Heubnera piše da su franjevci na tom mjestu sagradili samostan već 1260.
A gdje su benediktinci? Moram nać Heubnera i/ili baš taj izvod iz Montekasinske kronike. Bublin i Billubum? Izkonoslovlje. Belevarac?

U Podbiloj i okolici treba tražit ostatke ranokršćanske bazilike. Valjda nije potopljena u Ričičkom Jezeru.

Citat:
Na temelju rezultata dosadašnjih istraživanja moglo bi se naslutiti da je kristijanizacija najprije zahvatila buškoblatske prostore kroz koje je prolazila i magistralna cesta što je spajala Salonu s Argentariom i Sirmiumom u Panoniji. čini se da je upravo tim komunikacijskim pravcem, odnosno njegovim odvojcima, kršćanstvo postupno napredovalo prema buškoblatskim i duvanjskim te prema livanjskim odnosno glamočkim prostorima. U Buškome blatu potvrđene su četiri ranokršćanske bazilike: na Barama u Karlovu Hanu kod Prisoja (sl. 2) (Paškvalin & Zelenika 1964: 213; Bojanovski 1968: 162–165; 1974: 157; 1988: 228, 230; Atanacković-Salčić 1986: 15–16; Paškvalin 1988: 260; Basler 1993: 71–72; Chevalier 1995: 192–195), na Ma(na)stirinama u Bukovoj Gori (Miletić 1979: 176; 1983: 233; 1988: 271; Chevalier 1995: 209) gdje se nalazi putna stanica Ad Libros (Mayer 1959: 208; Bojanovski 1974: 153–155, 160–163, 223; 1988: 227; suprotno: Benac 1985: 74–76, br. 2), na Crkvini u Podgradini iznad Kraljičina nasipa u Rešetarici (sl. 3) (Mandić 1935a: 15; Bojanovski 1988: 226, n. 57; Vrdoljak 1990: 121; Petrinec et al. 1999: 12–13 i n. 22, 30, 74–78, br. 165–182) te na Crkvini u Vinici (Radimskẏ 1894: 317–318; Paškvalin 1981: 245–248; Chevalier 1995: 212–213).
Ante Škegro. Tobožnja Delminijska biskupija. The Alleged Diocese of Delminium. (http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/11/Page_white_acrobat.png) (http://hrcak.srce.hr/file/42326) Opuscula archaeologica, 31 (2007.) 283-302.

Linea Mocenigo presjekla je i rimske pute i znanstvenička istraživanja ostavila na dvi vode. Ovakve radove treba povezat. Buško blato i Imotsku krajinu makar.
Krešimir Regan i Branko Nadilo. Stare crkve u zaleđu Splita i u Imotskoj krajini. (http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/11/Page_white_acrobat.png) (http://www.casopis-gradjevinar.hr/dokumenti/200804/7.pdf) Građevinar 8/2008, Zagreb, 2008.

Uklesani križi? Križin tražit varijacije.

(http://i.imgur.com/gexiw.jpg)
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 09 Ožujak 2011, 01:27:06 prijepodne
Heubnera
Hueber-a. Nađeno. (http://www.imoart.hr/forum/index.php?topic=524.msg48479#msg48479)
Naslov: Jemota 1260.?
Autor: glonga - 09 Ožujak 2011, 21:21:18 poslijepodne

Hueber, franjevački samostan u Imotskoj Krajini godine 1260. i svetkovina koja pada u nedjelju 28.X.1623. a slavi se od starine u Podbiloj; vidi upis Hueberova Jemota (http://www.imoart.hr/forum/index.php?topic=524.msg48504#msg48504) na drugoj temi.
Naslov: češljanje starostavnih knjiga
Autor: glonga - 10 Ožujak 2011, 01:16:29 prijepodne
T. Smičiklas. Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.Vol. V. (1256-1272.), JAZU, Zagreb, 1907.
http://books.google.com/books?id=KiFikgAACAAJ (http://books.google.com/books?id=KiFikgAACAAJ)
http://www.archive.org/details/codexdiplomatic00umjegoog (http://www.archive.org/details/codexdiplomatic00umjegoog)
http://ia600409.us.archive.org/6/items/codexdiplomatic00umjegoog/ (http://ia600409.us.archive.org/6/items/codexdiplomatic00umjegoog/)
http://ia600409.us.archive.org/6/items/codexdiplomatic00umjegoog/codexdiplomatic00umjegoog.pdf (http://ia600409.us.archive.org/6/items/codexdiplomatic00umjegoog/codexdiplomatic00umjegoog.pdf)
Niz:
http://hazu.arhivpro.hr/?sitetext=108 (http://hazu.arhivpro.hr/?sitetext=108)

(Smičiklas 1907: 19) listina 553.
17.VI.1256. Anagni
Aleksandar papa preporuča duhovnim i svjetskim vlastima Franjevce.

Od 1256. do 1260., 4 godine. U prilog tvrdnji da (Hueber 1698: 142). s razlogom piše "ab anno 1260.", a ne "annum 1260." glede Vicariæ Bosnenƒis, iako je bez obzira na to preporuka mogla stići i nakon što je formirana većina kustodija i samostana.

(Smičiklas 1907: 20)
30.VII.1256. Anagni
Papa Aleksandar daje Franjevcima neke povlasti.

Uz oba dokumenta Smičiklas daje referencu na Fabijanića i Kukuljevića.

Donato Fabianić. Storia dei Frati Minori dai primordi della loro istituzione in Dalmazia e Bossina fino ai giorni nostri. Vol. I., Zadar, 1863.
http://books.google.com/books?id=Kl0MTwEACAAJ (http://books.google.com/books?id=Kl0MTwEACAAJ)
http://www.archive.org/details/storiadeifratim00fabigoog (http://www.archive.org/details/storiadeifratim00fabigoog)
http://ia600309.us.archive.org/21/items/storiadeifratim00fabigoog/ (http://ia600309.us.archive.org/21/items/storiadeifratim00fabigoog/)
http://ia600309.us.archive.org/21/items/storiadeifratim00fabigoog/storiadeifratim00fabigoog.pdf (http://ia600309.us.archive.org/21/items/storiadeifratim00fabigoog/storiadeifratim00fabigoog.pdf)

Ivan Kukuljević Sakcinski. Regesta documentorum regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, saeculi XIII, Zagreb, 1896.
http://books.google.com/books?id=2Y3aSAAACAAJ (http://books.google.com/books?id=2Y3aSAAACAAJ)
http://books.google.com/books?id=Btm8PgAACAAJ (http://books.google.com/books?id=Btm8PgAACAAJ)
Oba izdanja su nedostupne za pregled na navedenom web mjestu.
Smičiklas je, izgleda, koristio izdanje Regesta koje nije dostupno na archive.org.
Dostupan je pretisak iz "Starina" JAZU XXI.-XXVIII. prema
http://www.archive.org/details/regestadocument00sakcgoog (http://www.archive.org/details/regestadocument00sakcgoog)
što mi se ne da provjeravat na
http://hazu.arhivpro.hr/?sitetext=121 (http://hazu.arhivpro.hr/?sitetext=121)
jer tamo nisu digitalizirane sve knjige (21.-28.), nit znam je li objavljivano u nastavcima, ili samo u jednom broju, ovi s archive.org su vjerojatno imali uvezanih više brojeva. Sudeći po knjizi 23. Starina JAZU iz 1890. objavljivano je u nastavcima.
http://ia600308.us.archive.org/5/items/regestadocument00sakcgoog/ (http://ia600308.us.archive.org/5/items/regestadocument00sakcgoog/)
http://ia600308.us.archive.org/5/items/regestadocument00sakcgoog/regestadocument00sakcgoog.pdf (http://ia600308.us.archive.org/5/items/regestadocument00sakcgoog/regestadocument00sakcgoog.pdf)
Brojevi rimski i arapski i kronologija se ne slažu.
On referencira na Kukuljevića u slučaju dva gore navedena dokumenta "Kukuljević Reg. no. 680" i isto za 681. Reg. se ne odnosi na dostupne "Jura regni…" koje Smičiklas navodi na str. V. (Zagreb, 1861. T. I.-III.).
http://books.google.com/books?id=TOIRAAAAYAAJ (http://books.google.com/books?id=TOIRAAAAYAAJ)
ni na ove iz 1862.
http://books.google.com/books?id=Yf9EAAAAcAAJ (http://books.google.com/books?id=Yf9EAAAAcAAJ)
odnosno
http://www.archive.org/details/juraregnicroati00etcgoog (http://www.archive.org/details/juraregnicroati00etcgoog)
http://ia600302.us.archive.org/28/items/juraregnicroati00etcgoog/ (http://ia600302.us.archive.org/28/items/juraregnicroati00etcgoog/)
http://ia600302.us.archive.org/28/items/juraregnicroati00etcgoog/juraregnicroati00etcgoog.pdf (http://ia600302.us.archive.org/28/items/juraregnicroati00etcgoog/juraregnicroati00etcgoog.pdf)

(Fabianić 1863: 50). Tko zna talijanski?

"Coteste abitazioni, collocate sopra un vasto terreno, quale si è quello della sponda orientale dell'Adriatico, e dei principati slavi di oltra i monti, erano già ordinate, come si rileva dal catalogo presentato da san Bonaventura nel capitolo generale di Narbona del 1260, nel modo seguente. La Dalmazia per il completo numero de' suoi conventi s' intitolava Provincia, occupava il vigesimoterzo posto fra le trentatrè provincie allora esistenti, ed era divisa io quattro Custodie , di
1. Ragusa
2. Zara
3. Arbe
4. Istria.
La Bossina non ancora giunta al grado di provincia per lo scarso numero di alunni e di conventi, portava il titolo di Vicaria; prima, per la sua antichità, fra le tre esistenti dell' Ordine, e numerava otto Custodie, di
1. Duvno
2. Greben
3. Bossina
4. Ussora
5. Machovia
6. Bulgaria
7. Covino
8. Russia (forse Rascia)."

(Fabianić 1863: 144-146)
"…venne nel capitolo generale di Tolosa (1373) promosso e mandato ad effetto:
[…]
A fine di meglio comprendere la floridezza a cui erano arrivate queste famiglie fino al quattrocento , crediamo nostro debito di mettere in prospetto i conventi come li troviamo collocati dai nostri cronisti.
Provincia della Dalmazia
divisa in quattro Custodie.
1. Custodia Ragusina.
Ragusii
Duratii
Dulcinii
Cathare
Scutari
Antibari
Daxe
Corzule.
2. Custodia Jadrensis.
Jadrae
Extra Jaderam super Insulam*) (Uliano. Consta da un breve di Martino V, del 1430.
Pagi
Pasmanii
Podnovi
Sebenici
Berberii
Scardonae
Tragurii
Spalati.
3. Custodia Arbensis.
Arbi
Seniae
Modrossae
Veglae
Chersii.
4. Custodia Istriae.
Polae
Parentii
Pirani
Justinopoli
Mugliae
Tergesti
Vallis.

Vicaria della Bossina.
divisa in sette Custodie.
1. Custodia Dulmnae.
Stagni
Novi Castri
Imotae
Cetine
De Glamoth.
2. Custodia de Greben.
Corbaviae
Crupae
De Greben
De Glas
De Otoch.
3. Custodia Bosnae.
Curiae Bani
Sancti Nicolai
Lasciovae
Plumbi.
4. Custodia Ussorae.
De Diaco
S. Eliae
Verbicae
Schachovae
Indnae
Buchovicae.
5. Custodia Mazuc.
De Alsan
De Biblina
De Lab
Mazuc
S. Mariae de Campo
Tosach
Verhocrup
De Freberniza.
6. Custodia Bulgariae.
De Severino
Orsianae circa portam ferream
Sebes
Srim
Genesdi.
7. Custodia Covini.
Armenes
Covini
De Crani."


Smičiklas 1907. Vol. V. je solidno, malo poblijedo, skeniran i tekst je prilično dobro elektronički prepoznat na HAZU web mjestu:
http://hazu.arhivpro.hr/?sitetext=108 (http://hazu.arhivpro.hr/?sitetext=108)
(Smičiklas 1907: 43)
"568.
1256.
Osuda za šest rodova u županiji gorskoj.
Privilegiales readiudicatoriae regis Belae pro sex generationibus de comitatu de Gora, super terris ipsorum per eosdem post discessum quoque Tartarorum ex hoc regno tentis et possessis de anno 1256.
Fejér Cod. dipl. Hung. IV. 2. 413. (Po originalu u ostrogonskom arkivu). — Kukuljević Reg. по. 722."
Naslov: Smičiklas i hazuarhivpro.hr
Autor: glonga - 10 Ožujak 2011, 02:22:54 prijepodne
(Smičiklas 1907: 124)
"633.
1259, 19. marta. U Spljetu.
Spljećani, Trogirani, primorski ban Butko i druge općine slažu se, da zarate na Poljičane."
Oko 1260. u širem području ratuje svak sa svakim. Gdje su tu Nelipići?

(Smičiklas 1907: 617.)
"65.
1272, 7. januara.
Ugovor izmedju Stjepka kneza cetinjskoga i gradova Šibenika i Trogira."
Manji prilog tvrdnji da Nelipići nemaju utjecaja u Cetini.

Ovdje je malo teže bilo ponovit URL sintaksu hazu.arhivpro.hr za pravljenje izravnih poveznica na stranicu x knjige y.

Polazeći od:
http://hazu.arhivpro.hr/?sitetext=108 (http://hazu.arhivpro.hr/?sitetext=108)
škljocanjem na sliku naslovnice vol. 5. dobijemo URL
http://hazu.arhivpro.hr/?documentIndex=1&docid=1278&page=0 (http://hazu.arhivpro.hr/?documentIndex=1&docid=1278&page=0)
škljocanje na ikonicu u liku povećala će vam sakriti novi URL, zadržat će polazni u adresnom redku web preglednika.
Za prvi citirani dokument treba nam prikaz stranice 124. Radi se, u ovom slučaju o slici br. 134. Digitalno ostraničenje ne odgovara papirnatom, u ovom slučaju imamo 10 skeniranih neostraničenih početnih stranica. Aplikacija broji od 0, a ne od 1, ko da je rađena u perlu a ne u javascriptu, pa nam treba "page=133", u svakom slučaju na hazuarhivpro u URL-u ide broj digitalne stranice/slike umanjen za 1. ID dokumenta imamo u zadnjem URL-u "docid=1278". Primjenom sintakse za prikaz određene slike/stranice, URL izravne poveznice na određenu stranicu izgleda ovako za str. 124.
http://hazu.arhivpro.hr/index.php?showdocument=1&docid=1278&page=133 (http://hazu.arhivpro.hr/index.php?showdocument=1&docid=1278&page=133)
a za stranicu 617 bi pogađanjem trebalo biti 617+10-1=626
http://hazu.arhivpro.hr/index.php?showdocument=1&docid=1278&page=626 (http://hazu.arhivpro.hr/index.php?showdocument=1&docid=1278&page=626)

Tražena stranica se prikaže, khm, relativno brzo. Ne znam jesu li programeri i administratori mogli urediti da se ostale stranice knjige ne učitavaju i ne zagušuju promet, nit opterećuju server — da se učita i prikaže samo zahtijevana stranica, pa i u slučaju listanja susjednih stranica, ili pak utipkavanja određenog nesusjednog broja stranice u adresni redak.
Web mjesto books.google.com barem ne prikazuje skupom iritantnih animacija učitavanje svih slika/stranica knjige za koju je omogućen pregled čitavog sadržaja.
Naslov: Lemmens
Autor: glonga - 10 Ožujak 2011, 14:37:57 poslijepodne
(Fabianić 1863: 50)
"catalogo presentato da san Bonaventura nel capitolo generale di Narbona del 1260"
Ovo mi se, glede Imotskog već čini demantiranim. Sv. Bonaventura i samostan u Imotskom 1260.

Opskurno referencirana, u Ujevića i drugih, Ad Claram Aquas još uvijek se ne da nać na internetu, barem ne svezak koji nam treba.
Trebaju nam sv. IV. i V.
Bartolomei Pisani. De confirmitate vitae Beati Francisci ad vitam Domini Jesu. In: Analecta Franciscana sive Chronica aliaque varia documenta ad historiam Fratrum Minorum spectantia. Bd. IV-V. Florenz 1855–1983,
Prema njemačkom wiki-članku:
http://de.wikipedia.org/wiki/Bartholom%C3%A4us_von_Pisa (http://de.wikipedia.org/wiki/Bartholom%C3%A4us_von_Pisa)
Zanimljivosti radi, en-wiki članak nije povezan s de-wiki člankom.
http://en.wikipedia.org/wiki/Bartholomew_Rinonico (http://en.wikipedia.org/wiki/Bartholomew_Rinonico)
Usporedi i:
http://www.bbkl.de/b/bartholomaeus_d_r.shtml (http://www.bbkl.de/b/bartholomaeus_d_r.shtml)
http://www.newadvent.org/cathen/02316b.htm (http://www.newadvent.org/cathen/02316b.htm)

Analecta nisu dostupna za pregled na books.google.com, sve je u kategoriji "Prikaz isječka".
http://books.google.com/books?q=editions:STANFORD36105004869918 (http://books.google.com/books?q=editions:STANFORD36105004869918)
Vol IV. http://books.google.com/books?id=oAINAAAAIAAJ (http://books.google.com/books?id=oAINAAAAIAAJ)
Vol V. http://books.google.com/books?id=CgMNAAAAIAAJ (http://books.google.com/books?id=CgMNAAAAIAAJ)

Vol. I., koji nam ovdje, za ovu temu baš i ne treba
http://books.google.com/books?id=kiYBAAAAQAAJ (http://books.google.com/books?id=kiYBAAAAQAAJ)
dostupan je na web mjestu archive.org
http://www.archive.org/details/analectafrancis00bonagoog (http://www.archive.org/details/analectafrancis00bonagoog)
http://ia600307.us.archive.org/30/items/analectafrancis00bonagoog/ (http://ia600307.us.archive.org/30/items/analectafrancis00bonagoog/)
http://ia600307.us.archive.org/30/items/analectafrancis00bonagoog/analectafrancis00bonagoog.pdf (http://ia600307.us.archive.org/30/items/analectafrancis00bonagoog/analectafrancis00bonagoog.pdf)
Barem se može vidit impressum glede korektnog referenciranja.

Usput se našao Lemmens.
Leonardus Lemmens. Chronica Fratrum Minorum Observantiae. Ex Codice Autographo Primum Edidit Leonardus Lemmens, 1864.
http://books.google.com/books?id=8809YgEACAAJ (http://books.google.com/books?id=8809YgEACAAJ)
Po običaju nema prikaza, skenirano je izdanje iz 2010.
Ima, tko ima:
http://www.archive.org/details/chronicafratrumm00bern (http://www.archive.org/details/chronicafratrumm00bern)
http://ia600107.us.archive.org/15/items/chronicafratrumm00bern/ (http://ia600107.us.archive.org/15/items/chronicafratrumm00bern/)
http://ia600107.us.archive.org/15/items/chronicafratrumm00bern/chronicafratrumm00bern.pdf (http://ia600107.us.archive.org/15/items/chronicafratrumm00bern/chronicafratrumm00bern.pdf)
Pa ćemo vidit što kaže za Jemotu 1260.? Skenirano je zapravo izdanje iz 1902. (Rim, MCMII). Naslov. Opservanti. Malo pokasno. U referencama za naše područje je Fermendžin. Završna poglavlja bi vrijedilo prevest. Iz Poglavlja 32. (1467-1468).

"Dalmatinis fratribus applicarentur ^1 quia Bosnenses fratres suspectos liabebant; loca sunt ista, scl. locus Ulliani, locus Castri novi, quod ipsi in eorum vulgari Novigrado vocant, locus Pasmani, locus Crapani, locus Spalati et locus Corsulae.
[…]
^1 Republica Veneta pluries illis temporibus fratres minores Bosnenses ob causas politicas vexavit."
Naslov: Tako je pisao Pernar
Autor: glonga - 10 Ožujak 2011, 16:57:59 poslijepodne

Tko je pisao Pernar. A. Pernar. A? Valjda fra Augustin Pernar. Ne znam.
http://www.vnovak.hr/ofm/ (http://www.vnovak.hr/ofm/)
http://www.vnovak.hr/ofm/HFBL.html (http://www.vnovak.hr/ofm/HFBL.html)
http://www.vnovak.hr/ofm/HFBL_L-Z.pdf (http://www.vnovak.hr/ofm/HFBL_L-Z.pdf)
"Pernar, Augustin, povjesnik i homolitečar
(Varaždin, 27. X. 1834. — Karlovac, 19. I. 1876). Postao je 1857. član Hrvatsko-kranjske provincije sv. Križa, a 1860. je zaređen za svećenika. Djelovao je kao vjeroučitelj u Klanjcu i Karlovcu. Skupljao je povijesnu građu o hrvatskim samostanima svoje provincije i pripada mu prvenstvo u istraživanju tog dijela Hrvatsko-kranjske provincije. Pisao je povijesne priloge u Katoličkom listu (1858) i Arhivu za povjestnicu jugoslavensku (1868), a u rukopisu je ostao latinski pisani spis Epitome historiae seu initia, porgressus et vicissitudines almae Provinciae Crucis Croatiae-Carnioliae (Klanicii, s.a., fasc. LVII u samostanu u Karlovcu). Djela: Korizmene propovijedi, (Dušobrižnik, 1897). — Marijanske propovijedi, (Ibidem, 1897). F.E. Hoško"


A. Pernar. Kako postà i napredovà malobratska država sv. križa Hrvatsko-Kranjska. U: Arkiv za povjestnicu jugoslavensku. Vol. IX., Zagreb 1868., pp. 55-62.
http://books.google.com/books?id=NIwAAAAAcAAJ&pg=PA55 (http://books.google.com/books?id=NIwAAAAAcAAJ&pg=PA55)

Na navedenom web mjestu je pristojno prepoznat tekst, uz manje popravke i kvarove, glede i unatoč, preneseno ovdje kako sliedi:


Kako postà i napredovà malobratska država sv. križa Hrvatsko-Kranjska ^1.

od

A. Pernara.


Poslie kako je blaženi Franciško Ašišanin dne 16. travnja 1209. godine s dvanaestoricom prvih svojih sljediteljah pred papom Inocencom III. utemeljio red male braće, pošiljao je ovaj red, dopuštenjem apostolske stolice, svoju braću u sve strane svieta navieštat sveti zakon Isukrstov i popravljat kršćansko življenje, pače i sam blaženi utemeljitelj propoviedajuć obilažaše Italiju, te željan mučeničtva, podje u Maroko, i kasnije, hotjev u Siriju i Palestinu, slučajno doplovi 1212. godine u hrvatsko otočje, te bijaše po svjedočanstvu Glavinića i Farlata posjetio njeka primorska miesta. Nu iz Hrvatskoga se primorja na skoro vrati u svoju domovinu, neposjetiv da bi jednoga neprimorskoga u hrvatskoj kraljevini mjesta, premda je 1219. godine opet jadranskim morem plovio put iztoka, odkuda se jur sljedeće godine istim putem žurno vraćao u svoju domovinu, gdje osta do svrhe svojega življenja (1226.)

Sljeditelji sv. Franciška u kratkom dodjoše i u jugoslovjenske države. I na koliko je znano, najprije bjehu uvedeni u Zadar 1228. godine i u Trst 1229. godine. Da su se malobraćani rano umjestili i brzo umnožili u dalmatinsko-hrvatskom primorju i otočju i u Istri, dokazuje mimo ostalih i to, što je jur 1260. g. obstojala dalmatinska malobratska država, imajuć po Dalmaciji, otocih i Istri više samostanah podieljenih u 4 čuvarije, po imenu u: dubrovačku, zadarsku, rabsku i istransku. No s druge strane neda se tajiti, da se je ovaj red skoro istodobno počeo širiti i iz Ugarske u medjuriečnu Hrvatsku iliti Slavoniju i to za Ivana de Plano Carpini, koj, postav 1228. godine državnikom malobratske države njemačke, pod koju jošte onda spadahu i poljski i češki i ugarski samostani, mnogo nastojaše razprostraniti i umnožiti malobratski red ne samo po Njemačkoj, nego i po češkoj i Ugarskoj, iz koje se je ovaj red tako brzo širio u Slavoniju, da je jur 1233. godine bio uveden u Zagreb, a okolo 1239. god. dobio samostan u Varaždinu. Iz Slavonije razprostiraše se malobratski red u susjednu Bosnu, Srbiju i Bugarsku, i to tim brže, čim su ugarsko-hrvatski kralji, koločki nadbiskupi, ter njekoji bosanski bani i srbski vladari, poticani rimskimi papami, revnije radili o tom, kako da utamane u Bugarskoj, Srbiji, Bosni i u susjednih zemljah bogomilsko krivovjerstvo i iztočno razkolničtvo, proti kojima propoviedahu najprije redovnici iz dominikanskoga a onda iz malobratskoga reda.

Smatrajuć apoštolska stolica cilj i svrhu radi koje bje nastao i potvrdjen malobratski red, te gorljivost i sposobnost njegovih članovah za razširbu Isusove vjere i zatirbu krivovjerstva i razkolničtva, naloži g. 1238. državniku ugarske malobratske države, koja se je izvan Ugarske protezala i po Slavoniji, imajući tu već 1260. g. dvie čuvarije, po imenu zagrebsku i sriemsku, da pošilja vjeroviestnike iz svoje države u Bugarsku i u sve ugarske države propoviedat rieč križa proti krivovjernikom i razkolnikom. Pače ona sama, da što više pospješi i unapredi posao vjere u Jugoslovjeniji, pošiljaše (1245.—1254.) malobraćane iz Dalmacije, Italije itd, to u Bugarsku to u Bosnu, s nalogom i oblašću, da u Bugarskoj i Jugoslovjeniji i po svuda iztražuju krivovjernike i razkolnike, lišavajuć ih svake obćinske časti i vlasti te privadjajuć ih od zabludjenja na put spasenja. I da bi oni čim uspješnije obavljali taj posao, ista apostolska stolica naloži (1254.) svim biskupom i crkvenim dostojanstvenikom po Ugarskoj, Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji i po Istri, da svakom prilikom idu na ruku malobraćanom, kano iztraživaocem krivovjerske zloće i najnovijim gorljivim poslenikom u gospodinovu vinogradu. Čim se navlaš postiže, da se je malobratski red u Bosni, Srbiji i Bugarskoj brzo razgranio tako, da je jur početkom druge polovine trinajstoga vieka imao njeka vjerovjestnička staništa, u kojih su vjerovjestnici ovoga reda mogli stalno prebivati, te svoje redovničke i vjeroviestničke dužnosti nezapriečno izvršivati. A ta staništa, kako ih Wadding, inače izvrstan ali ovdje dosta sumljiv ljetopisac podaje, bila bi u: Duvnu, Grebenu, Vrhbosni i Usori, za tim u: Kovinu, Mačvi i Raši i jedno njegdje u Bugarskoj.

Ta staništa bjehu u glavnom ovoga reda saboru, u Narboni 1260. g obdržavanom, složena u jedno tielo pod imenom: bosanska vjerovjestnička čuvarija ^2, koja bje ne dugo iza toga sabora povjerena dalmatinskoj ovoga reda državi, zauzimajućoj po svjedočanstvu sudobnoga vatikanskoga rukopisa polychronicon zvanoga pet čuvarij, medju kojimi peta bezdvojbeno bijaše bosanska. Jer premda je od iskona malobratska država pošiljala svoje redovnike u Bosnu, Srbiju i Bugarsku, to je ipak apoštolska stolica, uvidiv da ugarska država ne može uspješno uzdržavati ovoga u Jugoslovjeniji vjerovjestničtva, napokon povjerila ne samo ovo vjerovjestničtvo nego i sav jugoslovjenski gospodinov vinograd dalmatinskoj malobratskoj državi, zapovjediv joj (1291.), da pošlje u Bosnu sposobne i hrvatskomu jeziku vješte bogoslove, koji će, naučajuć ljudstvo u Isusovu zakonu i kršćanskom življenju, zatirati krivovjersku zloću i tamaniti razkolničku bludnju. Ali sama apoštolska stolica poznavajuć odnošaje i duhovne potrebe jugoslovjenskih pukovah i njihovih vladarah, pošiljaše osobito 1288. i 1308. godine zahtjevane i inače u poslu vjere učene, vješte i bogoljubne malobraćane iz inih država u Bosnu, Srbiju i Bugarsku, to pukom, to naročito krunjenim glavam u njihove dvore, ter im 1326. g. iznovice izruči obdjelavanje gospodinova vinograda u svih jugoslovjenskih državah, nadariv ih mnogimi ter izvanrednimi povlasticami, oblastmi i sloboštinami duhovnimi i svjetovnimi.

Pak buduć da se je tim vjeroviestnička bosanska čuvarija jako razprostranila i umnožila, osobito u Bosni i u Hrvatskoj, to vrhovnik ovoga reda otac Gerardo-Odonis, glavom razvidivši jaku i prostranu bosansku čuvariju, povisi ju 1339. g. na samostalnu namjestnicu, pod imenom: bosansko-hrvatsku, predstaviv joj ot. Peregrina Saksonca za namjestnika. Bosansko-hrvatska ^3 namjestnica širaše se ne samo po jugoslovjenskih državah, nego dopre i u istu Apuliju, gdje dobi (1390.—1400.) tri samostana, koji su sačinjavali čuvariju sv. Katarine, kasnije sv. Nikole prozvanu, ter njegdje u prvoj polovini 15. vieka apulskoj državi prepušćenu. Ova namjestnica brojaše koncem g. 1400. okolo 40 samostana podieljenih medju 8 čuvarije. I dočim je u prvoj polovini 15. vieka dobila njeke samostane u Dalmaciji, Slavoniji, Ugarskoj i Erdelju, izgubi medju god. 1432—1437. u turskih navalah i bogomilskih napadanjih blizu 16. mjesta, valjda u Bugarskoj, Srbiji te južno-iztočnoj Bosni obstojavših. Hoteći apostolska stolica nadoknaditi toliku škodu, ojači ju njekimi samostani u Dalmaciji, Slavoniji, Ugarskoj, Erdelju Vlaškoj i Moldaviji; ali kasnije uvidiv, da ovo sjedinjenje tolikih samostanah služi namjestnici na tegotu, i to najviše radi velike razprostranjenosti i razlike narodnosti, odciepi g. 1448. od nje samostane bivše u Slavoniji, Ugarskoj i Erdelju te Vlaškoj i Moldaviji, sjediniv ih u samostalnu namjestnicu, kasnije presv. Odkupitelja prozvanu; dočim zapovjedi njekim dalmatinskim samostanom, koji su višekrat pokušavali oddružiti se od ove namjestnice, da moraju i nadalje ostati sdruženi s bosansko-hrvatskom namjestnicom, koja je godine 1462. imala 8 čuvarij, kojih samostani bijahu po Bosni, Hrvatskoj, Dalmaciji i Albaniji. Medju tim ovo sjedinjenje dalmatinskih samostanah s bosansko-hrvatskimi, što duže, to veće, radjaše neprilike i prepirke, jer su se isti Bošnjaci suprotivili tomu sjedinjenju, tako da je napokon g. 1464., poklam su prijašnje godine Turci osvojili Bosnu, te usljed toga sami Bošnjaci prosili mljetačkoga duždu, da bi im dopustio sjediniti se s dalmatinskimi samostani, papa Pijo II. odredio, da se bosansko-hrvatska namjestnica sjedini s dalmatinskom državom, prozvavši ju: državom bosansko-dalmatinskom, kojoj od sada svake treće godine valja u glavnom redovnom saboru birati za državnika Talijana, kano čovjeka obojoj stranici nepristrana. Nu ni ovo jedinstvo nepostoja dugo; jer je jur sljedeće godine najprije dubrovnička republika odcjepila šest, a onda i mljetačka drugih šest dalmatinskih samostanah od Pijeve bosansko-dalmatinske države. I zato dalmatinski samostani bjehu konačno g. 1469. oddruženi od bosansko-hrvatskih, te sdruženi 8 ostalimi dalmatinskimi, s kojimi poslje njekih medjutonjih promjenah sačinjavaju još dan danas jednu dalmatinsku državu. Osim ovih, bosansko-hrvatska namjestnica izgubi još mnoge ine samostane u Bosni, od kada su ju Turci osvojili. I jer su iz toga uzroka malobraćani skupa s mnogimi katolici bježali iz Bosne izpod turskoga jarma u kršćanske zemlje, turski car, da mu Bosna neostane pusta, dade (868. turske a 1466. kršćanske godine) malobraćanom povelju Adnahme zvanu, da slobodno izvršuju u Bosni dužnosti svojega zakona i da pridrže kršćanski narod u Bosni. A k tomu ova namjestnica dobi više samostana u biskupijah: senjskoj, modruškoj i otočkoj, po čem ojača na toliko, da je pod konac 15. vieka u Bosni i Hrvatskoj posjedovala 41 samostan u 7 čuvarijah porazdieljena. Buduć da turska vlada nikako nije podnosila, da bi njeni podložnici bili u kakovu savezu s podložnici druge koje vlade, to i hrvatski ove namjestnice samostani, nemogući obćiti s bosanskimi, višekrat nastojahu od njih se oddjeliti, te su konačno, svladavši sve zaprieke od strane Bošnjakah proti diobi upotrebljavane, to i postignuli g. 1514., kada je bosansko-hrvatska namjestnica, po odluci glavnoga redovnoga sabora razdieljena u dvie samostalne namjestnice g. 1517. povišene na države, to jest na bosansku i na hrvatsku. Ona se od sada poče nazivati bosansko-srebrničkom, i zadobi u diobi 15 samostanah u Bosni obstojećih, ova pak zadobi 31 samostan, od kojih svaki izim biogradskoga, bijaše u Hrvatskoj, i vrhu toga zadobi pred onom prvenstvo, te svoj grb i pečat, s česa i nadalje morade zadržati namjestničin naziv bosansko-hrvatski.

Ova bosansko-hrvatska, ili radje hrvatska država ^4, imadjaše dakle, poklam se je oddjelila od svoje sestre bosanske 31 samostan. Ovi samostani bjehu podieljeni u 4 čuvarije tako, da su pod cetinsku čuvariju spadali samostani u: Cetinu, Zrinju, Otoku, Hrastovici, Bihaču, Slunju, Krupi, Stienišnjaku, Obrovcu, Bielojstieni i Sisku; a pod trsatsku samostani u: Trsatu, Senju, Klisu, Solinu, Skradinu, Karinu, Zvonigradu i Kninu; pod krbavsku pak samostani u: Krbavi, Modrušah, Udbini, Brinju, Glamoču i Jajcu; i pod grebensku samostani u: Grebenu, Kobašu, Dvorišću, Šabcu, Bobovišću i Biogradu. No u čestih i žestokih turskih navalah i haranjih izgubi jurve u prvoj polovini 16. vieka sve ovdje izbrojene samostane, izim senjskoga, modruškoga i trsatskoga, te bi tako bila gotovo posvema propala, da joj nebude bila u sjevernoj Hrvatskoj bogoljubna darežljivost priskočila u pomoć, pokloniv joj obdarena samostana na Brdovcu (g. 1517. sada starija Gorica) i (1531) na Kotarih medju Plešivicom i Oštrcom (sv. Lenhard) s jedne, a s druge strane: da joj nebude bio nedavno u cetinskom samostanu izabrani kralj Ferdinando I. izprosio (1559.) od dalmatinske države pazinski samostan, i otvorio joj put u svoje nasljedne zemlje, po imenu u Kranjsku, gdje dobi (g. 1559.) od austrijske države zbog turskih navalah opustjela samostana u Rudolfovcu (Rudolfswerth) i u Goričkoj, gdje joj nadvojvoda Karlo pokloni (1565.) ono glasovito proštenjište, svetu Goru više Gorice. K ovim dobi (1590.) samostan u Zagrebu, a izgubi ga (1580.) u Modrušah i (1595.) u Ljubljani. Ondje u turskom ratu, a ovdje u luteranskoj smetnji. I tako koncem 16. vieka imadjaše samostane u: Trsatu, Senju, Pazinu, Zagrebu, Brdovcu, Kotarih, Rudolfovcu i svetoj Gori. U sljedećem vieku, dočim je (1607. g.) izgubila samostan u Zagrebu, opet zadobi (1609.) onaj u Ljubljani i vrhu toga više njih u Hrvatskoj i Štajerskoj i Kranjskoj, te je koncem g. 1660. posjedovala samostane u: Senju, Trsatu s vitalištem u Lovrani, Pazinu, Kariovcu, Jastrebarskom, Kotarih, Samoboru, Brdovcu i Klanjcu u hrvatskom, a u: Rudolfovcu, Ljubljani, svetoj gori s vitalištem u Salkanu, Kamniku, Nazaretu i Brežcih medju kranjskim ili slovenskim narodom.

Kada se je tim načinom ova malobratna država razpružila i po kranjskom ili slovenskom narodu, onda je na želju cesara i kralja Leopolda I., a po nastojanju njegova savjetnika ot. Antuna Lazara, ove redovničke države člana i upravljatelja, prigrlila god. 1688. redovnu reformaciju i prozvala se državom sgoljno: "kranjskom sv. Mihalja", što joj je prouzročilo ne malih neugodnostih. Napokon poslje dvanaestgodišnje žestoke prepirke i višekratnih žaob, podnesenih od strane Hrvatah najvišim svietskim i crkvenim oblastim, ne samo radi uvedene reformacije, uslied koje hrvatski samostani, izim trsatskoga i karlovačkoga, izgubiše svoja negibiva dobra; nego i radi toga, što su Kranjci prezirljivo izpustili iz državina naslova i grba hrvatsko ime i starodavni slavni naziv sv. križa, udesi ova država, po naročitoj volji Josipa I. ugarsko-hrvatskoga kralja, u državnom sboru u Kamniku dne 8. rujna g. 1708. obdržavanu, naslov i pridjevak prema častnoj starini i pravici, nazvav se državom sv. križa hrvatsko-kranjskom. Pod kojim imenom mirno služi domovini i crkvi na korist sve do danas, izim onoga kobnoga vremena od g. 1783—1810., u kojem je po višem ukazu bila razvrgnuta u dvie države, od kojih svaka mnogo prepati, a poimence hrvatska izgubi tri samostana na Brdovcu, u Kotarih (1789.) i u Senju (1806.) gdje biskup Ježić, neimajuć sjemeništa, obrnu samostan svojevoljno u takovo, s obećanjem, da će na zgodnijem mjestu u istom gradu podignuti samostan malobraćanom, dočim Kranjska dobi u zamjenu mjesto svetogorskoga najprije gorički minoritom iliti konventualcem, a onda kostanjevički više Gorice Karmelitom pripadajući, a u Ljubljani dobi u zamjenu agustinovački, budući da njezin bješe obrnut u gimnazij, a crkva porušena. Zadnjić po zapovjedi vojvode Marmonta, člana iz trećega reda sv. Franciška, bjehu hrvatski i kranjski samostani, nalazeći se u Napoleonovoj Iliriji, opet sjedinjeni (1810.) u jednu državu, dočim je klanječki samostan, ne budući u Napoleonovoj Iliriji, ostao do g. 1814. osamljen, a brežački i nazaretski, bivši stopljeni sa štajerskom državom, bjehu (1816.) opet utjelovljeni materi državi, koja danas broji samo 12 samostanah, od kojih je 6 u hrvatskom a 6 u kranjskom ili slovenskom narodu t. j. državi. — I Bog bi dao, da bi ona stranka ove države, koja je zakaparila državino upravljanje i s istim kano monopol tjera, te za sebe pridržaje sve sposobnije i bolje osoblje — po svjedočanstvu istoga državnika ot. Pavla Langera — počela jur jednoč s drugom strankom, ako ne materinski a to barem bratinski i svakako pravično postupati. Ili: hoće li kada nastojanja duhovitim i odvažnim, nu žalibože prehitro preminulim biskupom Alagovićem započeta, a g. 1862. bezuspješno nastavljena, u poslu odciepljenja hrvatskih ove države samostanah od kranjskih, a sdruženja s ostalimi hrvatskimi države sv. Vladislava biti oživotvorena? valja, da u skoroj budućnosti dokažu najpače oni, kojim najviše mora stojati, da se u Hrvatskoj pomladi duhovno življenje, te podigne propadajuće u ovom dielu Isusove crkve nabožno, crkvi i narodu koristno djelovanje.


^1 Ovo bje napisano za dalmatinsko-hrvatsko-slavonsku monasteriografiju, koju je rodoljubivi otac Kajo Agjić bio nakanio, ali radi stanovitih uzrokah nije mogao dati tiskati, i to bje kano uvod onomu opisu samostanah s njihovimi crkvami malobratskoga reda države sv. Križa hrvatsko-kranjske, koji su u kraljevini Hrvatskoj. — (Želiti bi bilo, da se već jedanput nadje tkogodj od hrvatsko-slavonskih redovnikah, pa da napiše povjestnicu redovan i monastirah, što su njekoč u našoj domovini obstojali, ili još i danas obstoje. O dalmatinskih monastirih reda sv. Franje, imamo barem najnovije, dosta obširno djelo Fr. Donata Fabianića, ali žalibože na talijanskom jeziku. Izvori za povjestnicu toga reda nalaze se i u zemaljskom, kano i kaptolskom i nadbiskupskom arkivu. Op. ur.)

^2 Wadding i njeki po njem scienijahu, da je 1260. god. nastala bosanska namjestnica (vicaria absoluta seu provincialis) sastavljena od osam čuvarija; ali učeni Greiderer pa i Čevapović dokazaše, da je namjestnica bosanska, izpravnije bosansko-hrvatska, postala tekar 1339. god.; po čem je suditi, da se je ono izvješće u Waddingove ljetopise — Albisa, Huebra, Sanniga i drugih nespominjuć — ili uvuklo iz sredine 14. vieka u 1260. godinu, ili pako da ondje naznačene čuvarije naznačuju samo vjerovjestnička staništa. I zadnjić; ako je bosansko-hrvatska namjestnica nastala 1260. godine, gdje su njeki neodvisni upravljatelji iliti samostalni namjestnici, koji bi prema običaju, pače zakonu morali njom upravljati?

^3 Mnogi pisci, pače i mnoge papinske pečatnice ter ostale listine i izprave nazivlju ovu namjestnicu sgoljno - bosanskom — valjda najviše iz toga uzroka, što je Bosna tada bila kraljevina te radi krivovjernikah i razkolnikah glasovita, — dočim je za istinu njen podpun naslov: bosansko-hrvatska. Tomu za dokaz budi ovdje dosta napomenuti namjestnika Bartola Alvernjanina (1370. —1400.), koj se je starao, da bude ova namjestnica poznata samo pod jednim obćim imenom bosanskim, i nadalje papu Eugena IV., koj imenuje malobraćane bosansko-hrvatske: "Slavos (= Chrovatos) et Bosnenses", i Tomu Akveja kr. obćinskoga bilježnika na Rieci, koj imenuje upravljatelja ove namjestnice ot. Franja Jajčanina namjestnikom "hrvatsko-bosanskim", napokon ot. Krištofora od Forlia, koj dieleć bosansko hrvatsku namjestnicu, dosudi hrvatskoj državi prednost i prvenstvo, te namjestničin grb i pečat i dojakošnji naziv, česa ni isti Lastrić neporiče. A buduć da je hrvatska država prema toj odluci sve do 1688. god. zadržala bosansko-hrvatske namjestnice grb i pečat i naziv, sliedi: da se je ova namjestnica izpravno i podpuno nazivala bosansko-hrvatskom.

^4 Premda je ovoj državi bilo zadržati bosansko-hrvatske namjestnice grb i pečat i naziv, i premda se je ona sama s malom iznimkom sve do 1688. god. pisala bosansko-hrvatskom državom, to ju ipak nadvojvoda Karlo, predavši joj glasovito proštenjište na sv. Gori više Gorice, nazivlje sgoljno hrvatskom državom, pa isto tako naziva ju kralj Ferdinando II. i obćina samoborska. Nadalje jedino hrvatskom pisahu ovu državu vrhovnik malobratskoga reda ot. Franjo Rhini, i vrhovnikov namjestnik ot. Antun od Treje i mimo ostalih sam njeni glavar ot. Maksentij Maturelli.
Naslov: Danke Pernar, danke Greiderer
Autor: glonga - 11 Ožujak 2011, 00:31:42 prijepodne
^2 Wadding i njeki po njem scienijahu, da je 1260. god. nastala bosanska namjestnica (vicaria absoluta seu provincialis) sastavljena od osam čuvarija; ali učeni Greiderer pa i Čevapović dokazaše, da je namjestnica bosanska, izpravnije bosansko-hrvatska, postala tekar 1339. god.; po čem je suditi, da se je ono izvješće u Waddingove ljetopise — Albisa, Huebra, Sanniga i drugih nespominjuć — ili uvuklo iz sredine 14. vieka u 1260. godinu, ili pako da ondje naznačene čuvarije naznačuju samo vjerovjestnička staništa. I zadnjić; ako je bosansko-hrvatska namjestnica nastala 1260. godine, gdje su njeki neodvisni upravljatelji iliti samostalni namjestnici, koji bi prema običaju, pače zakonu morali njom upravljati?

Google prevoditelj (http://translate.google.com/#la|hr|) i dostupni OCR programi su mi loši. Čini mi se da bi ovoforumski znalci latinskog mogli pomoć.
Greiderer, kako veli Pernar - učeni Greiderer, zavrijedio je prijepis i prijevod. Čini se da se nakon Greiderera nema smisla pozivati ne samo na Huebera, nego ni na Waddinga i susljedno Pisanusa et al. oko određivanja vremena i mjesta postanka imotskog franjevačkog samostana.

Vigilius Greiderer. Germania franciscana, seu chronicon geographo-historicum ordinis S. P. Francisci in Germania… Vol. I., Oeniponte Trattner, 1777.

Čitavi prikaz:
http://books.google.com/books?id=iTwFEAoRjoQC (http://books.google.com/books?id=iTwFEAoRjoQC)

Germania Franciscana, Seu Chronicon Geographo-Historicum Ordinis S. P. Francisci In Germania : Tractans Primario De Provinciis Et Domiciliis Dicti Ordinis Sub Stemmate Observantium Militantibus, Secundario Etiam De Aliis Sub Iurisdictione Aliorum Superiorum Repositis Tomus I. Germania Franciscana Orientali-Australis, Seu Chronicon Geographo-Historicum Ordinis S. P. Francisci In Germania Orientali-Australi : In Quo Praemissis Incunabulis Ordin. S. P. Francisci In Germania Provinciae Et Domicilia In Tractu Orientali Australi Germaniae Delineantur

p. 23 (http://books.google.com/books?id=iTwFEAoRjoQC&hl=hr&pg=PA23#v=onepage&q&f=false)
"41. Sub Stemmate FF. Minorum de Observantia, Reformatorum nomine insignitorum in Germania hae Provinciae militant: (с)

I. Provincia Croatiae Carniolie, seu Carniae Croatiae, aut Carnioliae S. Crucis, olim Bosnae Croatiae.
[…]
c) Orb. Seraph, t. 4. p. 410. Kerchove p. 596. & alii,"

p.28 (http://books.google.com/books?id=iTwFEAoRjoQC&hl=hr&pg=PA28#v=onepage&q&f=false)
"§. 2.
Origo Vicaria Bosnae FF. Minorum, & ejus Progressus
usque ad annum 1400.

Natale tempus Provinciae Croatiae-Carnioliae, olim Bosnae-Croatiae, expressurus, oculum primo ad incunabula Vicariae Bosnae FF. Minorum de Vicaria absolute talium, tunc vero ad eam in laxiora dilapsam, per observantiam item restauratam, conjicio: etenim cum Provincia Croatiae-Carnioliae (insistendo Decreto (а) a Petro Marino Sormano lato, nec non seriei Provinciarum (b) a R. P. Archangelo de Roma Diff. Generali, & Carolo Francisco de Varesio, Consultore deputato, dispositae, inque orbe Seraph, (c) productae) Provinciam Bosnae Argentinae praecedat, istam vel sororem, ordine posteriorem suspicit, sicque antiquitatem & dignitatem Vicariae Bosnae vel adaequate, aut saltem principaliter attrahit. FF. Minores, uti Wad. (d), indagatores Monumentorum Ord. solertissimos allegans, asseverat, jam anno 1260 in Bosna, & Regnis, ei accubantibus, completam Vicariam, 8 Custodias complexam, numerarunt. Inter Custodias istas ab eo sistitur 1. Dulminensis, al. Dulmensis, aut Delminiensis. 2. Grebeniensis. 3. Bosnensis. 4. Ussoiensis, melius Ussorensis. 5. Machiovensis, al. Mazuensis. 6. Bulgarica. 7. Coviniensis, al. Covdiniensis. 8. Russica. Sententiam istam sibi noster Dominicus P. Gubernatis a Sospitello (e), & P. Philippus ab Ochievia (f) adoptant. P. Fortunatus Hueber in Chronico triplici Germania: (g) incunabula Vicariae Bosnae ad an. 1339 revocat; attamen in Menologio (h) eam jam an. 1260 una cum Vicaria Russiae, quam ab illa diseemit, stetisse edicit. Sententiam istam, cui ad tempus adhaesi, positivo suffragio de praesenti sectari nolo, his fundamentis innixus. Melissanus (i), Marcum Coronam, & Biernackium citans, asseverat, Minoritas, an. 1236 Leopoli, Russiae Metropoli appulsos, Martinum pro suo Vicario, & quidem Generali (intellige Nationali, aut Provinciali) uti Biernackyus p. 214 atseverat, & Jacobum pro primo Guardiano veneratos esse. Stante ergo, quod Russia sato tempore jam dignitate Vicariae sulserit, veritati haud solide consentaneum apparet, quod an. 1260 intra limites merae Custodiae haeserit. Si dicas, earn dignitatem Vicariae amisisse, & ad lineam merae Custodiae depressam fuiise, fidem haud obtinebis, ni hoc dictum positivo fulero firmes. Scriptores asserentes, quod Stanislaus (k) Guardianus Conventus Leopoliensis, ac plures Fratres istius an. 1241; nec non quod Gerardus, & Marquildus (l) Minoritae in civitate Volhyniae Crementz an. 1247 in falcenm mortis violenta manu acti fuerint, eos non filios Vicariae Bosnae, sed Russiae suspiciunt. Denique nullum adest instrumentum authenticum, quod Russia qua…"

Grešaka sigurno ima u elektroničkom prepoznavanju teksta i letimičnim popravcima. Nastavak je jednako zanimljiv za prijepis i prijevod. Ima li tko volje i znanja?
Naslov: Montekasinska kronika
Autor: glonga - 14 Ožujak 2011, 17:05:34 poslijepodne

Potraga za "tzv. Izvodom iz Montekasinske kronike".
Pametan piše, budala pamti.
Ne mogu sad više nać na books.google.com najstariji "shematizam augustinovaca". Odatle se vidi da su i prije osnutka Hvarske kongregacije/provincije (15xx) postojali samostani u Hercegovini, tri koja su devastirali Turci.

Na Ćemerima u Podbiloj su živjeli pustinjaci, eremiti, hermiti i prije formalnih osnivanja redova.
Pustinjačke zajednice su postojale i prije formalnih nastanaka redova.
Edward Foran. The Augustinians, from St. Augustine to the union, 1256
http://www.archive.org/details/MN5110ucmf_5 (http://www.archive.org/details/MN5110ucmf_5)
http://hr.wikipedia.org/wiki/Pustinjak (http://hr.wikipedia.org/wiki/Pustinjak)

Najstariji službeno oformljen red su benediktinci (6. st.). Od nama ovdje interesantnih (augustinovci, dominikanci i sl.) stariji su skoro po 500 godina.
Dobar izvor je (linkovi pri dnu stranice):
http://mb-soft.com/believe/txn/monastic.htm (http://mb-soft.com/believe/txn/monastic.htm)

Iz ovoga i povijesti osnivanja biskupija trebam složit malu preglednu kronologiju s relevantnim crkvenim i redovničkim događajima za ovo područje.
http://www.catholic-hierarchy.org (http://www.catholic-hierarchy.org)

Nešto o pavlinima (posebno ugarskim) i templarima treba skupit iz drugih izvora. Osim Dalmacije (Pernar, Greiderer) treba gledat podatke za Ugarsku, Hrvatsku i Kranjsku i Korušku.

Jedna dostupna kronika samostana Monte Cassino (nije Montekasinska kronika?) ne spominje Billubiium ni Justinijana, koliko zasad vidim.
Leo Marsicanus.  Chronica Monasterii Casinensis 
http://www.documentacatholicaomnia.eu/04z/z_1045-1115__Leo_Marsicanus._Cardinalis__Chronica_Monasterii_Casinensis__MLT.pdf.html (http://www.documentacatholicaomnia.eu/04z/z_1045-1115__Leo_Marsicanus._Cardinalis__Chronica_Monasterii_Casinensis__MLT.pdf.html)
http://www.documentacatholicaomnia.eu/02m/1045-1115,_Leo_Marsicanus._Cardinalis,_Chronica_Monasterii_Casinensis,_MLT.pdf (http://www.documentacatholicaomnia.eu/02m/1045-1115,_Leo_Marsicanus._Cardinalis,_Chronica_Monasterii_Casinensis,_MLT.pdf)
Naslov: Orbis Augustinianus
Autor: glonga - 14 Ožujak 2011, 21:09:41 poslijepodne

Augustino Lubin. Orbis Augustinianus sive conventuum O. Erem. S. A. chorographica et topographica descriptio. Paris 1672
Čitav prikaz
http://books.google.com/books?id=WOfS1rlH6vkC (http://books.google.com/books?id=WOfS1rlH6vkC)

p. 165 (http://books.google.com/books?id=WOfS1rlH6vkC&pg=PA165)
"Congregatio Dalmatia.
Erecta fuit anno 1511. in Conv. Lesinensi. Conventuum illius index ad me missus hic est."

p. 166 (http://books.google.com/books?id=WOfS1rlH6vkC&pg=PA166)
"Conv. de Narenza tit. s. Stephani.
Conv. Rupis ad Ostia Naronis fluv.
Conv. s. Mariae Vigiliacorum.
Hi tres Dalmatiae Convetus fuere à Turcis diruti"

Kongregacija Dalmacija uspostavljena je 1511., a ima tri devastirana samostana u popisu. Ima tu okolo još starih a nepopisanih samostana.

http://www.cassiciaco.it/navigazione/monachesimo/historia_ordinis/storiografi/crusenio.html (http://www.cassiciaco.it/navigazione/monachesimo/historia_ordinis/storiografi/crusenio.html)
http://www.cassiciaco.it/navigazione/monachesimo/historia_ordinis/storiografi/crusenio/090_addita.html (http://www.cassiciaco.it/navigazione/monachesimo/historia_ordinis/storiografi/crusenio/090_addita.html)
Naslov: Epitome chronicorum Casinensium… Anastasio
Autor: glonga - 15 Ožujak 2011, 03:20:50 prijepodne

Tkz. "Izvod iz Montekasinske kronike"?

http://books.google.com/books?id=R3BEAAAAcAAJ&pg=PA351 (http://books.google.com/books?id=R3BEAAAAcAAJ&pg=PA351)
Epitome chronicorum Casinensium jussu sanctissimi Stephani papae II. conscripta ab Anastasio seniore sedis apostolicae bibliothecario

U:
Rerum italicarum scriptores ab anno aerae christianae quingentesimo ad millesimum quingentesimum, quorum potissima pars nunc primum in lucem prodit ex Ambrosianae, Estensis, aliarumque insignium bibliothecarum codicibus, Svesci 1-2
http://books.google.com/books?id=R3BEAAAAcAAJ (http://books.google.com/books?id=R3BEAAAAcAAJ)

http://books.google.com/books?id=R3BEAAAAcAAJ&pg=PA353 (http://books.google.com/books?id=R3BEAAAAcAAJ&pg=PA353)
"Justinianus vero post eum Monarchiam in utraque Roma adeptus, non solum priorera Avunculi sui Justini in P. Benedictum dilectionem in eodem statu servare, sed etiam ampliare modis omnibus studuit. Augustus namque effectus propter amorem, quem in Patrem Benedictum habebat, concessit eidem Patri, & ejus Casinenci Coenobio in perpetuum possidenda, quae super annectimus; sed & insuper dedit in Africa…
[…]
In Thracia, Patiticum, Libissam. In Pannonia, Cibalim, Antianim, Himasam, Balcum, Scarabantiam, Vindemonam, Arlapem, Yaciacum, Nimaniam, Artabindo. In Histria Teriestrem, Polam. In Epiro, Clodiam, Signidum, Heracleam. In Macedonia, Clodianim, Syrciam. Juxta Thessalonicam, ad Monasterium construendum, modia terre X. millia, & Villam Amphipolim, Acutissimam. In Dalmatia, Pontem Ciluri, Biludium, Lausinium, Salluntum. Juxta Tripolim Africae…"

I jedna starostavna karta:
http://www.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=775 (http://www.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=775)
Autor: Ortelius, Abraham
Naslov: Pannoniae et Illyrici Veteris tabula / ex conatibus geographicis Abrahami Ortelii Antverpiani

Web potraga za tim mjestima otvara sad hrpu štiva: Basler, Škegro, Milošević…
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 16 Ožujak 2011, 02:02:46 prijepodne

Erich Ludwig Eduard Caspar. Petrus diaconus und die Monte Cassineser Fälschungen: ein Beitrag zur Geschichte des italienischen Geisteslebens im Mittelalter. Berlin 1909.
http://www.archive.org/details/MN42050ucmf_3 (http://www.archive.org/details/MN42050ucmf_3)

Stanko Andrić. Tobožnja darovnica cara Justinijana sv. Benediktu i spomen grada Cibala u njoj. Croatica Christiana Periodica. Vol.55 II. Zagreb 2005. pp. 1-6.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=14798 (http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=14798)
   
Naslov: ranokršćanski križ
Autor: glonga - 27 Ožujak 2011, 20:36:16 poslijepodne

"Nešto dalje, u predjelu Kašnjun (može i Kašun), u okolišu zasutom antičkom keramikom i opekama i zvanom Bambina glavica, bio je Ejnar Dyggve uočio ulomak nadvratnika s urezanim ranokršćanskim križevima koji se danas čuva u Arheološkom muzeju u Splitu. Na tom su istom prostoru još prije pronađeni pleterni ulomci, što svjedoči o predromaničkoj crkvi sa srednjovjekovnim kontinuitetom. Vjerojatno se radi o crkvi Sv. Mihovila "in colibus" koja se upravo spominje na ovom prostoru, ali taj lokalitet još nije istražen. Inače na podmarjanskom predjelu Kašjun bila je prapovijesna i kasnoantička utvrda na što upućuje i naziv koji je nastao iz – castellum."
http://www.casopis-gradjevinar.hr/dokumenti/200709/7.pdf (http://www.casopis-gradjevinar.hr/dokumenti/200709/7.pdf)
Krešimir Regan, Branko Nadilo. Stare crkve izvan središnje jezgre Splita (II.) i na otoku Šolti. Gradjevinar. Vol.59. 2007. No.9. pp. 811-822

(http://i.imgur.com/I49CW.jpg)

Završetci najsličniji podbiljskim.
Naslov: Kaer
Autor: glonga - 27 Ožujak 2011, 21:41:52 poslijepodne

Iza pustinjaka, ovdje su ipak najvjerojatnije benediktinci. "Tobožnja Justinijanova darovnica", "Epitome chronicorum Casinensium…"… Neovisno o tome radi li se o patvorini, ili ne, tu se navode mjesta. Utemeljeno je tvrditi da su u tim mjestima postojali nekakvi samostani, bilo benediktinski, bilo da se radi o pustinjačkim boravištima. Ipak tamo nisu pobrojana sva redom mjesta iz Itinerara A. i Tabule P. Čemu "patvorina" ako se pobrojanim mjestima već ne postoje nekakvi samostani? Smisao "patvorine", ako se već radi o patvorini, bi bio da se već postojeći samostani uvedu u benediktinski red.


Petar Kaer. Dvie opatije sv. Petra Gumajskoga i sv. Stjepana de Pinis u staroj spljetskoj nadbiskupiji za doba narodne hrvatske dinastije. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. / Bulletin d'archéologie et d'histoire dalmate. Vol.13. No.6-12. supl. 1890.
http://www.archive.org/details/vjesnikzaarheol04zadrgoog (http://www.archive.org/details/vjesnikzaarheol04zadrgoog)
.pdf p. 173/326 i dalje.

No.6.
pp. 4.—5.
"Kroz kratko vrieme tako su se bili uzmnožili da naš sv. Jerolim nije dvojio nazvati našu pokrajinu mjesto puno svetaca, i pustinjaka. […]

Ali ne samo po otocim, već po primorju i po zagorju bilo je pustinjaka. Tako se donjekle može tumačiti zašo u tim stranam često se je namjeriti na mjesta zvana manastir, manastirine, crkvice, crkvine, itd. jer su možda još to ostanci u pučkoj predaji prebivališta prvih pustinjaka.

Kad iz samoće Monte-Cassina prosine ona nebeska svjetlost, koja prosvjetli uz druge i otoke po Jadranskome moru, samostanski život kod nas udomljen na način istočnih pokornika, oživi novim životom, proniknut duhom nove uprave, usljed koje veći dio samostana preobrati se u redovničke obitelji i razni manastiri, gdje veći, gdje manji, podigoše se s temelja na više mjesta našega Primorja, i mal da ne u svakomn gradu i ovećoj varoši."

p. 6.
"Po primorju paka, maldane svi samostani koji au kašnije bili zapremljeni po Augustinovcim a još kašnje po Franjevcim, u staro doba pripadali su većinom Benedektincima.

Svi su ti samostani bili bogati, imajući obilne posjede i velikih povlastica na kopnu i na otocim, podupirani kao što bijahu od kraljeva i od velmoža.

Samostani bili su uz to slobodni i samostalni, premda su imali davati dotičnomu biskupu na dan proštenja svoje crkve njeku daću, jer su biskupi po obćenitome pravu bili smatrani kao patroni. […]

Redovnici birali sa izmed sebe Opata (Abbas), glavu samostana…"

p. 7.

Svaki samostan imao je obično svoj "hospitium" za goste, putnike, bolestne i siromahe; domus fratribus za redovnike, i vicus famulorum ili ti seoce za samostanske kmete.

Monasi so se bavili molitvom, literaturom, obrtom, i poljodjelstvom; njeki su se bavili i ljekarništvom i lječništvom; drugi gradjevinom. Najviša jim je bila zabava pisanje i prepisivanje crkvenih knjiga, ali bi pisali i za gospodu i svjetovne ljude, ne samo to, već je bilo samostana koji su imali posebne tvornice za prlredjenje pergamene."

p. 8.

"Da su naši Benediktinci bili većinom glagoljaši, sudimo po onim krasnim rukopisim glagoljskim koji su se sačuvali i koji u ničemu ne izostaju latinskim. Imademo uz to hrvatske regule samostanaca, imademo i jedan samostanski dokumenat hrvatski u kamen urezan."
Naslov: povijesni izvori kod mutne vode
Autor: glonga - 12 Studeni 2011, 01:01:06 prijepodne
Opskurno referencirana, u Ujevića i drugih, Ad Claram Aquas još uvijek se ne da nać na internetu, barem ne svezak koji nam treba.
Trebaju nam sv. IV. i V.

Konačno. Analecta franciscana… sv. IV. i sv. V.
Sv. IV.
http://www.archive.org/details/analectafrancisc04coll (http://www.archive.org/details/analectafrancisc04coll)
download različitih formata datoteka
http://ia600508.us.archive.org/25/items/analectafrancisc04coll/ (http://ia600508.us.archive.org/25/items/analectafrancisc04coll/)
Sv. V.
http://www.archive.org/details/analectafrancisc05coll (http://www.archive.org/details/analectafrancisc05coll)
download različitih formata datoteka
http://ia700602.us.archive.org/21/items/analectafrancisc05coll/ (http://ia700602.us.archive.org/21/items/analectafrancisc05coll/)

Međutizin, pogledom na podbilužke na str. 555 u sv. IV i općenito na Analecta jasno je ko dan - Euzebije. Fermendžin.

Str. 555 u online tekst verziji veliˆ (http://www.archive.org/stream/analectafrancisc04coll/analectafrancisc04coll_djvu.txt) (Ctrl+F) s puno grešaka u OCR-u, otprilike ono što piše na str. 555 u .pdf formatu:

»Custodia DULMAE (g)3 habet locum Stagni; locum Novi Castri; locum In
Monte (h); locum Cetinae; locum Betuzae (i) et locum Lamoc (k).
[…]
[…] (g) Edd.
Dulmne. — (h) As Ymote, edd. Iemote. — (i) As et edd. cum Provinciali om. locum Betuzae. — (k) As
et edd. de Glamozh. […]
[…]
[…] — 3 Ston (Stagno), Novo, Imotski, Cetinje, Betuza,
Glamoč. […]
[…]«

I šća? Nišća.
Nba miš kokoš.
Su tizin izvorom ne vidim da su išta dokazali oni koji su nešto dokazivali upućujuć na taj izvor, najskoli okolo Nelipićah i Op(at)čaca.
Bartul Pizanski (* okolo 1338; † okolo 1401)ˆ (http://de.wikipedia.org/wiki/Bartholom%C3%A4us_von_Pisa) spominje to što spominje tad kad spominje (krajem 14. st.).

Sv. V. i naša tema? Ništa. Ništa u indeksu. Kao ni u sv. IV. o Opač(a)cu i Nelipićima.
Naslov: Nelipići, patareni, templari…
Autor: glonga - 17 Studeni 2011, 14:39:38 poslijepodne

Opačac i Nelipići? Niđe sveze. Ono jedno pismo? Možemo dopustit kasne Šubiće i/ili rane Vlatkoviće. Zašto?
Zapekljancija. Templari su držali pute s naške obale do Konstantinopola. Manje-više sigurnim. Njih se nije smilo spominjat. Svi relevantni sudobni i mjesno mjerodavni velikaši su proglašeni patarenima. Ostaje joker i deus ex machina - Nelipići. Koje ionako najjači povjesničari nisu znali smjestit u prostor (ni u vrijeme).
Prešućivanje templara i proglašavanje lokalnih velikaša patarenima ako nisu bili poslušni u svjetovnim stvarima pravi od lokalne povijesti lakrdiju.
Nu što veli Banović. Vrijedi čitanja. I poredbe s drugim izvorima o prostoru (užljem i širljem) i vremenu o kojem priča Banović.

Stjepan Banović. O porijeklu slave krsnog imena. GZM. knj. 1. Sarajevo. 1912. pp 265-273

pp 266-268

»Cijelo makarsko Primorje — iz kojega sam i ja — od Brela do Baćine spadalo je u IX. i X. vijeku pod »Paganiju« (pagani = pogani) ili Neretvu. Kašnje se je taj kraj prozvao Mariani, Morjani t j. Primorci.

Kneževina Paganija sterala se je od Cetine do Neretve, a mašala se je i današnje Hercegovine. Dijelila se je pako na župe: 1. makarsku, 2. rastočku i 3. duvanjsku, a spadahu joj i otoci Brač, Hvar, Korčula i Mljet.

U XII. i XIII. vijeku današnje Primorje zvalo se je: Krajina. U njoj zapovije- dahu knezovi glasovite porodice Kačića, a crkveno je tada Krajina pripadala nadbiskupiji splitskoj. Zna se barem stavno da su g. 1191. pripadale splitskoj nadbiskupiji župe: omiška, makarska i rastočka (parochiam Almissi usque ad Mucarum et usque ad flumen Narente et totam Rastizam).

Nu i to je pripadanje u crkovnom pogledu bilo samo u praznom naslovu, jer žiteljstvo Krajine bijaše vjere patarenske. Moćni knezovi Kačići, sami gorljivi patareni, štitili su i širili tu vjeru iz svoga tvrdoga grada Omiša, a kasnije iz Makarske.

Kakvom su mržnjom kipili podanici Kačića na katolike i njihovo svećenstvo, možemo pomisliti, kad se samo sjetimo, da su ljudi kneza Nikole Kačića, koji bijaše od god. 1167.—1180. gospodar Omiša, kamenovali ispod Debeloga brda u Mosoru samoga nadbiskupa splitskoga Rajnerija.

Da su iza toga Kačići bili i još moćniji i sileniji, svjedoči nam to, što je g. 1207. kralj Andrija II. poveljom Omišu podijelio jednaka prava i povlastice, kakove su onda imali i ostali znatniji gradovi dalmatinski. Dapače godinu dana iza toga (12. lipnja 1208.) Sebenna, knez omiški, sklapa prijateljstvo i mir sa duždom mletačkim Petrom Zianom.

Kad se je iza toga zaknezio na Omišu ljuti Malduč Kačić i počeo još više nego li njegovi predšasnici potpomagati gusarstvo i patarenstvo, tako da su njegovi ljudi derali i ubijali križare, što onda prolažahu u svetu zemlju, — sam papa Honorije III. složno sa gradovima Trogirom, Šibenikom i Klisom g. 1221. podiže na Malduča križarsku vojnu, da ga kazni radi gusarenja i guljenja križara, a poglavito da iz njegove kneževine istrijebi nesretnu vjeru patarensku.

Pismom svojim od 13. travnja, što ga papa bijaše poslao po svomu dvorskomu kapelanu Akonciju, pozove on i Splićane, da njegovu poslaniku budu u svemu pri ruci.

Akoncije pozove svu Hrvatsku i Dalmaciju na križarsku vojnu proti Kaćiću Malduču i njegovim patarenim, te u ime svetoga i nepogrješivoga namjesnika Hristova na zemlji, obeća svakome potpuni oprost svih grijeha, kogod u tu vojnu stupi, ili za nju novaca dade.

I doista se sakupi golema sila, a sila ote sela i gradove, pa videći Omišani što na njih ide po kopnu i po moru, poklone se i obećaju, da će se vratiti na pravi put i drage volje pokloniti sv. ocu papi.

Akoncije im oprosti, zakune ih i sve njihove lagje ognjem izgori.

Nu netom papinski poslanik oktavi Omišane sa svojom vojskom, oni bijahu kao i prije, a možemo reći još i gori, dapače ne dadoše Akonciju mirno ni do Zadra proći, tako da je morao uzimati u pomoć splitske galije, da na putu glavu ne izgubi.

Ni kralja ugarsko-hrvatskoga Andrije II. Malduč ne posluša. Kralj posebnim pismima pozivlje Malduča, da se okani osvajanja, gusarenja i bezvjerstva i prijeti mu sa svom svojom kraljevskom silom, pa spominje dapače i sinove svoje Belu, tada vojvodu hrvatskoga i Kolomana. Nu — Malduč muči, ko da i ne čuje!

Napokon 1225. opet složno udariše na Kačiće i tjelesno: velikom vojskom i duhovno: splitski nadbiskup udari Kačiće crkvenim prokletstvom.

Sila Kačiće nadvlada, a kralj Andrija, da ih posve uništi ote im sva njihova patrimonija.

Našavši se tako Kačići u potpunoj propasti, prignuše vrat, pokloniše se nadbiskupu splitskomu i vratiše se svetoj i nepogrješivoj materi crkvi. Nadbiskup zamoli papu Honorija III., da i on pomiluje Kačiće i da se zauzme, kako bi im se povratila njihova djedovina. U pismu od U. lipnja 1226. sveti se otac nećkaše, napokon ipak Kačiće primi pod svoju očinsku milost.

Kako su Kačići i iza toga bili isti kao i prije, te osvajali i gusarili i širili patarenstvo, pa god. 1273. oplijenili i biskupa kefalonijskoga Henrika, kako se je g. 1274. sklapao izmegju Karla, kralja sicilskoga i puljskoga, savez sa Splićanima i Šibenčanima, da dignu vojnu na Omiške knezove, ne ću ovdje pripovijedati, već ću spomenuti samo u kratko, da je sama mletačka republika god. 1276. podigla pravu križarsku vojnu na Omišane, koja je trajala do g. 1279., te da je napokon, nakon izmjene mnogih mletačkih vojvoda, Petru Mocenigu pošlo za rukom, zauzeti i spaliti tvrdi Omiš. Varoš ostade do g. 1292. pod Mlecima, u čije ime upravljaše njom kapetan Marin Venerio. Spomenute pak godine pade u ruke Gjorgja Šubića, te ostade vlasništvom Šubića do polovice XIV. vijeka, dok ga se napokon ne dokopa gorljivi pataren vojvoda Hrvoje Vukčić. Iza gubitka Omiša, nalazimo otsele Kačiće u Makarskoj takogjer u dosta velikoj moći.

Megjutim u Krajini patarenstvo cvjetaše i nadalje, a da bi mu jednom više došao konac početkom XIV. stoljeća obnoviše makarsku biskupiju. Oko g. 1320. postade biskupom makarskim neki Valentin, ali ne bi duga biskupovanja, jer već g. 1324. pade sva Krajina pod bosanskoga bana Stjepana Kotromanića, a biskup Valentin izgubi svoju makarsku stolicu i pobježe u Omiš.

Sad kada Krajina spade pod Bosnu, patarenstvo se u njoj utvrdi još više i to ne samo po Primorju već i u okolišu samoga Omiša. Tako i grad Visući uz Cetinu nad Omišem pod konac XIV. stoljeća pripada bosanskomu vojvodi Pavlu Klešiču, vrlo žestoku privrženiku "crkve bosanske". Taj se tvrdi grad spominje još i g. 1553. pod imenom "castello Vessichio".

Kad je dakle tako sva Krajina spala pod Bosnu, u kojoj patarenstvo bijaše, kako bi kazali, državna vjera i kad u XIV. stoljeću zamijeniše po Krajini u moći Kačiće knezovi Bogavčići, od kojih neke preporučivaše mletačkoj republici, da ih imenuje svojim gragjanima, g. 1407. sam kralj bosanski Tvrtko Tvrtković II. — možemo zaista misliti da su onda patarenstvu bili svanuli najljepši dani. Pa i malo kasnije, kada se je bio uvalio u Krajinu i sam veliki vojvoda Sandalj Hranić, protivnik Radosava Pavlovića, kojemu toli vijerno služaše gost Radin, sve dok ne progje u službu Stefana Vukčića, u kojoj ga prvi put nalazimo kao poslanika u Dubrovniku dne 11. travnja 1437.

U toj misli utvrgjuje nas još i više i to, što g. 1432. nalazimo u Dubrovniku, gdje ugovara o miru izmegju Radosava i Dubrovčana, uz patarenskoga crkvenog dostojanstvenika Radina još kao poslanika i Sanka Bogavčića, kojega porodica iza Kačića u Krajini bijaše najmoćnija.

Patarenstvu doista prijaše svaka sreća, kad vidimo da je i gost Radin ušao u službu Stjepana Vukčića, nasljednika Sandalja Hranića, za neko vrijeme gospodara Krajine.

Kao što je kraljevina Bosna patarenstvo u Krajini utvrdila, tako ono njezinom propašću poče i samo propadati, a najcrnji mu osvanuše dani za vojvode Žarka Vlatkovića, koji dne 10. rujna 1468. — godinu dana iza smrti gosta Radina — svojom poveljom na Klisu pusti u Krajinu, imenito u manastir makarski i živogoški, crne fratre. Oni već kroz kratko vrijeme imaju u Krajini četiri manastira, kojima pribaviše mnoge zemlje i posjede, jer fratri sami na svoje ime, držeći se pravila svoga siromaškoga reda, ništa ne smiju posjedovati.

Uvaljenjem fratara u Krajinu, zakucalo je u njoj patarenstvu mrtvačko zvono.«
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 29 Travanj 2014, 12:00:12 poslijepodne
Franjevački muzej i galerija Gorice u Livnu (2/2)^ (http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/3115-reportaa-franjevaki-muzej-i-galerija-gorice-u-livnu-2-2.html) hkv.hr 2008-09-29T02:59

Prsten pečatnjak, Rapovine, 15. st. Prsten nađen u kasnosrednjovjekovnom grobu nosili su svećenici i biskupi. Na njemu je Kristov monogram.

(http://www.hkv.hr/images/stories/Slike05/LIVNO_2/26-Livno_Gorica_Prsten_peatnjak_Rapovine_15._st.jpg) (http://www.hkv.hr/images/stories/Slike05/LIVNO_2/26-Livno_Gorica_Prsten_peatnjak_Rapovine_15._st.jpg)

Grob na lokalitetu Lištani – Podvornice, 12. st. (fotografija iz arhiva FMGG-a). Položaj pokojnika, u ispruženom položaju sa rukama uz tijelo, orijentiran je zapad-istok. 

(http://www.hkv.hr/images/stories/Slike05/LIVNO_2/27-Franjevci_Livno_Grob_na_lokalitetu_Litani__Podvornice.jpg) (http://www.hkv.hr/images/stories/Slike05/LIVNO_2/27-Franjevci_Livno_Grob_na_lokalitetu_Litani__Podvornice.jpg)

Ploča nađena u grobu na lokalitetu Lištani - Podvornice, 12. st.; uklesan natpis pisan je bosančicom.

(http://www.hkv.hr/images/stories/Slike05/LIVNO_2/28-Franjevci_Gorica_Livno_grobu_na_lokalitetu_Litani_-_Podvornice_12._st.jpg) (http://www.hkv.hr/images/stories/Slike05/LIVNO_2/28-Franjevci_Gorica_Livno_grobu_na_lokalitetu_Litani_-_Podvornice_12._st.jpg)

Uzput.
Kapitel s glagoljskim natpisom, Livno, groblje sv. Ivo, 14. st. Natpis glagoljicom na hrvatskom jeziku s imenom pisara (dijaka) i godinom kad je napisan «Ovo je pisao dijak Luka 1368. godine», prvi je otkriveni glagoljski spomenik na livanjskom području.
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 04 Svibanj 2014, 19:46:40 poslijepodne

Rimsko doba i rano kršćanstvo.

(http://www.imoart.hr/portal/images/phocagallery/podbila/thumbs/phoca_thumb_l_podbila13.jpg)

(https://bible.org/assets/pagegrapics/rev-8.gif)


Babylon as Seen in Scripture: An Introduction to Rev 17-18^ (https://bible.org/seriespage/babylon-seen-scripture-introduction-rev-17-18). etc.^ (http://www.mormondialogue.org/topic/55871-the-tau-cross-a-pagan-symbol/).

Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 04 Svibanj 2014, 23:02:15 poslijepodne

Mount Zion, na putu relikvija sv. Abe i sv. Stipana. Armenski križevi. Odavde (http://www.biblewalks.com/Sites/ArmenianMountZion.html).
Xara Content Management System (Joomla) je uzrok tomu što je slika zavrnuta za 90º. Očito po slojnicama kamenja.

(http://www.biblewalks.com/Photos19/ArmenianZion7.JPG)

Položaj. Vidi se na ovoj slici. Zoom.

(http://www.biblewalks.com/Photos19/ArmenianZion3.jpg)
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: glonga - 24 Ožujak 2015, 23:52:51 poslijepodne
Ante Škegro. Epigraphische Mitteilungen aus Bosnien und Herzegowina. Zeitschrift für Papyrologie und Epigraphik. 101 (1994) 287–298

»Fragment einer römischen Stele aus Kreševo, auf das Fra Krunoslav Misilo aufmerksam gemacht hat54. Der Fundort des Steines ist unsicher; er kann ebenso aus dem Gebiet von Kreševo stammen wie aus der Region von Višnjica (Kiseljak) nach Kreševo gebracht worden sein. Gegenwärtig wird er in der archäologischen Sammlung des Franziskanerklosters in Kreševo verwahrt. Das Fragment hat eine Höhe von 48 cm, eine Breite von 34 cm, eine Tiefe von 18 cm; ein in eine Kreislinie verlaufendes Kreuz mißt 14 bzw. 6,5 cm. Die Höhe dreier weiterer Kreuze in einer horizontalen Linie auf der Rückseite beträgt 15 bzw. 6 cm (Taf. XXIV)55.

54 K. Misilo, Dobri Pastir, Sarajevo 1960, 77-78.
55 Die eingemeißelten Kreuze entsprechen ähnlichen Monumenten dieser Region aus dem Mittelalter.«
http://www.uni-koeln.de/phil-fak/ifa/zpe/downloads/1994/101pdf/101287.pdf

(http://i.imgur.com/hDDRHB4.jpg)


(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/98/SIGILLUM_MILITUM_TEMPLI.png)

http://en.wikipedia.org/wiki/Knights_Templar_Seal
Naslov: Odg: Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Autor: vinx - 15 Listopad 2015, 22:10:00 poslijepodne
Ima ovdi što?
(http://i.imgur.com/YWjURBn.jpg)
(http://i.imgur.com/FSDlnGX.jpg)

nešto se guglalo pa izleti.
Naslov: Ivanovci
Autor: glonga - 16 Listopad 2015, 03:21:26 prijepodne
Ko da ne znaš šta ću reć. U podne, u ponoći. Ivanovci. Prisvučeni. Ako nisu oni prije njizi, ili oni prije nego ji je prisvuklo.
Ma u ovom pretraživaču modernom imam spellchecker, sve se obašlo nigdi šalter za to isključit. Tlaka živa sastavit po rečenice.
Ima onaj povistničar što je meća tuda utvrdu na Glavicu na ulazu u kanjon Ričine k Podbiloj, a u istom tekstu nalazi nepoznate ruševine kod crkve, kod mosta, u grebljin. U istom tekstu ima i Topanu i Prološku na Čavi.
Solana u Postranjama iz deftera. Potok SZ od Ričine je Županjac, ne onaj Studeni Potok već ovaj još zapadniji. Ovo u grebljima paše na Cvitića Most.